Reinkarnacija

Ja u medjuvremenu pokusavam da i ovde prikupim drustvo od tamo...

svjetloisjena je napisao/la:

Hinduisti smatraju da duša koja prolazi od najniže do najviše stepenice razvoja u materijalnom svemiru mora proći kroz velik broj života utjelovljena u materijalnom tijelu da bi u posljednjim fazama počela sagledavati više svjetove i nakon posljednje inkarnacije se onamo uputila da nastavi s razvojem u nekim sferama gje nema boli, prljavštine, gladi, smrti i straha od svega ovoga. Dakle, svaki život bio bi jedan dan u školi razvoja duše. Slična su i budistička vjerovanja, razlikuju se samo u detaljima.

Imam par pitanja, mozda su malo priglupa...pa sory ako vas gnjavim!

1. Da li dusa prolazi kroz tacno odredjen broj zivota ili sve do trenutka kad se na neki nacin "prosvijetli", odnosno da li nash nacin zivota ima veze s brojem zivota, pa iz tog razzloga biramo svoj buduci zivot?
2. I ako se vec razvijamo iz sfere u sferu, da li postoji konacni cilj i koji je to cilj?
3. Da li postoji konacan broj dusa?

Samo me neki brojevi zanimaju

1. Broj zivota nije unapred odredjen. Neko uci brze a neko sporije...
2. Da, prestati se reinkarnirati na zemlji i preci u vise nivoe postojanja, za sada je to cilj...
3. Ovde ne. One dolaze sa raznih mesta...

Reinkarnacija je zapravo gadna stvar, meni se gadi....ozbiljno...rodis se i niceg se ne sjecas, ne znas kak se zoves....

pa dobiješ novo ime, i šta ti ima bit gadno kad se ničega ne sjećaš, živiš potpuno novi život, i ne razmišljaš o onom prijašnjem, i ovaj ti je super, ili nije... ali postoji za tebe samo taj život... kao i sad sad u stvarnosti...

meni je ok vjerovanje u reinkarnaciju iako osobno ne vjerujem u to...

Dovoljno problema je (bar za većinu ljudi) ukačiti ovaj život... Većinu bi takva sećanja samo blokirala i unosila im konfuziju... Uostalom, ko treba nečega da se seti, već će se setiti... *

pa sta se vama ovaj svijet ne cini konfuzan???

stvar i je u tome sto svi patimo od kolektivne amnezije...jebes takvu civilizaciju

osim toga nije bas da se sve "briše", traume iz prošrlih života ostaju u podsvijesti, a nama nista jasno....

...belongs to lovers... je napisao/la:

pa sta se vama ovaj svijet ne cini konfuzan???

stvar i je u tome sto svi patimo od kolektivne amnezije...jebes takvu civilizaciju

osim toga nije bas da se sve "briše", traume iz prošrlih života ostaju u podsvijesti, a nama nista jasno....

Slazem se. Bilo bi puno lakse kada bi se sjecali jer bi onda imali to iskustvo i znali bi kako prevazici problem koji se mozda ponavlja i u ovom zivotu. Naime iskustvo je zeznuta stvar - dobijes ga nakon sto ti je bilo potrebno. Ili kao sto kaze poslovica "Iskustvo je divna stvar. Omogucava vam da prepoznate gresku kada je ponovo nacinite"

Poslovica mi je poznata. Zanimljiva je, ali tako stvari stoje. Ne mozes imati iskustvo pre no sto ga steknes... A secati se proslih zivota nije NIMALO lako, to secanje nam retko olaksava ovaj... Npr, zamisli da si u proslom zivotu bila silovatelj ili ubica ili sta god ti je odvratno... Kako bi ti to olaksalo???

Zar nisi ranije rekla da "ko treba nečega da se seti, već će se setiti..." a sad kazes da to nije nimalo lako
Zato se svi i zalimo ovdje sto se ne mozemo sjetit
Sto se tice moguceg zivota koji ne bi bio ugodan za sjecat se...prvo mislim da kada bi se ljudi sjecali svojih zivota ne bi bilo silovatelja/ubojica jer bi znali bolje i vise nego sto sada znamo. Mogli bismo lakse i brze spoznati visi cilj. Drugo ako je to iskustvo iz nekog razloga bilo neophodno predpostavljam da bi toj individui bio jastan i razlog postojanja tog zivota. Takodjer mozda zbog nedaca u tom zivotu pati u trenutnom, a ne zna zbog cega. Inace, regresija se cesto koristi u terapeutske svrhe za uklanjanje raznih psihickih problema ili fobija koje ljudi imaju a kojima ne znaju razloga.

