Prevara - ljubav vs. sex

@Athena...rekoh zaljubiti. A zavoljeti nekog ionako ne mozes u "tri dana". Tesko je birati u koga se zaljubiti ali se moze birati koga zavoljeti.

@Athena, Chak, Arch...a sto bi vama bilo gore...da vas osoba prevari (sto god taj pojam filozofski gledano znacio) fizicki ili emotivno i to pod uvjetom da se necete rastati od te osobe (iz nekog, sada nebitnog, razloga)? Sto bi lakse oprostili (ako bi uopce oprostili)?

Alpha je napisao/la:

@Athena...rekoh zaljubiti. A zavoljeti nekog ionako ne mozes u "tri dana". Tesko je birati u koga se zaljubiti ali se moze birati koga zavoljeti.

Pa to je pitanje strasti, zaljubljenosti. Opet puno ovisi i o samoj osobi, jer različite stvari potiču zaljubljenost kod nekih osoba.
U vezi one teze o ljubavi, moglo bi se raspravljati, jer postoji puno vrsta ljubavi pa smatram da se na nju ne može u potpunosti utjecati.

Za drugo pitanje, nemam pojma. Najbolje bi bilo da prevari na jedan i drugi način pa više ne bi bilo dvojbi.
Šalu na stranu, možda ću kasnije moći ozbiljnije razmisliti o tom pitanju.

Alpha je napisao/la:

@Athena, Chak, Arch...a sto bi vama bilo gore...da vas osoba prevari (sto god taj pojam filozofski gledano znacio) fizicki ili emotivno i to pod uvjetom da se necete rastati od te osobe (iz nekog, sada nebitnog, razloga)? Sto bi lakse oprostili (ako bi uopce oprostili)?

Definitivno bila lakše oprostio fizičku prevaru, pogotovo ako bi naša veza bila u krizi i ako bi u tom razdoblju bili razdvojeni. Naravno prije toga bi dobro razmislio i porazgovarao sa tom curom, ali ne čini mi se nemogućim.

Što se tiče emocija i kontrole emocija, nisam ni mislio da se mogu kontrolirati po principu tipke (on/off), ali nakon nekog vremena emocija koju se ne potiče splasne. Dakle možemo se mi zaljubiti u neku drugu osobu, ali ako ne poduzimamo ništa u vezi toga, ta emocija će biti sve manjeg i manjeg intenziteta i na kraju će prestati. Ako joj se pak prepustimo, tada ona kontrolira nas.

Chakotay je napisao/la:

Dakle možemo se mi zaljubiti u neku drugu osobu, ali ako ne poduzimamo ništa u vezi toga, ta emocija će biti sve manjeg i manjeg intenziteta i na kraju će prestati. Ako joj se pak prepustimo, tada ona kontrolira nas.

To bi bilo prema onome, vrijeme sve liječi i sve vremenom prolazi. Ako ne raspiruješ vatru, ona neće biti toliko razorna.

Citat :

a sto bi vama bilo gore...da vas osoba prevari (sto god taj pojam filozofski gledano znacio) fizicki ili emotivno i to pod uvjetom da se necete rastati od te osobe (iz nekog, sada nebitnog, razloga)? Sto bi lakse oprostili (ako bi uopce oprostili)?

Malo sam razmislila...
Za mene bi bilo teže saznanje da me osobe emotivno prevarila, dakle da me više ne voli i da se pojavio netko treći u njezinu životu.
Međutim, tu ja nemam što oprostiti. Ako dođe do te situacije i osoba iskreno zavoli nekog drugog, onda više niti nema smisla da ostajemo u vezi. Mogla bi biti tužna, ali ne bi se osjećala izdanom niti toliko povrijeđenom. Zaželjela bi joj svako dobro u budućem životu i svatko bi otišao svojim putem.

Više bi me povrijedilo da me osoba fizički prevari, jer bi to protumačila kao neki čin izdaje i počela bi negativno gledati na dotičnu osobu.
To bi možda mogla oprostiti, ali ne i zaboraviti. Nakon toga, stvari više ne bi mogle biti iste, jer bi bilo narušeno povjerenje i više ne bi mogli ostvariti zadovoljavajući stupanj uzajamnog povjerenja.
Ipak, prije bi mogla prijeći preko fizičke prijevare, ako bi mi osoba to priznala, tako da je iskrenost jedan veliki plus.

