Mišlju, Riječju, Djelom i Propustom

Kada ovako dugo pričam o nekoj tematici, sve mi je komplicirano i ne mogu se jednostavno izraziti
Dakle, koja je alternativa tome?

Recimo da si dobar i ne svjestan toga, pa si onda i dalje dobar ali svjestan. Iduce je da si dobar i da nije vazno. Samo jesi.

Da

Dobra tema Legi i Alpha, dakle vaše je mišljenje da bi mi trebali biti dobri i činiti dobro bez da smo toga svjesni. U stvari se s time slažem, jer nas ta svijest opterećuje na neki način, mislimo na to što smo dobro učinili, očekujemo pohvalu, zahvalu pa ako toga ne bude onda smo nesretni, ljuti... i na to trošimo vrijeme i energiju koju smo mogli potrošiti na nešto pametnije.

No ipak mi nismo savršena bića koja uvijek čine dobro, nekad činimo i nešto loše čega nismo svjesni, ponekad smo mogli učini nešto bolje od onoga što smo učinili. Bez svjesnosti to ne znamo i možda ćemo u istoj situaciji ponovo počini nešto loše. Svjesnost nam daje uvid u to kako stvari stoje i što trebamo činiti, daje nam mogućnosti između kojih izabiremo. Bez svjesnosti toga nemamo, samo djelujemo.

Tu se naravno javlja ego, onaj koji želi nagradu, bilo da se ona nalazi u zahvalnosti, lijepoj riječi ili nekoj plaći i materijalnoj koristi. Ako se s time pretjera, onda bi mi mogli tražiti i više od onoga što smo zaslužili. Pa onda odemo u drugu krajnost da činimo dobro samo zato što imamo koristi od toga. Sva sreća pa nam tu ponovo pomaže svjesnost koja nas upozorava da smo pretjerali. I kao što MoW kaže sve je pitanje mjere tj. balansa, tako da je malo ega potrebno da bi preživjeli, ali previše nas sputava.

Alpha je napisao/la:

Mislim da ima prostora i za korak da iduci rub bude onaj izmedju bivanja covjekom (kao visim stupnjem zivotinje) i neceg jos viseg.
Za visu svrhu

I ja mislim da ima prostora za nešto više, za svjesnog čovjeka sa jako malo ega

Da, meni je najveci problem ono lose sto napravim nesvjesno. Recimo, znam da nesto nije u redu i to cu zamjetit ako netko drugi napravi ali ja mogu napraviti isto i uopce ne primjetit. Ne znam sad primjer ali znam da to postoji. Evo dat cu banalan primjer (a meni vrlo cest). Cesto izgubim zivce i onda saspem covjeku svasta u facu. Na stranu to jel zasluzeno ili ne ali to nije nacin.

Svidja mi se kako pises o svjesnosti Slazem se, naravno. Nekako sam si utuvila fiksaciju da nasa poanta ovdje i jeste postati svjestan.

S egom je problem (kao sto sam vec spomenula) sto se bojim/pitam sto bi se desilo ako ga se oslobodi samo mali broj ljudi u nekom vremenskom intervalu? Da li ce ih masa "progutat"?

Možda i hoće, ali to njima neće biti važno

No ne brini nikad se ne možeš toliko osloboditi ega da bi te masa progutala. Nekako mi se čini da bi nas urođeni nagon za preživljavanje spasio od toga.

Nisam bas sigurna. Recimo da je ego kao suncane naocale koje nas stite od prejake svjetlosti. Ako ih skinemo svjetlost nas moze tako jako zabljesnuti da sidjemo s uma.

Da to i kažem, nagon za preživljavanje bi nas spriječio da potpuno skinemo te sunčane naočale, možemo odbaciti par slojeva, ali ona krajnja zaštita bi ipak ostala.

Ne bih se slozila. To kazes iz sadasnje perspektive (sa naocalama na nosu) ali pitanje je sto bi bilo u onom drugom stanju svijesti. Isusa su, recimo, ubili, a on je dopustio. Ne kazem da bi odmah bili ko Isus ali...kuzis...

A to misliš, možda bi se i mi sami samouništili požrtvovanošću za druge, kao što to neke osobe rade kad primjerice budu jamci ili sudužnici drugima pa onda otplaćuju tuđe kredite. Doduše tu je ponekad u pitanju naivnost, ali opet sami se dovedu u stanje gdje su praktički bez sredstava za život, a radi toga što su pomagali drugima.

Ili pak kad je majka Tereza odbila liječenje u bolnici jer nije željela da ima bolji tretman od bilo koje druge osobe. Ona je time ustvari iskazala svoj stav, svoju brigu za druge i to za one najsiromašnije, ali je u isto vrijeme i sama sebi naškodila.

