Starost duše

A što je onda sa ljudima koji još nisu spoznali svoju ulogu, iako promatraju svijet i vide stvari oko sebe dosta pronicljivo i dalekosežno?
Mislim posebno na ljude koji su dosta mladi, s druge strane nemaju tu potrebu puno istraživati, skupljati razna iskustva, a uz sve nisu ni energični.

Čini mi se da je u navedenom slučaju to "nespoznavanje vlastite uloge" u ovom svijetu u kontradikciji sa manjkom želje za brojnim iskustvima.
Može li takva duša usprkos tome biti stara?

Dobro pitanje Athena, čini se da je takva osoba ovdje samo na odmoru Ništa ne želi, ne zna ni sama zašto je ovdje, ali je ipak ovdje. Nije ovo loše mjesto za takve osoba, nitko ih neće ništa pitati, jer su tako i onako svi drugi okrenuti sebi i svojim problemima., tako da može samo promatrati i odmarati se

@Legi...a ti ne mislis da si euforican? OK. Meni je tvoje ponasanje euforicno. Da se ne lazemo i sebe bih u tvojim godinama cesto opisala na taj nacin pa cak i sada ponekad. Ne kazem da je to lose. Samo to nije ono sto pitam. Pitanje je starost duse, a tvoj odgovor nije imao veze s time. Samo sam to htjela kazati. I da...skulirala sam tu istu euforiju (ili kako god ti to zoves) kakvu sam, kao sto sam rekla, i sama imala...naime, dosla sam do toga da previse izgorim u tom stanju. Obicno bi to izgledalo ovako. Recimo neki problem. Hocu ga rijesit. Pokrenem ekipu. Svi su zainteresirani i blabla. Dam 110% od sebe ali onda ekipa polako pocme gubit interes. Pokusavam sama sto vise toga ali jasno je da covjek neke stvari ipak ne moze sam. I tako...covjek izgori... Valjda sam zato postala imuna na slicne situacije...naime, kroz zivot (a jako puno i kroz posao koji radim) naucila sam da tiha voda brege dere. Bez puno vike, dreke, guranja, sile cak i ako su u najboljoj namjeri i sa cistim optimizmom...i dalje to zavrsi tako da najcesce taj koji se pretrgne samo izgori...
Eto...nadam se da sam pojasnila...

Sada bi me zanimalo sto ti mislis o starosti duse. Bio si u par navrata istaknuo kako mislis da ti je ovo prva inkarnacija. No, pa da cujemo malo detaljnije

Ja se osjećam kao na stručnom ispitu posle faksa. Puno položenih ispita, puno lekcija naučenih su iza mene, a ovaj stručni ispit je zadnji i već sam pomalo umorna.
Zemlja je jedno lijepo mjesto, pogotovo priroda. Nažalost, puno je teških stvari koje nas pogađaju i s kojima se moramo suočiti. Da se razumijemo, ja nisam osoba koja bježi od problema pa da mi je zato dosta reinkarnacije (vjerujte sa svojih 30 bila sam izložena svačemu kaj mi je život servirao odn. kaj sam si sama odlučila servirati prije nego sam krenula u ovu reinkarnaciju).
Najveće blago i emocije vezane su mi uz obitelj i meni drage osobe. Obzirom da sam uvjerena da su mi oni bliski i u duhovnom svijetu znam da njih neću nikada izgubiti, da ćemo se družiti i tamo, samo bez boleština i pokvarenosti ljudi koje imamo tu na Zemlji.

@Chakotay, ako bi se još morala reinkarnirati sigurno bi i ja odabrala razvijeniji planet sa više ljubavi i razumijevanja.

E da, ako nekoga zanima ja sam kontaktirala osobu u Austriji koja je licencirani regresoterapeut (učenik dr. Newtona ako znate za njega-bavi se ne samo običnom regresijom u prošle živote nego u nadsvjesno i puno više saznate o sebi i putovanju svoje duše). Ja osobno kanim ići k njemu na regresiju i saznati točno o čemu se kod mene radi i odgovoriti si na dugo postavljana pitanja o sebi samoj. Ako bi bilo zainteresiranih (5-12 osoba) on može doći i u Hrvatsku (samo bi trebalo malo počekati jer putuje po cijelom svijetu). Nisam htjela biti offtopic, samo je netko prije rekao da ne zna kome se obratiti u vezi svega ovoga.

