Sve je zapravo san

"Čovjek je okovan upravo onim što jeste, s čim se nesvjesno identificira, a to je sam čovjek. Čovječnost, ljudskost, nesvjesno "znanje" o tome da ste čovjek stvara zatvor iz kojeg nema izlaza sve dok ne preispitate ideju o čovjeku, ideju o ljudskosti, ideju o onom što najbolje znate i nesvjesno živite."

"Ono si što jedeš."

Ribhu-Gita-poglavlje-26.pdf · верзија 1

https://lookaside.fbsbx.com/file/Ribhu-Gita-poglavlje-26.pdf?token=AWytw5hYSwtSCqYdeFDAkKz5vmhvYvJFiELEOj1vBluQIM_hOMBRmiftUjaIV2P2VCobYWqzK-IcdrmHDAkJA7fx-fNdZXDIixte-3qqTSBDaKIrcqv6CT07zqVUMeqOjIN-IIaxOSYRlnsY3yNqWEnq

upload image free

"Istinu može vidjeti samo ono što je i samo Istinito. Uzročno-Posljedični Proces može biti samo ukoliko u nama postoji nešto Uzročno-Posljedično, tj. Um ili Ličnost. Premještanjem Percepcije, i prvim koracima ka tome, počinjemo sagledati da ono što Jesmo nije Uzročno-Posljedično, ali za taj korak potrebna je Hrabrost. Otuda takve ljude u Tantri nazivamo Viira – Heroji."

Jedi Mind Tricks je napisao/la:

"Ono si što jedeš."

Jedes ono sto si.

čist leontu za podsjetiti sebe(ili se) : sve je zapravo san - a ne: sve je zapravo spam

jpg images

Intervju sa Kalii

"Nemoj biti prevaren od onih koji ti govore da je Znanje Tajno. Jer nije. Ono je javno, jer samo javno se može Tajno sakriti. Ali ti ne moraš biti otvoren tome. To je tada Skriveno. Znanje koje dobiješ možeš prepoznati svuda. U cvijetu, u rukovanju sa prijateljem, u rastu drveta, u sjemenu, u kuhanju kafe, u seksu, u snu, u svemu. Jer ono NIKADA NIJE BILO SKRIVENO, ali su ljudi SKRIVENI ZA NJEGA. To je Vrhunska Misterija Znanja i Prenosa Sile.
Ne vjeruj nikome, do onom što si sam za sebe provjerio. Istinsko Znanje ne traži vjerovanje u njega. Ono traži Smjelost da se provjeri u Praksi, da se Živi. A ono od tebe traži najveću Cijenu koju možeš platiti za njega.
Tvoj Život."

Nisargadatta Maharaj-Ja sam To


Maharaj: Dok god je um prisutan, tvoje tijelo i tvoj svijet su prisutni. Tvoj svijet je umotvorina, subjektivan, zatvoren unutar uma, fragmentiran, privremen, osoban, visi o niti sjećanja.

Pitanje: Takav je i tvoj?

Maharaj: O ne. Ja živim u svijetu stvarnosti, dok je tvoj, svijet imaginacije. Tvoj svijet je osoban, privatan, nije za dijeljenje, intimno samo tvoj. Nitko ne može u to ući, vidjeti kako ti vidiš, čuti kako ti čuješ, osjećati tvoje emocije i misiti tvoje misli. U tvojem svijetu ti si istinski sam, zatvoren u svoj vječno promjenjiv san, koji smatraš svojim životom.
Moj svijet je otvoren svjet, svima zajednički, pristupačan svima. U mojem svijetu tu je istovjetnost, uvid, ljubav, stvarna kvaliteta; individualno je cjelokupno, a cjelokupnost - u individualnom. Svi su jedno i Jedno je sve.

Pitanje: Da li je tvoj svijet pun stvari i ljudi kao i moj?

Maharaj: NE, ON JE PUN MENE.

SVIJET TRAJE SAMO NA TREN

P: Zašto svijetu negiraš postojanje?

Maharaj: Ja ne negiram svijet. Ja ga vidim kako se pojavljuje u svjesnosti, koja je ukupnost znanog u neizmjernosti neznanog.
Ono što počinje i završava je puka pojava. Za svijet se može reći da se pojavljuje, ali ne i da jest. Ta pojava može trajati vrlo dugo u nekom vremenskom mjerilu, a biti vrlo kratka u drugom, ali u konačnici to dođe na isto. Sve što je vezano vremenom je trenutno i nema nikakvu stvarnost.

P: Ali vi svako vidite svijet koji vas okružuje. Čini se da potpuno normalno ponašate!

M: To se vama tako čini. Ono što u vašem slučaju okupira cijelo polje svjesnosti je samo mrljica u mojem. Svijet traje samo na tren. Tvoje pamćenje je ono zbog čega misliš da svijet i dalje traje.
Ja ne živim po sjećanju. Ja vidim svijet kakav jest, trenutna pojava u svjesnosti.

Ništa stvarno ne može biti ugroženo.
Ne postoji ništa nestvarno.
U tome leži mir Božji.

-

IV. Bijeg iz Tame

1. Bijeg iz tame uključuje dvije faze;
 - prvo, priznanje da tama ne može ništa sakriti.
   Posljedica ovog koraka obično je strah.
  -Drugo je priznanje da nema ništa što bi htio sakriti čak i da možeš.
   Ovaj korak donosi bijeg od straha.
Kada postaneš voljan ništa ne skrivati ...  razumjeti ces mir i užitak.

Kurs o cudima

Ispitivanje istine - praktična primjena
Bhaerava Kaala·уторак 18. октобар 2016.
Savjetujem da ne čitate, ne isplati se. A nije ni korisno za živce.

