Vaši snovi - sanjarica

Da i ja mislim da nisi nanijela puno štete. Nisu naše misli tako snažne, ne brini

Što se tiče tvoje pogreške, ne znam nikoga tko nije napravio neku pogrešku, a i uvijek je lakše sagledati stvari izvana nego tako da ne moraš brinuti, sve će biti dobro

@Chak...slazem se s misljenjem da vjerojatno nije bilo vece stete ali se ne slazem da misli nisu tako snazne. Sve pocinje mislju. I dobro i lose i bolest i napredak...sve.

e baš ste raja, hvala, Alpha, Chak, da, u buduće ću štošta imati na umu, i također vjerujem da svašta može početi mišlju
ljubim vas

@InaNNaa, ne znam zašto tako kriviš sebe. U pravu je Chakotay kada kaže da ne postoji osoba koja nije napravila pogrešku. Ti nisi imala nikakve zle namjere, i to je ono najbitnije. Čak i onda kada netko ima zle namjere, i to se da popraviti. Ne brini toliko, ti ništa nisi kriva. Dogodilo se iz nekog razloga, sada se samo fokusiraj nekako da bi sebi pomogla.

Eto. kažeš kako ti je godina bila jako zahtjevna, a kada smo "istrošeni" podložni smo raznim utjecajima, sugestijama i autosugestijama. A nije lako ni kada doživimo ta neka iskustva na drugoj razini neočekivano, pa se ne znamo adekvatno "odbraniti".

Samo polako, korak po korak, i biti će to sve ok ...

da, sada mi je važno nekako se manje time opterećivati, nastojati ne sanjati ovaj san i naravno da će na kraju sve bit ok...

Držimo ti fige da ti sve što prije prođe, InaNNaa.

Nocas me jedan zarazio svojom krvlju. Tek toliko da imam snage za borbu i samooobranu. A kad cu se priviknut na to onda cu dobit svu moc

stojim na balkonu, gledam u zvijezdano nebo, primjetih sjaju zvijezdu kak treperi, odlazim u sobu i stavljam fotić na stativ, namještam ga na balkonu, polako zumram tu sjajnu zvijezdu. promaram zumiranje na ekranu fotića, neznam koji je sad vrag fotiću da ima tako dobar zoom, pitam se jel to je onaj moj fotić ili je neki drugi. zumirao sam jupiter, vidim njegove plinske šare, satelite koji kruže oko njega, iscrtane su njihove putanje oko jupitera. odzumiram malo te vidim neka obilježja drugih planeta koje se nalaze u tom vidnom polju. opet sam zumirao jupiter, promatram ga. počele su se pojavljivat čudne anomalije oko jupitera. gledan na nebo, sjaji jače nego prije. odustajem od promatranja jer očito se nešto dešava što me nebi trebalo nimalo interesirat. odlazim u sobu. ubrzo vani se pojavljuje nekakva svijetlost. pojavili su se izvanzemaljski brodovi i otimali su ljude. mene su oteli, povukli me sa nekakvim snopom svijetla, nisam osjetio ništa da me držalo, jednostavno sam uzdigao i otišao u brod. u njemu sam, ogroman kompleks nekakve sofisticirane tehnologije nepoznate na zemlji, vidim puno ljudi, pričvrščeni su na nekoj traci i jednog za drugim traka vodi nekuda. ja sam bio slobodan, nisu me zarobili kao ostale ili sam se ja nekako oslobodio ali ne sjećam se kako. nigdje nisam uočio izvanzemaljsko biće, cijeli brod je funkcionirao kompjutorski, automatika. obišao sam malo brod, ušao sam u neku prostoriju koja je bila puna zvijezdanih karata galaksija zviježđa, skoro cijeli svemir, iscrtavale su se razne rute kretanja. vraćam se u veliku prostoriju, pratio sam kuda vode sve te ljude. dolazim do nekog stroja koji ljudsko tijelo rastavlja na molekule i te molekule sprema u neki veliki spremnik koji je bio u kristalno bijeloj prostoriji. stojim pored tog spremnika, promatram tu u njemu, ne vidim ništa ali sam čuo mnoge glasove kako me mole za pomoć. spremnik je bio načinjen od nekakvih višebrojnih komponenta i za razliku od ostatka broda načinjen je totalno jednostavno i nije mi jasno kako je uopće mogao imati sposobnost za tu funkciju. uspio sam uništit taj spremnik i u onom trenutku kada su molekule uništenih ljudi počele izlazit, osjetio sam nekako ogromno olakšanje u sebi, neki osječaj blagostanja. molekule prilikom izlaska iz spremnika formirale su se u oblik kocke i kako su padale na pod slagale su se jedna do druge i jedna na drugu