Sjećamo se onoga čega se možemo sjetiti, to nam iz nekog razloga dolazi.

U istočnjačkoj tradiciji reinkarnacija postoji u sprezi sa zakonom uzroka i posljedice koji se naziva karmom i u nas se često pogrešno ili nepotpuno tumači. Korijen -kr- označava djelovanje. Kad si ovdje, nikako ne možeš ne djelovati. Suzdržavanje od djelovanja isto je djelovanje po vlastitom izboru.

Nisu bitna djela koja smo činili u prošlim životima. Bitno je ono što smo iz njih naučili ili nismo naučili. Lekcije koje nismo svladali prenose se dalje u iduće živote. Zato nema nikakve potrebe i bilo bi štetno kad bismo se mogli sjećati prošlih života. Tek kad se duša približi kraju zemaljskog ciklusa inkarnacija u materijalnom, kad je dakle svladala gotovo sve što je bilo potrebno, tek tda joj se prirodno vraćaju sjećanja na prošle živote, među ostalim, mislim, kako bi imala još veće razumijevanje za druge u istom položaju. Jer pouka, ako je znamo shvatiti, koju nude ta učenja, vrlo je duboka. Negdje sam pročitala da su svi sveci bivši grešnici, a svi grešnici budući sveci.

Pa upravo iz djela covjek uci. Ne kazem da je poanta sjetit se nekog cina iz proslog zivota vec tog zivota radi iskustva i lekcija koje smo u njemu stekli. Recimo nesto kao video igrica. Naime ljudi se cesto, mozda i zivotima, vrte u krug i prolaze isto iskustvo. Nikako da predju na iduci level. Ostaju robovi prosle karme. U danasnje vrijeme ljudi se jednostavno premalo bave duhovnocu i duhovnim rastom. Zivi se brzo i u materijalistickom svijetu. Ljudi se lako pogube. Cini mi se da kada bi se sjecali, to bi nas ucinilo duhovnijima. Naucenu lekciju bi usvojili i napredovali dalje. Zato postoji i ta terapija regresijom koju sam gore spomenula. Covjek se jednostavno vrti u zacaranom krugu i vec pocinje da ludi te pokusa sa terapijom regresije...i onda mu se napokon sloze kockice...i moze da nastavi da zivi i raste.

Slažem se u velikoj mjeri, no nije sve za svakoga. Znam da bi se mnogi odmah bacili u proučavanje prošlih života iz znatiželje i možda neke vrste sujete - da vide tko su nekad bili, zaboravljajući da to nisu bili oni. Mi smo jedinstven spoj duše i tijela, a tijelo nije nikad isto. Neki drugi bi bili tako zgroženi svojom navodnom prošlošću, da ne bui više mogli normalno funkcionirati u sadašnjosti. Razne duhovne tehnike mogu biti i opasne po duševno zdravlje nekih, imala sam prilike upoznati jednu osobu koja već godinama prakticira duhovne vježbeviše vrsta, ali se u jednoj gotovo izgubila. Kad osjetiš da je regresoterapija prava stvar u jednom trenutku svog života, normalno je da ćeš i s tim pokušati, uz određen oprez u izboru terapeuta. Činjenica je da stvar pomaže, bez obzira radilo se stvarno u vraćanju u prošle živote ili naša psiha na taj način liječi neke svoje traume kroz svojevrsnu slikovnicu (našla sam negdje i to objašnjenje, psiholozi su zapravo razvili regresoterapiju kako bivratili i iscijelili traumatična iskustva iz djetinjstva ili ona potisnuta, tek se kasnije netko dosjetio otići dalje).

