Emocije

nisam rekla da je ljubav potrebna isključivo za preživljavanje kao šta ni gađenje nije potrebno isključivo za preživljavanje. može nam se gaditi i čovjek ili bilo koja druga stvar a da nije jestiva

Alpha je napisao/la:

...i meni se nekako cini da nije valjda da je smisao samo to - prokreacija...

Mislim, nije valjda...

I sto je s ljudima koji odaberu da nemaju djecu i zivot posvete necemu...recimo znanosti...otkriju lijek protiv raka...ili netko se posveti vjeri i humanitarrnom radu...ali sve zaludu jer nisu imali djecu...

Prokreacija ima tu ulogu samo ako vjeruješ da je tjelesna smrt kraj svega, ne samo tijela. Tijelu je prokreacija apsolutno neophodna. Dugo sam bila sama i samim tim bez djece pa znam koji pritisak okolina vrši na one koji iz nekog razloga u svom životu ne mogu ili ne žele ili naprosto ne namjeravaju imati potomstvo. Sebi i svima njima najlakše sam mogla odgovoriti kad je postalo znanstveno dokazano da svi mi koji smo ovdje potječemo od vrlo male skupine jedinki, možda nekih četrdesetak, čiji je genetski materijal preživio. I kad ponislim koliko ljudi umre bez potomstva ili imaju potomstvo koje dalje nema svoje potomstvo. Moji prabaka i pradjed imali su osmero djece, a samo se moj djed "primio" u prokreacijskom smislu. Njegov mlađi brat imao je kćer koja je umrla bez djece, a sva ostala braća i sestre umrli su od tuberkuloze ili u ranoj dječjoj dobi

Nitko dakle nema pravo nikome predbacivati neimanje djece ili nedostatak želje da se razmnožava. Imanje djece nije preduvjet sreće i boljitka, kad se djeca rađaju zbog pritiska izvana, ona su zakinuta u startu. To je nešto što bih ja prepustila višim instancama...

Mislis kao smrtnom tijelu je to bitno ali covjeku kao duhovnom/individualnom bicu nije?

Nisam sigurna da sam u potpunosti razumjela ovo sa cetrdesetak jedinki i genetskim materijalom... Hoces reci da smo svi potekli od 40-ak jedinki sto bi znacilo da smo na neki nacin svi povezani tako da se DNK siri bez obzira da li dolazi direktno od nas samih?

E...ovo zadnje sto kazes...ma...nekako nisam 'ciljala' na to da li ce netko nekom govoriti da ima ili nema djece...nego da li bi ne imanje djece znacilo 'uzaludan' zivot...

Juce sam malo bacila oko na film Ivanhoe...pa mi padnu na pamet i neke druge velike povijesne licnosti...i onda mi padne na pamet da nitko ne spominje potomke tih licnosti...za vecinu nemam pojma ni da li su ih imali...
I onda se mislim kako su ipak, ti pojedinci, oni koji su ostavili traga na mnogim ljudima koji su dosli nakon njih... Trag nije bio upisan u DNK ali je upisan u duhu...
To mi je argument za varijantu da smo ipak stvoreni da bismo prvenstveno bili svoji i ostavrili sebe...vise nego da smo stvoreni samo da se razmnozimo dalje...

Da, ako ostvarivanje sebe sadrži u sebi i imanje i podizanje potomstva, onda je to OK. Ali vršiti pritisak na ljude u tom smislu meni je apsurdno.

Pod četrdesetak jedinki mislila sam upravo to što si rekla - genetičari smatraju, možda ne svi, ne znam, ali gledala sam emisiju National geographica o tome kako svi nosimo genetski materijal četrdesetak ljudi koji su jedini tjelesno i prokreacijski preživjeli jedno od kriznih razdoblja velikih zahlađenja. Ne znam više o kojem se ledenom dobu radilo, mislim da nije bilo ovo posljednje u pitanju.

A ovo o uzaludnom životu bez djece - pa zar to nije najveći od svih pritisaka te vrste, upravo s tom formulacijom?

Povijesne ličnosti, ako su i imale svoje djece, često su ih toliko zasjenile svojom osobnošću da su se ta djeca naprosto izgubila. Meni je žalosno čitati natezanja oko toga recimo je li Isus imao potomstvo ili ne i što se s tim potomstvom događalo kroz stoljeća. Iskreno mislim da je to savršeno nebitno osim manipulatorima koji žele izvući nekakve poene u današnjem okruženju. Sreća pa nitko ne traži Hamurabijevo potomstvo (osim u teorijama o reptilijancima), ili neko još starije i drevnije...

