Astronauti se vraćaju iz svemira sa izmijenjenim očima

Astronauti se vraćaju iz svemira sa izmijenjenim očima

Otprilike jedan od svakih pet astronauta javlja promjene u vidu nakon misija u svemiru. Novo, manje istraživanje provedeno na miševima pokušalo je otkriti što uzrokuje te promjene na molekularnom nivou.

Kada je stigao na međunarodnu svemirsku postaju u ožujku 2009, astronaut NASA-e Mike Barratt trebao je naočale da vidi stvari u daljini. Kada se vratio na Zemlju u listopadu, više nije imao problema u gledanju udaljenih objekata – no najednom je trebao naočale za čitanje. Čak do 2012, kada je priču podijelio sa CNN-om, vid mu se nije vratio na prethodno stanje.

Putem anketa, NASA je ustvrdila da jedan od svakih pet astronauta javlja promjene u vidu nakon misija u svemiru.  NASA-ini istraživači su povezali promjene s izlaganjem mikrogravitaciji, koja povećava pritisak u glavi i mijenja oblik samog oka; znanstvenici se brinu da bi ova promjena u pritisku mogla uzrokovati ozbiljnije neurološke posljedice. NASA je također proučavala da li bi genetske razlike između ljudi mogle učiniti neke astronaute osjetljivijima na ove probleme od drugih. Ovakve studije su, dakako, preliminarne, i istraživači još nisu apsolutno sigurni što se događa u ovim situacijama. Agencija detaljno preispituje ovaj predmet, koji bi mogao utjecati na mogućnost astronauta da posjete Mars i putuju na druga dugotrajna svemirska putovanja.

Novo je istraživanje sada pogledalo što bi se moglo događati s očima astronauta na molekularnom nivou. U maloj studiji, šest znanstvenika poslalo je miševe na Međunarodnu Svemirsku Postaju na 13 dana. (Mali miševi letjeli su na zadnjoj shuttle misiji Discoverya). Nakon što su se miševi vratili na Zemlju, znanstvenici, koji su došli sa  više različitih istraživačkih instituta u Houstonu, ustanovili su da su optički živci miševa fizički oštećeni. Istraživači su također pronašli povišene količine stresa u stanicama mišjih očiju. Ovi znakovi povukli su se unutar sedam dana od povratka miševa na Zemlju, iako fizička oštećenja nisu zacijelila. Opseg istraživanja obuhvaćao je samo prvih sedam dana povratka miševa, te nakon tih sedam dana nije nastavljen.

“Istraživanje je pružilo preliminarni pogled u to što bih se moglo događati s očima ljudskih astronauta”, izjavila je glavna znanstvenica spomenutog istraživanja, Patricia Chevez-Barrios. Chevez-Barrios je doktorica očnih bolesti u  Metodističkoj Bolnici u Houstonu. Njezin tim obratio je pažnju na određene molekule koje su “miševi-astronauti” proizvodili u većim količinama od normalnih miševa koji su se držali na Zemlji. Oči svemirskih miševa su proizveli  više beta-amiloida, koji se veže uz traumatske ozljede mozga kod ljudi, kao i proteina “caspase 3″, koji se javlja kod ozljeda mrežnice.

I dalje postoji mnogo pitanja o tome koliko se dobro ovi rezultati odnose na ljude. Ljudi bi mogli pretrpjeti mnogo veće ozljede od miševa, jer tijekom misija ostaju u svemiru mnogo dulje. S druge strane, vrsta miševa u ovom eksperimentu posebno je osjetljiva na svjetlo, tako da je dio ozljeda mogao biti posljedica izlaganja svjetlu,  a ne odlaska u svemir.

Chevez-Barrios i njezin tim objavljuju svoja istraživanja u listu Gravitational and Space Biology.


Izvor:
znanost.geek.hr