U autu sam sa trojicommuskarca, obuceni u bijelo. Dosli smo u neki grad u bosni, polurazrusen od rata. Izlazimo van, opremamo se nekakvom opremom i krecemo obavvljat svoj posao. Dolazimo do zrusene zgrade, ulaz u podzemlje je bio otvoren te smo se zaputili dolje. Nije bilo nikakve rasvijete pa sam otisao do auta po svijetiljke.baterije se ispraznile, odem do obliznjeg ducana kupit nove, C tip baterije trebam za onu moju ultrasupermeega svijetiljku, kupim tri komada. Malo mi je bilo nelagodno medu ljudima, promatrali su me cudno, kao da sam neki ''veliki'' covjek. Trkom se vrecem do ulaza u podzemlje zgrade, mracno je, svijetlim i polako se suljam. Jako veliki kompleks se nalazio pod zemljom. Primjetio sam kroz zmazan prozor na jednim vratima slabo svijetlo. Skupljam hrabrosti i zalijecem se i nogom otvaram vrata. Unutra je bio kolega moj koi je skoro dobio infarkt od mog upada. Dodem do njega, pomazem mu u slaganju neceg sto ne razumijem sta to radi, pricamo, rekao je kako je cuo necije korake u prostoriji do ove di smo sada. Ubrzo i ja sam cuo nekakve zvukove.jednu svijetiljku sam uperio prema vratima. Netko se pojavio, stajao je iza stoka i samo smo vidjeli bijelu cipelu sa plavim uzorkom, prisuljam se tik do njeka i kad sam pogledao kroz vrata, nije bilo nikog ni u hodniku. Polako nas je poceo strah obuzimat jer je sa nama neki duh, a mozda ih ima i vise. Kolega mi je dao neku plavu okruglu zdjelu ispunjenu zemljom da ju ocistim pod vodom. Perem ja nju i perem, uklanjam zemlju. To nije bila zemlja nego lubanja covjeka.

Drugi san je bio puuuno ljepsi, ukljucuje jednu forumasicu sa ovog foruma. Iz zapresica ili samobora je. Bilo je bozicno vrijeme, bez snijega. bio sam vani u setnji, sreo sam starog skolskog frenda, malo popricali i pocela kisa, stavim kapuljacu na glavu i krenem doma. Zazvoni mobitel, ona me zove, malo popricamo i to je to. Kad sam dosao doma otisao sam na komp i sa njom uspostavio video razgovor, upoznala me sa svoim roditeljima, stol je bio pun hrane, otisla je u sobu, i dalje smo sami razgovarali.

sanjao sam da da mi zubi klize iz mesa, onako svi..nije nesto boljelo, ali mi je u pola minute pola zubi ispalo..krv je bila posvuda, a ja sam ih skupljao u casu sa vodom i oblacio se da odem na hitnu..sjecam se u jednom trenutku da sam ispljunuo i plombe i da sam gledao u ogledalo kako mi ocnjaci lagano ispadaju i pocinje ic krv pa sam zatvorio usta da ne ispadnu van..znam da nije boljelo, vise mi je islo to sve na zivce i bio sam frustriran zbog svega toga..

ja sam poremecen

Haha Foto, pa ti me nasmija.
Ma zašto bi molim te bio poremećen?

Jel znaš ti kakve ja trilere sanjam. Tarantino plače za mojim snovima ...