Što dublje prepoznajem igru oko sebe sve manje imam interesa sa nju. Nekad sam "osuđivao" bivšeg Majstora (Saha) za to što sam uvidio kod njega, skoro pa potpuno isto koje uviđam kod sebe sada. Možda bih mogao reći da je razočaranje dostiglo vrhunac, a opet s druge strane mogao bih reći da je uvid u istinu dostigao vrhunac, šta li je stvarno? Da li je razočaranje jedan od krajeva istine koji se javlja prije uvida u istinu? Neću da vam kažem, ostavit ću to vama na prosudbu. Da li je prava depresija uvod prije odbacivanja igre ovog svijeta, ovog nivoa univerzuma? Da li je očaj budnosti koji nastaje uvidima o sebi i svijetu samo prethodnica odbacivanja i same budnosti? Da li je Viđenje (samvid) trenutak prije smrti, prije odbacivanja svake strukture koliko god ona bila istinita na ovom nivou ili na bilo kojem nivou iznad ovog? "Šta se tu ima slušat?" - jučerašnji status. Da. Šta se tu ima slušat? Nešto što već sam nisam čuo od sebe i od drugih? Ili ideja iz Kalii: "Da li ste vi projekcija mog sna?", jeste jer je i ovo ja samo projekcija sna svijesti.  Znate li kako izgleda biti budan u sebi? Očajno. Očaj u kojem se nalazite postaje akutan. Prihvaćanje očaja ne umanjuje očaj. Ono što s tim dobivate jeste silnu vatru u sebi, gorenje kao suštinu svjesnosti, koja izgara svaki atom vašeg uma i tijela, ali sam um se neće povući već će se prilagoditi i pokušati preuzeti svoju ulogu lažnog "gospodara".  Netko me je pitao jednom zašto su ljudi koji su budni tako prosti, ponekad previše prostače, ponekad izgledaju na najgoreg bauštelca? Odgovor je jednostavan, jer im se jebe za onim što ćete vi vidjeti, jer vas vide kako spavate, a onda im se jebe i za onim što oni jesu kao ljudsko biće jer vide da je i to san. Jer san, snivač i proces snivanja su jedno te isto, laž, iluzija, San.  Nekad kada pišu to izgleda kao duboko razočarenje, psihička bol, ali to je samo ono što ste vi sposobni da vidite, jer koriste riječi i značenja sna kao i svi ostali. Ono što ne vidite IZA toga jeste koliko im se jebe za tim što vi vidite, koliko im se jebe za tim snom razočarenja, koliko su od njega slobodni, čak i duboko radosni iza sloja slova koja napišu. Ono što oni vide jeste rasanjivanje koje nitko oko vas ne opisuje, niti ima uvid u njega jer su zauzeti pozitivnim stavom u vezi života i sebe. Sila Kundalini je temeljna sila negativnosti i prolaz kroz nju je bol, patnja, očaj te na kraju kada se ona podigne postaje sila temeljne pozitivnosti, ali njeno podizanje traži novo spuštanje jer nema stajanja u univerzumu, te njeno spuštanje u ovu razinu traži mnogo više godina prakse sa tim od prakse koja ju je pomjerila iz stanja sna, stanja tuposti, stanja inercije.  Da, šta se tu ima slušat?  Divno pitanje.  Ništa.  Jednom su me na grupi pitali koliko mi je interesantno to što netko priča, ili zašto sam povučen iza te priče, ili zašto naizgled spavam (fizički zatvorim oči). Odgovorio sam im da mi nisu interesantni, da nemaju s čim da me privuku, ali da ponekad u njima izađe nešto autentično, pravo, istinsko i to me "razbudi". Nesreća je u tome što to traje nekoliko sekundi i ona snovi preuzmu tu autentičnost, istinitost, mogućnost prolaza tog čovjeka. Zamislite igru koju igrate tisuću puta, da li će vam biti interesantna? Samo pod jednim uvjetom a to je da isključite svoju svijet razlučivanja i da uđete duboko u sebe, OSJETITE sebe u potpunosti. Tek tada izgledate zainteresirano drugima.  Zašto sve ovo pišem?  Pa ja sam pisac, samoprozvani. Onda sam i Majstor, samoprozvani. A onda sam i čovjek, samoprozvani. Ono iza toga nije samoprozvano to je realno, takvo kakvo jeste manifestirano ovim tijelom i umom koje se samoprozvalo mnome.  Pišem, zbog samoprozvanosti, da mogu da pišem ali i da ispišem ono što vidim ne zato da nekom od vas nešto kažem, jer nemam čemu da kažem, vas nema, već prosto da izbacim pritisak energije koja se izražava u ovom slučaju pisanjem. Potraga za istinom nije naivna i nije nešto što će vas ostaviti cijelima kako to zamišljate. Dapače, razderati će svaki dio vas do te mjere da će uništiti svoju ljudskost koju imate a onda će vam dati ljubav za druge, za svijet, za univerzum jer ćete shvatiti da ste i vi sami projekcija nečeg što je veće od bilo koga. Ali ta ljubav nije ono što bi ste vi očekivali. Ona je brutalna, prema onom koji je ima a i prema onima koji su ispred nje. Tako da ni ljubav ne izražavamo kako bi vi očekivali. Zamislite da ste u nekom filmu u kojem svi misle da je to njihov život a vi znate da je film, da je to uloga, da je to scenarijo koji nije vaš već ste u njega umetnuti. Šta mislite kako ćete se osjećati? Da li ćete, očajno (možda ne razumijemo ovu riječ isto), tražiti izlaz iz tog filma? Da li će vam biti bitno što karakteri u filmu govore, rade, čine? Da li ćete vjerovati u svoju ulogu u scenariju, u filmu u kojem igrate? Da li možete zaboraviti da ste u filmu? Uvijek se sjetim jedne priče koju sam čuo dok sam bio učenik. O tome kako su dvojica likova upali u neku pećinu i začuo se glas: Tko uzme pokajat će se. Tko ne uzme pokajat će se. Kada su izašli iz pećine jedan od njih koji je uzeo neko kamenje ispod nogu i stavio u džep uvidi da su to dijamanti. Onaj drugi koji nije uzeo ništa pokajao se, a prvi je pokajao što nije uzeo više. Tako je i sa ovom igrom. Ukoliko uđeš u nju pokajat ćeš se, ukoliko ne uđeš pokajat ćeš se. Izgleda da je "pokajat ćeš se" dio koji vodi do pravog pokajanja (promijene). Ukoliko ne uđete u igru razbuđivanja pokajat ćete se, ukoliko uđete u nju također ćete se pokajati. Na kraju nije uopće bitno s čim ili kim jer je to uvijek vaše, uvijek ste razočarani, razbuđeni, odbacujete ono vaše koje nema veze sa bilo kim oko vas. Mislite li da su oni Majstori koje gledate oko sebe ne-razočarani onim što vide? Ili da nisu u očaju? Jesu ali sudjeluju u snu razočarenja i očaja zajedno sa vama. Oni dijele vaš san i to je njihova bol, patnja, svjesna patnja. Oni ne vide kako da vas dovedu do izlaza jer svakim činom vi taj izlaz uništite i ono što rade jeste da pokušavaju, svaki dan, svaki tren da vas gurnu u strahovit unutarnji očaj, patnju iz koje nećete pobjeći jer to je jedini način da shvatite, da razumijete, da se probudite. Sve ostalo služim samo onima koji imitiraju duhovnost kako bi se osjećali divno u svom najgorem očaju. Samo san za one koji nisu spremni.  Ovih dana je netko nešto šerovao o smislu, o svrsi života. Da, divno ako želite spavati. Nema smisla i nema svrhe, to je ideja koju ste vi dali, ili su vam je dali oni koji snivaju isti san kao i vi. Kada uđete u Stanje, više stanje, ne vidite nikakvu svrhu, nikakav smisao i to je upravo i svrha i smisao. Kontradiktorno, zar ne? Univerzum je kaos koji je red. A red je kaos u vječnom kruženju. Ima on smisao ali je daleko od vašeg uvida, al to nije smisao koji bi željeli da imate. Iza njega (univerzuma) postoji smisao koji samo tako nazivamo i koji ni ne liči na smisao koji čovjek traži. Istina o sebi nije smisao ni svrha. Ideja o Bogu je samo ideja i ništa više. Duhovnost nema smisla i nije smisao, to je smisao za one koji očekuju da ima neki smisao i svrha. I sama ona se odbacuje kada ispitujete istinu.  Budnost je vrhovni besmisao kojim vibrirate u smislenom snu drugih, ali ne i u vašem. Jednom mi je rečeno da ono što tražim nije ono što ću naći. Također da sam u svom snu zaštićen, ali kada "otvorim oči" i vidim o čemu se radi, više neću moći biti zaštićen ali ni siguran da ću naći izlaz iz ovog sna. Sada razumijem šta je to značilo. Budnost vam ne daje izlaz ali vam daje uvid u ono gdje ste. Probuđenje, Istina o sebi, jeste izlaz ali ne za vas, već za onog koji je cijelo vrijeme bio i cijelo vrijeme se izražavao kroz vas a to niste vi. Često pitam ljude ZAŠTO žele da uđu u Rad, u ono što treba da ih razbudi. Nekad ih dobro uplašim. Većina misli da se zajebavam, da se šalim sa somnambulistom (onim koji hoda u snu; mjesečar). Ali nije tako. Stvarno to mislim. Ovo nije ono što očekujete, ovo nije pozitivno i afirmativno kako vi zamišljate. Budnost je razaranje, ona je Kalii u svojoj manifestaciji, Bhaeravii u djelovanju koja objedinjuje ali u nešto što nikad niste poželjeli niti bi ste to poželjeli. Cijeli vaš um zajedno sa osobnosti će se pobuniti protiv vaše budnosti, cijeli sistem će biti u otporu kada krene stvarno buđenje. Dio vas, uvjetno govoreći "vas", će nastaviti bez obzira na sve, biti će radostan, opušten čak i u najvećem otporu kojeg može doživjeti od vas (osobnosti i uma) i on će nastaviti. On će vam ukazivati na istinu koliko god ona boljela ili koliko god stvarala otpor u vama i vremenom ćete se probati prilagoditi i to će biti greška koju ćete skupo platiti. Sve dok ne shvatite da se vi ne smijete prilagoditi istini, već biti ta istina a to isključuje vas kao ljudsko biće, kao um, kao osobnost, kao individualnu svijest (koja ne postoji ali daje iluziju postojanja). Bol bivanja istinitim nije nepostojeća, samo vam je ne govore jer nikad ne bi ste krenuli ovom stazom. Ona je strahovita. Nekad se manifestira u tijelu kao teška bolest - rak kod Nisargadatte i kod Ramane, problemi koje je Aurobindo imao, teški udes Gurđijeva, itd. - ili zanemarivanje tijela i uma kao i slike koju ostavljate oko sebe, sukob sa okolinom ne vašom voljom, sukob sa sudbinom i životom koje izaziva neosviještena osobnost, nezainteresiranost za druge i svijet oko sebe, strahovit bol koji ćete izazivati u drugima ali u sebi, bol i nemoć najbližima iako ćete se truditi da to umanjite do najmanje mjere - ali često bezuspješno (da ne ulazim u opise svega toga jer će vam izazvati sve moguće reakcije u otpore). Majstori samo glume ispred vas svu zainteresiranost, značenje koje ste dali sebi i drugima, igraju ulogu u vašem snu, ali vi ne shvaćate koliko bol tim ljudima nanosite, koliku karmičku odgovornost im dajete, jer oni djelomično prihvaćaju vašu karmu i otplaćuju je za vas. Uvid o tome koji sam imao prije par godina bacio me je bol, patnju, unutarnje emotivno razdiranje koje je trajalo danima, sve dok se to nije u meni izravnalo, samo od sebe. Spoznaja o tome koliko sam Majstora povrijedio kroz svoje živote, ŠTA SAM POVREDIO, na ŠTA SAM BIO uvrijeđen i ljut, izazvalo je strahovit bol koji je trajao danima. Vi mislite da je to čovjek ispred vas, mislite da imate mogućnost da se igrate njima, mislite da su oni dužni da pate za vas, to je vaš somnabulizam, vaše ludilo. Oni samo svjesno, a često isključuju tu svijest o tome, učestvuju i plaćaju cijenu preko vas za sve ono što su oni činili tokom svom odrastanja, sazrijevanja, buđenja. Ali nisu dužni da to rade, oni dobrovoljno plaćaju cijenu. Da li se sažalijevaju u tome? Da ponekad dok ne uvide istinu. Tada se smiju i vama i sebi. I ponovo zavrte "kolo sreće". Imate zamjerke na njih, ne uvažavaju vas dovoljno, ne daju vam značenje i vrijednost koju bi vi htjeli da imate? Da, imamo, imate, neki su imali. Šta mislite koliku bi oni uvrijeđenost, zamjeranje imali prema vama kada bi si to dozvolili? Probajte zamisliti da bi to bilo desetinama puta više nego što ste vi sposobni da imate. Ali ga nemaju. Zašto? Zato što znaju da je to samo igra, san, u kojem onaj koji sniva ne zna da sniva, i kako onda sve to imati na tog nekog? Ono što imaju jeste samoću, pustinju Realnosti u kojoj nema nikog. Nekad se susretnu jedan sa drugim i razmjene par riječi podrške, par riječi zajebancije o svemu tome, i odlaze. Sile univerzuma ne dopuštaju te kombinacije. Zašto? Zato što vi vidite dva čovjeka koji su budni, a oni nisu dva čovjeka. Oni su jedno jedino Biće koje postoji u ovom univerzumu koje samo sa sobom nema potrebe da bude, da se druži, da pije kavu i razglaba o smislu univerzuma. Nekad se desi, iako rijetko, da je jedan od njih na višoj razini i da poduku ovom na nižoj, i to je sve. Opet se razilaze jer nema potrebe da igraju uloge majstora i učenika, nema potrebe za odnosom. Učenje koje prebacuju jedan na drugog ne traži slijeđenje, ne traži sljedbeništvo niti igru učeništva. Dobiješ informaciju, određenu ideju koja je viša od svih dotadašnjih i ideš svojim putem dalje, dok to ne razumiješ do kraja. Tada sam sebi, u liku nekog lika, pošalješ novu ideju, novu razinu koju moraš dostići i to je to. Nema sentimentalnosti, nema infantilnosti, sažaljenja, podrške. Tko te jebe. Ili ćeš shvatiti i razumjeti ili nećeš. Ili si dostigao najviši izraz Istine kroz to tijelo i um ili nisi i dobivaš dalje upute. Nema ničeg od onog što vi lijepite za Majstore, autoritete, gurue, itd. Ali nije istina da nema poštovanja, da nema poniznosti, da nema prihvaćanja između njih. To je ono što vi nemate, ne oni. Oni to imaju, oni znaju tko je učenik u tom trenutnom odnosu, a tko je majstor. Oni znaju biti učenikom i to saznaju tek kada postanu Majstori. Jer samo Majstor može biti Učenik. Ostali to imitiraju.    