Fizička prijevara je uglavnom manje razorna, ali ona nagriza vezu iznutra i polako.
Ukratko, mislim da bi veza bi mogla opstati (samo) ako dođe do fizičke prijevare, ali to je dvosjekli mač.

Pa slažem se sa @Athenom, kako nešto može biti "emotivna prevara"?
Sa nama nitko nije potpisao ugovor u kom tvrdi da će nas cijeli život voljeti, samo nas istim žarom... i ni jedno drugo biće, pa ako ne bude tako onda smo mi prevareni. Valjda je u odnosu (bilo koje vrste) jedino i bitna ljubav.

A iskrenost je ta o kojoj bi možda mogli polemizirati.

Fizička prevara je na nižoj razini, i mislim da većina ljudi strast može držati pod kontrolom. Pa bi možda to bio jedan od (naj)glupljih razloga zašto bi netko "rizikovao" odnos koji je građen sa puno truda, ljubavi i vremena.

Alpha je napisao/la:

@Athena, Chak, Arch...a sto bi vama bilo gore...da vas osoba prevari (sto god taj pojam filozofski gledano znacio) fizicki ili emotivno i to pod uvjetom da se necete rastati od te osobe (iz nekog, sada nebitnog, razloga)? Sto bi lakse oprostili (ako bi uopce oprostili)?

Definitivno najlakše je preći preko te "emotivne" "prevare", jer što se mene tiče, to ne bih ni svrstao u neko "varanje". Opet bi samom sebi morao postaviti pitanje "ko je tu koga prevario?" Bilo bi licemjerno od mene kad bih nekome zamjerao nešto nad čim nije imao utjecaja samo zato što mi je, eto, povrijeđen ponos - time bi samom sebi, opet, poduplao povrijeđen ponos...

Fizička prevara meni, a mislim i većini muškaraca, najteže bi pala. Ono-fizičko je domen stvarnih uzroka i posljedica gdje se najveći broj kopalja lomi, a te neke "emotivne" prevare su posve drugi svijet...

Na kraju, kako bi ja, u toj hipotetičkoj situaciji, mogao znati da me je neka cura "emotivno prevarila"? Morala bi mi reći. A onda bi ja pitao: "Dobro, a zašto mi to govoriš? Hoćeš reći da si našla drugoga? Onda budi s njim! Hoćeš da me testiraš da vidiš kako bi ja reagovao? Eto, tako bi reagovao. Odluči s kim ćeš i šta ćeš! Ne miješaj mene u svoje odluke!"

A za fizičku prevaru nema opravdanja ni izgovora. Jedini razlog zašto bi žena prevarila muškarca u pravom smislu je da vidi da li može i kako će on reagovati. Ako se već zaljubila/zavoljela nekog drugog - onda ima da prekine vezu s prvim i ode kod drugoga. Ne postupi li tako, to samo znači da zaziva vraga...

Pod 'emotivna prevara' bi spadala situacija/odnos u kojem bi par i dalje ostao skupa iz nekog razloga. Ljudi su naucili da su danas stvari potrosne i zamjenjive te koncept "do kraja zivota" ilitiga "u dobru i zlu" prakticki ne postoji. Ako pokusamo malo modernizirati instituciju braka i ostaviti si mogucnost da iz istog izidjemo svejedno moramo biti svjesni da u danasnje doba jako puno ljudi nema taj luksuz. Recimo, dakle, da imamo par koji je u vezi nekih 15ak godina. Imaju dvoje djece (jedno teenager i jedno mladje) i kredit na 30 godina za stan. Financijski si ne mogu priustit da se razvedu, a ne zele se razvoditi ni radi djece (tocnije partner koji je prebacio emotivni fokus na trecu osobu ne zeli ostati bez stalnog kontakta s djecom). Uglavnom, ta osoba ostaje u braku kao da je sve OK. Partner(ica) otkriva novu situaciju (da partner(ica) zapravo voli nekog treceg ali da nije bilo sexa) i sto sad? Prevarena (?) osoba mislila je da je u braku sve u redu. Najednom otkriva to sto otkriva...da li se osjeca prevareno ili ne? Ako se ne osjeca da li to znaci da ce, bez nekog problema, nastaviti sve kao i inace, da ce zvijeti, sexat se i td. sa svojim partnerom(icom) jer nema veze ako on/ona voli nekog treceg, vazno da nije bilo sexa?