No mislim da kad se odrekneš ega, da ti to više i nije važno. Isusu nije bilo važno što nema veliku kuću, dobru odjeću, ugled u društvu. Čak mu niti život nije bio važan, jedino što mu je bilo važno da prenese poruku svim ljudima i to ne samo ljudima koji su živjeli u njegovo vrijeme, nego i nama koji živimo u budućnosti.

E i onda ti vise ne bude vazno i ti kao ti nemas problem sa unistenjem koje sljeduje. To nije niti bilo upitno. Ja sam samo iznijela cinjenicu da bi do unistenja vjerojatno doslo sto ne bi bilo toliko lose za tu osobu koliko za citavo drustvo.

ova rasprava me podsjeća na jedan vic:
Došli propovjednici širiti vjeru eskimima.
Oni im sada ispričaju čitavu filozofiju raja i pakla i mole ih da se pridruže njoj.
Eskim zatim upita: Ako prihvatim vjeru idem u raj?
Propovjednik: Svakom vjerniku su rajska vrata otvorena.
Eskim: Da sad ovo nisam znao i nastavio živjeti dalje, bi li svejedno otišao u raj?
Propovjednik: Pa bi.
Eskim: Zašto si mi onda sve to rekao?

Kako išta može bit grijeh ako je učinjeno nesvjesno?
Jer nešto nesvjesno je u biti naša prva reakcija, ono čisto ja. Ono čisto ja nikako ne bi smjelio biti grijeh. Moguće da će to drugi tako doživjeti, ali ti na svojoj moralnoj bazi to nećeš percipirati tako.
Nego ako sam shvatiš kao što je Eskimu bilo rečeno da ako ne prizna vjeru ide u pakao, to za tebe će postat grijeh, a time ćeš i početi osjećati grižnje savjesti i bit će ti žao zbog svega.

Mi se ne rađamo s saznanjem univerzalne moralnosti, sve što znamo i kao reagirano smo naučili gledanjem, slušanjem, čitanjem, ponavljanjem..
Zato smatram da smo mi sami stvoritelji vlastitih grijehova i sami stvaramo njihovu težinu.
Eto... toliko od mene

Tocno. Ne radjamo se svi sa univerzalnom moralnosti ali to ne znaci da ona ne postoji i da ne vrijedi za sve. Ako uzmemo taj vic za primjer. Nije istina da ce Eskim ici u raj i da mu svecenik nije nista rekao. Ici ce u raj samo ako je dobar. U biti je svejedno da li mu je svecenik ispricao to sto jeste zato jer sa i bez tog saznanja u raj ide samo po svojim djelima.
Ljudi svasta rade u svojoj nesvjesnosti ali to ne znaci da nemaj odgovornost za svoja djela. Istina, vjerojatno je veci grijeh kada netko zna da nesto nije dobro nego kod onog koji to ne zna ali kako god da ga okrenes - nije dobro.

Da baš tako Alpha, ako ti netko stane na nogu boljet će te bez obzira da li je on to napravio namjerno ili nenamjerno. No ako je bilo nenamjerno i čovjek se ispriča, ipak će ti biti malo lakše podnijeti tu fizičku bol.

Kako onda suditi onima koji su nesvjesno loši, ali se poprave zbog spoznaje o raju?
Npr. da je netko nesvjesno loš i on to osvjesti i popravi, to znači da je on prirodno dobar. A ako je netko nesvjesno loš i to osvjesti, ali ne popravi sve dok ne sazna da će ići u pakao zbog toga...?
I tu nastaje religija. Tu nastaje manipulacija kroz religiju. Kako popraviti lošu osobu? Baš ovako.

Stvari nisu tako jednostavne i vec smo pisali o tome. Dusa je sama po sebi nevina kad se stvori ali kada krene u inkarnacije onda se mora nositi sa svim utjecajima na koje nailazi. Nisu svi jednaki i neki se jako tesko nose sa time. Tijelo je slabo, ono je na jednom prilicno niskom nivou zapravo. Dakle, time "slabo" ne mislim fizicki slabo vec je podlozno nagonima i porocima. Nisu sve duse u stanju hendlati to jednako uspjesno. A nisu ni sva tijela ista.

OK, to stoji, no ja sam gledao na jedan zaseban život. Sada ću gledati malo dalje.
Kako popraviti osobu sada koja je takva? Možeš je prisiliti i kazniti radom ili zatvorom, izopćenjem iz društva (što mislim da bi za dušu bilo bolje jer bi naučila lekciju), ali ljudi nekad davno su razmišljali da je najjednostavnije izmisliti religiju (što je, ja mislim, lošije za dušu jer samo ignorira učenje nužnih lekcija) i srediti ljude koji su podlegli energiji tijela, kako ti to voliš reći.

