Gravifugalna levitacija

Legionar je napisao/la:

Pozdrav, Petrus. Iznimno mi je drago što si odlučio pisati na ovom forumu. Dobrodošli su i svi linkovi s tvoje stranice kao pripomoć onome što želiš objasniti

petarbosni4 je napisao/la:

Formula za gravitaciju je F = GMm/ R2

A formula za gravipetalnu Fgp = (GMn / R2) - mv2/R

Fgp je gravifugalna sila, M je masa nebeskog tijela , m je neka manja masa koja rotira oko nebeskog tijela, R je udaljenost do stredišta nebeskog tijela a v je brzina kojom mala masa obilazi nebesko tijelo.

Mislio sam da mi je jasno što je to gravipetalna i gravifugalna sila do ovih jednadžbi. Ako se tijelo giba prvom kozmičkom brzinom tada je gravipetalna sila prema ovoj definiciji 0.
Ako bi u kruženju tijela imali centripetalnu silu koja nam je gravipetalna, tj. gravitacijska, tada je njen iznos GMm/ R2, a centrifugalna u slučaju one koja se odupire gravitaciji pa se zove gravifugalna mv2/R. Jesam li dobro pokontao ili?

To je sasvim u redu.

Kad se od gravitacije koja služi kao centripetalna sila GMm/R 2 odbije gravifugalna mv2 /R dobije se veličina gravipetalne sile, ali također i gravifugalne, jer ove sile uvijek moraju biti jednake veličine.

Reakcija je uvijek jednaka akciji. (Newton 3)

S povećanjem brzine smanjuju se ove sile, a povećava radius kruženja oko središta nebeskog tijela.

Kod rotacije čvrstog tijela - obrnuto - s povećanjem brzine rotacije povećavaju se i centripetalna i centrifugalna, odnosno solidopetalna i solidofugalna sila. A manifestiraju se kao povećanje mehaničkog napona u masi materijala od kojeg je građeno čvrsto tijelo.

Ima još nešto. Točno je i to, kao što si rekao, da je gravipetalna sila pri prvoj kozmičkoj brzini jednaka nuli. Ali je nuli jednaka i gravifugalna sila od koje odbijamo gravipetalnu. Sile su anulirane i zato se pojavljuje lebdenje,ili levitacija astronauta i stabilna putanja svemirske stanice oko nebeskog tijela.

Ali to nije sve. Stvar je još malo kompliciranija. Zbog Newton 3
sile se uvijek anuliraju i rezultanta im je uvijek jednaka nuli. No ta anuliranost različito se očituje pri različitim brzinama.

Pri vrzini, v=0, kao slobodan pad, i bestežinsko stanje astronauta za vrijeme trajanja slobodnog pada.

Pri brzini većoj od prve kozmičke, ili, točnije, brzine satelizacije, kao udaljavanje letjelice od Zemlje i bestežinsko stanje astronauta u njoj.

Promjena veličine radiusa kretanja je način na koji se izjednačavaju gravipetalna i gravifugalna sila, u skladu sa
Newtonom3

Sretna okolnost iz koje proizlazi velika ekonomičnost gravifugalnog pogona jest to što gravipetalna i gravifugalna sila opadaju sa povećanjem radiusa.

Ovo su stvari koje su bezbroj puta provjerene u dosadašnjoj astronautskoj praksi ,a u potpuno neizmjenjenom obliku važe i za prsten gravifugalne letjelice.

Stop. Da ne budem preopširan.

Petrus, kod primjera s rotirajućim prstenom ona mala komponenta centrifugalne sile okomita na gravitacijsku silu na rubovima prstena je pod nekim kutem u odnosu na Zemljinu os (ako se nalazi na sjeveru). Isto tako s druge strane prstena. Jest da su one točno okomite na gravitacijsku silu na rubovima prstena, ali nisu na os rotiranja prstena pa se ne ponište. Te komponente se u biti ne ponište? Upravo sam dobio da bi brzina rotiranja prstena trebala biti sqrt(g*R) (I. kozmička), ali nije mi jasno što se događa s tim drugim komponentama centrifugalne sile (cos(fi) centrifugalne).

promašeni post

[quote="petarbosni4"]

Legionar je napisao/la:

