NESTALE CIVILIZACIJE - MAJE
Slika prikazuje grad PalenquePalenque je jedan od brojnih gradova Maja koji su stoljecima bili pokopani u meksickoj dzungli cija su cuda tek pocetkom 19. vijeka otkrili dvojica strastvenih istrazivaca, americki advokat Dzon Stivens i engleski dizajner Frederik Ketervud. Oni su iz zelenih prasumskih njedara iskopali veliki dio cudesnih spomenika i rusevina.
Tako je svijet dosao do izuzetnih saznanja o zivotu starih stanovnika Srednje Amerike, o fantasticnim vjerovanjima, graditeljskim domertima i umjetnosti Maja. Njihove piramide i velicanstveni hramovima, sjajne palate i misteriozne grobnice, zadivili su kulturni svijet. Nebrojeni ukrasi, kamene statue i brojni reljefi, otkrili su svijetu nevjerovatne prizore zahvaljujuci kojim su istrazivaci bar djelomicno bili u stanju da rekonstruiraju misterioznu proslost tog prastarog tajanstvenog naroda.
PalenqueTajna Hrama zapisaMaje su se iznenada pojavile prije tri hiljade godina a nestale su na podjednako misteriozan nacin oko osmog-devetog vijeka nase ere.
Ipak, Stivensonu i Ketervudu je promaklo mozda najsenzacionalnije otkrice, koje je 1952. ucinio meksicki arheolog AIberto Ruz, kojem je poslo za rukom da po tragovima svojih predaka rekonstruira rusevine tog prastarog grada. Ruz se nalazio u Hramu zapisa, nazvan tako zato sto je bio ispunjen kamenim plocama ispisanim posebnim pismom koje se i dan-danas jedva moze desifrirati. Tu je bilo i mnostvo obojenih bareljefa koji zivo ilustriraju scene iz svakodnevnog zivota tih ljudi. Onda je primijetio da se jedna ploca, pokrivena brojnim napisima, moze podici. Podigao ju je i nasao se pred svojevrsnom misterijom. Kao u kakvom filmu o Indijana Dzonsu, Ruz je ugledao uske uske stepenice koje su vodile u unutrasnjost piramidolikog hrama.
Na 18 metara dubine Alberto Ruz je otkrio jos jednu kamenu plocu na kojoj su lezali skeleti sestorice Maja, vjerovatno cuvara ove vazne podzemne grobnice.
Kada je sa svojim pomocnicima uspio da pomakne i tu drugu plocu, pred njegovim ocima se ukazao nezamisliv prizor: nevelika kripta niz cije je zidove kapala voda jos iz davnih vremena, bila je prirodno dekorisana brojnim stalaktitima i stalagmitima koje su kapi vode stoljecima strpljivo gradile. U sredini mracne i memlive prostorije lezao je kameni sarkofag zatvoren plocom od jednog komada klesanog kamena, teskog vise od pet tona.
Slika prikazuje sarkofag i ploču koja ga je prekrivala, pronađeno u Hramu zapisaFantasticni prizorKada je sljedecih dana, poslije mnogo poteskoca, ploca napokon podignuta, Ruz je konacno mogao da vidi licnost za koju je sagradena ova impozantna grobnica: skelet je bio ukrasen dragocijenim ogrlicama od zada i bisera.
Jedan natpis ga je identificirao - "Pravi covjek"!
Dakle, Pravi covjek!
Definicija je, nesumnjivo, bila zagonetna, ali je daleko zagonetniji bio prizor precizno uklesan u kamenu plohu ploce koja je zatvarala sarkofag. Na njemu je bio prikazan covjek u uistinu cudnom polozaju. Kao da su mu ruke pocivale na polugama i komandama nekog svemirskog broda. Dok sjedi u tipicnom polozaju astronauta, u nosu su mu cijevcice povezane sa nekim cudnim uredajima iznad glave!
Od tog trenutka pa sve do danas ovaj je prizor predmet fantasticnih pretpostavki i jedan od “dokaza” da su pretci Maja na nasu planetu stigli iz zvjezdanih prostranstava! No, bilo kako bilo, "Astronaut iz Palenquea", ostaje neobjasnjiva misterija i pored proucavanja mnogobrojnih gradova Maja koji su proteklih decenija iskopani iz zelenog prasumskog prekrivaca.
