CE4 RPG

Nakon sto je Pandora pristala, Remke ju pita gdje bi htijela sjedit, Pandora pokaze na stol u kutu najblizem izlazu, gdje je malo mracnije. Nakon sto su sijeli, s noxom na podu, prisao im je konobar. Pandora je narucila krijesnice za sebe i pecenog carnifa za noxa (carnif je bio vrsta svinje) a Remke je narucio janjetinu. Nakon malo duzeg vremena Konobar se vratio sa narudzbama. Carnif je bila jako velika zivotinja, dovoljna za nahraniti 12 ljudi, ali nox ga je cijeloga pojeo. Janjetina nije bila nista posebno, zapravo je izgledala jako lose no Remke se nije zalio. Krijesnice su bile iznenadjujuce velike, svijetlucale su kao najsjajnije zvijezde na nocnome nebu, pogotovo u mracnome kutu krcme bile su nevjerojatan prizor. Stvarno dostojna hrana lijepoj elfici.

No pred kraj jela prekida ih cuda buka. U krcmu ulazi 10-ak ljudi, vecinom seljaci, osvrcuci se kao da traze nekoga. Naime ujutro taman na putu do trznice remkea i pandoru je ugledao jedan seljak, koji je naravno sav uplasen pobjegao reci to svima u oblizem selu, koji su se vratili i potrazili ih u obliznjoj taverni. Kada su ih ugledali poceli su se bijesno derati, govoreci kako takva stvorenja nespadaju ovamo i da je dosao na krivo mijesto...

NEMOZE EINARE, NEMOZE

Einare, ja bi krijesnice htjela papat

oke oke oke, rekli su da će to kasnije popodne bit na meniju, ovo je još jutarnji meni.

vi shvaćate da krčme nekoć baš i nisu bile restorani?

Seljaci su 5-6 minuta bili glasni i glasno komentirali Remkea, ali on, kako je građanin Grada s punim pravima, nije previše mario za njih. Nakon par minuta su svi seljaci skupa krenuli piti, bez zanimanja za crvenkastog đavola.

Dok su tako Remke, Pandora i Nox jeli, Remkeu je palo na um da je dosta kratak s novcima te će si ponovno trebati naći nekakav posao ako želi nastaviti druženje s krasnom vilenjakinjom.
Odjednom, Nox je počeo nesnosno kihati bez prestanka i nekoliko punih minuta se samo tresao i kihao.
Pandora je priskočila u pomoć svom prijatelju (i ona je počela osjećati neki užasno probadajući oštar miris koji je očigledno jako zasmetao Noxu kao životinji osjetljivoj na mirise), a Remkea je za rame povukao jedan sivi vilenjak (ne pregrubo, da ne ispadne kao napad).
Bio je to jedan poprilično visoki i agilni žilavac duge srebrne kose i šiljastih ušiju, modro-sive kože, krvavo-crvenih bjeloočnica i žutih zjenica, naočigled nije bio naoružan, osim malog lovačkog samostrijela na leđima i imao je dug crni trenchcoat ispod kojega se vidio žičana košulja od mithryla i 2 bandoliera preko oklopa. Na tim je pojasevima visjelo mnogo bočica raznih sadržaja i boja. Imao je istetovirane dlanove i vrat. Za pojasom je imao nekoliko neobičnih kesica, mali tobolac sa strijelama i malu knjigu koja je visjela s pojasa.

Imao je strašno grub i ružan glas, nalik režanju. Remke se nije baš osjetio ugroženim od strane tog došljaka koji je stajao kraj njega jer su sivi vilenjaci također bili poprilično diskriminirana vilenjačka rasa s demonskom krvi.
"Ardens. Imam zanimljivu ponudu, razmotri ju." Namigne i nestane u rulji prije nego što je Remke išta uspio. Ostavio je pisamce ispred Remkea, zapečaćeno s likom bočice iznad vatre, znaka ceha alkemičara. Kad je otišao, nestao je i "neugodan" miris od kojeg je Nox toliko kihao.

ne, bobo nema šta radit ovaj dan osim trošit ukradene pare na pivo i prežderavat se do mile volje

Zoster se probudi u zoru, popije crni čaj koji je ovaj put od prve uspio i odradi jutarnji trening. Kako nije imao vremena za odlazak do proplanka izvan grada, odradio je što je već mogao u svojoj kući. Nakon toga se oprao, provjerio opremu, navukao laki oklop s metalnim pločama, štitnike za ramena, podlaktice i potkoljenice. Uzeo je starije rukavice, u slučaju da treba raditi neke finese s mačem pa da mu krutost novih ne smeta. O pojas je zakačio mačetu, a s druge strane manju torbu u koju je stavio lanac s kukom s jedne strane i malom metalnom kuglom s druge. "Tko zna" pomisli dok je krenuo po mač "možda mi zatreba lanac, možda nekoga treba držati ili se negdje popeti"
Mač je ležao na radnom stolu, prekriven na nekoliko mjesta komadima novih štitnika koje nije htio uzeti zasad. Da nije bilo drške mača, slučajnom prolazniku bi izgledalo kao da gleda dugi komad čelika. Idući od vrha prema dršci, prstom je prolazio preko oštrice. Bio je tup u odnosu na druge mačeve, ali to nije predstavljalo prepreku u borbi. Barem se nije činilo da je prepreka, jer nakon toliko rasječenih demona daleko većih od Zostera pokazalo se da ni nema potrebe za oštrenjem - masa mača i sila kojom ga Zoster upregne više su nego dovoljni da prođu kroz lako oklopljene demone, njihov oklop, ljuske, tvrdu kožu, meso i kosti.
Zataknuo je mač iza leđa, učvrstio ga i krenuoziz kuće. Na putu do mjesta sastanka s poluorkom kupio je komad mesa, tvrdog sira i malo kruha. Što nije pojeo, spremio je u manju kožnu vrećicu na boku.
Uz pjevušenje bardove pjesme od preksinoć, nastavio je prema mjestu sastanka razmišljajući o čemu se uopće radi.

Odustali?

ošlo nam sve u vodu... premalo borbi, previše dijaloga, a i imamo mnogo smotane likove... dosadilo je jednostavno


možemo pokušati opet al ovaj put malo više akcije

aaaaaaaaaaaa sad procitala opet to malo sve haha zabavno, steta sto je to sve propalo u vodu