Inace, slazem se s Chakom...desi se da (uslijed nekog feromonskog poklapanja ) covjek dozivi ono sto se zove zaljubljenost. Kada je mlad (pogotovo teenager) osoba odmah misli da je "to to" i da je to ljubav i td. Medjutim starija/iskusnija osoba zna da je to prolazni momenat koji, ako mu ne pridaje paznju, ce vjerojatno vrlo brzo proci.

@Lyra...na pocetku posta objasnila sam situaciju...ako je netko s tobom u vezi ali zeli nekog drugog o cem ti pojma nemas onda je to, po mom misljenju, prevara. Mozda zeli neki supermodel bla bla tuc truc, a s tobom je (tj. s tom nekom curom s kojom jeste) samo zato jer nema sanse kod te druge pa ide po principu "uzmi sto se da". Da li je to prevara ili ne? Zar te ne dovodi u zabludu?

@Arch...posteno...kod muskaraca je najcesce konkretna stvar prevara... Opisala sam neke dodatne situacije u gore u ovom postu pa...sto mislis o tako necem? Da prevedem na musku varijantu...cura je s tobom samo zato jer imas love dok ti mislis da te iskreno voli. Prevara ili apstrakcija....?

Ako su mi jedine opcije "prevara" i "apstrakcija" - biram "apstrakcija". Konkretno u ovom slučaju, to ne smatram "ili-ili" varijantom, jer ako "voli mene", pod "mene" uzima i to "ima love", to spada isto u rejon onoga što asocira pod mojim pojmom... Prevara je prevara, nema potrebe da krademo riječi i brkamo definicije.

A sad, da li neki ljudi ulaze u brak/vezu "under false pretences" - definitino! Čak - to bi mogli reći da je pravilo prije nego izuzetak. I kod zaljubljivanja i kod ljubavi i kod mržnje i kod praktički svih emocionalnih odnosa vrši se pojednostavljivanje složenog i kompartmentalizacija - bira se jedna-dvije osobine i od njih stvara čitava slika. Na primjer, neko jednom nekoga ubije - on postaje "ubica", to mu je sad dominantna karakteristika iako se radi o izuzetku od pravila; shodno, neko jednom spasi neko dijete od utapanja - on je "junak" i svi ga slave i u zvijezde uzdižu. U oba slučaja se od izuzetka stvara suština.

Tako i u slučajevima ljubavi. Ako nekoga voliš, onda ga voliš cijelog, sa svim što spada u rejon te osobe - inače, zaljubljuješ se u apstrakciju, u pojam te osobe koji si sam/a stvorio/la, ne u tu osobu. Essentially, zaljubljen/a si u sebe...

U današnje vrijeme je u tim stvarima teško biti pametan. Odnos ljudi u brakovima i vezama daleko nadmašuje rejon samih neposrednih učesnika, jer je takvo društveno i civilizacijsko uređenje da se uvijek, pored svjesnih razloga, nađe i podosta nesvjesnih, koji prije ili poslije isplivaju na površinu. Onaj koji je svjestan situacije, računaće s tim već u startu, i neće gajiti prema nekome neki idealizam koji nam serviraju mediji i kultura. Tada, bez obzira na krajnji ishod, neće se smatrati "prevarenim"...

I za prevaru je potrebno dvoje...

Znaci prevara je po tebi samo ono sto se moze opipat. Prekrseno obecanje ili laganje nije prevara? Meni je to isto. Tvoja lova ne spada pod tebe. Spada pod lovu. Ti si nuzno zlo. A ako ti netko proda pricu da je s tobom jer voli tvoju osobnost i bla bla onda tu lova nema veze s nicim. Ljudi u vezama budu u raznim uvjetima. Dapace, u vrlo izmjenjivim uvjetima. Nije netko s nekim jer je taj netko siromasan pa je to siromastvo dio njega i onda ga se voli i radi toga al ako se obogati onda to vise nije ista osoba.