Elem, da se vratim na početak.  Nema se šta razumjeti jer da imate razumijevanje imali bi ga, ako ga nemate prosto ga nemate. Možda negdje u nekoj budućnosti vas čeka razumijevanje ali ga sada nemate. Što više prepoznajete tu beskonačnu igru, čak i kod najbolje duhovnosti da takvo što postoji, to ćete manje biti otvoreni za nju. Ne znači da ćete biti u otporu, ali nećete vidjeti smisao, jer smisao toga ne postoji. Živjeti okružen snom, ljudima koji vas vole, ili onima koji vas ne vole, ljudima koji vas idealiziraju ili onima koji gube idealizacije ili ih nemaju, isto vam je. Sami ste. Slušate, učestvujete u njihovom snu, ali NISTE OD NJIHOVA SNA. Izgledat ćete sebi kao lešinar, kao orao, kao britva ili najoštriji mač, nebitno kako to nazvali. Jer ćete biti oštri prema sebi, prema snu u kojem ste, ali ćete šutjeti ispred drugih igrajući igre koje oni igraju. O da, biti ćete i razočarani idiotima, ali i puni ljubavi i nadanja prema njima iako ćete znati da je to samo san koji vam se sviđa i još niste odbacili. Htjet ćete pobjeći, kao onaj inženjer kojeg znam i netko oko njega ne zna da je probuđen, jer ne vidi smisao u tome. Čak ni njegova žena i kćerka koje su duhovne i imaju majstora koji je idiot. On i dalje ostaje on, savršen u nesavršenosti, dosljedan sebi i uvidu koji ima i pušta sve da teče kako teče. To je odgovor nekima koji me pitaju zašto puštam neke stvari da idu kako idu i ne miješam se u njih. Prosto ZATO. Koji kurac imam tu da tražim? To nije moj san. To je vaš san. Ja samo nema kud iz njega a ni u njemu, a vi imate. Možete da ga mijenjate, dorađujete, postanete motivacijski govornik, lajf kouč idiot, guru zabludjelima, možete ga učini pozitivnim, negativnim, možete od njega napraviti smisao ili besmisao, ali ja ne mogu. A nećete ni vi kada ga jednom vidite. Vaš duhovni san ima smisao, ali ja ga ne vidim. Ja vidim idiota koji je duhovan u nadanju da je netko ili da će postati netko kada se probudi. Ja znam da neće jer tek će tada izgubiti netktninu (suštinu netko-ga). Ja vidim "učenika" koji misli da je sa uvidima koje ima uhvatio "boga za jaja", ali ne vidim tog boga kojeg je uhvatio za jaja. Vidim iluziju boga i njegovih jaja, san koji imate, ali ne i stvarnost.  Da li je pusto ovdje?  Da i ne. Pusto jeste jer nema nikog pa čak i onog koji je nekad težio tome da to dostigne i to je istina kojoj svjedočim. S druge strane tu sam još uvijek, ja, ovaj lik sa ovom osobnošću i tijelom u svom snu koji sanja san koji želi bez obzira na mene koji vidim tu istinu. Ponekad želim da bježim, trčim glavom bez obzira a onda se zapitam gdje? Gdje bi to pobogu Bhaerava pobjegao? Gdje možeš pobjeći? Od koga i čega? Nasmijem se idiotu i suočim se sa snom koji projicirate na mene, ili onog koji ovaj čovjek projicira na vas. Često od istine odustanem zarad tko zna čega a onda me ona dočeka iza zida i opali po nosu. Da li boli? Da i ne. Bol postane jedan dio vas na kojeg više ne obraćate pažnju, suputnik koji je tu za kojeg znate da je iluzoran i da to nije bol koji boli vas, već samo možete pomisliti, zaboraviti na istinu i identificirati se tim bolom dok ne uvidite činjenicu da je bol prosto bol koji nema svrhu doli da boli. Tako je i sa srećom, radosti, ljutnjom i svim i svačim unutar vas koje još nije umrlo. Znate što vam je posao i dočekat će vas koliko god bježali. Čak i ako završite ispod mosta rijeke on će vas dočekati. I vi ćete ga odraditi. Zašto? Jer pobogu ne možete da ga ne odradite. MORATE ga odraditi, a i ne morate ako imate vremena da čekate Brahmu da uništi univerzum. Mnogi misle da će probuđenjem da se oslobode ne znam čega, ne znam koga, ili nekih imaginarnih inkarnacija. Evo novine za njih. Neće. Jer to što je vaša priroda zaboli kurac za vašim mišljenjem i to ćete shvatiti kada se probudite. Onda se više nećete zamarati sa tim da li ćete se roditi ili nećete, ili ćete postati prosvjetljeni ili nećete. Jebe vam se. Ono divno, sattvično jebanje. Često čujem kako mi mnogi duhovnjaci, izvinite na ovom "duhovnjaci" jer to je samo vaš san takvo nešto ne postoji, govore kako im je ovo zadnji život i jedna održavam facu ozbiljnom. Da jeste, idiot koji ste sada više se nikad neće roditi (vi, vaš um, vaša osobnost), ali ono što je stvorilo tog idiota hoće (vaša duša). Divan san.  Onda gledam učenike, ili one koji me čitaju i tko zna šta tripuju (briju), i kajem se što sam ikada krenuo da radim sa ljudima. A onda uvidim koliki sam ja bio idiot (možda sam još uvijek, barem za neke) pa se nasmijem svemu tome. Tada se javi strahovita statičnost, da to tako kažem, ali svjesna statičnost, svjesno bivanje iza i znam da to moram spustiti dolje, na ovu osobu, na ovo tijelo, na ovaj svijet a najradije bih pobjegao od svega toga (ali gdje?). Sebe uvijek sobom nosim. Baš kao i vi. Uostalom KOJI VI? Možda vam izgleda da vas vrijeđam. Hm. Ne, nemam šta da uvrijedim sa jedne strane, a s druge strane jebe mi se što vidite, što mislite, što umišljate.    

