Preko ruba znanosti - Lubanja zvjezdanog djeteta

Tako je, mitohondrijska DNK (očeva) još nije uspješno sekvencirana budući da se previše razlikuje od standardne ljudske da bi uobičajeni postupak sekvenciranja bio uspješan. Vidjet ćemo, ali po mojem mišljenju - nije čovjek nego hibrid, i to vjerojatno bliže ocu nego majci.

Prošlo je deset godina od dana kada je Lloyd Pye prvi put vidio lubanju Zvjezdanog djeteta. Bilo je to 18. veljače 1999. Kako piše, „nikada neće zaboraviti veličanstven trenutak kad ju je prvi put uzeo u ruke: odmah je znao da s njom nešto ozbiljno ‘nije u redu’“. Bila je previše lagana – daleko prelagana za tipičnu ljudsku lubanju, čak i za nešto manju lubanju veličine kao kod prosječnog dvanaestogodišnjeg djeteta. Više mu je ostavljala dojam osušene tikve nego lubanje, i na prvi pogled nije uočavao ništa normalno u vezi s njom. Bila je jednostavno neprirodna.



Znali su da je Zvjezdano dijete umrlo 900 godina ranije i da se činilo da ga je pokopala ljudska žena koja je nakon toga legla kraj njegovog groba i počinila samoubojstvo. Njihove kosture je pronašla i lubanje uzela jedna djevojka koja je istraživala odavna napuštene tunele rudnika u Meksiku oko 1930. Bilo je logično za pretpostaviti da je ljudska žena bila u vrlo bliskom odnosu s djetetom: vjerojatno mu je bila majka, bilo prirodna ili pomajka. Kako god da bilo, istraživačima nije padao na pamet nijedan drugi odnos koji su mogli imati i koji bi opravdao žrtvovanje njenog života.


čitav tekst pročitajte na stranici Krešimira Mišaka.

http://blog.vecernji.hr/misak/2009/06/12/lubanja-zvjezdanog-djeteta-–-deset-godina-kasnije/

nakon toga pogledajte ovaj video...

ma vanzemaljac ma ugl ima mnogo cudni stvari jedna od njih je i ova

Spojila teme