@Alpha, a ti misliš da ja ne znam za takve efekte?
Upravo i točno zbog tog razloga sam jedno vrijeme bio jako potrošen, nervozan i točno sam izgarao. Siguran sam da bih na kraju puknuo da sam se nastavio tako ponašati.
Mislim da moj post ima veze s temom zato što ste pričali o tome da se ne bi htjeli više inkarnirati na Zemlji, a ja sam se javio kao netko suprotnog mišljenja. Taj post nije euforičan.

Za prvu inkarnaciju mislim zbog toga što sam u tri različite astrologije ili horoskopa, jedan majanski, vedske i još nekog za koji ne znam koji je bio dobio podatak da mi je to prva inkarnacija na Zemlji. I sam mislim da je tako, možda ne prva, ali među prvima.

@Alpha nemoj biti tako stroga prema Legiju, on u ovom životu ima samo 15 godina i možda je on razvijena duša (meni se čini da jest), no ipak je još jako mlad, tako da mnoge stvari intuitivno zna, ali mu ih je još uvijek teško protumačiti, pa onda ima dosta pogrešnih procjena, ali on to uviđa i nadam se da uči na tim pogreškama.

Drugi dio tvog posta me podsjetio na jednu pričicu našeg poznatog psihologa V. Grudena gdje on kaže da će se vrlo lako pronaći ljude koji bi željeli učiniti nešto dobro, no kad se to krene uistinu i činiti puno će ih odustati već prvog dana. Ti si dobro zaključila «...tiha voda brege dere a ja bi dodao da se mi uistinu možemo pouzdati samo u sebe. Zašto je to tako zašto smo mi tako prevrtljivi???

Mama je napisao/la:

...ja nisam osoba koja bježi od problema pa da mi je zato dosta reinkarnacije (vjerujte sa svojih 30 bila sam izložena svačemu kaj mi je život servirao odn. kaj sam si sama odlučila servirati prije nego sam krenula u ovu reinkarnaciju).
Najveće blago i emocije vezane su mi uz obitelj i meni drage osobe. Obzirom da sam uvjerena da su mi oni bliski i u duhovnom svijetu znam da njih neću nikada izgubiti, da ćemo se družiti i tamo, samo bez boleština i pokvarenosti ljudi koje imamo tu na Zemlji.
....

Prelijepo rečeno I ja se mnogo puta pitam kad mi se desi nešto loše, zar je moguće da sam ja to sam odabrao, zar je moguće da sam tako zločest prema sebi

@Legi možda ti je ovo prva inkarnacija na Zemlji, no što je sa ukupnim brojem inkarnacija, da li osjećaš da si bio inkarniran još negdje drugdje na nekom drugom planetu. Obzirom da te zanima astronomija to bi moglo vrlo lako biti točno

@Chakotay, i ja sam se to dugo pitala-zašto bi sama sebi priuštila boli i nezadovoljstva u životu kad bi mogli uživati u ljepotama ovog planeta.
Na kraju sam zaključila da se niti jedna lekcija ne nauči lako; treba sjesti i zagrijati stolac.

Ja imam osjećaj da sam prvi put ovdje na Zemlji, da sam došla saznati ponešto o svim ovim bićima na Zemlji i da sam tu najviše zbog ljudi... pokušavam ih gledati što objektivnije...
U isto vrijeme se osjećam i staro... kao da sam došla s nekog drugog planeta zbog tog "istraživanja" Zemlje...
(Možda to objašnjava zašto uglavnom više volim biti promatrač nego netko tko sudjeluje...)

To inače ne govorim ostalima jer bi najvjerojatnije mislili da sam poludjela...

Dragony, znaš da znam da voliš kemiju, a sigurno voliš i ostale prirodne znanosti poput biologije?

Da, volim i ostale prirodne znanosti poput biologije (samo što sam malo slaba na krv)... No sad već malo skrećemo offtopic...