Na kraju vam ostaje jedna jedina stvar, prosta od samog početka ali ne i uviđena na vrijeme. Biti to što jeste, kakvi jeste, s tim što jeste, dok vam se jebe sa svim tim što jeste, kakvi jeste, i s tim što jeste. Ali sattvično, gospodo, sattvično. Dok ne shvatite igru guna i tada odbacujete i sattvičnost - aktivna svjesnost, puruša, bivanje u ravnoteži.  Nemam šta više da kažem. Najbolje je da ovo ne čitate, a ako ste pročitali, vaš problem, vaša stvar, tko vas šljivi. Ne šalim se.  Ako ste shvatili, dobro došli u razbuđivanje, malo drugačije od onog kojeg vam serviraju vaši "majstori", od laži koje vam govore. I budite bezrazložno radosni, jer nemate šta drugi biti, ostalo se ne isplati biti, ukoliko ne želite to da bude, a ako želite i to je sasvim dobro i u redu.  

"Čovjek traži dokaz Sna, iluzije, oko sebe.
Ne.
Dokaz se nalazi u njemu, on je San."
BhK

leont je napisao/la:

Ispitivanje istine - praktična primjena
Bhaerava Kaala·уторак 18. октобар 2016.
Savjetujem da ne čitate, ne isplati se. A nije ni korisno za živce.

leont je napisao/la:

"Čovjek traži dokaz Sna, iluzije, oko sebe. Ne.Dokaz se nalazi u njemu, on je San."
BhK