Slazem se...kada bi u ovom svijetu, u kojem smo sada, se ljudi najednom sjetili svojih zivota to bi vjerojatno bio kaos...ali pitanje je da li bi ljudi uopce bili ovakvi kakvi jesu da se od pocetka sjecamo svakog zivota...do danas bismo mozda bili iznimno duhovna rasa...mozda mnogo razvijenija nego sto jesmo (naime, misljenja sam da prevelikim materijalizmom sami sebe kocimo pa cak i nazadujemo)... Naravno to su samo moja razmsljanja...sto bi bilo kad bi bilo...
I ja sam citala da je pitanje da li regresija uopce postoji ili je to igra uma. Zavisno kako postavis tu sliku mozes vidjeti ili da je prica nastala kako bi um sebi objasnio neke stvari iz trenutnog zivota ili je trenutni zivot upravo takav jer se u proslom zbilo sto se zbilo...zapravo situacija "sto je bilo prije kokos ili jaje" pa svatko bira sto mu pase

Namcor je napisao/la:

Zar nisi ranije rekla da "ko treba nečega da se seti, već će se setiti..." a sad kazes da to nije nimalo lako
Zato se svi i zalimo ovdje sto se ne mozemo sjetit
Sto se tice moguceg zivota koji ne bi bio ugodan za sjecat se...prvo mislim da kada bi se ljudi sjecali svojih zivota ne bi bilo silovatelja/ubojica jer bi znali bolje i vise nego sto sada znamo. Mogli bismo lakse i brze spoznati visi cilj. Drugo ako je to iskustvo iz nekog razloga bilo neophodno predpostavljam da bi toj individui bio jastan i razlog postojanja tog zivota. Takodjer mozda zbog nedaca u tom zivotu pati u trenutnom, a ne zna zbog cega. Inace, regresija se cesto koristi u terapeutske svrhe za uklanjanje raznih psihickih problema ili fobija koje ljudi imaju a kojima ne znaju razloga.

Upravo tako i stojim iza svega sto sam rekla! Nije nimalo lako je receno u smislu - kada se setis, nece ti biti ni malo lako (prijatno - da to prihvatis)...
Pri koriscenju regresije analiticar mora da bude veoma oprezan i da tacno zna sta radi i dokle sme da ide, inace moze da napravi vise stete nego koristi... A ti utopisticki kreces od pretpostavke da na Zemlji obitavaju samo one stare i veoma iskusne duse koje ce ova secanja upotrebiti na pravi nacin... No, na zalost nije tako. Mnogo je mladih i neiskusnih dusa. U poslednje vreme broj dusa koje se reinkarniraju znatno je povecan (ne znam zasigurno zasto), u prilog cemu govori i rast populacije na zemlji. Vreme izmedju reinkarnacija se skracuje... Sve govori o zurbi... pripremama...

Namcor je napisao/la:

Pa upravo iz djela covjek uci. Ne kazem da je poanta sjetit se nekog cina iz proslog zivota vec tog zivota radi iskustva i lekcija koje smo u njemu stekli. Recimo nesto kao video igrica. Naime ljudi se cesto, mozda i zivotima, vrte u krug i prolaze isto iskustvo. Nikako da predju na iduci level. Ostaju robovi prosle karme. U danasnje vrijeme ljudi se jednostavno premalo bave duhovnocu i duhovnim rastom. Zivi se brzo i u materijalistickom svijetu. Ljudi se lako pogube. Cini mi se da kada bi se sjecali, to bi nas ucinilo duhovnijima. Naucenu lekciju bi usvojili i napredovali dalje. Zato postoji i ta terapija regresijom koju sam gore spomenula. Covjek se jednostavno vrti u zacaranom krugu i vec pocinje da ludi te pokusa sa terapijom regresije...i onda mu se napokon sloze kockice...i moze da nastavi da zivi i raste.

Ako si stekao iskustvo, tj. naucio neku lekciju, to se integrisalo u tvoju dusu i malo je promenilo... Dakle, tu je, u tebi. Nemas potrebe da se secas i kako si to naucila...

Samo da znas kako mozes da "zviznes" (bolno, bolno padnes) pri takvim "vezbama"!!! Da ne pominjemo opciju da ne mozes da se "vratis" ili da to vise ne zelis...