Ne skrećemo na offtopic. Samo postavljam očigledni zaključak koji proizlazi iz onoga što si napisala. Dakle, starost duše i njena funkcija utječe na ono što volimo i čime se želimo baviti ili imamo interes

Aha, u redu

Mama je napisao/la:

@Chakotay, i ja sam se to dugo pitala-zašto bi sama sebi priuštila boli i nezadovoljstva u životu kad bi mogli uživati u ljepotama ovog planeta.
Na kraju sam zaključila da se niti jedna lekcija ne nauči lako; treba sjesti i zagrijati stolac.

To sam i ja mislio dugo vremena, ali sam mi se čini da je to samo iluzija, možemo mi učiti i na lakši način i da pri tome ne osjećamo bol, pitanje je samo da li to želimo, jer ovako nam se čini da su te lekcije puno kvalitetnije i da duže ostaju, no s druge strane treba naučiti i nositi se s boli i negativnim emocijama.

@Dragony i meni se čini da će me ljudi smatrati ludim ako pročitaju što sam sve tu napisao, ali što mogu tak i onak me već doživljavaju kao čudnog

Chakotay, najviše treba naučiti kako učiti, a da to nije kroz bol i ružna iskustva, tj. biti spreman učiti i onda kada nismo primorani na to

ja ne znam koliko je moja duša stara... kad kad pomislim pogotovo kao mala da sam starija tj. pripisivali su mi onu etiketu stare duše kad sam bila mala... zato jer sam bila bistra valjda iako to sam "izgubila" odrastanjem.
Mislim da sam ja svoju dušu koliko kod ona bila stara vratila namjerno na početak. Vjerojatno zbog iskustva u prošlom životu, sve sam srušila i sad isponova moram sve doživjeti u ovom životu i ono dobro i ono loše. Kao da se namjerno stavljam u obje situacije samo da vidim kao ću regirati na njih.
Kao znam da je nešto vruće ali moram dotaknuti da osjetim kako će to osjećati na mojoj koži.
A opet imam osjećaj... da nešto iz mene izvire što je starije i što se u nekim mislima manifestira kao da sam to već proživjela iako je sve sio mašte.. ali one vrste mašte koja je opipljiva

Tako za svoju dušu zbilja ne znam

Mama je napisao/la:

Ja se osjećam kao na stručnom ispitu posle faksa. Puno položenih ispita, puno lekcija naučenih su iza mene, a ovaj stručni ispit je zadnji i već sam pomalo umorna.
Zemlja je jedno lijepo mjesto, pogotovo priroda. Nažalost, puno je teških stvari koje nas pogađaju i s kojima se moramo suočiti. Da se razumijemo, ja nisam osoba koja bježi od problema pa da mi je zato dosta reinkarnacije (vjerujte sa svojih 30 bila sam izložena svačemu kaj mi je život servirao odn. kaj sam si sama odlučila servirati prije nego sam krenula u ovu reinkarnaciju).
Najveće blago i emocije vezane su mi uz obitelj i meni drage osobe. Obzirom da sam uvjerena da su mi oni bliski i u duhovnom svijetu znam da njih neću nikada izgubiti, da ćemo se družiti i tamo, samo bez boleština i pokvarenosti ljudi koje imamo tu na Zemlji.

@Chakotay, ako bi se još morala reinkarnirati sigurno bi i ja odabrala razvijeniji planet sa više ljubavi i razumijevanja.

E da, ako nekoga zanima ja sam kontaktirala osobu u Austriji koja je licencirani regresoterapeut (učenik dr. Newtona ako znate za njega-bavi se ne samo običnom regresijom u prošle živote nego u nadsvjesno i puno više saznate o sebi i putovanju svoje duše). Ja osobno kanim ići k njemu na regresiju i saznati točno o čemu se kod mene radi i odgovoriti si na dugo postavljana pitanja o sebi samoj. Ako bi bilo zainteresiranih (5-12 osoba) on može doći i u Hrvatsku (samo bi trebalo malo počekati jer putuje po cijelom svijetu). Nisam htjela biti offtopic, samo je netko prije rekao da ne zna kome se obratiti u vezi svega ovoga.

