Nova Balkanska unija

Nova Balkanska unija

Da li je osnovano očekivanje nekolicine državica Jugoistočne Evrope da će im EU tj. njen pravno-politički i ekonomski sistem - kojeg bi primile ulaskom u tu uniju – biti dovoljno efikasan za njihove potrebe, ili bi možda bilo boolje oformiti neku Novu Balmkansku, ili Balkansko-podunavsku uniju, ili federaciju?

To je pitanje za iduće desetljeće.

Na prvi pogled, većini čitatelja će se učiniti da je pitanje glupo, jer, izgleda sasvim jasnim što nam nudi EU, a što možemo učiniti, ili sami sebi ponuditi, mi, Balkanci.

No, ipak nije sve tako kako nam se čini na prvi pogled.

Sjetite se toga da je Švicarska odbila ulazak u EU, s obrazloženjem da joj je Evropski administrativni aparat preskup.

To je točno, a ujedno je i sasvim dovoljan i opravdan razlog da se ne uđe u EU. Zbog sličnih razloga i Norveška je odbila pristupiti EU.

Da stvar bude gora, opći administrativni aparat EU sve se više pogoršava pristupanjem onih država koje imaju još gori, manje efikasan, a i sve skuplji i korumpiraniji aparat nego što ga je do sada imala EU.

Dalje, Eu nudi pravno-političke i ekonomske temelje koji su već istrošeni i koji čak i najbolje stojeće zemlje, polako, ali sigurno vodi u krizu, i to ne samo ekonomsku, nego i općecivilizacijsku.

Nadalje. Nova Evropa je unija, a ne federacija, što znači da joj je pravni sistem prilično heterogen i neefikasan. Takva Evropa ne može konkurirati niti nekoj maloj, ali dobro i perspektivno uređenoj državi sa monolitnim političko-ekonomskim aparatom, npr: Švicarskoj ili Singapuru.

Ono, dakle, što nudi današnja Evropa diskutabilne je vrijednosti, a da stvar bude gora, postaje sve diskutabilnije, da ne kažem lošije.

***

S druge strane onog, gornjeg pitanja, ili prijedloga nudi nam se Balkan, sinonim tisućljetne zaostalosti bijede i nazadnosti.

Hm...hm... Je li to doista tako?
Je li Balkan nekakvo mračno područje ljudske civilizacije?

Bacimo jedan kratki pogled na to.

Od oko 800 te. p.n.e. sve, 126. p.n.e.na najjužnijem dijelu Balkana, na golom kršu, postojala je i djelovala jedna mala unija – mislim na uniju Grčkih državica. Ta je unija postala mediteranskom velesilom, a ujedno i najviši, ili jedan od najviših čovjekovih civilizacijskih i kulturnih dosega sve do današnjih dana.

I nakon političke propasti, ova je unija bila svojevrstan duhovni svetionik, koji je mnoge tisuće godina vodio i usmjeravao razvoj čovjekove civilizacije. Mnoge se zemlje i demokratski politički sistemi i dan, danas uspoređuju sa sistemima demokratskih, i ne samo demokratskih Grčkih državica – polisa.

Balkan, dakle, nije, ili bar nije uvijek bio, samo mrak, zaostalost i nazadnost.

Neki od učitelja ljudskog roda: Aristotel, Platon, Demokrit, Fidija, Praksitel, Homer, Eshil, Sofoklo, Euripid i cijeli niz drugih mislilaca, učenjaka i umjetnika bili su Balkanci.

Da li je Eu dala nekog takvog genija?

Eto, dakle, samo nekoliko tih važnih detalja koji našu predodžbu Balkana dovodi malo bliže istini.

Jasno, ne možemo se više nikako vratiti u okvire stare Grčke.

Ali, i bez vraćanja na te okvire, tj. točnije; baš bez ikakvog vraćanja u prošlost i prošle oblike i metode opstanka, može se ostvariti više nego što je, bilo gdje i bilo kada ostvareno do sada.

***

Mnogima će sada, kao šaka u oko, djelovati tvrdnja; da i temelji na kojima je izgrađena EU spadaju u prošlost. Ne, doduše tako davnu, kao što je ona Starogrčka, ali ipak prošlost. Na njima
se više ne može razvijati civilizacija niti društvo, nego tek održavati ono što je stvoreno, i to uz teškoće koje će neminovno, iz dana u dan, iz godine u godinu biti sve veće i veće.

***

Ovdje će se netko lucidan, ali pomalo brzoplet, odmah zapitati:

pa što će nam onda neka nova Balkanska unija koja daje još
manje šansi za nekakav produktivan i smislen opstanak, nego EU, jer to je : kao da od dva zla biramo baš ono veće!?

Doista, zapitajmo se; za što, ili čemu bi mogla poslužiti ta nova Balkanska unija ili federacija?

Evo odgovora.

Legendarna antička unija Grčkihdržavica, Evropska unija,Sjedinjene Američke države, Sjedinjene države Australije i svi drugi slični državni savezi nastali su prvenstveno radi togada se pospješi i olakša ekonomska aktivnost, na kojoj se temelji čovjekov opstanak i razvitak civilizacije. Sve ove velike i mnogočlane unije ili državni savezi, odnosno federacije, za nas, nisu ništa drugo do putokaz koji nam pokazuje na koji način i mi možemo povećati efikasnost i ekonomičnost naših gospodarskih potencijala i djelatnosti.

Stvaranje Balkanske ili Balkansko podunavske unije, ili nekakve federacije uspostavilo bi :

1. dovoljno veliko i funkcionalno unutrašnje tržište,

2. povećalo efikasnost i ekonomičnost kretanja kapitala.

Zadovoljavanje tih, gornjih dvaju uvjeta omogućilo bi i profitabilan izlazak na slobodno svjetsko, ili tzv. globalno tržište, što je ključni uvjet opstanka i napretka.

To su bili ciljevi koji su vodili već A: J.Czartoryskog, J.J.Strosmayera, M. Obrenovića, M. P. Desančića, članove Judgoslavenskog odbora i sve druge građanske i komunističke državnike, mislioce, političare i pokrete što su zagovarali ideju ozbiljenja Balkanske unije ili federacije. A ona dosadašnja
ostvarenja te ideje, iako samo pokusna, nedovoljno dobra i neuspjela, ipak su bila nešto što je bitno bolje od nacionalnih balkanskih državnih tvorevina.