Jedna stvar. Ti misliš da su sve duše (ili najveća većina) u biti dobre, ali podliježu energiji tijela i onda se osoba karakterizira kao loša osoba. No, zapravo, nije duša loša nego je preslaba da bi se oduprla energiji tijela?
Ja mislim da ovdje ima i puno duša koje su jednostavno nesvjesno loše, ali se poprave zbog spoznaje o nečemu većem.

EDIT: Zapravo, nemam pojma, lupam u prazno. Nemam iskustva s time tako da ne znam

E Legi moj dragi nitko od nas nema iskustva s time, barem toga nismo svjesni. Svi pričamo na temelju naših osjećaja, razmišljanja, onoga što smo pročitali, možda smo nešto i osjetili koji puta, ali baš da iznosimo svoja iskustva, to ne. No u tome i je čar ove rasprave i razmišljanja o tome, da se približimo što je moguće više istini bez osobnog iskustva o tome

Već smo bili govorili o "posljednjem sudu" i da mu nije cilj osuditi nekoga na vječnu kaznu (pakao) ili pak na vječnu nagradu (raj). Prvo koja bi svrha toga bila i drugo što je možda važnije, koja bi razlika bila između ta dva stanja, jer i u jednom i drugom gubiš slobodu i samim time da činiš ono što želiš. Ajde za pakao je to možda i ok, ali kakav je to raj, ako nemam slobodu činiti što želim.

No ti govoriš o ovom životu i pitaš se kako popraviti osobu za koju smatraš da je loša. Mislim da je najbolji način vlastitim primjerom, ta osoba treba naučiti iz primjera drugih, kao što to malo dijete uči. Izgleda da ta osoba to nije naučila od svojih roditelja ili nekoga tko se brinuo za nju pa to i ne zna. Naravno to je ustvari jako teško provesti u praksi. Lakši je način da se nekoga prisili na neko ponašanje kroz kazne ili pak prijetnje kaznama. Ali kako nekoga prisiliti da bude ljubazan, pošten, iskren, odan, vjeran u pravom smislu te riječi kad su nagoni jači od njega. To je ono što Alpha naziva energijom tijela, tome još trebamo dodati i poticaje iz društva, jer ako se nitko ne ponaša tako zašto bi ja bio jedini. I na kraju dobijemo društvo kako imamo, većinu nosi struja, a manjina se trudi ići kontra te struje jer zna da je to bolje i nada se da će to i ostali uvidjeti

@Legi...malo je tesko opisati neke stvari koristeci terminologiju raspolozivu na zemlji. Ajmo reci da se niti jedna dusa ne radja sadrzeci u sebi lose namjere. Ali ipak svaka sadrzi neki svoj karakter. Pa tako neka dusa ce biti razigrana, bezbrizna, sklona prije svega igri ali nece imati nikavu losu namjeru...i onda ce odabrati tijelo koje moze biti rodjeno u super obitelji i roditelji se mogu truditi ali dusa je vec sklona nekim stvarima i ako je njen plan bio uciti kroz zabavu i igru to se moze totalno izjalovit pa na kraju dobijemo alkoholicara i narkomana.

@Chak...kakvo tocno iskustvo treba imati?

Iskustvo prošlih života , ustvari svjesnost prošlih života i da što smo odabrali prije rođenja.

Legionar je napisao/la:

EDIT: Zapravo, nemam pojma, lupam u prazno. Nemam iskustva s time tako da ne znam

Nadovezao sam se na Legijev post...

Alpha je napisao/la:

@Chak...kakvo tocno iskustvo treba imati?

Kao oglas za posao

Pitam zato jer mi imamo to iskustvo. Koliko znam neki od nas su se pitali neka odredjena pitanja da bi dobili odgovore "iz etera" te da bi kasnije pokontali da su i drugi ljudi imali ista pitanja i dobili iste odgovore takodje "iz etera". Po meni je samo pitanje koliko se pitamo i koliko smo u stanju cuti.

Da, ma kad sam govorio o iskustvu tada sam govorio baš o pravom iskustvu u ovom našem fizičkom svijetu, ono kao jučer sam razgovarao sa tom i tom osobom i pričali smo o tome i tome. A ovo kad ti kažeš da je moguće dobiti odgovore na pitanja "iz etera", to mi je dosta apstraktno, nikad nisi sigurna od koga dobivaš odgovore, što je to "eter", da li je to možda kolektivna svijest, možda Bog, možda samo čisto naša razmišljanja kojih nismo niti svjesni ili nešto treće. Ali da, imaš pravo, pametan je taj "eter"

A ne znam ni ja. Sto je najgore imam dojam da se dobiju informacije koje nisu bas doslovne nego su samo temelj za nesto sto ce biti objasnjeno kanije. I onda je tu zez ako ispircas tu informaciju kao doslovnu (recimo to tako), a onda kasnije dobijes dogradnju koja donekle "ponistava" prvu informaciju onda je to jako tesko.