Ljudi se zaljubljuju u apstraktnu sliku ali ako zavole onda vole osobu. Recimo, ti si dosao na forum i napisao tri posta. Meni su ta tri posta bila supeeeer i umislila sam si kako se ti i ja ludilo slazemo oko svega i kako si idealno odgovaramo i td. Ti i dalje pises i polako se pokazuju razlike. Ja sad bjesnim i ljutim (na tebe) radi toga. To je klasicni primjer kako odnosi cesto funkcioniraju. Ljudi se zaljube u ideju. Medjutim nije uvijek tako. Moze biti i ovako. Ti pises dalje i polako se pokazuju razlike u razmisljanju (koje mogu biti prilicne). Medjutim, kroz sve to te sve bolje upoznajem. Cijenim tvoju logiku i postujem tvoje misljenje i konzistentnost. Imas osobine koje cijenim kao npr. pouzdanost i sve u svemu prihvacam 'citav paket'. Bez ideliziranja. Na koncu konca sebi si nekakav, ne meni. Ja mogu samo odabrati da li te voljeti ili ne.

Na koncu konca, ako me izabereš voljeti, više nisam "nekakav" samo sebi, već i tebi. Osim toga, nisam siguran da je "voljeti" ili "ne-voljeti" nešto što se bira...

Nisam uspio shvatiti razliku ove dvije vrste "voljenja" u tvom zadnjem paragrafu. U oba slučaja opisala si situaciju koju sam već spomenuo, dakle, izdvajanje jedne ili više osobina i zaljubljivanje u te osobine, ali ne u mene kao osobu. Ja imam te osobine (samim time što sam osoba, valjda odatle i pojmovna srodnost) ali to sve nisam ja kao ja, bolje reći, ja nisam samo to - ja sam i sve to i sve ostalo što jesam.

Tu zapravo nailazimo na par interesantnih pitanja, poput "može li se ikad nekoga voljeti u cijelosti, bez isključivanja njegovih dijelova?" ili "da li je moguća ljubav iz (samo)spoznaje?"

Shvaćam na šta ciljaš sa ovom paralelom "bogat-siromašan", ali to je često daleko složenije nego što se može činiti na prvi pogled.

Za početak uzmimo neku osobu P koja ima osobine "bogat"(a), "ima dijete"(b), "ima rak"(c), "nema sidu"(d)... i označimo tu osobu kao P(a,b,c,d,...,z). Recimo da druga osoba Q voli osobu P(a,b,c,d,...,z) - ukoliko osoba P izgubi ili dobije neku novu osobinu ona više neće biti ni po svom "outputu" ista osoba (osiromaši, izgubi dijete, izliječi se od raka, dobije sidu - samo primjer). Kao prvo, promijeniće se po ponašanju, promijeniće mu/joj se prioriteti a sve to utječe ne samo na tu osobu već i na onu koja je s njom. Ta druga osoba može sve to tolerisati do određene granice, ali preko nje, ma šta uzimala kao definitivnu oznaku te druge osobe, promijeniće, prije ili poslije, sliku o toj osobi. Tad nastupaju problemi. Jedino što se tada pouzdano zna je to kakva je bila osoba P u startu i da je osoba Q zavoljela P pod tačno određenim uslovima koji su bili tada, sa tačno određenim skupom osobina. Sve poslije toga spada u "bacanje kocke". Nadalje, nije stvar samo u stvarnom stanju u kakvom se osoba P nađe nakon neke nepredviđene promjene - osoba Q može i dalje neko vrijeme, duže ili kraće, voljeti tu osobu kroz zadržavanje prethodne percepcije koju je imala o njoj, pa iako na površini i dalje izgleda da voli novu osobu P to može biti varka - ona još i dalje gleda onu "staru" verziju pred sobom.

Da to ilustrujem primjerom: recimo da se djevojka zaljubi u nekog siromašnog mladića. Taj siromašan mladić se ponaša, misli, osjeća tako i tako. Sad, njemu se odjednom sreća okrene i on se obogati. Hoće li se promijeniti? Sigurno je da hoće, samo nije sigurno kako i na koji način. U skladu sa svojim prethodnim stanjem ponašao se, hajmo bubnuti onako, ponašao se, recimo, skromno, imao je skromne ambicije, kretao se u određenim krugovima i u njima nalazio prijatelje. Nakon te promjene, promijenila se okolina, kao prvo, drugačije ga doživljavaju - on će reagovati tako što će, naravno, promijentiti i svoju percepciju te svoje okoline, a usput, promijeniće i samu okolinu, nove mogućnosti će mu se otvoriti, neke stare zatvoriti. On se ne mora "umisliti" ili nešto tako, dovoljno je da samo drugačije gleda na sviijet oko sebe, a sve ostalo dolazi samo od sebe. Vremenom razlika između prethodnog i trenutnog stanja će se sve više produbljivati, i logično, njena percepcija njega će se mijenjati u skladu s time. A na kraju svega, kada to nije slučaj? Zar to nije isto što i odrastanje i sazrijevanje? I tu isto dolazi do promjena, manjih i većih, i samo je pitanje nakon koje promjene će doći do "raspada sistema", do konca veze. U jednom slučaju, biće dovoljna jedna dvije-promjene, u drugom pedeset ili sto, što možda ni jedno od njih dvoje neće doživjeti i postaće jedni od onih "i živjeli su sretno do kraja života"... Ali kako se mijenja jedna osoba, tako se isto mijenja i druga, i niti su, nakon nekog vremena, oni koji su došli na pozornicu isti kao oni što će je napustiti, niti će njihova početna ljubav biti identična onoj koja će biti na kraju. Može biti manja, veća ili samo drugačija, može prerasti u mržnju, poštovanje, prezir ili bilo koju drugu emociju...