Jel ti to iz iskustva ili...? Poznajes nekoga ko se time bavi ili ko je prosao regresiju? Koji su ti izvori?
Kao sto sam kazala u mom predhodnom postu...ja samo predpostavljam sto bi bilo kad bi bilo...
A sto se tice situacije koja je nasa stvarnost...ne bih rekla da ce ti biti tesko kad se sjetis...upravo suprotno...ljudi idu na regresiju kako bi rjesili petlje u ovom zivotu. Vrlo cesto je prosli zivot itekako grub ali oni svi osjecaju upravo olaksanje i napokon sklope kockice koje im nedostaju...
Slazem se da postoji sansa da netko pozeli da se "ne vrati" ali predpostavljam da tome i sluzi psiholog koji vodi regresiju...da te sigurno provede i vrati...
Ovo sa povecanjem broja dusa, mladim dusama i to...ne kuzim...nisam rekla da su svi ili uopce bilo tko stare duse...mozda nam je ovo prvi zivot ali mozda ne bi bilo lose sjecat ga se u iducem i sve tako...pod uslovom da svijet tako funcionira kao sto ne funkcionira...A sto se tice te "najezde" mladih dusa...kako znati da su mlade? Samo zato jer se broj ljudi povecava? Ali zasto bi dusi prvi zivot bio na zemlji? Zar ne postoje i drugi svjetovi gdje duse (mi) odradjujemo lekcije?

Stare duše znale bi iskoristiti uvid u prošle živote za vlastiti napredak i pomoć drugima. One to vjerojatno na neki način i čine. Mlađe bi se s time možda rado poigrale, kao djeca. Možda i one to čine

Stare - mlade, to su uvjetni nazivi koji se koriste u ezoterijskoj literaturi. Ako se pretpostavlja da duša prolazi oko milijun zemaljskih inkarnacija, pa neka je i pola od toga ili desetina, pri kraju puta bit će iskusnija i to će se na neki način moći osjetiti. Ovo o broju duša koje u jednom trenutku borave na zemlji negdje sam već čitala - u pravilu bi jedna duša trebala imati jedno tijelo u određenom vremenskom razdoblju, pa je logično ako nas ima trenutno više od 6 milijardi da su se mnoge odlučile utjeloviti upravo u ovom trenutku iz nekog razloga, a i mi smo među njima.

Također sam već na više mjesta našla podatak da Zemlja nije jedina učionica, da smo već negdje učili i da ćemo negdje s tim nastaviti. Živi bili pa vidjeli

Da, poznajem nekog ko se seca proslih zivota, iako nije prosao klasicnu regresiju...ali ovo zadire u njegovu privatnost i ne mogu govoriti o tome... A ni ja to ne bih radila sa nekim analiticarem...
A meni JESTE bilo tesko kada sam se setila, i to su bili tek fragmenti... A i ja sam ne tako davno bila u fazonu - zelim da saznam sve o svim svojim postojanjima bez obzira na posledice - ali stvari nisu tako jednostavne... Ono sto trebam i mogu da znam - saznacu.... stepenice se ne mogu preskakati.

Hvala svjetloisjeni za objasnjenje o mladim i starim dusama (skratila si mi pricu ), a postoje i drugi svetovi gde ucimo, ali najteze je inkarnirati se na Zemlji, ali tu najvise i naucimo... a posto je vremena sve manje, izgleda da su svi pohrlili ovamo...

A citajuci neke analize zaboravih kog analiticara (a inace mi se dopada njegov rad), neke su duse rekle da deo njih uvek ostaje u etericnom svetu, dok su druge pomenule da se mogu "split" u poslednje vreme i ziveti po dva zemaljska zivota istovremeno... Ne znam, mozda sve u cilju ubrzavanja...