***

Već smo rekli da su pravno-politički i ekonomski temelji na kojima je počivala prva balkanska unija, unija Grčkih državica danas samo lijep antikvitet bez ikakve funkcionalne vrijednosti. Također smo rekli da temelji na kojima počivaju EU, USA i npr. Commonwealth of Australia nisu dovoljno dobri, i već se polako ali sigurno pretvaraju u društveno i politički beskoristan antikvitet.

Klasična, nacionalna, građanska liberalno-demokratska država, koja je sve do prije stotinjak godina bila izvorom napretka i prosperiteta, sada je u težem položaju nego bilo koja od velikih unija ili federacija.

Budući, dakle, da smo osporili vrijednost i funkcionalnost onim temeljima na kojima su izgrađene čak i najrazvijenije današnje države, državne unije i federacije, nameće nam se slijedeće pitanje:

ako bi smo htjeli stvoriti neku novu prosperitetnu i perspektivnu državu, uniju ili federaciju, na kakvim bi temeljima ona morala počivati.

Onaj opći odgovor je vrlo jednostavan.

Potrebni su neki novi, bolji temelji.

To su naslućivali i komunisti, ali je njihov pokušaj – društvo i država utemeljena na društvenom vlasništvu - već unaprijed bio osuđen na propast, jer je bio utopističke naravi. Društveno
vlasništvo, barem onakvo kako je bilo koncipirano do sada je, popularno rečeno, «nešto što ne drži vodu».

Zašto su društveno vlasništvo i komunizam nefunkcionalne, utopističke tvorevine, ovdje ne mogu objašnjavati, ali to možete vidjeti na internetu u mojim knjigama Hrvatski testament, Tajna povijest svijeta, Nova Hrvatska, Hrvatsko pravo i drugima.

Novi, bolji, funkcionalniji i perspektivniji državni i društveni temelji mogli bi se uspostaviti na nečemu što ja nazivam umjetnim privatnim vlasnikom.

To je ono za čim se tragalo od davnina, a za čim još i dan danas očajnički tragaju mislioci, političari i državnici razvijenih Zapadnih zemalja, a što su pogrešno i nesretno, a i u potpuno pogrešnom obliku pokušali uspostaviti i komunisti.

Umjetni privatni vlasnik, ili jednostavno; umjetni vlasnik je sinteza i cilj razvoja vlasništva. Mi se nalazimo pred njegovim ozbiljenjem u formi realnog temelja jednog boljeg, funkcionalnijeg i pravednijeg društva.

Njegovi rudimentarni oblici – «djelići» - već su, nakon drugog svjetskog rata, bili uspostavljeni u USA, EU Australiji, Japanu, Izraelu i nekim drugim razvijenim zemljama i omogućili im kratkotrajan, ali ipak velik napredak. No to, kao što se vidi danas, ni izdaleka, nije bilo dovoljno.

Potrebno je uspostaviti cjelovitog umjetnog vlasnika.

Kako bi on izgledao može se vidjeti u gore spomenutim mojim knjigama. Ovdje mogu reći samo to da bi on imao one dobre karakteristike društvenog i privatnog vlasništva, i da bi omogućio novi polet i dugotrajan napredak u ekonomiji, razvoju društva i civilizacije uopće.

Eto, mislim da je upravo to temelj na kojem bi trebalo utemeljiti neku novu Balkansku uniju ili federaciju. Tom federacijom stvorilo bi se, kao što je već rečeno, dovoljno veliko i funkcionalno unutrašnje tržište i dovoljno velik prostor za ekonomično kretanje kapitala, roba, radne snage, novca, usluga etc. etc. Što je, kako smo također rekli. uvjet za uspješan izlazak na globalno tržište

Za ostalo, ili ono šire, zaviri u Hrvatski testament, ili koju drugu gore spomenutu knjigu.

***

A sada, o ovoj istoj stvari, ali na malko drugačiji način.

Ukazat ću vam, naime, na nešto što bi Vas moglo motivirati da se malko zamislite, osvijestite i ponovo zadobijete svoju punu snagu i da se oslobodite ovih teških i mračnih vremena u koja smo zapali.

Nedavno je jedan moj prijatelj, E. M. S. U času iznimno dubokog nadahnuća shvatio i rekao da smo pripadnici jedne slavne, možda čak i najslavnije i najveće generacije u cjelokupnoj povijesti čovječanstva.

To je istina.

Kako, nažalost, nemam dovoljno prostora da vam to dostojno prikažem, navest ću vam samo neke od onih važnijih stvari koje smo dali ljudskoj vrsti i ljudskoj civilizaciji.

Izgradili smo avione SR 71 i Concord - koji je pravi leteći Partenon - Tupoljev, F 16 , F 18, Migove. Suhoje...; rakete sposobne iznijeti čovjekove letjelice van dosega Zemljine, pa čak i Sunčeve gravitacije.

To su remekdjela klasične tehnike koja vjerojatno nikad neće biti prevaziđena.

Otkrili smo električno svjetlo, laser, televiziju, nuklearnu energiju – fisiju, fuziju, anihilaciju; stvorili antimateriju;

izišli u svemir i stupili našim nogama na druga nebeska tijela; osvajamo planetu za planetom i šaljemo letjelice izvan Sunčevog sistema; stvorili smo internet kojim su svi ljudi povezani kao organi i stanice u ljudskom tijelu; slobodno svjetsko tržište; SSSR, pomoću kojeg su neki od naroda Azije, izišli iz neolita, i za svega tridesetak godina bili dovedeni u atomsko doba, EU i Socijalističku Jugoslaviju, koja nije bilo najveće djelo naše generacije, ali ju je možda bilo teže stvarati od svega ostalog.

Dali smo Roosevelta i Churchila koji su obranili civilizaciju od pada u ropstvo nacističkog mraka i ludila, a kasnije i Tita, koji je, uz sve nedostatke i mane, u vrijeme hladnog rata, bio prvi pravi politički lider cijelog čovječanstva.

