Što je za vas Bog?

Viktor-x je napisao/la:

Napiso sam bio 2000god i VIŠE

ma svi na neki nacin vjerujemo u nj...doduse znanstvenici pokusavaju otkriti da je to Ž"plod nase maste" a ja kazem da nema BOga nebi bilo ni cuda ni ukazanja nicega

ja sma politeist..bogovi su za mene vodiči ne zapovjednici..

Cylon je napisao/la:

ja sma politeist..bogovi su za mene vodiči ne zapovjednici..

ja vjerujem da nam Bog pokazuje koji je pravi put ^^ normalno je da Bog ne zapovijeda

Viktor-x je napisao/la:

Napiso sam bio 2000god i VIŠE

OK. Meni je u glavi najmanje 5000 godina relativno poznate povijesti pa sam to i više naprosto previdjela.

ali..večina ljudi ..smatra boga ili bogove zapovjednicima.. pa rade striktno prema propisima..

Cylon je napisao/la:

ali..večina ljudi ..smatra boga ili bogove zapovjednicima.. pa rade striktno prema propisima..

nah ja prije mislim da je Bog kao najbolji prijatelj =)

-...i ja.. kavica..i sl...hahaah

Legionar je napisao/la:

Svjetloisjena je napisao/la:

Bog je ljubav u najčišćem obliku

Bog je u ljubavi muškarca i žene autamtski prisutan - tako sam čuo

a homo ?

ljubav je ljubav.
sumnjam da je Bog razmišljao o tome da ju ograniči.

ostalo je za nas tajna...bar za sada

ocigledno je nije ogranicio...

kako si ti bistar momak

Alpha je napisao/la:

Mislis? Nekako mi se cini da instinktivno prepoznajemo dobro i pozeljno...i da ne trebamo znati kako je kad se smrzavas da bi mogao uzivati u proljetnom suncu...

Obicno, dok nam se desava nesto lijepo uzivamo u tome ne misleci na ruzna iskustva. Lijepo ne cijenimo na nacin da kazemo 'ovo mi je super period u odnosu na ovaj prije'...nego jednostavno uzivamo...zato je upitno koliko je zbilja potreban neugodni iskustveni dozivljaj... Istina...kad imamo ruzno iskustvo sjetimo se onog lijepog pa mozemo reci kako cak nismo dovoljno cjenili to prijasnje vrijeme...a onda opet kada se karte sloze u nasu korist zaboravljamo da bismo mozda mogli jos vise uzivati...mozda...
Naravno to govorim u smislu da vjerujem da bi mogao postojati mnogo pitomiji svijet...slicniji ovom sto je Gloria napisala...dok u svijetu u kojem jesmo stvari su takve i kao takve ih moramo iskusiti...

Istina, instiktivno prepoznajemo dobro i poželjno, tako se uostalom ponašaju i sve životinje na planeti. Ono što je problem je sama svjesnost o tome. Netko nije svjestan što ima dok se ne nađe u malo drugačijoj situaciji gdje nema ničega. Netko nije svjestan kako je lijepo biti sit dok ne osjeti jaku glad. To je po meni više povezano uz svjesno poznavanje nekih dobrih stvari nego nešto drugo.

A ljudi brzo zaboravljaju...sit gladnom ne vjeruje

Bog je neka visa sila,koja nas tjera na vjerovanje razmisljanje,vecini strahopostovanje.jer ima jakoooo puno ljudi koji pocnu vjerovati u Boga tek kad imaju probleme,pa mole Boga da se to rijesi a dok je sve uredu,nije im toliko vazno.

nino_kvisko je napisao/la:

Bog je neka visa sila,koja nas tjera na vjerovanje razmisljanje,vecini strahopostovanje.jer ima jakoooo puno ljudi koji pocnu vjerovati u Boga tek kad imaju probleme,pa mole Boga da se to rijesi a dok je sve uredu,nije im toliko vazno.

Ljudi se Bogu okrecu kad su nemocni i kad misle da se nista zemaljsko ne moze dogoditi da ih spasi iz situacije. Najcesce mola za cuda.

Pa da i ja tako kazem,ja makar iskreno priznam vjerujem u Boga i uvjek cu a da sam vjernik,i da postujem sve,nikako,sta cu takav sam i vecina je takva,al je ruzno kad se nesto desi lose svi postaju vjernici i mole Boga za pomoc mislim da je to jakooo glupo

Hm, za mene je bog ono čim ga sami napravimo. Za neke je to neko nadnaravno biće, a za druge jednostavno osmijeh koji ti uputi određena osoba. Ne znam, ja na to tako gledam.

Bog je za mene najčišća ljubav koja nas je stvorila - naše duše (tijela su stvar evolucije). Ja vjerujem u Boga, ali ne vjerujem u uvjete koje nam Crkva postavlja da bismo ga spoznali. Da li ćemo ga spoznati samo ovisi o nama. Meni su Crkva i Bog nevezane stvari. Bog je ljubav i briga za nas, a Crkva je briga za vlastite guzice. Možda sam off topic ali htjela sam naglasiti da se moj pojam vjere u Boga razlikuje od današnjeg shvaćanja vjere. Da li je Bog jedan ili ih je više koji brinu o nama nije mi ni važno.