savjetujem da ne pastate sranja. slušajte sebe i oko sebe 

free photo upload


Unutarnji vrtlog; kontrolor; Gospodar

31.lis. 2016
Posted by Bhaerava Kaala

Ponekad, kada se usmjerimo na sebe iznutra, ugledamo zbrkan svijet, mnoštvo brzih slika, kontradiktornih emocija koje se veoma brzo izmjenjuju, različitih osjećaja i senzacija, raspoloženja koja nisu definirana i koja se veoma brzo mijenjaju. Cijela unutarnjost nam izgleda kao zamućena voda, kao vrtlog koji je kao pijavica, uragan, i u njemu različite strukture i procesi koji nisu do kraja izraženi. Ne možemo ih opisati, ne možemo ih do kraja uvidjeti, niti jasno i oštro raspoznati.
Ta nejasna i zamućena struktura koju doživljavamo vodi u razdražljivost, osjećaj nedostatka kristaliziranog identiteta, identiteta koji nema jasnu granicu, opnu definiranog “ja” ili osjećaja “sebe” te se ubrzo pronalazimo u osjećaju nestabilnosti, lagane nelagode, razdražljivosti, nemoći pred svijetom oko nas. Osobine i karakteristike nisu do kraja podignute, do kraja definirane i ne izražavaju našu osobnost onako kako smo navikli, ne odgovaraju slici o sebi koju inače imamo i to izaziva nesigurnost, nemoć snalaženja, osjećaj ranjivosti, ogoljenosti. Tada tražimo nešto što će nas izoštriti, baš kao što pokušavamo izoštriti vid poslije dobro prospavane noći. Obično ne shvaćamo zašto se to dešava, niti shvaćamo odakle dolazi potreba da se izoštrimo, da se definiramo u ono što svaki dan osjećamo, na što smo navikli. Djelomično iz straha, djelomično iz osjećaja nesigurnosti, iz potrebe da se dobro snalazimo u svijetu u kojem se nalazimo, iz potrebe da se uklopimo u društvo koje je naviklo da jasno definiranog čovjeka, njegovu osobnost, njegove karakteristike, jer očekujemo da su svi oko nas precizno definirani i strukturirani te da ćemo biti poraženi, ugroženi ako ostanemo takvi kakvim smo se zadesili u tom trenutku. Najčešće ovo se dešava ujutro, poslije buđenja, prije no što je osobnost zauzela svoje bedeme, navukla svoje opne oko ogoljene suštine.
Mali broj ljudi primjećuje da postoji nešto što percipira to što se iznutra dešava i da to što percipira ima moć koju sama osobnost, i nedostatak strukture u tom trenutku, nema. Tražimo kavu, potrebu da nas puste “na miru”, da nitko ne uznemirava pokušaje povratka te kristalizirane strukture osobnosti, potrebu da se pripremimo za dan i za susrete sa drugima, ali nitko ili skoro nitko ne uviđa korisnost toga, moć koja stoji iza toga kod onog koji je prepoznao o čemu se radi i koji je prepoznao Viđenje koje stoji u pozadini i percipira cijelu tu igru osobnosti. Većina ne može to da prepozna jer nemaju kristalizaciju tog Vidioca iza, nemaju kristaliziranu svijest koja prepoznaje igru i teškoću strukturiranja osobnosti u tom trenutku te ne uviđaju potencijal toga. Potencijal mogu da uvide samo ako postoji nešto što je jače od tog trenutka u njima, od tog unutarnjem meteža koji se desio i koji nosi sa sobom mogućnost koja traži da ostanete ogoljeni koliko je to moguće.
Mi se bojimo ogoljenosti, ranjivosti, nemoći koja se dešava sa tim i strah od povrede, nedovoljno jake opne oko nas koju čini osobnost kao odjeća za javnost, odjeća za socijalno okruženje. Još manje ih uviđa da svi oko njega imaju isti problem i da se sa istim tim problemom bore na isti taj način i da nitko ni ne pokušava da ostane u tom “nesigurnom” trenutku u sebi i percipira ga kao dar Bića.
Cigarete, kava, razgovor ako smo za njega sposobni, rutina koju ponavljamo svaki dan čine pokušaj da se što prije strukturiramo u pozadini vanjskog svakodnevnom rituala, oni su ujedno i odbojnici od ranjive suštine. Meditacija, razni duhovni rituali upravo čine istu stvar u skladu sa osobnošću i njenim osobnim filmovima koje voli da igra u sebi i oko sebe. Fokusiranje na neke duhovne citate, tekstove, savjete, pokušaji da vanjskim svakodnevnim i duhovnim obredom dovedemo do fokusiranja te nestabilne strukture u nama vode istom cilju kao i cigarete, kava, beskorisni razgovori, strah od kontakta sa drugima dok nismo jasno potvrdili i ponovo podigli sliku o sebi koji svakodnevno nosimo i pokazujemo svima kao “selfi” na telefonu.

Postoji niz pojašnjenja šta je to, zbog čega se to dešava, i malo vas primjećuje da ste o tome čitali kod nekih duhovnih majstora, u nekim skrivenim skriptama učenja te da se to naziva neizražena reakcija, neizražena samskara, potencijal karme. Problem je u tome što pod karmom i samskaraom smatrate nešto što su vam pojasnili a vi niste do kraja razumjeli. Što pod karmom smatrate neku jasnu i definiranu strukturu koju nazivate sudbinom, a ona nije sudbina, što mislite da samskaru ne možete doživjeti jer je ona iza svjesnog uma. Upravo, to što se dešava jeste nejasna granica između svjesnog i podsvjesnog uma, tj. granica nije uspostavljena buđenjem ili svakodnevnim ritualima. Osobnost teži tome da što prije uspostavi jasne i oštre granice u odnosu na podsvijest u sebi i ne smije ostati bez njih jer je programira na taj način strahom, očekivanjem, bježanjem od nemoći i nesigurnosti unutarnjeg polja, unutarnjeg svijeta.
Ako obratite pažnju na taj unutarnji nedefiniran sadržaj bez pokušaja da sebe definirane (definirate osobnost) uskoro ćete se naći u vertigu podsvijesti, tom unutarnjem vrtlogu svega i svačeg i prepoznat ćete bljeskove slika, memorije, imaginacije i to što vidite jeste ono što u snu, kada spavate, se pretvara u san, pretvara se u nerazumljive ili razumljive slike sna koji sanjate. Isto to je i u svakodnevnoj, lažnoj, budnoj svijesti. Ideje, koncepti, stavovi, misli, vitalne kretnje (emocije) sve što doživljavate kao sebe iz dana u dan je upravo isto kao i san koji sanjate tokom noći, dok tijelo spava. Razlika između sna u toku spavanja i sna tokom fizičke aktivnosti je u tome što u spavanju nemate definirano “ja” (kontrolora) i slike se pojavljuju same od sebe i bez kontrole. Dok u tzv. budnosti imate kontrolu nad sobom, “svjesnu” osobnost koja kontrolira šta će ući u poželjnu svjesnost a šta će ostati zatrpano u podsvijesti. Osobnost kontrolira jer je ona vaše tzv. “svjesno ja”, kontrolor, ono što odlučuje šta je prihvatljivo u skladu sa slikom o vama, i svijetom oko vas a što nije poželjno te to vraća u podsvijest, ne dopušta tome da se pojavi u onom oblačiću svjesnog uma, koji je nekih 5 posto vaše sveukupne svijesti.
Kada se takvo što desi tokom dana, iznenada, bez očekivanja izazvano bilo čim osjećate da ludite, da nemate kontrolu nad svojim životom koja uvijek dolazi iz unutarnjeg i vanjskom namećete tu unutarnju kontrolu, bilo svakodnevnim stavom, bilo svakodnevnom slikom o sebi, idealiziranim “ja”, bilo duhovnim postulatima ili duhovnom osobnošću koju ste tako strpljivo stvarali svaki dan nekoliko godina. Osjećaj ludila nije stvaran, jer luđak ne zna da je lud, a vi znate da ludite. To znači da postoji nešto iza što uviđa neskladnu strukturu, kaotičnu strukturu, a u vama se javlja želja da što prije tu strukturu dovedete pod kontrolu, ponovo je stvorite onakvom kakva je prije bila jer mislite da je to vaše stvarno “ja”, vaše svakodnevno “ja”.
Ako radite Rad na sebi, ako imate duhovnu sadhanu, ako imate ideju svjesnosti kakva se daje u Radu i sličnim disciplinama pokušavate biti svjesni nje na jedan specifičan način, koji niste prepoznali i ne znate odakle dolazi ali odgovara onom na što ste navikli da radite svaki dan i ne prepoznate igru osobnosti iza toga, ne prepoznate igru kontrolora iza toga. Vaša svjesnost je kontrolor koji se provukao iza vaše kritičke svijesti i nametnuo kontrolu onom što nikada ne bi smjelo imati kontrolu. Svjesnost i kristalizacija svijesti postala je kontrolor pod krinkom gospodara, pod idejom da ste gospodar sebe. U stvari ideja da ste “gospodar sebe” ukazuje na kontrolora. Gospodar nema sebe koje bi kontrolirao jer on je upravo to sebe kao Gospodar. Čim se pojavi ideja da se nadgleda neko imaginarno sebe riječ je o kontroloru. To “imaginarno sebe” je u stvari nedefinirana podsvijest, dijelovi koje smo odbacili u sjenku, sakrili od “dopuštenog” sebe, tj. kontrolora koji smo mi sami. I baš kao ujutro kada ustanemo i pokušavamo da se skupimo u neku poznatu svakodnevnu točku svijesti, radom sa svjesnošću, duhovnim idejama i konceptima, mi pokušavamo da sebe skupimo u neku točku koju ćemo kasnije nazvati “gospodarem”, “sobom”, “svjesnim sobom ili ja”. Razlika između Gospodara i Kontrolora je ogromna i vi je znate ali je možda niste svjesni. Gospodar je uvijek opušten, budan, jasan, oštar kao suština ne kao opna osobnosti, Ja koje bistro i jasno bez jasnih granica ili opni oko sebe i sposoban je ući u bilo šta ne gubeći sebe, ispunjavajući, cjelovit u razmjeri osviještenosti, bez straha, bez potrebe da nešto kontrolira vanjskim pravilima ili zakonima, emotivno stabilan i usmjeren ka sebi, ka centru sebe, pasivan i aktivan u isto vrijeme, prisutan bez osjećaja moranja ili straha, itd. Kontrolor ništa od toga nema, on želi kontrolu nad projiciranim sobom, određuje šta smije a šta ne smije da se pojavi u svjesnom dijelu kojim je identificiran, motiviran je moranjem i strahom, svakodnevnim ritualima definiranja, jasnim granicama, dopuštenim i nedopuštenim, onom što mu se sviđa i onom što mu se ne sviđa, što voli ne i voli, što “razumno” prihvaća ili odbacuje, jasnim “da” i jasnim “ne” (dobro i zlo), prihvaćenim ili neprihvaćenim, slikom ili idejom o sebi, idealizacijom, potrebom da negdje ide i negdje stigne, željom koja je dopuštena i koja nije dopuštena, onim što smije i onim što ne smije, znanjem i nedostatkom znanja, itd.