To su više nego veličanstvene stvari. I kad netko u budućnosti bude pričao da je sve to ostvareno samo za vrijeme jedne jedine generacije, slušatelji bi mu lako mogli prigovoriti da to nije moguće i da izmišlja i priča bajke.

Ali mi, mi koji smo sve to stvarali, mi smo živi svjedoci toga. A opet... s druge strane...ne znamo, pa čak i ne slutimo koliko je nevjerojatno veliko djelo kojeg smo stvorili.

Mi, naša generacija!

***

A sada, dopustite da Vas nešto zapitam;

je li to sve, i ono najviše što smo mogli?

Je li ta naša, velika, i, takoreći, svemoćna generacija već iscrpljena, mrtva.

I, još nešto.

Jesmo li u cijelosti izvršili zadatak koji je sudbina stavila pred nas?

Ne bi li smo trebali barem započeti stvarati jednu novu Balkansku uniju ili federaciju, na onim temeljima koje sam gore spomenuo i tako stvoriti još jedan, novi duhovni svetonik koji će, opet, u idućim tisučljećima, i opet sa ovog, Brdovitog Balkana, svim narodima svijeta pokazivati put kojim trebaju ići.

Smijemo li mi odustati, i smijemo li uopće umrijeti, prije nego izvršimo taj zadatak koji bi trebao okruniti naše djelo, jer je stvaranje nečeg takvog – jednog bitno boljeg i pravednijeg društva - možda ono najviše što neka generacija može stvoriti.

No zašto je tako urgentno i neophodno potrebno to novo, bolje društvo?

Bit ću vrlo kratak.

Onim našim otkrićima i stvaranjem koje sam gore spomenuo oslobodili smo vrlo moćne sile da služe čovjeku. Zbog nedostataka koje ima građansko društvo, one se već okreću protiv čovjeka, a i protiv prirode. Mi ih ne možemo ukrotiti, barem ne u mjeri koja je potrebna. To će biti moguće samo pomoću jednog boljeg i funkcionalnijeg društva, koje je, između ostalog, projektirano i tako da u pokornosti i čovjekovoj službi drži sile koje smo otkrili i oslobodili. «Vatra je dobar sluga, ali loš gospodar», kaže ona narodna izreka. To stalno moramo imati na umu, naročito radi toga, da bi smo u čovjekovu službu i pod potpunu kontrolu stavili one sile. Dakle, ne
samo radi pravde i blagostanja, nego i radi kontrole oslobođenih sila moramo izgraditi društvo koje će ih biti sposobno kontrolirati. A to neće biti nimalo jednostavno ni lako.

Stvaranje tog društva stoga će doista biti kruna našeg stvaranja.

Hoćemo li dozvoliti da nas šačica sitnih lupeža i bijednih nesposobnjakovića, kojima pogoduju slabosti suvremenih građanskih društava, i koji, baš pomoću tih slabosti lako dolaze do vlasti, hoćemo
li, dakle, dozvoliti da nas, dakle, ti, les miserables ometu u tome da izvršimo glavni dio zadatka, kojeg je možda neka viša sila s povjerenjem stavila u naše ruke i dopustiti da nas ti bijedni crvi, koji znadu samo rastakati dobra koja su primili od svojih predaka, da nas, dakle, ti i takvi the negligibles spriječe da dovršimo naše, više nego veličanstveno djelo.

Generacijo moja!!!

Velika generacijo !!!

Gore glavu!

Još nije gotovo!

Najveća i najteža bitka tek počinje, ali naša snaga i naše oružje jači su nego ikad prije i moćniji od svega što je na ovom planetu ugledalo svjetlost Sunca.

Sestre i braćo Balkanci, drugovi, gospodo, ljudi!!!

Sjetimo se samo toga da su neki od naših pra, pra, zemljaka i prapredaka bili, i da će zauvijek ostati učitelji ljudskog roda i da je upravo ovdje, na Balkanu, bilo podignuto ono što ljudska vrsta smatra svojim najvećim postignućem. Sjetite se, dakle, samo toga, pa ćete bez straha i zdvojnosti, ćak sa radošću otpočeti graditi ono novo društvo; koje će svojom moći, veličinom i pravednošću, poput neba, daleko i visoko nadilaziti sve što je do sada bilo stvoreno, i baš zato što će biti bolje raširit će se po cijeloj zemlji.

Odlučimo li se na to, cijela će generacija, cijela vrsta, sa svih krajeva planeta, i sa svim svojim žarom i strašću pristati uz nas. Sva njena snaga, mudrost i hrabrost, a također i mudrost i snaga naših velikih predaka bit će u našim rukama.

Zajedno, i složno, kao što je cijela generacija radila i do sada, stvorit ćemo jedan bolji svijet i podignuti jedan novi svetionik koji će biti uzorom i osvjetljavati put mnogim budućim pokoljenjima, a nama dati zasluženo mjesto među besmrtnicima.

Ne bojte se! Odvažimo li se tako dovršiti i okruniti naše djelo i naš život, nećemo izgubiti ništa, a možemo dobiti...sve!!!

Neka nas sada ohrabre i nadahnu i neke od onih pjesama koje su uvijek ohrabrivale ljude i generacije što su predano služile ljudskoj vrsti, na putu ostvarivanja onih njenih ciljeva čije će potpuno ozbiljenje dati smisao i satisfakciju njenom dosadašnjem, patničkom postojanju.

AMGP

https://www.youtube.com/watch?v=XtorBUxlRws

AMDG
https://www.youtube.com/watch?v=76RrdwElnTU

AMFH

https://www.youtube.com/watch?v=6zOuiSPafew&feature=related

Odgovornost za gornji tekst preuzima:

Petar Bosnić Petrus

Ovo sa balkanskom unijom i nije loša ideja. Samo što je tu previše duhova prošlosti da bi se to ostvarilo i previše je skeptičnih ljudi. Naravno taj skepticizam i strah nije bez osnova, poznavajući prošlost na ovim prostorima. A i danas mnogi još uvijek ne shvaćaju što se točno desilo u bivšoj Jugoslaviji i zašto.