Ja sam imao susret druge vrste. Bio sam u nekoj pustinji pored kamionske prikolice sa svojim Nikon foticem u ruci. Slikao sam okolis. U jednom trenutku pozornost mi je privukla neka sjajna tocka na nnebu koja se brzo kretala. Ukljucio sam sport mode i pratio tu kuglu te slikao, priblizivsi zoom vidjeh da je to neka metalna sjajna okrugla kugla. Par puta je napravila krug i zatim je krenula ravno prema meni. Sakrio sam se ispod prikolice drzeci fotic ispred sebe i cvrsto zmireci. Ta kugla je lupila u prikolicu i zatim su se culi nekakvi koraci. Netko iz te kugle je dosao pored mene, nesto mi je rekao na stranom jeziku. Pitao sam ga jel razumije englenski ili hrvatski. Opet je odgovorio na nekom stranom jeziku. Gurnuo sam fotic neka ga unisti posto su slike u njemu, ali nije. Okrenuo sam pogled prema njemu, bio je covjekolikog izgleda muskarca tridesetih godina. Ustao sam i dosao do njega. Sa zanimanjem me promatrao. Nekako smo uspijeli prokomunicirat na hrvatskom jeziku i predlozio mu da odemo do kuce da nas netko ne vidi. Uzeo sam bibliu da ga upitam za boga, zaprijetio je da ni slucajno ne pokazujem knjigu u koojoj se stuje neki krivi bog kojeg on ne stuje. Uspio sam ga nagovorit da samo pogleda jer me zanima jel zna sta o tome, pogledao je i rekao da i oni imaju takvog boga. Pitam ga odakle je, odgovorio da su oni stalno tu. Rekao sam kako sam ga slucajno primjetio na nebu, odgovorio je da nije slucajno, da je on meni misli potaknuo da ga uocim na nebu. Pitao sam ga kako njegov brod leti, rekao je da na neki princip magnetskog impulsa. Pokazao sam slike avionskog motora i normalnih motora vozila, nikada to nije vidio ali sa smijao toj tehnologiji koju mi koristimo. Pitao sam ga zasto izgleda kao mi ljudi, rekao je da zato jer ON tako zeli, pitao sam ga tko je taj ON, rekao je da je taj ON i dao mi naslutiti da je to Bog

Sinoć (zapravo danas rano ujutro), sanjala sam neobičan san.
Hodala sam ulicama prometnog grada i bilo je sunčano. Čini mi se da je to bio Zagreb, negdje tamo prije same Save.
Odjednom se naoblačilo. Nebo je postalo sivo, izgledalo je kao da će me progutati.
Čula sam neke zvukove iza sebe "uuuh"..., ali sam bila svjesna da moram pobjeći i da se ne smijem osvrnuti.
Činilo mi se da će se nakupila neka zloslutna energija, vrtlozi koji su kosili sve pred sobom.

Tada je pored mene prošao neki biciklist, točno malo dalje od Lisinskog (valjda Vukovarska) i okrenuo se prema meni.
Sav promet je nestao, osim biciklista, jer su nemilosrdni vrtlozi sve progutali.
Nisam mu vidjela lice, bilo je u sjeni, ali je dubljim glasom rekao: "Samo trči, sve će se riješiti na sastanku, ne brini". I još je pozvonio kad je odjurio.

Uglavnom, prilično neobičan san, iako dosta često sanjam da od nečega bježim.

Taj biciklis je bio nas Chakotay ziher


A ovo je moj..