Petrus, kod primjera s rotirajućim prstenom ona mala komponenta centrifugalne sile okomita na gravitacijsku silu na rubovima prstena je pod nekim kutem u odnosu na Zemljinu os (ako se nalazi na sjeveru). Isto tako s druge strane prstena. Jest da su one točno okomite na gravitacijsku silu na rubovima prstena, ali nisu na os rotiranja prstena pa se ne ponište. Te komponente se u biti ne ponište? Upravo sam dobio da bi brzina rotiranja prstena trebala biti sqrt(g*R) (I. kozmička), ali nije mi jasno što se događa s tim drugim komponentama centrifugalne sile (cos(fi) centrifugalne).

Smisao za detalje koji nisu nevažni.

No ako još pažljivije promotriš ovu stvar vidjet ćeš da je pravac gravipetalne i gravifugalne sile okomit na ravninu rotacije prstena odnosno na pravac djelovanja solidopetalne i solidofugalne sile.

Ali, čak i kad bi tu bilo nekih malih odstupanja, to ne bi mjenjalo ništa na stvari, jer tu vlada stroga simetrija.

Pravi problem je u slijedećem: beskorisna, ili čak štetna solidofugalna sila je oko

6 367 657

puta veća od gravifugalne. jer je radius kretanja mase prstena u odnosu na središte zemlje toliko puta veči - kod letjelice koja ima radius dužine 1 m, a

636 765, 7

puta veći kod letjelice čiji prsten ima radius 10 m.

Svejedno današnja tehnologija već dosta jefiino i masovno proizvodi materijale, nano-tubes, koji mogu osigurati potrebnu čvrstoću, koja će podizati prsten, kućište i još neki teret.

Danas se može postiči gravifugalno ubrzanje od oko 12,2 m/sec2. Ako od toga odbiješ gravitacijsko ubrzanje od 9,81m/sec2 vidjet ćeš koliko ostaje.

Malo, vrlo malo, ali za početak puno više nego dovoljno.

Vjerujem da će se skoro proizvesti još ćvršći materijali, koji će omogućiti znatno veću gravifugalnu silu.

Ovo danas je samo prvi korak.

Simetrično je, ali se ponište pak, samo horizontalne komponente te komponente centrifugalne sile. Vertikalne ne. Čini mi se da postoji najbolji omjer radijusa rotirajućeg prstena i radijusa planete kada je ta vertikalna komponenta prema dolje što manja u odnosu na vertikalnu komponentu centripetalne sile prema gore.
U biti, komponenta komponente centrifugalne sile prema dole ovisi o početnoj centrifugalnoj sili sa sin^2(fi), a komponenta centrifugalne prema gore sa sin(fi) tako da je zapravo, promatramo kada je sin(f)>sin(fi) - sin^2(fi). Odnosno, odgovara nam da je radijus prstena što veći.

Legionar je napisao/la:

Simetrično je, ali se ponište pak, samo horizontalne komponente te komponente centrifugalne sile. Vertikalne ne. Čini mi se da postoji najbolji omjer radijusa rotirajućeg prstena i radijusa planete kada je ta vertikalna komponenta prema dolje što manja u odnosu na vertikalnu komponentu centripetalne sile prema gore.
U biti, komponenta komponente centrifugalne sile prema dole ovisi o početnoj centrifugalnoj sili sa sin^2(fi), a komponenta centrifugalne prema gore sa sin(fi) tako da je zapravo, promatramo kada je sin(f)>sin(fi) - sin^2(fi). Odnosno, odgovara nam da je radijus prstena što veći.

To je točno, ali zajedno sa radiusom prstena raste, nažalost i njegova masa, a i potrebna sila da ga održi cijeloga.

Potrebna sila je korijen iz (D x 2F) / m

D je dijametar prstena F specifična čvrstoća materijala, a m masa prstena.

Nema lakih rješenja.

Kad pogledate najbolji današnji avion ili automobil, uvijek bi se trebali sjetiti njihovih prvih početaka.

Kako je definirana specifična čvrstoća materijala?

Možemo uvrstiti i gravitacijsko privlačenje samih dijelova prstena pa će potrebna sila biti manja Zezam malo

Legionar je napisao/la:

Kako je definirana specifična čvrstoća materijala?