Moje je mišljenje da bi Hrvatska imala veću šansu u toj balkanskoj uniji nego u EU. Prvo zato što bi to bila unija podjednako razvijenih država i podjednako ravnopravnih država. Mislim da bi se naš glas slušao i mogli bi sigurno više utjecati na odluke te unije, nego što ćemo moći utjecati na odluke u EU. A EU je tako i onako birokratizirana i u pozadini se nazire da joj je cilj zaštita velikih multinacionalnih kompanija i njihovih ineteresa u Europi. Nikoga više nije briga za ljudska prava, pravo okoliša, ravnopravnost, slobodan prolaz roba i usluga, radnika i kapitala na čemu se ustvari EU razvila.

Chakotay je napisao/la:

Ovo sa balkanskom unijom i nije loša ideja. Samo što je tu previše duhova prošlosti da bi se to ostvarilo i previše je skeptičnih ljudi. Naravno taj skepticizam i strah nije bez osnova, poznavajući prošlost na ovim prostorima. A i danas mnogi još uvijek ne shvaćaju što se točno desilo u bivšoj Jugoslaviji i zašto.

Moje je mišljenje da bi Hrvatska imala veću šansu u toj balkanskoj uniji nego u EU. Prvo zato što bi to bila unija podjednako razvijenih država i podjednako ravnopravnih država. Mislim da bi se naš glas slušao i mogli bi sigurno više utjecati na odluke te unije, nego što ćemo moći utjecati na odluke u EU. A EU je tako i onako birokratizirana i u pozadini se nazire da joj je cilj zaštita velikih multinacionalnih kompanija i njihovih ineteresa u Europi. Nikoga više nije briga za ljudska prava, pravo okoliša, ravnopravnost, slobodan prolaz roba i usluga, radnika i kapitala na čemu se ustvari EU razvila.

Veoma mi se sviđaju tvoja obrazloženja i tvoja percepcija EU. Možda bih tome samo trebao dodati da je multinacionalka za čije se interese najviše bori EU upravo njena birokracija.

Chakotay-u Tvoja su me izvrsna zapažanja podstakla da dodam još jedan post.
Tu je riječ o zakoniima koji bi bili temelj nekakve nove balkanske unije ili federacije.
Te zakone radio sam vrlo dugo, sve od 85.te
Oni bi omogućavali brži i lakši razvoj i jačanje i sprečavali birokratizaciju.

Evo:

Trauma od raspada Yugoslavije još
uvijek jako djeluje na balkanske narode. Svi boluju od PTSP-a, pa odatle i
veliki otpor stvaranju neke nove Balkanske unije.

S druge strane, gubitak političke samokontrole u novostvorenim državicama vodi ka samodestrukciji tih državica.Prije svega, njihovih gospodarstava, a zatim tržišta i svega ostalog. Ove državice u sve većoj mjeri postaju plijen onog agresivnog dijela evropskog i svjetskog
kapitala, koji se bogati i jača uglavnom na tzv. neprijateljskom prisvajanju
oslabljenih tvrtki ili nacionalne imovine koja je izgubila efikasnu ili svaku
zaštitu vlastitog političkog establišmenta.

Prijeti puno veće siromaštvo od onog kojeg trpimo sada.

Kako se suprotstaviti tome?

Sve češće se čuju glasovi o potrebi stvaranja neke nove Balkanske unije koja bi imala dovoljno veliko unutarnje tržište, dovoljno prostora za kretanje kapitala, roba i usluga i nešto jači politički establišment koji bi zaštitio interese gospodarstva i interese unije uopće.

No otpor stvaranju političke unije je za sada još prevelik.

S druge strane brzina procesa propadanja novih državica upozorava da se više ne može čekati na to da se nešto poduzme na polju njihovog spašavanja i očuvanja.To su faktori koji nas primoravaju na neko kompromisno, ili hibridno rješenje.

Kao što je EU počela sa Zajednicom za ugljen i čelik, ove, Balkanske državice mogu se dogovoriti da etabliraju neke zakone koji bi zaštitili gospodarstva i nacionalne imovine od neprijateljskog prisvajanja izvana i od erozije iznutra.

Zakoni o kojima je riječ već su poznati malom dijelu javnosti ovih zemalja.

To su

Zakon o kontroli efikasnosti vlasti,
Zakon o kontroli efikasnosti rada managera,
Zakon o školstvu,
Zakon o kontroli efikasnosti funkcioniranja obitelji.

Sve ove zakone možete naći na mom webu Petar bosnic petrus com
knjigama : Hrvatski testament, Nova Hrvatska i Hrvatsko Pravo.

Da ne bi bilo zabune, pridjev hrvatsko i hrvatski ovdje ništa ne znače, jer zakoni o kojima je riječ nemaju nacionalni karakter i mogu - poput propisa što spadaju u ius gentium - važiti u bilo kojoj zemlji počev od USA do Rusije ili Zanzibara. Uostalom, možda će baš Hrvatska biti posljednja koja će ih prihvatiti, iako su nastali na njenom tlu.

Tim se zakonima nikome ništa ne nameće, a svakoj bi zemlji olakšali razvoj gospodarstva, i opstanak općenito.

Dalje, nakon pripajanja moguće Nove Balkanske unije EU-niji, ti se zakoni mogu zadržati jer bi oni, državama koje bi ih etablirale dale stanovitu prednost pred drugim članicama EU, prednost ili povlašteni položaj koji bi se očitovao kao ekonomičnija gospodarska aktivnost, veća efikasnost državnog aparata, brzi rast životnog standarda i veća brzina i lakoća općeg razvoja.

Od ostalog što bi bilo potrebno za formiranje ovog temelja na kojem bi se kasnije, možda formirala Nova Balkanska unija jest ukidanje carinskih barijera među postojećim državicama.

Eto, ovi zakoni nisu političke naravi i njihovim se usvajanjem ne stvara politička unija, ali oni bi čak i bolje nego nekakva politička unija pomagali u zaštiti i razvoju ovih državica.

Mislim da, idući ovim putem, ili metodom: korak po korak, neće biti teško postići dogovor.