Kada su spanjolci dosli na obale Centralne Amerike i postepeno prodirali na teritorije antickog Meksika, visoka civilizacija Maja vec je bila dio slavne proslosti jednog od najzagonetnijih naroda u povijesti nase planete. Utonule pod zeleni baldahin stoljetnog prasumskog rastinja, rusevine mocnih gradova i piramidolikih hramova svjedocile su o fantasticnom graditeljskom znanju i rafiniranom ukusu njihovih graditelja.
Sve skupa, misterija je glavna karakteristika naroda Maja. Ali, i pored sve zamrsenosti, naucnicima i arheolozima poslo je za rukom da mnogo toga desifriraju i rekonstruiraju. Ipak, ostale su brojne enigme koje prekrivaju ovu velicanstvenu civilizaciju rodenu prije nepunih cetiri hiljade godina.
Nekoliko slika kipova i figura Pacala, astronauta iz Palenequea
Igra u zivot i smrtsta predstavljaju piramide i grandiozni sveti gradovi uronjeni u dzunglu?!
Bilo ih je na stotine, rasuti po cijeloj teritoriji. Odavno se mnogi pitaju kako su Maje mogli ici od jednog do drugog grada kada je poznato da izmedu gradova nisu postojali nikakvi putevi niti ceste. Cak ni sela nisu bila povezana sa gradovima, a zna se da su se u njima redovito odrzavale feste i razliciti obredi posveceni nepoznatim bogovima. Jos veca je misterija kako su Maje podizali svoje velicanstvene hramove ako se zna da nisu poznavali tocak niti su koristili zivotinje za vucu i nosenje tovara.
Konacno, otkrilo se da se saobracaj odvijao vodenim putevima, preko guste mreze kanala koji su povezivali gradove i sela i kojima su plovile barke za saobracaj i prenos tereta. Ovu mrezu kanala tek je nedavno otkrio radar napravljen za skiciranje povrsine zemlje.
Ovi kanali su imali dvostruki smisao: sluzili su kao putne komunikacije i za navodnjavanje polja. Maje su bili veoma vijesti poljoprivrednici. Uzgajali su uglavnom kukuruz, koji je bio temelj njihove ekonomije i ishrane. Zemlja je bila rastresita i plodna: bilo je dovoljno samo iskopati rupu i u nju staviti sjeme!
Osim kukuruza, uzgajali su i krompir, grah, kakao, lan i pamuk. Cokolada je bila "nacionalno" pice a med je sluzio za zasladivanje. Riba i divljac su upotpunjavali ishranu. Maje su, pored toga, uzgajali kokosi, curke, patke...
Najnovija istrazivanja pokazuju da je zivot jednog Maja bio velikim dijelom uskladen i prilagoden vlastitom horoskopu, koji je za svakog pojedinca pravljen jos prije njegovog rodenja.
Kada bi dijete dolazilo na svijet, svestenici su utvrdivali koji je najbolji dan da mu se da ime. Postoji jedna zanimljivost vezana za imena Maja. Svaki pojedinac imao je dva imena: jedno – lazno - kortistilo mj je u svakodnevnom zivotu a ono, pravo, cuvalo se u strogoj tajnosti, znali su ga samo njegovi najintimniji - rodbina i bliski prijatelji. Pravo ime je, naime, imalo magicn i sveto znacenje, pa su Maje iskreno vjerovali da ono sudbinski utice na dogadaje u zivotu i stoga su ga ljubomorno skrvaili.
Poslije radanja, beba je stavljana u cudno opremljenu kolijevku. U njoj su postojale dvije osnovne stvari: ravna daska koja je bila postavljena pod takvim uglom da je bilo neminovno da se glava djeteta "spljosti", te niz kuglica objesenih iznad glave kako bi dijete neminovno dobilo strabizam! To i nije cudo jer su produzena, deformirana glava i strabizam za prastare Maje bili vazan znak identifikacije i plemenitosti.