Interesantno...moja iskustva su potpuno razlicita po tom pitanju... Nakon podrobnog proucavanja teorije vezane za tu temu te razgovorima s ljudima koji imaju praksu u tome, na koncu sam dosla do nekakvog zakljucka koji bi u kratko glasio da se ne treba petljati sa stvarima za koje nisi spreman. Sad je samo na pojedincu da procjeni gdje se nalazo po tom pitanju... Iz ovoga sto si navela rekla bih da ti jednostavno nisi bila spremna. U istrazivanje proslih zivota ne bi se trebalo ulaziti iz hira. Iako sam davno imala jedno kratko iskustvo (nimalo neugodno) po tom pitanju danas se jos ne smatram spremnom da se odlucim na taj korak. Vjerujem da cu znati prepoznati kada budem spremna (ako ikada budem). Misljenja sam da ako osoba nije spremna na lekciju da jednostavno nece izvuci pravu poruku. Zar ne? :?:
Kada sam govorila o prisjecanju proslih zivota (ako predpostavimo da ih je bilo) predpostavila sam da bi to, kao prirodna pojava, ubrzalo duhovni razvoj citavog planeta...samo teorija... :idea:
Meni se jako dopada autor Raymond Moody koji je napisao knjige "Zivot poslije zivota" i "Zivot prije zivota". Ova potonja govori o regresijama. Njegov rad mi se dopada jer ima znanstveni pristup i nije sklon tvrdnjama vec unatoc svom obimnom iskustvu uvijek ostavlja prostora.
Sto se tice reinkarnacije jedne duse i vise tijela...ako se ne varam postoje neke teorije da se to desava. Mislim da se u Budizmu mogu naci neki odgovori na ta pitanja...Osobno mi se cini moguce da se dusa moze "podijeliti" jer to ne bi bila podjela kakvu mi poznajemo obzirom na predpostavku da se duse na koncu vracaju u jednu cjelinu...ili tako nekako...
Ono sto mi nije jasno jeste od kud to da je najteze na Zemlji? Mislim ko je to procjenio uopce?
Isto tako mi je mutno to sa "starim" i "mladim" dusama. Naime sto bi tocno bila "stara" dusa? Ona koja je imala najvise zivota na Zemlji? Ali to mi nije logicno. Mozda se neka dusa vraca jer jednostavno nikako da usvoji ono zbog cega se vraca, a neka druga dusa je mozda reinkarnirana tri puta ali je daleko ispred ove prve...po meni je onda ova druga dusa "starija" od prve...Sto vi mislite?

U tim nekim regresijama tog psihologa... Michael Newton se zove, duse su se secale i inkarnacija u nekim drugim svetovima, pa su zakljucili da je Zemlja dosta "nezgodna"...

Stara dusa je ona koja vec dugo postoji, sto ne mora da znaci da se svo vreme reinkarnira... ona prosto ima mnogo iskustva iza sebe. U spiritualnom svetu vreme nije faktor i sve je tamo "jednovremeno" - nemam bolji izraz, iako ovaj nije bas odgovarajuci... Svejedno, racuna se iskustvo. Neki ove stare duse nazivaju i duse Atlantidjana, ne bez razloga... *

Aha, zgodno. Sto vi mislite da li bi to i zbilja moglo biti tako? Osobno mi se ne cini da je Zemlja nesto najgore sto je neku dusu moglo snaci... To je samo misljenje, naravno...naime ako uzmemo banalan primjer tv serije Zvjezdane staze...tamo se da naci svjetova iz maste (?) koji djeluju puno gori...pa mozda onda moze i postojati tako nesto... Ipak, bilo bi bolje da ne postoji

Stara dusa...Pa da zato i kazem "sto je to stara dusa". Jer kako vrijeme zapravo nije faktor koji djeluje na dusu, a nije ni broj inkarnacija sve se svodi na stupanj razvoja...ali cini mi se da ljudi dosta povezuju izraz "stara dusa" sa brojem inkarnacija.
Ono sto me isto interesira. Kako se stvaraju mlade duse? Da li se uopce stvaraju ili jednostavno postoji odredjena kolicina energije (dusa) koja je konstantna? Ako se stvaraju zasto se stvaraju? Cisto me zanimaju razmisljanja...

Kažu da je zemlja jedini planet izbora i da je zato na njoj tako teško, ali i da se na taj način najbrže uči. Radi se o tome da je čovjeku dana slobodna volja da čini ono što želi ili ono što smatra najboljim. To ga u mnogobrojnim životima dovodi u neugodne i na materijalnoj razini bolne situacije. S vremenom nauči svoju volju uskladiti s voljom Božjom, dakle shvati karmičke zakone i pridržavajući ih se izvlači se iz kruga samsare, da upotrijebim istočnjačku terminologiju. Taj je proces brži nego u svjetovima gdje slobodne volje nema.

E ima i ona knjiga "Jedini planet izbora"...meni malo cudna bila...knjiga mislim...
Cemu bi sluzio svijet bez slobodne volje?