@Petar, lijepo si ti to sve smislio, ali ko ce natjerati "vise instance" da krenu bas tim putem? Ako nisi u nekoj politickoj stranci, i to jakoj politickoj stranci, ko ce da slusa? Mislim, ja, ti, ovaj i onaj mozemo kao i dosad smisljati teze i plakati nad "tupoglavoscu vlasti", ali da bi bilo sta od nasih teza zazivjelo u stvarnom svijetu valja apelirati na koristoljublje i narocito na vlastoljublje politicara - sad zasad zakonodavci i vlada se ne osjecaju ugrozenima, a i oci im se iskolacile na silne milijarde koje je Unija obecala, pa u svjetlu toga ne vidim nacin kako bi se drzavna politika preusmjerila blize "onom starom sistemu" od koga svi bjeze i nad kojim se zgrazaju... Mozda ako ovaj eksperiment sa EU propadne, e, tek onda, potjerani krizom, ova nasa "sela-drzavice" budu slijedili primjer egipcana i tunizana... Hm... "ujedinjeni u razlicitosti"?... Zvuci kao igra rijeci u cilju namjerne obmane - oduvijek je bilo lakse ujediniti ljude u slicnosti...

Računalo mi je izbrrisalo post, javit ću se kasnije.

Sve mi ovo zvuči sjajno i bajno, te čak i možda počnem vjerovati u kapitalizam, ako ništa, slažem se da bi definitivno bilo bolje od ulasak u EU čisto radi geografske blizine, sličnih gospodarskih stanja i sličnih balkanskih mentaliteta. No isto tako sam siguran da bi već netko iz EU na vijeću EUa otvorio pitanje "Balkanske unije" i tražio izglasavanje zakona tipa: "Ako ste članica EU, ne mozete biti i clanica Balkanske jer to nama nije niti u gospodarskom niti u politickom cilju, vec ce nam biti prijetnja...".

Ne možeš protiv diktature.

Mislim da smo kao civilizacija predaleko pali da bi se tako lako digli. Integrirani zakoni "Balkanske unije" zvuče i više nego bajno, to je divno što govorite Petre, ali čak i da to ostvarimo, vanjski pritisak je prevelik, jer NEMA tog čovjek koji neće pasti pod prijetnjom za život ili pod velikim novčanim mitom, nema ga. "Mi" obični puk ne znamo zakulisne igre suvremene politike, niti zakulisne igre suvremene ekonomije, ali imamo pretpostavke koje nisu nimalo dobre jer sve što uočavamo u danšnjem životu je: mladi su nezaposleni, srednja dob sve više nezaposlena, previše ljudi je nezaposleno, Jadranka bi čuvala ovce umjesto se bavila državnim pitanjima,... dakle samo negativno nam sufliraju svaki dan, i samo o tome razmišljamo. Kad bi nekome na ulici ovo počeo pričati, rekao bi mi da sam idealist, utopist, da nemam pametnijeg posla, da odem sa prijateljima na utakmicu nogometnu rađe, da odem s curom u kino, da rađe govorim o pravoj politici i državnim problemima, ali ČIM naglasiš neko rješnje svi te blijedo gledaju. Najviše mislim na ljude mojih godina s kojima sam u kontaktu znaci; 1985-1995 godište (a starijeg godišta mi kazu da sam neosocijalits ili neomarksist). Ali vidite isto tako da postoje i iznimke kao ovi divni ljudi na ovom forumu. Znači "the root" problem je taj da i ako sve ovo što vi kažete uspijete lansirati nekako, jest da je potrebno osvjestiti puk - i to generalno, a isto tako nači i malu skupinu ljudi koja će tu uvijek biti uz vas i uznositi vašu ideju, a mi ovdje govorimo o složenom i dugotrajnom procesu koji ima mnogo oponenata.

addendum:

Ako vas više zanimaju ideje o novim društvenim poretcima pročitajte nešto od Jacquesa Frescoa i o njegovom projektu Venera, ovdje, u Hrvatskoj postoji i udruga po uzoru na Žakove ideje, i zove se Jupiter-projekt.

Jupiter Projekt

Jacques Fresco

Mislim da smo svi dovoljno pametni da uočimo da do toga neće doći, ne zato što to institucije ne žele, nego zato što jednostavno nismo dovoljno razvijeni da uvidimo prednosti takve jedne unije. Mi imamo potencijala storiti jednu takvu uniju koja je bi dobro funkcionirala, ali još uvijek nećemo ostvariti taj potencijal. Možda jednog dana budemo, ali sada ne. Jednako tako vjerujem da će se i EU raspasti, jer iako se u početku zasnivala na dobrim temeljima i idealima, ali se sve nekako okrenulo i svatko gleda svoj ineteres tj. svatko gleda kako dobiti što je moguće više iz te velike i bogate "države". No ako nitko ništa ne daje, logično pitanje je od kuda ćemo onda svi uzimati.

Primjerice u Hrvatskoj svi govore koliko mi možemo dobiti iz EU fondova, ali nitko nam još nije rekao koliko ćemo mi morati pridonositi u EU proračun koji je poprilično velik nekih 120 milijardni eura. E sad zamislite da vi imate neki klub i član koji vam želi pristupiti samo priča o tome koliko on može dobiti u tom klubu. Ja ga ne bi primio, osim ako od njega neću imate neke koristi za koje on uopće nije svjestan da će ih morati dati. Naravno to bi bilo podlo od mene, ali trenutno smo mi na takvoj razini. Iskoristi ili budi iskorišten

Osim ako nije klub u kojem svi sve ravnopravno dijele i ne postoji novčano plaćanje...

Da ali taj klub bi morali činiti članovi koji su pošteni i koji teže dobrobiti svih drugih članova i tog kluba. E sad koliko ti ljudi poznaješ koji su spremni tako se ponašati. Ja jako malo, večina nije takva.

Evo konačno i mog odgovorana prethodno postavljena pitanja.

O mogućoj afirmaciji i etabliranju zakona koje sam spominjao i uspostavljanju neke nove balkanske unije.