Da pokušam pojednostaviti: Univerzum se mijenja i ljudi se mijenjaju zajedno s njim.

Prekršeno obećanje je prevara samo ukoliko dozvolimo da budemo prevareni. Dakle, ako na obećanje i obećavača gledamo idealistički, kao nekoga ko ima integritet i moć da stane iza svojih riječi i ko nema interes da nas vara. Prevara i naivnost idu ruku pod ruku: nije li licemjerno zamjerati nešto prevarantu istovremeno oslobađajući odgovornosti naivčinu koji je prevaru omogućio?


***


Eto, htio sam da ne budem opširniji od pet rečenica i opet...

Razumijem sto hoces reci ali smatram takvo ponasanje i dozivljaj svijeta prilicno nezrelim. Pricam, naravno, o ovome kako covjek (misli da) voli nekog u odredjenim uvjetima ali ako se uvjeti tj. osoba donekle promijene tada ga/ju vise ne voli. Naravno to moze biti i opravdano ako su promjene radikalne s time da se tada postavlja pitanje da li je osoba citavo vrijeme bila takva pa se pretvarala (i time prevarila partnera) ili je nezrela.
Evo primjeri. Netko voli osobu koju dozivljava usluznom i krotkom. Ta osoba dobije moc i onda se ispostavi da je ono sto se smatralo usluznim i krotkim zapravo bilo dodvoravanje i strah mocnijem od sebe a sad kad se osoba i sama docepala moci pokazuje svoje pravo lice.

Cinjenica je da se ljudi mijenjaju, a oni koji to ne rade su, u principu, zaostali.

S druge strane ljudi koji ocekuju da im partner ostane kakav je bio kad su se upoznali su krajnje nezreli. Evo drugi primjer koji to pojasnjava. Par se upozna s 19-20 godina i vidjaju se 3-4 godine, zabavljaju se, luduju, eksperimentiraju, zavrse fax i odluce se vjencati. Najdu posao i dobiju dijete. Nakon koju godinu npr. zena zakljuci da on vise nije osoba koja je bio kad su se upoznali i ode s djetetom. To je totalno sranje i glupost. Normalno da nije vise ista osoba. Sto bi trebao biti jednak kao s 19, zabavljat se i glupirat umjesto da se uozbilji i preuzme odredjene odgovornosti (sto i dalje ne iskljucuje zabavu al budimo realni nije isto s 19 i s 29). Da je ta osoba slucajno ostala ista zena bi ga ostavila jer je "nezreo". Hocu reci ona ga ostavlja radi sebe, ne radi njega. Ona hoce nesto drugo i nema nacina da on to postane. Tada je svaki izgovor dobar. U ovom slucaju zena je nezrela i izvlaci se na gluposti.

Ono sto sam htjela reci s donjim pasusom jeste da postoji ljubav koja nije uvjetovana. Ovisi o osobi koja (nas) voli. Vecina ljudi voli uvjetno ali to ne znaci da je to ispravno. Primjer: Imas dvije srednjoskolske (ili jos bolje osnovnoskolske) frendice. Jedna od njih izadje vani s nekim petim drustvom. Prva se najde potpuno izdana i blablabla. Znas vec kako to ide. Super smo si dok ti ispunjavas moje uvjete/ideje.
S druge strane imas frendice kojima je jedino bitno da je ova druga dobro. Ne mjerka se tko s kime i koliko.

Kako to mislis da je prekrseno obecanje prevara samo ako to dozvolimo? Cim smo dosli do toga da nam netko nesto obecaje dozvolili smo mogucnost prevare tj. krsenja obecanja inace ne bi bilo potrebe za istim.

