Bog - kreacija Čovjeka

Možda je taj uzrok postojanja kreatora neka praiskonska ideja ta ne može biti ništa već mora biti i nešto.
Ali opet onda, od kuda ta ideja?

Skulptura je napisao/la:

Iz toga bi zaključio da je prvi uzrok bio posljedica nastanka prostor-vremena, što pak dovodi do zaključka da je prostor-vrijeme uzrok prvom uzroku, odnosno prostor-vrijeme tj. veliki prasak je započeo uzročno-posljedični niz zbog kojeg se prostor-vrijeme "razvija".

Uglavnom tačno, osim označenog. Poanta poante je upravo to da prostor-vrijeme nije moglo nastati, jer sam termin "nastanak", "postanak" nečeg implicira promjenu, temporalnu promjenu između stanja 1 i stanja 2, koja nije mogla da postoji jer nije postojao nužni preduslov za njeno odvijanje, naime, samo postojanje prostor-vremena. Time bi došli do još jedne kontradikcije. Stoga je nužno zaključiti da prostor-vrijeme nije uzrokovano, odn. da nije "nastalo", već da postoji kao nužni preduslov za sve postojanje. Ovo je s površine slično onome što teisti i deisti tvrde da mora postojati "neuzrokovani uzrok" samo što oni taj neuzrokovani uzrok identificiraju sa nečim totalno irealnim kao što je postojanje inteligencije kao prvog uzroka, što je isuviše kompleksno da ne bi zahtijevalo objašnjenje samo po sebi. Prostor, sam po sebi, nema komponenti, stoga je mnogo racionalnije objašnjenje za ono što je neuzrokovano.

Što se tiče Big Bang-a i "nastanka" vremenske komponente prostora, ni vrijeme ne može nastati i to iz razloga već pomenutog. Znamo da je energija neuništiva i da se ne može stvoriti, a ako se ne može stvoriti, a postoji, znači da ona tu postoji sans uzroka. Dakle, imamo već dvije stvari koje su neuzrokovane, prostor-vrijeme i energiju. I mislim da nam ništa drugo i ne treba za nastanak Univerzuma.

Citat :

Bilo bi mi puno lakše kad bi znao koju "definiciju" koristiš za pred-univerzumsko stanje. Ja to ne bih nazvao niti stanjem nego doslovno ništa. Jer ako je pred-univerzumsko stanje bilo što osim ničega, tada možemo pretpostaviti da je veliki prasak doista uzrokovan nečime, odnosno, ima uzrok. To bi barem bilo najvjerojatnije objašnjenje. Po mom mišljenju imamo dvije opcije, ili a)veliki prasak postoji bez uzroka, bez loptice energije, i bez nekog stanja koje postoji prije prostor-vremena, postojanje bez uzroka mi je neshvatljivo, ali me logički slijed kojim sam išao doveo do tog zaključka. Druga opcija je da postoji pred-univerzumsko stanje, koje postoji i kao sadašnje stanje, odnosno nešto drugačije od prostor-vremena unutar čega postoji svemir unutar kojeg vrijede drugi zakoni. Tada je uzrok velikom prasku neki događaj koji se desio u tom pred-univerzumskom stanju. Ali tada se isto pitanje postavlja i za nastanak tog pred-univerzumskog stanja. No mislim da na to pitanje u ovom trenutku nema smisla tražiti odgovor.

Sam izraz "pred-Univerzumsko stanje" nije tačan izraz niti doslovan opis, i ja ga koristim isključivo u nedostatku nekog boljeg. Normalno je da ne može postojati nešto "pred-Univerzumsko" kao što ne može postojati ni "pred-vremensko", nešto što postoji prije vremena samog. Tu sam samo pokušao ilustrirati jednu tačku, stanje t=0,0 u kojem je nešto moglo da postoji – jer reći da je nešto nastalo iz "doslovno ničega", ne vidim kako bi to mogao odbraniti. Kako bi to uopšte išlo? I Lawrence Kraus je takođe znao govoriti o nastanku "iz ničega" ali njegovo "ništa" nije ništa – nego energija, elektromagnetno zračenje.   Logika na kojoj to zasniva je dosta jednostavna – ako se anihilacijom čestica i antičestica dobije energija, onda bi trebalo biti moguće i obrnuto, od energije dobiti materiju i antimateriju. Ali da nešto nastane u stvarnom smislu ex nihilo, to mi ne odzvanja smislom.

Dakle, ja smatram da veliki prasac doista postoji bez uzroka, samo ne bez "loptice energije". E sad, kako je to tačno išlo, your guess is as good as mine. Da li je prostor-vrijeme oduvijek bilo prostor-vrijeme ili je najprije bio prostor pa tek onda vrijeme... to nema smisla... onda je vrijeme moralo biti prvo, pa tek onda prostor? ...ali to bi značilo da je prostor nastao – ali od čega?! Nijedna opcija mi nema smisla.. Ako je prostor-vrijeme oduvijek bilo jedna te ista dimenzija, onda opet dolazi ovo što ti kažeš, da je i taj veliki prasak morao biti uzrokovan nečim drugim, što zapravo i jeste ono na šta ja pokušavam smisliti neki odgovor – naime, sprječavanje beskonačne regresije uzroka i posljedica. Očigledno je da taj uzorak kauzalnosti mora na nekoj tački u prošlosti da se prekine – ali kako da se prekine a da i dalje ima smisla? Mi kao inteligentni organizmi očigledno nismo psihološki sposobni za akauzalni misaoni tok, jer, koliko dosad znamo, naši umovi su deterministički kao i svemir. Možda je prvi uzrok, „neuzrokovani uzrok“, doista nešto što um kao um - nije sposoban pojmiti? Znam da se to kosi sa našom taštinom, ali ako je nastanak univerzuma doista ne-kauzalan, onda ne vidim kako bi naš vrlo-kauzalno-ustrojeni mozak mogao to shvatiti i objasniti.

Moje iskustvo pokazuje da ljudska bica mogu zivjeti akauzalno i gledati svjet akauzalno,a to im omogucuje dio njih koji je nerodjen i van lanca uzroka i posljedica.Takodje u svakom obliku nedualne svjesti nema vremena i prostora niti kreacije,bilo fizicke bilo neke druge. Takodje,ako objekti cula i cestice nemaju sopstvo samo po sebi,onda je i kauzalitet samo prividan.

jao si ga nama kad bi boga kreirali na svoju sliku pogotovo jos po foerbachu da nam jos i odgovara...@