Na izuzetno lijep nacin...

Mislim da buducnost gravifugalnog pogona ne lezi u cvrstom prstenju - vec u nesolidnoj masi poput plazme, jonizovanog gasa, u nabijenim cesticama. One se mogu ubrzati na daleko vece brzine no i jedan materijal od kojeg bi pravili prstenje, a velike linijske brzine su imperativ. Malo sam racunao i uvrstio neke vrijednosti - ispostavlja se da ako imamo prsten mase 100 kg da bi podigli teret od 1 tone, linijska brzina bi morala biti v=26,2 km/s. Za jos vece terete treba jos veca brzina. A ni nano cijevi nisu neunistive...

Legionar je napisao/la:

sin(f)>sin(fi) - sin^2(fi). Odnosno, odgovara nam da je radijus prstena što veći.

Po mom sudu, vrlo dobro razmišljaš, ali bi ti duže promatranje ovih fenomena otkrilo još neke stvari koje bi promijenile njihvou sliku. Sličan je bio i moj put, a do konačnih i točnih shvaćanja došao sam i uz pomoć diskusije sa stručnjacima za ove probleme iz Evropske agenije za svemir - ESA.

Kažeš:

[quote="Legionar"]Simetrično je, ali se ponište pak, samo horizontalne komponente te komponente centrifugalne sile. Vertikalne ne. Čini mi se da postoji najbolji omjer radijusa rotirajućeg prstena i radijusa planete kada je ta vertikalna komponenta prema dolje što manja u odnosu na vertikalnu k

Točno gledajući poništavaju se i solidopetalne sa solidofugalnim silama i gravipetalne sa gravifugalnim.

Samo što se u prvom slučaju radi o jalovom rastu napretzanja materijala , a u drugom, na čovjekovu sreću, najprije smanjivanjem težine prstena - pri brzini koja je manja od prve kozmičke - a zatim, se poništavaju podizanjem prstena, odnosno letjelice.

Povećavanjem brzine prstena, naime, nastoji se povećati gravifugalna sila, No njeno stvarno povećanje u odnosu na gravipetalnu narušilo bi Newton 3. Stoga se letjelica ponaša kao da je pametna i kao da namjerno poštuje prirodne zakone. Naime, ona se udaljava od Zemlje i smanjuje djelovanje gravifugalne sile- mv 2 / R. Istovremeno, budući da se udaljava, (povećava R 2), smanjuje također i djelovanje gravipetalne.

No sada jedno retoričkko pitanje.

Čemu se uopće baviti takvim nečim kao što je gravifugalna letjelica i ovi zapetljani fizikalni fenomeni na kojima se zasniva njeno funkcioniranje.

Slijedi malko čudan odgovor.

Zato

što se gravipetalna i gravifugalna sila poništavaju i anuliraju upravo kroz povećavanje udaljenosti , R, letjelice od zemlje, što je za čovjekove svrhe i potrebe od najveće važnosti , jer omogućuje sigurno i jeftino iskoračivanje u svemir i posjet drugim nebeskim tijelima.

Još dugujem:

Čvrstoća materijala - N / mm 2

Nit koja ima površinu presjeka od 1 mm 2 nosi težinu od 800 kg.

Čvršća ugljična vlakna danas imaju čvrstoću oko 8000 N/mm 2

a specifilna masa im je oko 1,4 kg /dm 3

nikakav čelik ne može se mjeriti sa ovim vlaknima, a kamo li sa nano-tubes

Archangel je napisao/la:

Legionar je napisao/la:

Kako je definirana specifična čvrstoća materijala?

Na izuzetno lijep nacin...

Mislim da buducnost gravifugalnog pogona ne lezi u cvrstom prstenju - vec u nesolidnoj masi poput plazme, jonizovanog gasa, u nabijenim cesticama. One se mogu ubrzati na daleko vece brzine no i jedan materijal od kojeg bi pravili prstenje, a velike linijske brzine su imperativ. Malo sam racunao i uvrstio neke vrijednosti - ispostavlja se da ako imamo prsten mase 100 kg da bi podigli teret od 1 tone, linijska brzina bi morala biti v=26,2 km/s. Za jos vece terete treba jos veca brzina. A ni nano cijevi nisu neunistive...