Za sada se ti zakoni mogu širiti putem interneta i običnih papirnatih knjiga, a i zaslugom rijetkih osoba koje su zainteresirane.

Već i prije nego sam te stvari objavljivao na internetu, Vlado Kirinčić, tajnik SDP - a, kojeg ja nisam poznavao, predložio je tu knjigu pok. Ivici Račanu, predsjedniku vlade u sjenci. Mene je predložio kao člana te vlade. Trebalo je one zakone putem SDP-ovih predstavnika u Saboru predložiti na usvajanje, iako nije bilo šanse za njihovo usvajanje. Cijela vlada u sjenci koja se sastojala uglavnom od ekonomista managera i poduzetnika, osim dva člana bili su za to. No kasnije, Račan je odbacio odluku Vlade i zakoni nisu išli u proceduru. Nije mi jasno zašto, jer je Račan pokazao da izvrsno razumije te zakone. Čak Je jedan član Zakona o kontroli efikasnosti rada managera znatno poboljšao. To poboljšanje je i sad prisutno u Zakonu o managerima. Mislim da se možda bezrazložno uplašio zakona o kontroli efikasnosti vlasti
Kažem : bezrazložno, jer taj bi zakon olakšao posao vlasti, i učinio ga efikasnijim.

Iz toga se vidi da se ti zakoni mogu vrlo visoko progurati i bez pomoći interneta.

Internet puno pomaže ali na drugačiji način

Dalje. Zakoni se sačinjaju na osnovi pretpostavke da ljudi mogu biti sebični, pokavreni zli itd. Najbolji zakoni najviše i najrafiniranije računaju na tu činjenicu.

Da su svi ljudi kao anđeli, ne bi trebalo nikakvog zakona.

I ovi zakoni računaju na to. Njihova je pretpostavka da je jedan dio ljudske populacije sklon tim, lošim stvarima stvarima, i da će to uvijek biti.

Druga pretpostavka ovih zakona jest to da ne treba popravljati ljude nego iskorištavati njihove mane u svrhu stvaranja nečeg dobrog.

Zakon koji računa na opću ljudsku sebičnost. Neće moralizirati nego će propisati d svi ljudi mogu zadovoljavati porive koji proizlaze iz te mane, ali da to smiju činiti isključivo na način koji će donijeti neka dobra i društvu u kojem žive.

Tako se eto jedna ružna mana koja bi, sama po sebi, teško unazadila društvo i učinila nepodnošljivim život u njemu, taklo se dakle ta mana pretvara u osobinu iz koje proizlazi blagodat i napredak.

Eto. Može se reći da su svi dobri zakoni, na osnovu kojih je podignuta civilizacija, sačinjeni na temelju takvih pretpostavki.

Ne trebaju nam nekakvi dobri i plemeniti ljudi, niti takvim ljudima treba zakon.

Nama i ovom zakonu trebaju sasvim obični ljudi sa svojim običnim manama, a njima treba neki ovakav zakon, koji će njigove štetne mane pretvarati u izvor svih blagodati i dobara - njima i nama na ponos.

Ko bi mogao pomoći etabliranju ovih zakona.

Za sada to rade rijetki entuzijasti, plemeniti i pametni ljudi, kojima je stalo da promoviraju nešto dobro.

No mislim da će više uspjeha biti kad ga budu promovirali oni ne-plemeniti ljudi koji će ih htjeti upotrebiti kao prosto sredstvo svoje vlastite afirmacije u društvu ili u povijesti.

To su opet individue koje su na jedan ne-loš način sebične, recimo. All kad takvi ljudi uspješno djeluju po načelima te svoje specifične "sebičnosti" ili "egocentričnosti", i uspješno ostvaruju svoje vlastite ciljeve, pa makar zasdovoljavali i potrebe svoje bolesne taštine, koja je jedan sedam smrtnih grijeha, cijeli ljudski rod o toga ima koristi, a čovječanstvo se primiče ostvarenju svoji najviših ciljeva i slavi ih, s pravom kao svoje viditelje i dobrotvore.

Zašto je kapitalizam tako munjevito suknuo u budućnost?

Marx, u Komunističkom manifestu kaže da je kapitalizam za svega desetak godina stvorio više nego prethodne epohe tokom desetine tisuća godina.

Upravo zbog onoga o čemu smo govorili. U kola progresa upregao je sve mane koje "krase" ljudsko biće.

No, veliki, klasični kapitalizam, koji je bi herojsko doba čovječanstva, rekao je svoje i sada može samo mucajući sve lošije i lošije ponavljati ponavljati svoje najljepše i najbolje riječi.

Ostvarit će se ono o čemu je sanjao Marx, iako na dijametralno suprotan način njegovim zamislima.

Moje zrelo stvaralaštvo na ovom polju otpočelo je jednom vrlo razornom kritikom Marxovih ideja. Mislim da nitko osim mene još nije tako duboko proniknuo u srž Marxovih zabluda.

Ali nitko nije mogao niti pronaći ono neopisivo dragocjeno, spasonosno, zrnce istine u njegovom radu.

Sažeti rezultat tih mojih istraživanja i kritike je učenje o umjetnom privatnom vlasniku , ili naprosto o umjetnom vlasniku.

On će suvremeno privatno vlasništvo osloboditi on onih fatalnih mana koje ugrožavaju daljnji napredak i razvitak civilizacije, dok će s druge strane ostvariti puno više nego se željelo od društvenog vlasništva.

Učenje o umjetnom vlasniku možeta naći u mojim knjigama:

Hrvatski testament, Nova hrvatska, Tajna povijest svijeta i drugima.

Web: petar bosnic petrus com

Ajde stavi link na taj zakon o kontroli efikasnosti menagera, baš me zanima kako to izgleda

Da li će me administrator banirati?

Nadam se da neće.

http://www.petar-bosnic-petrus.com/hr/clanci-download/hrvatski-testament.pdf

Kvragu i računalo. Briše mi gotove postove.

Evo ponovo i skraćeno, jer mi se ne da ponovo sve pisati.