Melankolija:najbolje a mozda i najgore osecanje koje ljudsko bice moze imati jer je povezano s ljubavlju,tugom,secanjem ili je iskonsko a ak je onda je povezano sa empatijom...

floridana je napisao/la:

jedan kratki test i površni test

TEST EMOCIONALNE INTELIGENCIJE – EQ
Iskreno odgovorite na sljedećih 10 pitanja sa da ili ne.

1 - Možete li jasno izraziti svoje osjećaje u najjednostavnijoj rečenici – „Osjećam…“?

2 - Možete li prepoznati različite osjećaje?

3 - Jeste li emotivno neovisni o drugima?

4 - Možete li prepoznati zbog čega se osjećate tako kako se osjećate?

5 - Možete li uvijek kontrolirati svoje ponašanje?

6 - Jeste li sposobni zaboraviti pogreške i ostaviti iza sebe ono za čim žalite?

7 - Jeste li zadovoljni sa svojim postignućima?

8 - Iskorištavate li svoje potencijale?

9 - Misle li drugi kako imate visoko mišljenje o sebi?

10 - Prihvaćate li sebe takvima kakvi jeste?

Emocionalno inteligentni ljudi će odgovoriti s „DA“ na 8 do 10 pitanja. Vi?

JA sam odgovorio samo na jedno pitanje sa DA ja sam skroz neinteligentan

točno na 8 odgovorih s da, ali zato da ispunjavam prostorni test inteligencije, e to bi bilo zanimljivo....

Ali pazi pitanja:

9. Misle li drugi kako imate visoko mišljenje o sebi?

Znači, emocionalno inteligentan čovjek bi na ovo trebao reći da? Nije mi jasno kakve veze ima pozitivan odgovor na ovo pitanje sa emocionalnom inteligencijom. Znači ako je čovjek povučen i emocionalno inteligentan, on će znati procjeniti da drugi ne misle tako o njemu i automatski će odgovoriti sa 'ne'

Ma nema ovaj test veze sa inteligencijom. Nema niti jedan. IQ testovi se vecinom koriste da bi pokazali dali je testirana osoba sposobna obavljati odredenu duznost i kako bi reagirala u odredenoj situaciji. Niti jedan IQ test nemoze tocno reci vas IQ.

Misljenja sam da taj test ne valja jer ce osoba koja je npr. umisljena kako je najpametnija i najnaj na sve odgovoriti sa Da. To sto to objektivno nije istina ta osoba niti ne vidi.

Hm, emocije teška tema...

Smatram da postoji puno faktora koje utječu na emocije čovjeka, njegovu sposobnost osjećanja i iskazivanja istih "prema van".

Naravno da varijacije postoje, neki ljudi su u startu senzibilniji od drugih i obrnuto, ali to se vremenom mijenja.
Netko može plakati, dramatično iskazivati svoje "emocije", a duboko u sebi biti bezosjećajana i egoistična osoba , dok netko tko pokazuje prividnu rigidnost može biti hipersenzibilan. Nema pravila.

Mislim da puno životnih situacija, razočaranja mogu jednim dijelom voditi emocionalnoj indiferentnosti, otupljenju, "podizanju vlastite ograde" radi potrebe za osjećajem prividne samozaštite od drugih, daljnjih loših iskustava i vice versa.
Emocije su vrlo kompleksne.

Razumljivo je da bi bilo najoptimalnije (kao uglavnom i u drugim životnim segmentima) pokušati ostvariti ravnotežu emocija-razuma. Zadatak je vrlo težak.

Prema testu sam emocionalno neinteligentna...

Ja sam prema testu totalni debil. Ne znam ga cak niti odgovoriti.


1 - Možete li jasno izraziti svoje osjećaje u najjednostavnijoj rečenici – „Osjećam…“?
- Mogu ali recenica moze biti itekako slozena kao i emocija. Pa ne svode mi se svi osjecaji na: sretna sam, tuzna sam i tako to.

2 - Možete li prepoznati različite osjećaje?
- Cije? Svoje? Mogu. Mislim da mogu. Ali ponekad se nesto drugo krije u pozadini sto ne uocimo odmah. Dakle treba promatrati mirno i sa odmakom sto u jako emotivnim situacijama zna biti gotovo neizvedivo (bar ne u tom istom casu).

3 - Jeste li emotivno neovisni o drugima?
- Nisam. Vrlo me pogadjaju tudji osjecaji i postupci. I tu nema pomoci. Pitanje je da li zelim da bude pomoci...hmmm...zapravo i ne bas...biti neosjetljiva ne druge mi nije cilj u zivotu. Znati se nositi sa time ali i dalje imati jaku empatiju - to mi je vec cilj.