Mislim da buducnost gravifugalnog pogona ne lezi u cvrstom prstenju - vec u nesolidnoj masi poput plazme, jonizovanog gasa, u nabijenim cesticama

Slažem se moj prvi projekt bazirao se na prstenu od iooniziranog plina, plazme a drugi na kvantnom prstenu, prstenu od čiste svjetlosti .

No mislim i nadam se da će buduća tehnologija nadići svo ovo čime se danas bavimo. Također smatram da je gravifugalna letjelica samo nužan, nezaobilazan korak ili stepenica ka nekoj bitno savršenijoj tehnologiji letenja i transporta uopće.

Gravifugalna letjelica, uostalom, može funkcionirati samo u blizini jakih gravitacijskih polja, dakle uglavnom unutar Sunševog sistema. Za putovanje do zvijezda trebat će sasvim druga vrsta pogona i druga vrsta svemirskoh brodova.

Na kojem principu funkcionira kvantni prsten?

Archangel je napisao/la:

Na kojem principu funkcionira kvantni prsten?

Već sam ga opisao u jednom prijašnjem postu

petarbosni4 je napisao/la:

Archangel je napisao/la:

Na kojem principu funkcionira kvantni prsten?

Već sam ga opisao u jednom prijašnjem postu

Jesi, opisao si kako izgleda i sta radi - ali ne i kako radi. Ili mi je to promaklo... Ali nema veze to sad, nasao sam na drugom mjestu gdje to opisujes malo detaljnije, i tamo velis da svjetlost proizvodi gravifugalni efekt zahvaljujuci otkricu lorda Edingtona da svjetlost ima i odredjenu INERCIJU. Ovo nikad u zivotu nisam cuo, nigdje, a sumnjam da je to opcepoznato, zato ako ti nije napor stavi kakav link ili objasni direktno na koji nacin je to otkriveno?

Jednostavno.

1919 te god ., za vrijeme pomrčine Sunca lord Edington pokušao je fotografirati jednu zvijezdu, koja je tada bila u eklipsi sa Suncem, dakle nevidljiva. No kako je Einstein tvrdio da velika gravitacijska polja skreću i savijaju svjetlosne zrake, shvatio je da će ju moći vidjeti, iakoj e bila skrivena Suncem i to nešto podalje od tamnog Sunčeva diska. Prvi pokus 1916. nije uspio, a ovaj 1919 uspio je i još danas se čuva fotografija koja je tada bila snimljena. Može se naći i po udžbenicima za fiziku.

Činjenica da gravitacija skreće zrake svjetla, pokazuje da svijetlo ima stanovitu inerciju, jer se u gravitacijskom polju ponaša isto kao i masa.

No to ne mora biti jedini zaključak. Gravitacijsko polje može biti, a vjerojatno i jest, anizotropno, pa zbog toga skreće zrake svijetla, no mehaničke i geometrijske posljedice su iste.

Da nema sile ili anizotropnosti svjetlost bi se kretala po pravcu, a ona u toroidnom tubusu također, samo bi njeno kretanje nalikovalo, grubo rečeno, spirali vijka - udaljavala bi se u spirali od središta nebeskog tijela. No kako ju gornja stijenka toroida sprečava u tome ona će nastojati podignuti tu stijenku, odnosno cijeli toroid.

Nije li to dokaz da gravitacija zakrivljuje prostor-vrijeme? Tada svjetlost nije inertna, nego putuje najkraćim linijama do svojeg okretiša.
A to što se nama to ne čini najkraćim linijama je naš problem

EDIT:
Fi=sqrt((D x 2F) / m)

Ova formula za silu (neka je Fi kao sila izdržljivosti) mi nikako ne može sjesti. Odakle ona? Čak se ni mjerne jedinice ne poklapaju

Legionar je napisao/la:

Nije li to dokaz da gravitacija zakrivljuje prostor-vrijeme? Tada svjetlost nije inertna, nego putuje najkraćim linijama do svojeg okretiša.
A to što se nama to ne čini najkraćim linijama je naš problem

EDIT:
Fi=sqrt((D x 2F) / m)

Ova formula za silu (neka je Fi kao sila izdržljivosti) mi nikako ne može sjesti. Odakle ona? Čak se ni mjerne jedinice ne poklapaju

Legijo, nije ni najmanje čudno što ti ne sjeda, ... jer je pogrešna

Nisam vidio da sam je pogrešno napisao, a zadnji put sam se njome služio prije nekih desetak godina.