EU je nastala radi toga da olakša i pospješi kretanje svog kapitala, učini ga ekonomičnijim. No isključivo brisanjem unutarnjih granica ne čini se dovoljno, jer je ahilova peta svih razvijenih suvremenih država, na unutarnje-političkom planu, u pravno-političkom temelju tih država, u načinu na koji funkcionira vlasništvo. To je ono što treba mijenjati. Bez promjene ili reforme tih pravno-političkih temelja, Uniji zaista prijeti nazadovanje, a možda čak i raspad, što bi bilo tragično.

Ako bi moguća balkanska unija bila utemeljena i na najboljim postojećim zakonima, na bi imala bolju sudbinu od EU, nego možda goru.

Zato ja naglašavam da je najvažnije inzistirati na etabliranju onih zakona o kojima diskutiramo, pa bilo da stvaramo neku malu državicu, bilo cijelu višedržavnu uniju, jer se prava mogućnost napretka krije baš u boljim zakonima, a ne u brojnosti članova neke državne zajednice. I brojnost tih članova je poželjna, ali sama po sebi je nedovoljna.

Ima li nekoga tamo ko zna dobro rukovati računalom da prenese ovamo neki zakon zajedno sa tablicom. Ja ne znam prenijeti tu tablicu. Ne uspijeva mi.

A evo i nekoliko riječi o ljudima koji pišu zakone i o onima koji ih etabliraju.
Ukazao bih na veliku društvenu važnost onih koji ih etabliraju.

Jedan od vrlo važnih zakona u ljudskoj povijesti napisao je Rimski pravnik Aemilius Papinianus - Constitutio Antoniniana. Nju je promulgirao - proglasio državnim zakonom car Karakala i po njemu je dobila ime, a ne po autoru, Papinijanu.

Kasnije, Justinijan Veliki revitalizira klasično rimsko pravo i kodificira ga u Corpus iuris civilis ili Corpus Justinianaus. Zbirka zakona koja je spsila i očuvala svjetsku civilizaciju nije dobila naziv po pravnicima koji su sačinili zakone, pa čak niti po pravniku koji je rukovodio kodifikacijom - Tribonianu - Nego po čovjeku koji ih je promulgirao - caru Justinijanu

Code Napoleon nije sastavio Napoleon Bonaparte, nego dvije komisije na osnovu zbirke zakona koju je sastavio pravnik J. Z. Pothier.

Uvijek su zakoni dobijali imena po svojim promulgatorima, a ne autorima. To ima svoje razloge koji se kriju u samim temeljima društva i društvenosti, a o kojima sada ne možemo raspravljati.

Pomoću ovakvog davanja imena zakonima, htio sam samo ukazati na veliku i osnovanu društvenu važnost ljudi koji promoviraju ili promulgiraju zakone.

Evo malko i moje vlastite promocije tih zakona na youtube

https://www.youtube.com/watch?v=0HTRy40nMvc&feature=related

https://www.youtube.com/watch?v=TlPsw0jJlL8

Pogledaj ovo: Kako obrisati suvišan post?

Greška!

Hvala ti na linku, ne brini nitko te neće banati radi stavljanja tih linkova

Što se tiče brisanja postova, imaš na svakom svom postu u gornjem desnom uglu tri tipke, "X" znači brisanje

No vratimo se na zakone. Nisu loši, slažem se da bi trebalo uvesti kriterije po kojima bi se određivalo koji političar je dobar, a koji je loš. I naravno trebalo bi uvesti ograničenja, sada oni rade što žele i nitko im ne može ništa, osim ako se promijeni vlast, pa se ona nova može iživljavati nad starima, kao što se to sad radi sa Sanaderom, Polančecom i drugima.

No moraš znati jednu stvari, današnji političari su jako loši i želji moći. Da li je realno očekivati od njih da će ograničiti svoju vlastitu vlast Hm ja mislim da neće

Chakotay je napisao/la:

Hvala ti na linku, ne brini nitko te neće banati radi stavljanja tih linkova

Što se tiče brisanja postova, imaš na svakom svom postu u gornjem desnom uglu tri tipke, "X" znači brisanje

No vratimo se na zakone. Nisu loši, slažem se da bi trebalo uvesti kriterije po kojima bi se određivalo koji političar je dobar, a koji je loš. I naravno trebalo bi uvesti ograničenja, sada oni rade što žele i nitko im ne može ništa, osim ako se promijeni vlast, pa se ona nova može iživljavati nad starima, kao što se to sad radi sa Sanaderom, Polančecom i drugima.

No moraš znati jednu stvari, današnji političari su jako loši i želji moći. Da li je realno očekivati od njih da će ograničiti svoju vlastitu vlast Hm ja mislim da neće

Izvrsna replika. Primjedbe su ti vrlo realistične.

Ako se budu etablirali ovi zakoni, to neće proći bez borbe. U Tajnoj povijesti svijeta imaš jednu analizu kojom pokazujem da će administracija jednom prokljuviti ove zakone i da će shvatiti da im oni mogu poslužiti kao vrlo moćno oruđe za ućvršivanje njenog položaja i vlasti i da će također shvatiti da cijena za to nije prevelika, štaviše vrlo povoljna.

Još nešto mogao bi se pojaviti neki vrlo nekonvencionalan tip i voziti se na ovim zakonima do premijerskog položaj. Zainteresirati obične ljude , birače i dobiti utakmicu.

Ima još mnogo mogućnosti, a sama stvarnost odabrat će onu o kojoj ljudi nisu ni sanjali.

Eto, za razliku od svojih
prethodnika, koji su se okušali u kroćenju administracije, ja ne vjerujem da bi
za te svrhe bila dobra neka nova religija ili moral, a ne vjerujem niti to da
bi se to moglo postići nasilnim postupcima nad administracijom niti njenom
devastacijom. Kao što sam već, više nego jasno izložio, to bi se moglo postići
etabliranjem nekog takvog zakona kao što je već izloženi Zakon o kontroli
efikasnosti vlasti (ili administracije). Taj zakon uvukao bi administraciju u
onaj krug motiviranih društvenih subjekata i tako joj omogućio da, ostvarujući
svoje vlastite, najviše i najveće interese, ostvari i one ultimativne interese
društva i živih ljudi uopće, odnosno, da joj isključivo ostvarivanje ciljeva
društva bude sredstvom ostvarivanja vlastitih interesa.