4 - Možete li prepoznati zbog čega se osjećate tako kako se osjećate?
- Ne znam. Ovisi. Isto kao i kod tocke 2. Ako je situacija kompleksna covjeku treba odmak da pravilno sagleda.

5 - Možete li uvijek kontrolirati svoje ponašanje?
- Jok. Nisam robot. Bilo bi prakticno da jesam. Al nisam. Naucila sam se kontrolirati dosta u odnosu na npr. prije 15 godina ali opet ovisi o situaciji, a koji put i o PMS-u

6 - Jeste li sposobni zaboraviti pogreške i ostaviti iza sebe ono za čim žalite?
- Nisam niti zelim zaboraviti pogreske. Iz greski se uci. To da ostavim iza sebe nesto i vise se ne osvrnem...paaa...osvrnem se...ali trudim se da to bude bez zaljenja...

7 - Jeste li zadovoljni sa svojim postignućima?
- Jok. Svakoga dana u svakom pogledu sve vise napredujemo...ili bismo se trebali truditi u tom smjeru

8 - Iskorištavate li svoje potencijale?
- Jok. Uvijek moze vise i bolje.

9 - Misle li drugi kako imate visoko mišljenje o sebi?
- Nemam pojma. Treba pitati druge.

10 - Prihvaćate li sebe takvima kakvi jeste?
- Sto to znaci? Kao da imamo izbora. To smo sto smo i samo mozemo raditi na sebi...dakle...kad bolje promislim...ne, ne prihvacam se...jer zelim biti bolja...

Ja sam na emocionalnoj skali nešto između sira i tostera prema ovom testu. No radije biram toster, emocionalno je napredniji, a i posluži... Može čak i napaliti

1 - Možete li jasno izraziti svoje osjećaje u najjednostavnijoj rečenici – „Osjećam…“?
Ovisi o situaciji, najčešće znam šta osjećam, dakle da.

2 - Možete li prepoznati različite osjećaje?
Cijelu plejadu, da.

3 - Jeste li emotivno neovisni o drugima?
Nisam. Ne može se biti emotivan neovisan o drugima, jer onda život nema smisla i nikome ne možemo pomoći svojom bezosjećajnošću.

4 - Možete li prepoznati zbog čega se osjećate tako kako se osjećate?
Trudim se i najčešće mi je jasan uzrok, da.

5 - Možete li uvijek kontrolirati svoje ponašanje?
Što znači uvijek? Ne, ne mogu uvijek. Mogu u većini normalnih okolnosti.

6 - Jeste li sposobni zaboraviti pogreške i ostaviti iza sebe ono za čim žalite?
Sposoban sam oprostiti, međutim ne želim zaboraviti, jer je to moje iskustvo. Mogu se možda uvjeriti da nisu važne, ali ih neću zaboraviti.

7 - Jeste li zadovoljni sa svojim postignućima?
Jesam uglavnom.

8 - Iskorištavate li svoje potencijale?
Mislim da ne dokraja. Može uvijek više i bolje.

9 - Misle li drugi kako imate visoko mišljenje o sebi?
Mislim da da. Tako se pravim na van.

10 - Prihvaćate li sebe takvima kakvi jeste?
Ne, hoću se poboljšavati. U stagnaciji nikad nije rješenje.

Emocionalno inteligentni ljudi će odgovoriti s „DA“ na 8 do 10 pitanja. Vi?

Ovdje sve neki IQ emotivno uskraceni

Ajde, kad ste vi, onda ću i ja

1 - Možete li jasno izraziti svoje osjećaje u najjednostavnijoj rečenici – „Osjećam…“?

U nekim situacijama mogu, ali ponekad su osjećaji prekompleksne prirode da bi se mogli precizno sročiti u riječi. No mislim da je cilj ovog pitanja prepoznajemo li vlastite osjećaje. Odgovor bi bio da prepoznajem u 90% slučajeva.

2 - Možete li prepoznati različite osjećaje?

Da, mogu, no ovisi o osobi koju promatram, jer kod nekih mi je jako teško razaznati osjećaje dok su drugi kao otvorene knjige.

3 - Jeste li emotivno neovisni o drugima?

Nisam, postupci i riječi drugih svakako utječu na mene i moje osjećaje. Ponekad se zatvaram u sebe da sakrijem osjećaje, neki su mi čak znali reći da sam neemotivan, a zapravo sam jako emotivno biće, no ne dopuštam da mi emocije upravljaju životom, već nastojim zadržati određeni balans u životu. Ima vremena kada se možemo prepustiti osjećajima i uživati u njima, ili učiti od njih, ali ponekad valja jednostavno ostati razuman neovisno o osjećajima.

4 - Možete li prepoznati zbog čega se osjećate tako kako se osjećate?