Nije Fi=sqrt((D x 2F) / m),

nego v=sqrt((D x 2F) / m)

v je linearna brzina mase prstena.

Ni sad nisam pogledao u udžbenik, ali mislim da je sada točna.

Oprosti.

Legionar je napisao/la:

Nije li to dokaz da gravitacija zakrivljuje prostor-vrijeme? Tada svjetlost nije inertna, nego putuje najkraćim linijama do svojeg okretiša.
A to što se nama to ne čini najkraćim linijama je naš problem

A sta je sa ovim pitanjem?

Archangel je napisao/la:

Legionar je napisao/la:

Nije li to dokaz da gravitacija zakrivljuje prostor-vrijeme? Tada svjetlost nije inertna, nego putuje najkraćim linijama do svojeg okretiša.
A to što se nama to ne čini najkraćim linijama je naš problem

A sta je sa ovim pitanjem?

Izbjegavam diskusiju o tome, jer moram dirati u neke gotovo svete predrasude moderne fizike ,a koje su obične gluposti i doslovno besmislice . Uistinu, doslovno, najdoslovnije.

Jedna od tih besmislica je "zakrivljeni prostor".

Pojmu prostora sasvim je strana, tuđa nepripadna. bilo zakrivljenost .bilo pravocrtnost. Prostor nema ni oblika ni granica, niti se može svesti na neki određeni volumen.

Prema svom pojmu, prostor podrazumijeva samo trodimenzionalnost.

Otkud ova ludorija o "zakrivljenom prostoru" ?
Koliko mi je poznato, prvi je sustavno spominje Einstein u Općoj relativnosti.

Možda je do te besmislice došlo tako što je Einstein identificirao polje i prostor. Npr. magnetsko polje u vakuumu može imati specifično zakrivljenu unutrašnju strukturu. ali ta zakrivljenost nije svojstvo prostora nego svojstvo polja.

Već je Kopernik u "De revolutionibus... pokazao da Sunčevo gravitacijsko polje može imati specifično anizotropnu strukturu i da se može pomišljati da je cijeli sistem građen od pokretnih, kružećih ljusaka "orbium coelestium". slično strukturi crvenog luka. Danas nema opažanja koja bi oborila takvo shvaćanje. No ta ljuskastost nije svojstvo prostora, nego svojstvo gravitacijskog polja, a polje i prostor nisu isto, iako mogu zauzimati isto mjesto, topos, ili locus.

No danas se o tzv. zakrivljenom prostoru govori kao o nečem najnormalnijem i najlogičnijem, štaviše kao o pojmu ili predodžbi koja je najviši doseg ljudske moći mišljenja, a ustvari je potpuni gubitak i krah te moći, jer se doista radi o besmislici.

Dalje, slijedeći, iako možda ne i najveći biser nove fizike je "prostor-vrijeme kontinuum".

Ispada je je ovaj kontinuum neko revolucionarno otkriće novog doba. Stvarno, pak, otkad god čovjek misli o objektivnom, empirijskom svijetu - Res extensa - oduvijek ga je smatrao prostornovremenskim kontinuumom, samo što ga nije tako nazivao. Vrijeme se nikada nije zamišljalo odvojeno od prostora, niti prostor od vremena.

Kad čovjek postane svjestan toga dođe mu da plače, ili da pukne od smijeha.

Još nešto.

Einsteinovo shvaćanje vremena kao četvrte dimenzije!!!???

!!!???

Već su predsokratovci shvaćali vrijeme puno suptilnije, a nakon Aristotela možemo govoriti o istinskom ali vrlo polaganom napredovanju u razumijevanju vremena. Ključne priloge su dali:

Aristotel, Augustin, Newton, Kant, Hegel, Bergson, W. James, a možda i Heideger u svom glavnom djelu Bitak i vrijeme. Svi su ovi , a još i mnogi drugi manje značajni mislioci dali svoj doprinos razumijevanju vremena kojeg imamo danas. i koje apsolutno važi i u fizici.