Sa kolegom sjedom u sobi, dosadno nam, tracamo o svemu kad nas odjednom prekine eksplozija. Istrcimo na hodnik, trcimo prema mjesu ekspozije, hodnici puni prasine, ulazimo u prostoriju i vidimo urnebes. Rupe na dva kata, jedna ispod druge. Uzbuna se oglasila da samo napadnuti. Uzimam pistolj i automatsku pusku. Trcim hodnicima, meci lete prema nama. Sklanjamo se, pucamo idemo naprijed, pucamo, ubijamo neprijatelje, provaljujem u skladiste oruzja da se opskrbim sa jos municije. Trcimo po stepenicama na zadnju etazu zgrade. Ulazimo, nekoliko mojih kolega leze mrtvi, neki ranjeni, neki se jos bore. Pucam prema neprijatelju, dobivam informaciju da je vazna licnost ( nazvat cu ga Šime ) zarobljena na drugoj strani. Ludilo me hvata, naredujem dvojici da idu sa mnom a nekolicini da skrecu pozornost. Trcimo, suljamo se, pucamo, ulazimo u prostoriju gdje izvodim pravi masakar nad neprijateljima. Hvatam tu Šimu za leda i potiskujem na pod, guram ga ispred sebe ko da je vreca krumpira. Zali se a ja ga jos vise potiskujem. Povlacimo se, svojim tijelom mu stitim leda i pucam prema neprijateljima. Odveli smo ga na sigurno. Drugi odlaze rijesiti ostatak neprijatelja. Sa tom osobom odlazimo do blindiranog auta i jurimo nekud. Dolazimo pred neku drugu zgradu punu osiguranja, ulazimo u lift te odlazimo u penthaus. Zahvalio mi se sto sam spasio njegov zivot i sto sam ugrosio svoj te me unaprijedio u glavnog voditelja svog osobnog osiguranja. Pripremao se neki docek za nekog diplomata. Odlazim u jednu sobu da se operem i presvucem u svecano odijelo. Ulazim u veliku halu gdje je mnogo uzvanika, muzika svira, svedski stolovi, posluga za svaki stol dodatno. Upoznao me sa svojom zenom i kceri i ispricao sve sta se desilo, zahvlalili su mi na tome. I tak ja secem okolo, pazim na sve, dodem do prozora i promatram kakva je situacija okolo. Na susjednoj zgradi primjetim snajperistu na krovu, primim se za pusku ali prije ikakve reakcije namignem snajperisti, preko sigirnosnog kanala na tokivokiju mi rekao da ne spava, da je sve pod kontrolom, vec mi je bilo lakse jer je to moj, pogledam na susjednu zgradu od te i drugi snajperista mi isto potvrdio da je sve pod kontrolom. Malo smo popricali jer nam je svima bilo dosadno, oni tamo leze i gledaju kroz optiku a ja se samo secem okolo. Dosao je taj neki diplomat kojeg smo tako dugo cekali, odrzao se svecani govor, nazdravilo se, te se prigrizlo. Zatim se otvorio ples. Kcer od Šimeta me zamolila jer bih htio otplesati jedan ples sa njom da mi se tako zahvali, pristao sam. Plesali smo tango, ubacio sam puno strasti i pozude u ples, probudio sam u njoj ceznju i pozudu, svaki moj dodir na njoj u plesu opisivao je strastvene trenutke koje bih pruzio. Svi su nas gledali, divili se kako plesemo, na samom kraju plesa stisnuo sam njeno tijelo uz svoje i zastao usnama tik do njezinih, jedva se suzdrzala da me ne poljubi. Diplomat je prisao do nje i poklonio joj dvije ulaznice za vip lozu za neki koncert u Dubaiu. Drugu je odma meni dala i zamolila da idem sa njom, prihvatio sam. Diplomat je bio iznenaden sto meni, koji sam nitko, daje tu skupocijenu ulaznicu i poziva me sa sobom. Šime je morao nekud hitno otici, te je rekao da budem sa njima. Sjeo sam za stol, a znatizeljan diplomat uz mene jer je htio cut malo vise o meni. I tako smo ja, diplomat, kcer od Šimeta, njezina mama, i jos jedan stariji par sjedili i pricali. Ubrzo sam odlucio da ipak odem provjeriti di je Šime te se pozdravio sam diplomatom, zenom od šimeta, drugim parom, te na kraju sa njegovom kcerkom, njoj sam poljubio ruku. Cim sam izasao iz hale dosla mi poruka od nje, rekla da su svi odusevljeni sa mnom te da sam ostavio pozitivan dojam, i da bi htjela da se jos vidimo prije nego odemo u dubai

Dantalion je napisao/la:

Taj biciklis je bio nas Chakotay ziher

Pa ne znam.
Tim prometnim ulicama vozi puno biciklista, znaš.
Inače, ovaj tvoj san me podsjetio na epizodu Nijemog svjedoka, barem je bila takva tematika.
Moram priznati da radnja zvuči prilično uznemirujuće. Mene zapravo začuđuju i pomalo zabrinjavaju ti snovi sa verbalnim porukama druge strane koje su nedorečene, uvijek ispadne tako da sama moram proniknuti u bit.