Najparadoksalnije od
svega što bi se moglo reći o suvremenoj administraciji jest to da je ona, u
odnosu na društvo kojim upravlja, u istom položaju kao i Rimski robovi u
vrijeme kasnog Rimskog carstva – niti je dobro plaćena ako dobro radi, niti
slabo u slučaju lošeg rada. Stoga ona, poput onih kasnoantičkih robova, može
biti samo prisiljena na upravljanje društvom. A budući da se bez nje ne može,
više joj se, kao što sam već rekao, isplati opstruiranje vlastitog posla nego
produktivno bavljenje njime. I to tim više što taj posao, posao upravljanja, za
golemu većinu administrativnog osoblja, nije nimalo ugodan ni smislen, a niti dovoljno
plaćen. Kamo vodi takav odnos, može se vidjeti i iz sudbine Rimskog carstva.

EDIT Vratio sam tekst u normalnu boju. Nema razloga da bude crn i nevidljiv

Chakotay

Petruse zašto ti je ovaj drugi post pisan crnim slovima, slučajno ili namjerno?

Što se tiče usporedbe robova i današnjih državnih službenika, ne bi se baš složio, jer današnji državni službenik uvijek može reći hvala, ja idem raditi neki zanimljiviji i bolje plaćen posao. Jednako tako mislim da to može biti jako zanimljiv posao. Ovisi kako netko gleda na stvari. Rob nije imao tu mogućnost, oni su se morali koristiti pasivnim otporom.

Eh što se zakona tiče i da li će ova tvoja ideja zaživjeti i kada. To će se desiti kad će većina tako htjeti. I to ne govorim kao frazu ili mantru koju koriste političari već je doista tako u društvu. Promjene se dešavaju kad se sakupi dovoljna kritična masa koja onda potakne promjene, one mogu biti revolucionarne ili blage i evolucionalne ali ipak snažne. Trenutno naše društvo nije svijesno da vlast može biti bolja, pa praktički niti ne očekuju da ona to bude

Chakotay je napisao/la:

Petruse zašto ti je ovaj drugi post pisan crnim slovima, slučajno ili namjerno?

Što se tiče usporedbe robova i današnjih državnih službenika, ne bi se baš složio, jer današnji državni službenik uvijek može reći hvala, ja idem raditi neki zanimljiviji i bolje plaćen posao. Jednako tako mislim da to može biti jako zanimljiv posao. Ovisi kako netko gleda na stvari. Rob nije imao tu mogućnost, oni su se morali koristiti pasivnim otporom.

Eh što se zakona tiče i da li će ova tvoja ideja zaživjeti i kada. To će se desiti kad će većina tako htjeti. I to ne govorim kao frazu ili mantru koju koriste političari već je doista tako u društvu. Promjene se dešavaju kad se sakupi dovoljna kritična masa koja onda potakne promjene, one mogu biti revolucionarne ili blage i evolucionalne ali ipak snažne. Trenutno naše društvo nije svijesno da vlast može biti bolja, pa praktički niti ne očekuju da ona to bude

Kod mene su slova normalna, bijela.

Točno je što kažeš - stvari se dešavaju onda kad iza njih stoje interesi većine.

Iza ovih zakona nesumnjivo stoje interesi većine, ali najveći dio te većine uopće ne zna za njihovo postojanje.

Hm mislim da me nisi skužio, nisam govorio o interesima većine, već o njihovoj svijesti i želji. Naime interes većine je uvijek dobrobit zajednice i svakog člana unutar te zajednice. Ali što to znači i da li se to može postići, to pitanje uvijek muči većinu. Dat ću ti jedan plastičan primjer. U Hrvatskoj vlada korupcija na svim razinama od najnižeg službenika do ministra, velika većina je korumpirana. No da li je to u interesu većine, naravno da nije, ali ljudi nisu svjesni da mogu bolje i ne znaju kako to promijeniti. Kada će toga postati svijeni, tada će oni to lakoćom učiniti i praktički zakoni neće biti niti potrebni, tj. bit će potrebni da se ona manjina dovede u red Danas ljudi misle da je jednostavnije i brže platiti nekome za neku uslugu nego ići redovnim postupkom, jer znamo da taj postupak dugo traje i da je ishod neizvjestan. Kad bi ljudi prestali tako razmišljati i kad bi službenici koji su plaćeni za neki posao raditi to zato što je to njihov posao, bilo bi svima bolje, no mi to još uvijek ne razumijemo

U pravu si. To sam vidio još sinoć nakon što sam poslao post.

Ono što ti zoveš razvijanjem svijesti, možda bi se moglo nazvati i sticanjem znanja o metodi kojom se ti interesi većine postižu. U interesu većine je i zdrav i vedar život više od stotinu godina, ali još nemamo znanja o metodi kojom ga je moguće ostvariti.

Chakotay, ako se ne varam, ti si davao vrlo dobre priloge kad smo diskutirali o fizikalnim fenomenima i problemima. Drago mi je da se na forumima mogu susresti takve osobe, jer većina diskutanata razgovara prilično nepromišljeno i nekritički, ili na temelju proste brzopletosti.

Vjerujem da bi ti mogao otvoriti i voditi jednu diskusiju o gravifugalnoj sili.
Volio bih vidjeti kako bi izgledala diskusija kad ju ne bih vodio ja , nego netko drugi.

Početi npr. od pitanja: može li se na površini globusa, zemlje ili neke druge pravilne kugle nacrtati linija koja nije zakrivljena prema središtu te kugle?

Problem gravifugalne sile, u ovoj fazi je više konceptualni problem, nego matematički. Hoću reći da je za razumijevanje fenomena gravifugalne sile potrebno dobro se služiti pojmovima i logikom, a ne matematikom, a ti si naročito dobar baš na tom, pojmovnom području.

Ako te zanima možeš pogledati jedan moj rad na slijedećem linku:

http://www.petar-bosnic-petrus.com/hr/clanci-download/Antigravitacija.pdf

To je treći članak, pod nazivom "Gravifugalna letjelica"