Osjecam se vrlo slicno. Isto tako kazala bih da se ne zalim na svoje lekcije vec je ono sto me smeta tj. zalosti globalno ljudsko ponasanje. Kao da je vecina ipak usmjerena na materijalno i lekcije ne dozivljava kao lekcije nego kao nesto sto njima sad smeta i nesto sto nije fer i nesto sto kao da nema veze s njima. U tom slucaju ljudi ne uce nista. Optuzuju Boga, okolinu, rodbinu, drzavu, losu srecu i sve redom. Gledaju razno razne ratne i politicke profitere ili pjevace, glumce i sl. i to im je kao neki pojam. Ne zele preuzeti odgovronost za sebe i svoje postupke i svoje lekcije. A kada netko odbija nesto nauciti onda ti zivot to servira kao sve tezu i tezu lekciju... Poanta je da me najvise frustrira gledati neke stvari na koje ne mogu utjecati. Zato se, isto tako, jako cesto osjecam kako navodi Dragony:

Dragony je napisao/la:

Ja imam osjećaj da sam prvi put ovdje na Zemlji, da sam došla saznati ponešto o svim ovim bićima na Zemlji i da sam tu najviše zbog ljudi... pokušavam ih gledati što objektivnije...
U isto vrijeme se osjećam i staro... kao da sam došla s nekog drugog planeta zbog tog "istraživanja" Zemlje...
(Možda to objašnjava zašto uglavnom više volim biti promatrač nego netko tko sudjeluje...)
To inače ne govorim ostalima jer bi najvjerojatnije mislili da sam poludjela...

Takodje imam dojam da ih promatram. Mislim ljude. Pa se onda pitam da li je to ipak znak da sam tek u pocetcima inkarnacije na Zemlji...

@Mama...nemam ni ja nista protiv inkarnacija. Dapace. Super stvar. Samo kad bi to bilo na nekom malo razvijenijem planetu kako i sama prizeljkujes...

E, sto se tice ovog Newtonovog regresoterapeuta. Super zvuci. Nisam znala da postoji sansa da dojde u HR. A kako bi se to trebalo prijaviti?

Gea je napisao/la:

ja ne znam koliko je moja duša stara... kad kad pomislim pogotovo kao mala da sam starija tj. pripisivali su mi onu etiketu stare duše kad sam bila mala... zato jer sam bila bistra valjda iako to sam "izgubila" odrastanjem.
Mislim da sam ja svoju dušu koliko kod ona bila stara vratila namjerno na početak. Vjerojatno zbog iskustva u prošlom životu, sve sam srušila i sad isponova moram sve doživjeti u ovom životu i ono dobro i ono loše. Kao da se namjerno stavljam u obje situacije samo da vidim kao ću regirati na njih.
Kao znam da je nešto vruće ali moram dotaknuti da osjetim kako će to osjećati na mojoj koži.
A opet imam osjećaj... da nešto iz mene izvire što je starije i što se u nekim mislima manifestira kao da sam to već proživjela iako je sve sio mašte.. ali one vrste mašte koja je opipljiva

Tako za svoju dušu zbilja ne znam

Da li sam ovo dobro razumjela...ponekad imas dojam da je ovaj zivot kao neki zavrsni ispit dosadasnjih zivota. Ono kao neko uvezivanje u cjelinu svega do sada... I ja imam slican osjecaj!

Eto, sto je Cahakotay napisao u svom postu pon 15 oľu 2010, 21:36, Mama, Dragony, ti...sve to osjecam...zato sam i zbunjena...

Obožavam ovaj forum ! Nitko me ne smatra ludom (barem nisu još napisali) i mogu slobodno pisati o tome kaj o nečemu mislim.

@Chakotay, naravno da možemo učiti i na lakši način. No, ljudska bića (barem ja i dosta onih koje poznam) često uče na teži način: moraš par puta glavom kroz zid da bi nešto shvatio. Meni ti je reinkarnacija ko moj faks. Odabrala sam to jer želim o tome dosta naučiti, a da bi naučila grijem stolac. Tak da mislim da uglavnom odabiremo teže puteve jer vjerojatno ipak kvalitetnije učimo (radi sindroma "udri glavom o zid"). Mislim da nismo prisiljeni ni na što-odabrali smo ovaj put, ovaj život.
A radi amnezije koja nastupa nakon rođenja uvijek se tijekom života možemo predomisliti odn. drugačije reagirati na neki događaj pa onda i na lakši način proći kroz neko iskustvo.