U starijem dobu djetinjstva (dvanaest za djevojcice, cetrnaest za djecake) mladi su ucestvovali u tajanstvenim obredima inicijacije s kojom su ulazili u javni zivot. zenili su se veoma mladi i imali dosta djece. zene su bile graciozne, njezne i vrijedne. Tkale su zivopisne tkanine, uzgajale perad kako bi obezbjedile dovoljno perja za ukrase na odjeci. zivot su posvecivale odgoju djece, a u rijetkim prilikama uzivale su u medusobnom plesu. Imale su komplikovane frizure i nosile su "kub", jednu vrstu potkosuIja i uglavnom su hodale bose.
Maje nazivaju "Grcima Amerike", jer su imali jednu od najrazvijenijih civilizacija u zapadnoj hemisferi. Upotrebljavali su rafinirano pismo, neku vrstu hijeroglifa. Bili su izuzetni astronomi. Vrlo su precizno izracunavali okretanje planete Venere mada se jos uvijek ne zna zasto su im ti proracuni bili neophodni. Njihov kalendar (koji pocinje od 11. avgusta 3114. godine pr.n.e.), gotovo da je bio precizniji od naseg. Poznavali su "nulu" i imali su numeraciju sa dvodecimalnim sistemom.
Maje su voljeli sportska natjecanja i kolektivne sportove.
Jedna od najomiljenijih i najvise ilustrovanih na zidovima hramova bila je neka vrsta igre izmedu kosarke i odbojke. Zvali su je "pok-a-pok" a cilj je bio sto cesce loptu probaciti kroz kruzni procjep u kamenu koji je nacesce postavljan sa strane zidova nekog hrama. Lopte su bile gumene. Zapravo, pravljene su od posebne vrste drveta "sapotilla" od kojeg su Maje dobijali vrstu gume za zvakanje. I jos nesto, “pok-a-pok” se igrao veoma grubo i dinamicno. Kako i ne bi kada se igralo u zivot: kapitenu porazene ekipe otsjecana je glava u krvavom obredu uprilicenom nakon utakmice!
Nestali u vremenuDnevnik Dieag de Lande, prvog biskupa na Jukatanu, u 16. stoljecu, pronaden u jednom madridskom arhivu, bio je polazna tacka za otkrice jezika i pisma Maja, koji su gotovo 90 odsto desifrovani zahvaljujuci americkom timu arheologa, epigrafista i lingvista na cijem su celu bile Linda sile, sa univerziteta Ostin u Teksasu, i Meri Miler, sa univerziteta Jel, autorica knjige "Krv kraljeva". Iz tog teksta, punog netacnosti, i iz tri "kodeksa Maja" koje su prikupili prvi evropski istrazivaci u novom svijetu, izasla su na svjetlo dana, izmedu ostalog, imena bozanstava, nebeskih tijela i jos dosta toga na 35 jezika naroda Maja.
"Alfabet" Diega da Lande svakako nije "kamen iz Rozete", zahvaljujuci kome je sampolion desifrovao egipatske hijeroglife, ali je ipak posluzio kao kljuc americkim istrazivacima pri desifrovanju 500 misterioznih znakova majanskog pisma.
Zahvaljuci tome, kulturu Maja obasjalo je novo svjetlo.
Brojni bogoviSve donedavna su mnogi mislili da su Maje sasvim ovisile o primitivnoj zamljoradnji - permanentnom krcenju prasumskih prostora. No, nakon temeljitog proucavanja zracnih snimaka podrucja Dzibilchaltuna, na sjevernom Yucatanu, koji je bio naseljen od 500. godine pr. n. e. do spanjolskog osvajanja, dakle neprekidno 2000 godina, te danasnjih naselja tog podrucja, neki je znanstvenik zakljucio da je Dzibilchaltun u doba najveceg procvata imao oko 40.000 stanovnika. Dokazi visokorazvijene tehnike obradivanja polja s kojih su Maje hranile mnogobrojno stanovnistvo mogu se naci i na juznom dijelu Yucatana. Na tamosnjim obroncima nadeni su ostaci prostranih terasa na kojima su Maje mogli raditi kad bi nizine povremeno bile poplavljene.