Btw., čini mi se da ti svako malo sanjaš neke plesove, poglede i susrete sa "ljubim-ruke" fatalnim damama.

ja sam sanjala da mi opada kosa..bila sam polucelava...
planirala sam ici na presadivanje koseeee

Upravo sam počeo pisati reply na temi "meditacijom do astralne projekcije" i u njoj ću nastojati što bolje opisati zašto je pričanje snova (bilo kome, bilo kakvih) zapravo stvar koju ljudi nebi radili da znaju točno o čemu se radi.
Ovdje mi nije namjera nikoga obeshrabriti na njegovom putu k 'spiritualizaciji' ili bilo kakvom obliku duhovnog napredovanja već upravo suprotno. NE-prepričavanje snova je jedna od elementarnih i baznih praksi više različitih drevnih (ali i ovdašnjih) Tantričko-Okultnih tradicija sa kojima se inicijat upoznaje nebi li upravo tako 'triggerovao' sam Lucidan san ili imao vlastiti Uvid/proviđenje koje je zapravo ništa drugo doli jedino točno tumačenje Simbola (ili karte) u individualnom snu.
Ne prepričavanje snova (nikada, nikome, nikakvih dakle) samo je jedan od koraka ili uvjeta u ovoj baznoj tehnici da bi čovjek tako vremenom akumulirao dovoljno 'potencijala' ili 'latentnosti' i tako pokrenuo 'samo-sjećanje' tijekom sna...
Kao što najavih ako vas zanima nastavljam sa ovom pričom na spomenutoj temi i kao što rekoh nemam namjeru nikome pokušavati dokazati kako sam u pravu ili kako trebate prestati pričati o snovima jer ja tako kažem, ali mislim da sam dužan barem probati savjetovati na temi sa kojom sam na ti i o kojoj imam mnogo prakse i uvida tijekom godina.

@Kahali...vjerujem da si mislio na temu "Rasprava o snovima, lucidnim snovima, nocnim morama", a ne na temu "Meditacijom do astralne projekcije" kada navodis da ces na drugoj temi detaljnije pisati Cisto napominjem da ljudi ne traze na krivoj temi

neku noć prije tjedan dana....

bio sam malo dijete, igram se sa sekom na dvorištu dok je mama okopavala vrt. najednom do nas je došla mala bambi iz obližnje njive koja se prostire jako jako puno iza našeg dvorišta. moja seka je odnekud uzela klas kuruse, vjerojatno od susjeda jer on ima puno kuruze doma jer sa mjome hrani kokice. i tak ona hrani tu bambi, bili smo svi veseli i odjednom bambi ode nazad u polje i moja seka za njom. vikao sam da se vrati a i mama. ubrzo se seka vračala trčajući i vrišteći i plakajući dok je za njom išla velika mama od bambia sva ljuta. kad je seka došla do mene primio sam ju za ruku i sa njom otrčao u kuću. malo sam otvorio vrata i plačući sam vrištao pozivajući mamu da se vrati u kuću na sigurno. mama se nije pojavljivala. virim ja kroz malo otvorena vrata i derem se. kad odjednom mama se prošeće mrtva hladna po dvorištu ko da nije ništa bilo. izađem ja i zovem ju da uđe u kuću, upitala me da zašto? rekao sam joj da je tu od bambia ljuta mama, mama mi je rekla da je ona mrtva. tad sam ostao začuđen. otišao sam do vrta i stvarno, ležala je na zemlji sa vilama u prsima. počeo sam se derati na mamu da kako je to mogla učiniti životinji, samo je šutjela. kasnije sam shvatio da je ona nas zaštitila od životinje

san od sinoć neću napisati da ga ne ureknem
samo ću reći da je bio neopisivo stvaran i detaljan sa osjećajima i nezaboravnim trenucima vrijednih življenja

proklet san od sinoć

i tako ja kupio sebi novi veliki ormar za sobu, dopeljam ga doma i tek tada krenem raskapat svoj sadašnji ormar koji se već sav rasklimao i počeo se razdvajat.
sve mi ga teško bilo izbaciti jer je sa mnom od prvog dana mog života te mi prirastao srcu, al šta se mora mora se.
otvorim ja jedna mana vrata na donjem djelu kad ono unutra sve za dobar dernek..
nekih pet šest velikih milka čokolada raznih vrsta, nekoliko vrsta flaša dobrih viskia, par butelja vina, nekoliko voćnih sokova, coca-cole, keksi, sušene šunkice te kobasi ( domaće ), sve je to ispalo iz ormara.
gledam ja to sve, sline počele curit. mislim si u sebi- znam da je ovo san, da toga nemam u ormaru. al ono, fakat nemogu vjerovat, sva ta pića žestoka, to sam sve prikupio sa terena otkako radim, pa zar je to moguće. ne želim se probuditi dok se to ne zbrine dobro i kvalitetno. zašto to sanjam, hjoooooj

nočna mora...