@Alpha, kopala ja i kopala dok nisam došla na svoje. Tip može doći u HR ako se nas dovoljno skupi. Možemo organizirati susret u Zg npr. Naravno, treba nas biti barem 5 i treba mu što prije javiti. Onda nam on da termin. Čeka se jedno vrijeme ali mislim da se isplati. Plaća se 79 eura po satu, traje 3 sata i obzirom da je on iz Austrije, regresoterapija je na engleskom. Ako si zainteresirana i imaš još nekoga, ja bi mu vrlo rado poslala prijavu. Ako ne bude zainteresiranih, odo ja u Austriju

Biti lud ili biti normalan je vrlo relativan pojam

Zvuci mi jako privlacno ovo za regresoterapiju...moram jos malo razmisliti i popricati sa mojim vodicem da vidim jel bi to bila dobra odluka za mene. Bilo bi jako dobro da nas se skupi nekolicina pa da on dojde u ZG. Ako ne, onda detaljan opis kako je bilo u Austriji i kako doci do njega tamo

Legionar je napisao/la:

Chakotay, najviše treba naučiti kako učiti, a da to nije kroz bol i ružna iskustva, tj. biti spreman učiti i onda kada nismo primorani na to

Da, upravo tako, ali izgleda da smo mi lijeni pa nešto činimo samo kad smo primorani na to, ali ako baš ne moramo, onda i nećemo

Alpha je napisao/la:

A kada netko odbija nesto nauciti onda ti zivot to servira kao sve tezu i tezu lekciju...

Uhh kako si ovo točno rekla, to mi se već puno puta dogodilo i uvijek se pitam, zašto? A ono odgovor upravo to, nisi se želio nositi s time prije, ali sad ćeš morati, nema ti druge

Mama je napisao/la:

Obožavam ovaj forum ! Nitko me ne smatra ludom (barem nisu još napisali) i mogu slobodno pisati o tome kaj o nečemu mislim.

A kako ćemo te smatrati ludom, kad smo mi još gori od tebe

@ Alpha Moguće jer za sad gledajući svoj život, a to je samo nekih 20 godina ja sam doživjela na neki postupni način nevjerojatne promjene i iskustva u koje sam na instinktivni način uvukla ili postavila...
Zanimljiva pomislo da je ovo skup svega što sam naučila od prije i samo ispit da vidim kako ću na to regirati. Hoću li ponovno napraviti iste greške? Jesam li naučila?

Da, upravo tako!

@Gea, mislim da si dobro zaključila, život nam postavlja testove i što ih bolje riješimo idemo na višu razinu. Ono što je najzanimljivije je to da viša razina ne mora biti nužno i teža za nas, moguće je da ćemo se na toj višoj razini puno bolje i opuštenije osjećati i puno lakše rješavati probleme nego na onoj nižoj razini. Kad bi to usporedio sa faksom, prva godina je u pravilu najteža iako je po težini gradiva možda i najlakša

To se u biti nekako kosi s mojim prijašnjim uvjerenjem da je duša ovdje kako bi sve, ali sve iskusila... i ono dobro i loše. Da tu nema napredovanja ili nazadovanja, jednostavno mora iskusiti i žrtvu i lovca da bi shvatila smisao. Zato u ovom životu možeš biti pravedan i živjeti časno, jer to je tvoja duša negdje zacrtala, dok u drugom ćeš biti nemoralnik, jer i to mora proči
Ne znam... meni je pojam duše poput djeteta koji uči... ali uči tako da doživljava i proživljava situacije sa svih strana kroz mnogo života kako bi na kraju imala saznanje savršenosti :/

Ne znam da li smo svi zbilja prosli sve. Mislim da nismo. Jednostavno kako su sva tijela vise-manje razlicita tako su i duse. Netko se rodi s empatijom, netko ju nauci s vremenom, a netko upce. Uvijek se sjetim male djece i kako neka imaju ambicije mucit zivotinje, druga su indiferentna, a treca ih vole...i to nema veze s odgojem jer se jasno sjecam da kada sam bila dijete postojali su klinci koji su znali da bi ih roditelji "ubili" da znaju sto rade ali su to svejedno isli radit...