Prije se cesto govorilo o Carstvu Maja. Danas samo manjina vjeruje da je ikad postojala takva jedinstvena drzavna tvorevina. Jezik Maja rano se razgranao u mnoge varijante. Umjetnost i arhitektura krenuli su razlicitim putevima. Bjesnjeli su ratovi, savezi su se mijenjali, dinastije su se uzdizale i propadale. No, svijet Maja uvijek je povezivao jedan cinilac - vjera. Pokazivali su veliko zanimanje za djelovanje bozanskih moci. Znameniti istrazivac Maja sir Eric Thompspn pisao je:
- Profinjene metode promatranja zvijezda bile su im pomocna sredstva za astrologiju, temeljni element njihovih religioznih uvjerenja. Njihovi hramovi, npr. Tical i Palenque, bili su velicanstveni dokazi vjere naroda koji nije posjedovao nikakvo metalno orude.
Nebo Maja obuhvacalo je mnoga bozanstva u razlicitim pojavnim oblicima. Itzamna je mozda bio najveci, gospodar neba; uglavnom se prikazuje kao vremesan mudrac. Kinich Ahau, bog sunca, gospodario je danom a Ah Puch vladao carstvom mrtvih. Chac, bog kise, bio je zivotno vazan; ako bi kisa dosla prekasno, ne bi bilo zetve, a glad bi zavladala zemljom.
Da bi umilostivili te bogove, morali su im permanentno prinositi ljudsku krv. Maje su se, dakle, starali da apetite bogova utaze ratni zarobljenici, a mozda i neki kandidati iz seljackog staleza ili cak pobozni dobrovoljci. Na vrhuncu jedne zamrsene ceremonije svecenik bi kremenim nozem otvorio zrtvin prsni kos i izvadio jos zivo srce, kako bi ga, jos dok pulsira darovao bogovima.
Duboki kulturni rascjepKad su osvojili to podrucje, spanjolci su srusili slike bogova, spalili svete slike, sravnili mnoge piramide a kamenje upotrijebili za izgradnju crkava. Indijance su preobracali ognjem i macem. Unatoc tomu oko dva miliona Maja, prezivjelih u okolnim selima, ni nakon 400 godina nametnutog krscanstva, nije zaboravilo stara bozanstva. U proljece 1975. godine u uobicajeno doba nije bilo kise. Kukuruz se susio a seljaci bili zabrinuti. Napokon su se neki obratili Chacu, dugonosom bogu kise. Uskoro, nebo je otvorilo svoje brane i kisa je pala na sasusena, zedna polja.
U veliko doba kulture Maja seosko stanovnistvo hranilo je cijeli gornji sloj. Profesor Alfredo Barrera Vasquez s Instituta za antropologiju na Yucatanu kaze:
- Medu starim Majama postojao je dubok kulturni rascjep. Na jednoj strani bila je elita, mala skupina svecenika i poglavica, koji su posjedovali znanje vazno za zivot. Poznavali su astronomiju, arhitekturu, umjetnost i tehniku. Samo oni su znali kako treba graditi velike spomenike. Znali su predvidati pomrcine Sunca i Mjeseca i sastavljati horoskope. Zbog toga su zivjeli lijepo i veselo. Samo njima bili su namijenjeni luksuzni predmeti kao sto su zad, zivopisna pticija pera i krzna jaguara.
Ostalo je stanovnistvo moralo gospodi osigurati luksuz i zadovoljavati njihove svakidasnje potrebe. Obradivali su zemlju, sjekli stabla, lovili i donosili plodove svoga rada u hramove. Kad bi elita putovala, pucani bi ih morali nositi u nosiljkama na ramenima...
Tragovi sjaja te elite jos se mogu naci u impresivnim rusevinama njihova sredista Palenquea, u planinama meksicke savezne drzave Chiapas, u kojoj je nekoc bilo najzapadnije granicno podrucje Maja. Hramovi i piramide Palenquea protezu se 11 kilometara duz posumljenog podrucja. Ono malo sto je do danas iskopano od Palenquea iznijelo je na vidjelo umjetnine koje se u Srednjoj Americi nigdje ne mogu naci.
Nastavak u sljedećem postu ...
ned ruj 16, 2007 5:34 pm