U nekim sistemima Rada, kao recimo Četvrtim Putem, pomoću kontrolora – dopušteno i nedopušteno, poželjno i nepoželjno, razne ideje pomoću kojih se kristalizira svijest, sukob ili nedopuštanje negativnim emocijama da se izraze, itd. – pokušava se doći do gospodara, te čišćenjem od svakodnevne motivacije, svakodnevne slike o sebi, pokušava se doći do pročišćenja gospodara koji ima svoje korake preko promatrača, zamjenika nadzornika, nadzornika te na kraju gospodara. Problem je što mnogi zapnu već na zamjeniku nadzornika, tj. radom i učenjem stvorenom pažljivom “ja”, promatraču koji pamti ideje Rada, pokušava da umove dovede u ravnotežu, te time gube spontanost manifestacije podsvjesnog što vodi ka određenim bolestima ili nesrećama, strahu od gubitka “sebe” – promatračkog “ja”, zamjenika nadzornika, itd. Ako nekim čudom i netko od njih dođe do Čovjeka 5 ili Čovjeka sa jasnim Ja, ili Istinskim Ja, to “Ja” vodi stalnu i neprekidnu borbu protiv podsvjesnog koje nije osviješteno iako i oni i ja znamo da je podsvjesno u stvari Istinsko Ja kada je osvijetljeno. No, bez spontanosti da se to podsvjesno izrazi u svjesnom te stalnim blokiranjem procesa koji nisu poželjni jer ne odgovaraju slici koju je učenje dalo oni blokiraju proširenje svog Istinskog Ja a time i put iznad Čovjeka 5. To isto se dešava i sa današnjom Advitom i učiteljima u Advaiti. No, njihov problem je drugačije prirode od problema ljudi na putu volje i svjesnosti. Moderne advaite ne mogu da prođu dalje jer nisu realizirali određene korake koji se moraju proći prije kristalizacije Ja, koje oni na putu kakav je Četvrti Put, kakav je put volje i svjesnosti, prođu svojim svakodnevnim radom (ovdje je mnogo zamki koje nastaju samim radom na advaita putu i putu svjesnosti i volje koje ne mogu stati u jedan tekst).
Kako bi se išlo dublje ka nesvjesnom ili probuđenom stanju, potrebno je osvijestiti podsvjesno do kraja bez kontrole, bez nametanja onog što želite u njemu, bez krutog “ja” a to nije moguće ukoliko mislite ili vam je data ideja da to Istinsko Ja mora biti određeno idejama učenja. Kruto svjesno ja je projekcija baš kao i osobnost, baš kao i potreba da budete definirani u svakodnevnom ali ovaj put na dubljoj razini od razine svakodnevnog čovjeka. Ako uđete u to Istinsko Ja putem puta volje i svjesnosti imat ćete problem krutosti, problem da otpustite ideje učenja, problem da se pustite podsvjesnom da se manifestira, problem spontanosti (koji svi na četvrtom putu negiraju jer ne žele da vide gdje leži problem što uništava cjelokupnu njihovu strukturu učenja), problem ne-kontroliranja svjesnog “ja”, itd. Ako uđete u Istinsko Ja putem advaite ili sličnih praksi imat ćete problem jer niste razvili volju, nemate mogućnost da djelujete, da sistemu nametnete ono što je potrebno i što ste uvidjeli na višim nivou svijesti, što ste previše pasivni, nemoćni, te ćete to pravdati svim onim s čim i učitelji advaite i sličnih pravaca opravdavaju: “nama potrebe da namećete nešto”, “sve je takvo kakvo jeste”, “sve je ovo iluzija božanskog”, itd.
Što je najgore u svome tome jeste to što su svi u pravu, ali su svi zauzeli samo jednu stranu Istinskog Ja, ne obje i time sebi blokirali prolaz u dublja stanja, u viša stanja te zaglavili na Istinskom Ja koje će nestati u momentu smrti jer ono ne postoji ako nema nečeg čemu će da svjedoči. Advaite imaju prednost jer su osvijestili da je njihova priroda Ništa, Oslobođenost od svake manifestacije ali kasnije u višim manifestacijama oni bivaju nesposobnim da bilo šta učine jer čin Djelovanja nikada nisu stekli. Put volje i svjesnosti dobiva čin Djelovanja jer su ga stekli Radom, ali isto imaju problem na višim manifestacijama jer nemaju podlogu koju imaju Advaite. Obje strane se nalaze u ćorsokaku i moraju se vratiti nazad da steknu to što su propustili.