Ako postoji ljubav koja nije uvjetovana, onda postoji i bezuvjetna mržnja. Ako je ovo prvo neki ideal, zašto ne bi smatrali i ovo drugo idealom?

Ako je jedno ili drugo bezuvjetno, postavlja se pitanje na osnovu čega biramo svoje prijatelje i neprijatelje? Na osnovu hira?

Za prevaru je potrebno dvoje. Ne može osoba A prevariti osobu B bez da da osoba B postane saveznik osobe A - i takođe prevari osobu B. Ako osoba B odbije da sarađuje sa osobom A, do prevare neće ni doći.

Archangel je napisao/la:

Za prevaru je potrebno dvoje. Ne može osoba A prevariti osobu B bez da da osoba B postane saveznik osobe A - i takođe prevari osobu B. Ako osoba B odbije da sarađuje sa osobom A, do prevare neće ni doći.

Ček, objasni mi nešto. Ako osoba A ide varati osobu B, kako osoba B postaje saveznik ako ne zna da je osoba A vara. Ako osoba B zna da je osoba A vara, onda to više nije prevara, nego dogovorna situacija. I zašto bi osoba B ako ne zna da je osoba A vara, išla varati osobu A, ako osoba A ne pokazuje znakove da nešto ne štima u njihovoj vezi. Za prevaru je potrebno troje, osoba A, osoba B, i osoba C...

Osoba B postaje saveznik osobe A zato što prihvata volju osobe A kao svoju, odnosno, prihvata misli koje osoba A komunicira osobi B i integrira ih u svoje. Na taj način dolazi do posvajanja misli osobe A te osoba B nakratko stvara uluziju da je osoba A.

A sad, to što misli koje je osoba A iskomunicirala mogu biti i korisne i štetne po osobu B je druga stvar. Ako su korisne, kažemo da je osoba A "podučavala" osobu B o nekome ili nečemu, a ako se pokažu kao štetne kažemo da je osoba A ili prevarila ili zavela osobu B.

U svim tim slučajevima, da bi osoba A uopšte mogla utjecati na osobu B, ova potonja mora izdati samu sebe, napustiti vlastite premise i prihvatiti tuđe (sa čim osoba A i računa, u oba slučaja).

U svim slučajevima kad jedna strana vara i pokušava prevariti drugu, radi se o konfliktu interesa. Vidiš, čak i najbolji saveznici su saveznici u jednoj-dvije-tri stvari - a protivnici po svim ostalim. Interesi, kompletni interesi dvije ili više osoba nikad nisu identični, već samo donekle-poklapajući. A ponad toga, svaka strana teži tome da ispunu svoje interese. Tako gdje se interesi poklapaju, nastupa savez interesnih sfera, često praćem emotivnim vezanjem, no, u pozadini te veze i dalje postoje interesi koje taj savez (jer nijedan nije idealan) ne može ostvariti putem tog saveza.

Odatle dolazi prijevara.

OK, mozda i postoji bezuvjetna mrznja. Al to za ovo pitanje nije bitno.

Prevara bi se mogla definirati kao krsenje nekog sporazuma bez predhodne najave ili upozorenja te, dapace, s namjerom da se isti prikrije kako bi se ostvarila neka korist. To znaci da osoba koja vara pokusava ostvariti iluziju da je sve u redu. Zato osoba A ne moze biti sudionikom prevare. Istina, za tango je potrebno dvoje, ali ako plesni par dojde do provalije koju uvidi partner B onda bi on trebao o tome upozoriti osobu A. Medjutim partner B pokusava sebe osigurati od pada i kad osoba A dojde u polozaj da i sama vidi provaliju moze biti prekasno. Zasto osoba B nije upozorila osobu A? U principu zato jer je htjela zadrzati i osobu A ali ostvariti i jos nesto, a sto se krsi s dogovorom koji ima s osobom A. Nemaju emocije velike veze s time. Dogovor je dogovor.

Slažem se s Alphom. Ovo me podsjetilo na roomate's agreement is serije "big bang theory":



Sve što se dogovorilo smatra se nepovredivim (dok ne dođe do povrede), pa se stoga ne može niti tvrditi da su obje osobe sudionici prevare. Obje osobe su sudionici dogovora, ali samo jedna u konačnici krši dogovor.