@mama ,ovo po pitanju Crkve i Boga.. apsolutno se slažem!
A baš sam ove nedjelje svojoj mami pokušavala objasniti zašto ne želim ići na misu više. Imala je loše argumente ali i puno previše tvrdoglavosti. Pa mi je drago što barem jedna Mama razumije o čemu se tu radi, a ne da ograničeno promatra i poslušno prati sve što joj drugi kažu bez da promisli sama.

Nastojim svojim klincima sve objasniti već sad (iako imaju tek 6 godina). Sve kaj ih zanima to im objasnimo (naravno na njima razumljiv način i prihvatljiv za tu dob). Tako i po pitanju vjere. Ako mene pitaš ja bi najradije da nikada ne idu na vjeronauk jer je to pranje mozga od malih nogu. Htjela bi da sami razviju svoja razmišljanja o svemu - sad im mi objašnjavamo, a kasnije budu čitali (obožavaju knjige). Zapravo puštamo da se njihove osobnosti razvijaju pa da kasnije mogu razmišljati svojom glavom. Isto tako ako budu (iz ne znam kojih razloga) htjeli ići u Crkvu ili na vjeronauk poštovat ću to.

I ja mislim da je odnos s Bogom osoban i individualan, a nikako ne kolektivan. Definicija molitve je razgovor s Bogom, a ne blebetanje riječi bez ikakvog razmišljanja o onome što se govori što se najčešće dešava na misama u crkvi.

@Mama,Chakotay.... kao da ste moje misli napisali.. potpuno se slažem.

@mama.. jedna moja profesorica takodjer ima malu djecu, i baš smo neki dan pričale o vjeri, te je rekla isto što i ti sada. Ne šalje djecu na vjeronauk kako im ne bi ispirali mozak. Meni je nevjerojatno kada čujem što sve roditelji uče djecu od malena. Npr. :tko ne ide svake nedjelje na misu je zločest Pa kakve su to gluposti.
Kada sam se neki dan prepirala s mamom, i tvrdila da mi je neprirodno moliti okružena sa sto ljudi, tada mi je mama citirala nešto iz Biblije.. nešto u stilu da je Isus rekao kako Bog želi da se skupno molimo. Nije doslovno ovako kako sam sada napisala, ne sjećam se točno.. ali znam da je bilo riječ o tome da svi skupa trebaju moliti. Mami sam na to rekla da previše doslovno shvaća tu rečenicu, tj. da se čak i u doslovnom smislu može protumačiti na više načina. Meni je imalo smisla samo ukoliko se shvati kao poruka da svi ljudi kao grupa mole, ali na način da , naravno, svatko nasamo u miru moli, ali da mole za isto: za ljubav, mir, sklad... Grupa smo ukoliko svi s istim ciljem nešto radimo..
nije grupa samo skupina ljudi koji se naguraju u jednu prostoriju pa su fizički jedno pored drugoga.
Poruka kako sam je ja shvatila: neka što više ljudi teži k istom plemenitom cilju, i moli se za ispunjenje istoga.

Još kad znaš da je Biblija napisana za jednog cara istočnog rimskog carstva (ne sjećam se kak se zove) i tijekom godina modificirana s ciljem manipulacije ljudima onda stvarno znaš da je odnos s Bogom individualan. Dobra je osnovna ideja da ljudi teže miru i prijateljskim odnosima, ali osobno ne vjerujem u to da bi nas Bog kaznio za naše gluposti onak kak je pisano npr. u starom zavjetu. To je manipulacija ljudima-idi u Crkvu i oprošteno ti je (i donesi sa sobom svaki put i ponešto novca).

Bog postojao ili ne postojao, to je izvan nas. Osobno doživljavam iskustva koja bi ljudi pripisali djelovanju Boga ili čemu već. Ja ne znam što je to. Ne ograničavam se nametanjem svojih objašnjenja niti se smatram kompetentnim. Ali jedno sam naučio. Kada se prepustim tom osjećaju često završava dobro. Bili to moji mehanizmi, evolucijske predispozicije ili Bog, za mene je svejedno. Ako sam to ja, uređen sam da budem takav i takav sam najbolji. Ako je to Bog onda još bolje. Ako i pogriješim - ta promjenjiv sam. Prepuštam se. Na kraju mi se čini da više upoznajem sebe. Ne zamaram se ostalim, jer ostalo dolazi suživotom, a ne mozganjem o Bogu. I onda mi se stvarno čini da osjećam nešto. Sebe i druge i nešto iznad nas. Neku cjelinu koja nije samo zbroj svih nas. Možda to nije Bog. Ali mi nismo samo mi...