Tantrički Rad je istovremenost volje i svjesnosti sa prepuštanjem, predajom (zato je u početku teži od ostalih načina rada). On je Advaita u svojoj suštinu ali i volja i svjesnost u svojoj manifestaciji. Čin potpunog davanja sebe Najvišem, čin prepoznavanja Istinske Prirode koja je Ništa – Oslobođenost od manifestacije – ali i čin volje i svjesnosti na svim nižim manifestacijama. Veoma je teško steći oboje istovremeno, ali sve je stvar samo vaše odluke i spremnosti da se suočite sa onim što ta oba puta istovremeno traže, te dubokog razumijevanja o čemu se zapravo radi, šta to znači. Kada imate to razumijevanje tada postepeno stječete mogućnost volje i svjesnosti i mogućnost predaje onom što ste oduvijek bili u svojoj Prirodi.
Volja i svjesnost nije kontrola kako to često razumiju oni na putu volje i svjesnosti. To je Gospodar. Ali Gospodar koji zna svoju Prirodu.

***

Održati svjesnost tokom pojave vrtloga u nama nije čin kontrole, nije čin jasno ograničenog “ja” koje je svjesno i odvojeno od podsvjesnog sadržaja kako se to inače misli, iako je upravo to evolucije svjedoka i svjesnosti koja se mora proći. Svjesnost nije, osim u početku kada je gradite, opnom omeđeno “ja” koje je produkt Rada, Učenja, Sadhane. Svjesnost je sam Gospodar koji poznaje sebe, koji zna šta je on, tko je on, koji je u kontaktu sa Višim Sobom ili Prirodom koja se manifestira kao svjedočenje, svjesnost, Istinsko Ja u razini ispod Prirode. Svjesnost je trenutak kada vaš kontrolor, ili rječnikom Četvrtog Puta Nadzornik, prepusti kontrolu, pusti se toku i spontanosti, dopusti da se unutarnji vertigo manifestira u njemu, prepozna proces svijesti čak i u procesima osobnosti i drugim dijelovima umova, kada shvati da ništa od tih tzv. “nižih procesa” ne može postojati bez vas kao svijesti te da ste vi podloga svim procesima u vama.
Upravo, to je odgovor šta trebate da radite kada se, najčešće, ujutro pojavi taj unutarnji vertigo podsvjesnog koji vas vrti u svim pravcima, koji ne dopušta stvaranje opne osobnosti neko vrijeme, uvede vas u ludilo nedefiniranih procesa u vama koji se još nisu manifestirali kao karma osobnosti (sve što je finalna manifestacija, ne samo na fizičkom već i unutarnjem, umnom jeste karma). Otvoriti se tome nije stil kontrolora već Gospodara. Ali ne i zamjenika gospodara koji je u stvari duhovni, ili psihološki, kontrolor.
Pravi savjet na ovom nivou ne postoji. Ako niste navikli da se izborite za sebe ili svjesnost nećete ovo moći. Ako niste navikli da se pustite podsvjesnom, spontanom toku procesa i svijesti nećete ovo moći. Koju god stranu ili ideju učenja – puta predaje ili puta volje i svjesnosti – da izaberete druga strana će ostati nedovršena. To je zamka za one koji bi jasno sebe definirali identificirajući se jednom stranom a čija potrebe definiranja dolazi iz neosviještene podsvijesti, straha, nemoći, nedostatka prepuštanja, nedostatka prihvaćanja, itd.

Sve ste vi a ujedno ništa od toga niste vi.
To je formula ovog procesa.
Ja nisam to što percipiram već to što ima moć percepcije a ujedno ja sam sve to što percipiram. Drugim riječima, to što percipira to sam Ja, to je Svijest, a ono što percipiram to je manifestacija moje svijesti u ovom jedinstvenom tjelesno-umnom sklopu. To je Rad na Istinskom Ja. Rad iznad Istinskog Ja je dio Advaita Učenja, definiran: I ja, i to, i proces koji povezuje “ja” i “to” je jedno te isto, manifestacija samog Apsoluta. To vas gura u pasivno stanje svijesti, odvojeno od pokreta svijesti koji se prepoznaje kao manifestacija sila ili guna te samim tim nije vaše (ukoliko ste vi sama Priroda).
Istinski Čovjek, Biće koje se steklo sve, Čovjek broj 7 i 6, ima ovo oboje, istovremeno, “u sebi” da to tako kažem. Svaki Čovjek iznad čovjeka 1, 2 i 3 ima svoje niže slojeve ali je definiran slojem koji je postao, kojeg je osvojio da se izrazim na ovaj način u nedostatku bolje riječi, definicije. Put volje i svjesnosti ide odozdo ka gore. Put predaje ili prepoznavanja svoje prave Prirode ide odozgo ka dole. Čovjek 6 i 7 razumiju i jesu OBA TA PROCESA MANIFESTACIJE ISTOVREMENO. To je ono što Ezoterično Tantričko Učenje govori, što nam govore oni koji su se realizirali do kraja, koji su postigli Oslobođenje Čovjeka 7. I zato ih ne razumijemo. Zato nam treba tumačenje ljudi ispod, tj. Čovjeka 6 i 5 kako bi smo razumjeli što govore Ljudi 7, ili Oslobođena Bića.
To isto govori razumijevanje četiri stanja svijesti, razumijevanje guna ili sila, razumijevanje kozmologije, razumijevanje energije (vodonika, “vodik”, hydrogen po Gurđijevu).
Cjelina mene jeste ovo sve kroz što se ja (svijest) izražavam. Opet ništa od toga nije moje Istinsko Ja, a ni Istinsko Ja nije moja Priroda. Priroda Univerzuma se izražava kroz moje Istinsko Ja (svjedok), a ono kroz procese Umova, a generalni Um kroz proces Osobnosti, a Osobnost kroz lažnu osobnost ili ono što duhovnjaci u svom neznanju nazivaju “ego”.

Ako se sada, nakon ovog, vratimo na početak teksta tada ćemo shvatiti da nije cilj nasilno stvoriti osobnost i opne (granice) oko nje kako to pokušavamo kada se desi taj unutarnji vertigo. Već dopustiti svjesnosti koja nije kontrolor, koja je spontano manifestirana unutar tih procesa i pustiti je da osvijetli procese koji se manifestiraju, koji bljeskovito se pojavljuju u našem prostoru svijesti. To će izgledati na valove na površini dok je ocean u svojoj dubini nepomjeren, stalan, potpuno prisutan. Valovi su prosto kretanje površine koja ne bi postojala ako ne bi bilo cjeline oceana. Opet, ocean ostaje to što jeste i sa valovima i bez njih, Gospodar koji nije kontrolor, Svijest koja omogućava kretnju i manifestaciju ne miješajući se u nju sve dok ne dođe potreba da se umiješa i dovede manifestaciju sebe u ono što namjerom želi.
Unutarnji vertigo je prolaz u to razumijevanje toka Svijesti, rad na Gospodaru koji nije kontrolor, dopuštanje procesima da se manifestiraju u vama bez straha, bez osjećaja nemoći, bez potrebe za definiranjem slike o sebi ili idealiziranog “ja” (ega). To je smjelost ulaska u “ludilo” podsvijesti, “ludilo” nedefinirane osobnosti sa emocijama i osjetima te održavanje Sebe unutar njega sa znanjem o tome šta ste, tko ste bez definiranja jer razumijete da ništa od toga ne postoji ako vas nema. Nema ni ovog univerzuma, nema ni drugih, nema ni svijeta, nema ni boga, baš kao bez njih nema vas.
Jasno mi je da ovo stanje izgleda primamljivo svima koji otprilike znaju šta govorim ali istovremeno znaju i teškoću ostvarivanja ovog Stanja, zato je ono moguće samo nekolicini koji stegnu petlju da ovo provjere, da se puste i direktno dožive ovo što govorim, da prođu kroz temelj straha od nestajanja i nepostojanja, koji shvaćaju svu cjelinu učenja koje je danas podijeljeno na različite škole (dijelove).