Mogu. Ne bojim se svoje primitivne prirode niti priznanja negativnih dijelova vlastitog karaktera, a to mi pomaže da bolje prepoznajem razlog.

5 - Možete li uvijek kontrolirati svoje ponašanje?

Ne, ne uvijek. Ipak, rijetko kad dođem u situaciju da izgubim nadzor nad sobom, to mora biti posljedica dulje depresije ili nekog naglog šokantnog događaja.

6 - Jeste li sposobni zaboraviti pogreške i ostaviti iza sebe ono za čim žalite?

Ne znam jesam li sposoban za tako nešto, no to i ne radim. Na pogreške gledam kao na priliku za novo znanje i svijest. Zbog toga, kao i Alpha, gledam unatrag na vlastite pogreške, no po mogućnosti bez komponente žaljenja.

7 - Jeste li zadovoljni sa svojim postignućima?

Još sam dijete... Ipak, ono što sam dosad postigao, zadovoljan sam sa time. Da je moglo bolje, moglo je, uvijek može bolje, no sveukupno sam zasad zadovoljan.

8 - Iskorištavate li svoje potencijale?

Ne do kraja. Imam više potencijala nego ih koristim, previše se opuštam i previše sam lijen da bih davao sve od sebe, barem što se tiče stalnog vremena. Ponekad, dok mi pukne film, tada izvučem sav potencijal iz sebe i tučem bez milosti, dajem sve od sebe i više od toga. Ne znam jesam li zapravo svjestan svih svojih potencijala i koliko su jaki...

9 - Misle li drugi kako imate visoko mišljenje o sebi?

Pitati druge

10 - Prihvaćate li sebe takvima kakvi jeste?

Na koji način jel se prihvaćam? Ako se pita na način jesam li zadovoljan, tada ne znam, jer imam mnogo za raditi na sebi i kanim to činiti. Ako se pita na način jesam li se pomirio s time što sam, tada jesam, ja sam koji jesam, deal with that. Prihvatio sam kakav sam, i svoje svijetle i tamne strane koje trenutno poznajem. Na taj način mogu lakše nastaviti sa učenjem jer bolje znam u čemu je problem i koje su slabosti...

MoW je napisao/la:

1 - Možete li jasno izraziti svoje osjećaje u najjednostavnijoj rečenici – „Osjećam…“?
Ovisi o situaciji, najčešće znam šta osjećam, dakle da.

2 - Možete li prepoznati različite osjećaje?
Cijelu plejadu, da.

3 - Jeste li emotivno neovisni o drugima?
Nisam. Ne može se biti emotivan neovisan o drugima, jer onda život nema smisla i nikome ne možemo pomoći svojom bezosjećajnošću.

4 - Možete li prepoznati zbog čega se osjećate tako kako se osjećate?
Trudim se i najčešće mi je jasan uzrok, da.

5 - Možete li uvijek kontrolirati svoje ponašanje?
Što znači uvijek? Ne, ne mogu uvijek. Mogu u većini normalnih okolnosti.

6 - Jeste li sposobni zaboraviti pogreške i ostaviti iza sebe ono za čim žalite?
Sposoban sam oprostiti, međutim ne želim zaboraviti, jer je to moje iskustvo. Mogu se možda uvjeriti da nisu važne, ali ih neću zaboraviti.

7 - Jeste li zadovoljni sa svojim postignućima?
Jesam uglavnom.

8 - Iskorištavate li svoje potencijale?
Mislim da ne dokraja. Može uvijek više i bolje.

9 - Misle li drugi kako imate visoko mišljenje o sebi?
Mislim da da. Tako se pravim na van.

10 - Prihvaćate li sebe takvima kakvi jeste?
Ne, hoću se poboljšavati. U stagnaciji nikad nije rješenje.

Točno tako glase i moji odgovori s nadopunom u 10. pitanju koje je isto kao i Omegino, pokušavam vidjeti svoje mane i pomiriti se s njima te ih popraviti

meni nije problem izraziti se kako osjećam dok ih ne pokušam analizirati. samom analizom neki pojam cjelovitog osjećaja (sreća, tuga) se počinje razlagati na manje i gotovo neizrecive osjećaje. u biti rječnik osjećaja koje čovjek koristi je dosta malen i ne može oslikati ni prkazati što ustvari osjećamo... nego sve to bacimo u jedan koš, pa što bude bude
ja bi ih tada rađe prikazala slikom - njihovom vizualizaciom... a opet i to je dosta nedostojno...
dosta sam o tome razmišljala pokušavajući oživiti likove u pričama i u njih unjeti neke jedinstvene opise emeocija... do sad taj eksperiment i nije baš uspio... još je uvijek sve plošno