Nevjerojatno je to da Einstein o svemu tome nije ništa čitao ni znao,(što je on sam tvrdio) i još se, štoviše, rugao Kantu i njegovoj filozofiji i njegovom poimanju vremena.

A kruna svega je to da je on o vremenu polemizirao sa H. Bergsonom na Ecol d France - sa Bergsonom, koji je takoreći sva znanja o tom problemu imao u "malom prstu".

Ne mogu razumjeti to da ljudska vrsta, koja je dala takve sjajne tekovine stvaralačkog uma, dakle, da ta vrsta, jednu od najgorih ili najplićih teorija vremena, teoriju koja je zapravo besmislica, isto kao i "zakrivljeni prostor" smatra jednim od nekliko najveći dosega ljudskog duha.

Zbog takvih "velikih dostignuća" fizika se i kozmologija sve više i sve brže pretvaraju u neku ćiribućiriba majstoriju, ili abrakadabra znanost.

Tonemo u srednji vijek, ili u neki puno gori oblik barbarstva.

Relativizam se oduvijek smatrao nekakvim padom ili kugom ljudskog mišljenja, a danas je to vrhunac!!!???

!!!!!????

Ima li koga da to vidi i shvati.

No neću više o tome.

P.S.

One tvoje meditacije o svjetlosti u Svemirskom pogonu čine mi se vrlo dobrim, naročito zbog inherentne im logičnosti i realizma.Moje je mišljenje da bi ih trebao nastaviti razvijati.
No o tome ćemo tamo, ako bude sreće pa budem imao bar malo vremena.

Mogao bi kad nadjes vremena otvoriti posebnu temu o Einsteinu i tim danasnjim teorijama vremena i prostora. Ne sumnjam da bi bilo zanimljivo malo prodiskutovati o tome i dovesti u sumnju nesto sto se inace brizno cuvalo od sumnje. Ima tu materijala i za temu na podforumu Filozofija, jer se cini da i u najegzaktnijim oblastima naucnog misljenja susrecemo Bekonove "idole", narocito idola teatri.

Archangel je napisao/la:

Mogao bi kad nadjes vremena otvoriti posebnu temu o Einsteinu i tim danasnjim teorijama vremena i prostora. Ne sumnjam da bi bilo zanimljivo malo prodiskutovati o tome i dovesti u sumnju nesto sto se inace brizno cuvalo od sumnje. Ima tu materijala i za temu na podforumu Filozofija, jer se cini da i u najegzaktnijim oblastima naucnog misljenja susrecemo Bekonove "idole", narocito idola teatri.

Dobro si rekao!

Ja bih bio jako oprezan prije nego što bi današnju teoriju zakrivljenosti prostora koja proizvodi gravitaciju nazvao besmislicom.
Previše vrlo pametnih ljudi je posvetilo cijeli svoj život istraživanju Einsteinove opće teorije relativnosti da bi se rezultate moglo tek tako odbaciti. Jednostavno, nitko nije ponudio ništa bolje u matematičkom smislu. Ništa što bi davalo rezultate koji bi se još točnije slagali s opažanjima. To ne znači da je Einsteinova teorija posve točna i kompletna, jer ona to sigurno nije. Međutim, također nije niti besmislena. Samo ima nekih manjkavosti.

MoW je napisao/la:

Ja bih bio jako oprezan prije nego što bi današnju teoriju zakrivljenosti prostora koja proizvodi gravitaciju nazvao besmislicom.
Previše vrlo pametnih ljudi je posvetilo cijeli svoj život istraživanju Einsteinove opće teorije relativnosti da bi se rezultate moglo tek tako odbaciti. Jednostavno, nitko nije ponudio ništa bolje u matematičkom smislu. Ništa što bi davalo rezultate koji bi se još točnije slagali s opažanjima. To ne znači da je Einsteinova teorija posve točna i kompletna, jer ona to sigurno nije. Međutim, također nije niti besmislena. Samo ima nekih manjkavosti.