Pustite se unutarnjem vertigu sa znanjem ovoga. Pustite se tome što se dešava na površini i budite svjesni, ali ne kao kontrolor već kao Gospodar. I Gospodar ne postoji i umrijet će kao i sve ostalo, ali kroz njega se manifestira vaša Prava Priroda. Dio njega je povezan sa svojom Prirodom, drugi dio je Gospodar niže, ljudske prirode. A vi ste cjelokupnost tog dvoga. Rad iznad toga je ono što ste čuli kod male nekolicine Majstora, tipa Nisargadatte i Aurobinda ako ste sposobni da to povežete u “ukradete” znanje koje oni imaju. To je biti u snu i biti izvan sna istovremeno kao nešto što objedinjuje i što je odvojeno od to dvoje, itd. To je biti Jedno u Dva a istovremeno Nula koja je podloga i Jedan i Dva. Transformacija i Transcendencija istovremenosti, a nedodirnut niti jednim (Razumjeti Stvarnost Univerzuma – izraženog i neizraženog istovremeno).

image url

"Da bi mogli bilo šta doživjeti mora biti Svijest ili Stvarnost koja nema nikakva obilježja i mora postojati Ispoljena Stvarnost. Jedino kroz suprotnosti mi možemo percepirati svijet i Stvarnost oko nas. List i tekst na njemu nisu odvojeni jedno od drugog. Ista stvar je i sa Vrhunskom Stvarnošću i Svijetom oko nas. Oni nisu razdvojeni. Doživljaj razdvojenosti stvara naša percepcija." BhK

photo share

"Kada se Učenje usmjeri prema samom sebi, nakon nekoliko intezivnih godina u Radu, tada počinje da se razvija druga situacija u čovjeku. Tada on počinje da "uništava" sve što je imalo veze sa Konceptom koji je sljedio, ali ne na način da negira samo Učenje, jer on zna da je Učenje to što ga je dovelo do shvatanja koje ima. Već da negira sve što se unutar njega veže, sve što još ima ostatke Učenja u njemu. Tada uviđa da su sve to bile priče, mitovi, bajke koje su služile tome da on sagleda samog sebe, ali i da promjeni tačku Percepcije koju je do tada imao. Upravo tome služi bilo kakvo Učenje, Koncept, Ideja i slično."
BhK

"Um stvara vrijeme i prostor i smatra svoje vlastite kracije za stvarnost. Sve je ovdje i sada, ali mi to ne vidimo. Uistinu, sve je u meni i od mene. Ne postoji ništa drugo. Sama ideja o 'drugom' je katastrofa i nesreća. Nauči promatrati bez zamišljanja, slušati bez distorzije: to je sve. Prestani davati imena i oblike esencijalno bezimenom i bezobličnom, shvati da je svaki način percepcije subjektivan, da sve što vidimo ili čujemo, dodirnemo ili pomirišimo, osjetimo ili pomislimo, očekujemo ili zamišljamo, u umu, a ne u stvarnosti i ti ćeš iskusiti mir i slobodu od straha."
Nisargadatta

"Mnogi žele, a i govore, da hoće spoznati sebe i istinu, a onda se zatrpaju konceptima i idejama različitih učenja zaboravljajući da koncepti i ideje služe tome da čovjeka usmjere, da ga očiste od suvišnog te skinu slojeve koji smetaju čovjeku da uvidi istinitije stanje. No, Istina, ili Sebe, se ne nalazi u konceptima i idejama, vjerovanjima ili slijeđenju ideje. Istina se nalazi iza onog koji slijedi i vjeruje u ideje. A ona traži da se pogleda iza vjerovanja, iza uvjerenja, iza koncepata i ideja, ali i naposlijetku i IZA onog koji je vjerovao u sve to. Vjerovanjem i slijeđenjem čovjek napravi opnu oko sebe, opnu sigurnosti i projekcije koja ga sprečava da uvidi Istinu. Ako se i dalje zadržava u toj opni, iako govori da je spreman uvidjeti Istinu, radi se o tome da je sama ideja, uvjerenje o traženju Istine samo zaštita koju ne želi i ne smije napustiti. Doći u kontakt sa Istinom znači raspad svih ideja, koncepata, vjerovanja, uvjerenja, itd. Ostati u toj istini je početak teškog perioda, ali i jake odlučnosti da je samo Istina ono što želimo i da je samo Istina ono za što smo spremni da se borimo do kraja. Dostići uvid o Istini je jedno, Kristalizirati ga, ili konkretizirati Istinu u sebi i životu je nešto sasvim drugo."
Bhaerava Kaala

Interesantno...

meni prereligiozno i dost nategnuto.
kak ti se ovo čini: ako smo zarobljenici matrice a matrica je platonova špilja, samo kroz san možemo dokučiti pravo stanje svijeta. sada kad znamo, kako u budnosti realizirati pravo stanje svijeta?

Ovo je gledano s aspekta Čarobnjačkog Sanjanja, znači Nagualizma, a to nije religija, nego tradicija koja se još od Azteka i Maja proteže do danas. Vjerojatno si čuo za Carlosa Castanedu.

Budnost je Tonal, najniži oblik realiteta, pitanje je što se ovdje uopće može učiniti. Ono što su stari Majstori pokušavali je završiti ciklus reinkarnacije ovdje u fizičkoj razini.

Novus ordo seclorum je napisao/la:

Budnost je Tonal, najniži oblik realiteta, pitanje je što se ovdje uopće može učiniti. Ono što su stari Majstori pokušavali je završiti ciklus reinkarnacije ovdje u fizičkoj razini.

transcendirajući skok u kanjon.
varaš se, ne tvrde da je tonal najniži oblik realiteta.

Novus ordo seclorum je napisao/la:

Ovo je gledano s aspekta Čarobnjačkog Sanjanja, znači Nagualizma, a to nije religija, nego tradicija koja se još od Azteka i Maja proteže do danas. Vjerojatno si čuo za Carlosa Castanedu.

to kaj interpretacija stiže iz šamanističke tradicije nije garant nenategnutosti ni nereligioznosti, jednako tako ni činjenične istinosti same šamanske discipline (jedne od mnogih) ma koliko god nam ona bila privlačna i osobno podesna. osim toga bitno je imati na umu i to da svaka šamanističkea praksa ima potku u konkretnoj religioznoj kozmogoniji [sic].
c.c. je samo autor (jedan od mnogih) kaj je zgodno, uspješno i interesantno sinkroniziral antropološko istraživanje i solidnu beletristiku, projekt mu se isplatil no njegov nefiltrirajući pristup istraživanju došel ga je glave a konkretnu šamanističku praksu iz sfere tradicije i usmene predaje prehitil u sferu ideologije (moč pisane riječi!) i kupoprodajnog štofa zvanog "roba". naravno sve te činjenice ne ukazuju protiv moguće efikasnosti konkretne šamanske prakse iliti discipline.