već sam sanjao ovo ali djelomično. moja ulica u budućnosti, sve je drugačije nego sada. nove kuće, predivo sve. ja i frend ušli smo u neku kuću za koju smo čuli da ima ulaz u podzemlje. našli smo vrata na podu i spustili se niz ljestve. bili smo u nekoj staroj zapuštenoj kući punoj vlage. našli smo izlaz iz nje i ostali smo u šoku. nalazili smo se u ulici kakva je trenutno sada, cesta, kuće, sve isto kao i sada ali je vrijeme sve pregazilo. iznad cijelog kraja na visini od nekih 15-20 metara je postavljena platforma koja je prekrivala sve dokle se moglo vidjeti i na tome je napravljeno novo zemljište gdje smo živjeli u budučnosti. trčali smo niz ulicu i prisječali se onih divnih sječanja iz mladosti. nismo mogli vjerovat da je to učinjeno. zatim so došli do neke male kuće za koju smo znali da je nikad nije bilo na tom mjestu, ušli smo u nju i u sredini kuće se nalazio lift, ušli smo i spustili se dolje dokle je išao. našli smo se u nekoj ustanovi, jezivo smo se osjčali.
šuljamo se, skrivamo, viđamo dogtore i doktorice, medicinske sestre. ušli smo u neku prostoriju koja je bila x metara duga i x metara široka, jezivo, cijela je bila puna bolničkih kreveta. svi su bili puni starih ljudi, bolesni. doktori su nas vidjeli, ništa nisu rekli. pitali smo da šta je to ovdje. rekli su- zar vi mislite da ljudi stvarno umiru? oni na gornjem svijetu žive do neke granice i tada mi prikažemo da su mrtvi i dovezemo ih ovdje dolje gdje se dalje brinemo o njima, i ako to ide...

Prije dva dana sam imala neobičan san, koji bi se mogao svrstati u noćnu moru, iako je bio kratak.
Uglavnom, skužila sam da sanjam nešto neugodnije snove kad spavam na leđima ili se u snu okrenem u tu poziciju.
Redovno se probudim ako sanjam na leđima.

Uglavnom, radilo se o tome da sam sanjala kako sam svjesna upravo pozicije u kojoj ležim u svojoj sobi, zapravo kao da sam sanjala otvorenih očiju.
U tom trenu sam osjetila neki pritisak na cijelom tijelu, odozgo.
Nisam zapazila o kakvoj se spodobi radi. Imala sam dojam kao da me pritišće prema dolje i tako pokazuje snagu, ali nije se radilo o ljudskom biću, već nekome za koga vjerojatno ne vrijede fizikalni zakoni.
Uglavnom on mi je rekao da nije ljudsko biće i pitao me da li se bojim.

Ja sam smireno i odlučno odgovorila: "Ne".
U svakodnevnom životu se također izbjegavam dovoditi se u stanje panike, čak kad mi je nešto neugodno ili pomalo zastrašujuće.
Nakon tog mog odgovora, čini mi se da sam upotrijebila sve snage da odgurnem to biće i da se probudim, jer sam se nakon odgovora probudila u nelagodi.
U svakom slučaju, osjećala sam se dosta napeto nakon tog sna, morala sam popiti vodu i odmah sam se okrenula na leđa, kako bih opet zaspala.

i ja sam jednom sanjala isto tako da je nešto na meni i da me pokušava ugušiti i jako sam se pretrašila, najgore je šta sam bila paralizirana i nisam mogla ni viknuti niti se pomaknuti.. kada sam se na kraju uspjela probuditi nisam se mogla dobiti par sati.. a najčudnije od svega je to što sam taj put spavala u sestrinom krevetu koja nije bila kod kuće, a ona jako često sanja otmice izvanzemaljaca i tada je posve paralizirana i isto tako ne može viknuti ni ništa. tako da ne znam da li ima veze to što sam spavala na njenom krevetu, al odtada više ni ona ni ja ne spavamo na tom mjestu, mada ona još uvijek ima problema sa snovima samo što se to dosta smanjilo u odnosu na prije.