Tako se mislilo i o Ptolomejevoj geocentričkoj teoriji punih 17 stoljeća. To je također bila senzualističko-relativistička teorija.
Ja često govorim da je Teorija relativnosti sestra blizanka Ptolomejeve teorije, samo je na svijet došla 23 stoljeća kasnije.

Evo tema za raspravu o ovome...

Archangel je napisao/la:

Evo tema za raspravu o ovome...

Da, nažalost, da, jer ovakve rasprave traju stoljećima i milenijima, a zapravo su nepotrebne.
Ja ne odbacujem cijeli Enisteinov rad. Uvažavam njegovu eksplikaciju zakona o održanju energije izraženu glasovitom jednadžbom E = m c 2. Ona se pokazuje točna i nediskutabilna. Verbalno, odnosno pojmovno objašnjenje je logično i smisleno. Zašto, onda, i kako osporavati vrijednost tog djela.

Što se tiče teorije relativnosti, naročito one Specijalne, vrlo jasno uviđam da je matematička osnova - Lorentzove transformacije - potpuno adekvatna i jedina koja se može primjeniti. Čak nema ni potrebe za nekom boljom ili točnijom.

Ali Einsteinovo "shvaćanje" i "objašnjavanje" rezultata koji se dobiju je potpuno apsurdno.

To se može sasvim egzaktno pokazati.

Ali, kome????

Onima koji bi po svaku cijenu htjeli biti prevareni jer bi tom (samo) prevarom ili samoobmanjivanjem ostvarili i učvrstili iluziju da njihov um može shvatiti nešto što običan i normalan um ne može, i da su s obzirom na to nešto nalik bogovima.

Jako se vara svatko ko misli da ja olako odbacujem Teoriju relativnosti. Njome se bavim već od gimnazijskih dana, i tek nakon apsolutno temeljite analize koja je pokazala da Einstein svjesno i namjerno ili nenamjerno priča besmislice, odlučio sam se tražiti suvisla objašnjenja ovih pojava koje se zbivaju pri velikim brzinama.
Velik broj fizičara nobelovaca dijeli moje mišljenje, ali nitko ih ne sluša, niti želi čuti.

Čovječanstvo uživa u zabludi koja mu daje iluziju da ima nekakvu božansku pamet.

O kad bi ste kritički počeli češljati Teoriju relativnosti, riječ po riječ, tvrdnju po tvrdnu, na kraju bi ste uvidjeli da Veliki einstein nije ponos, nego sramota ljudske vrste.

No već sam rekao da ne zamjeram toliko njemu,nego onima koji žele biti prevareni.

kad bi vam netko rekao da je einstein bio vrlo neuk čovjek, s lošim obrazovanjem, vi bis ste mu sigurno rekli da je glupan i budala.

Kad bi vam netko rekao da je ova ikona ljudske misaonosti ustvari bio mrzitelj svake misaonosti i svakog mišljenja, i da nije bio sposoban ili nije htio korektno izvesti čak ni one najjednostavnije zaključke....što bi ste tek tome rekli.

Znam kakvoj se kritici izlažem.

I nemojte mi ništa vjerovati.

Radije uzmite jednu jednostavnu i laganu Einsteinovu knjigu "Moja teorija", u kojoj on objašnjava svoju teoriju i podvrgnite njegove tvrdnje logičkoj i smisaonoj analizi.

Za to će vam trebati možda oko 5 godina, ali isplatit će vam se.

Jedna opaska.

Ako zaista budeta tako pokušali čitati tu knjigu i ne budete mogli shvatiti neke stvari, nemojte postati malodušni i sebe početi smatrati glupim. Te stvari nećete razumjeti jer su besmislene. No te su besmislice iznesena na tako lukav način da svi koji to dožive Einsteina smatraju Bogom a sebe običnom budalom, koja nije za fiziku ili neku drugu znanost.

Hehe, vidim da nisi primijetio, ali nema veze, nov si, skontaces vec... U svom prethodnom postu ako pogledas vidjeces da sam u rijeci "Evo tema" ugradio link koji vodi do stranice na forumu koja se bavi bas ovim pitanjem. Ime joj je "Einstein - da li je bio u pravu?" Tako da cemo ovu raspravu nastaviti tamo, da ne spamamo ovu temu. Pozdrav!