Kajanje i Oprost

Pripadali nekoj religiji ili ne roditelji su nas svih učili kako trebamo opraštati. Oprost je također i jako važna stavka u religijama. Kao što većina zna, kod katolika je jako bitna ispovijed prilikom koje se dobiva oprost od svećenika. Ali isto tako je važno i opraštati kako bi nama bilo oprošteno.

Ako "stavimo sa strane" neko olakšanje koje donosi čin ispovijedi (bilo to u crkvi ili u razgovoru s prijateljem) pitam se kada smo uistinu slobodni od prošlosti...da li je zapravo potrebno da znamo ili osjetimo kako nam je osoba koju smo povrijedili oprostila, a ne samo to što smo se mi pokajali? Da li smo isto tako slobodni tek kada mi oprostimo onima koji su nas povrijedili jer tada možemo ostaviti tu prošlost iza sebe...?

Razmišljajući o kajanju i oprostu dolazim do misli kako je kajanje tek prvi korak oslobađanja od negativne energije...

Pokajati se je relativno lako. U pokajanju se često miješa žaljenje radi počinjenog djela ali i određena doza samosažaljenja.
Sa druge strane oprost je nešto znatno teže. Ne samo oprost prema drugome već i prema sebi.

Da li je možda put duhovnog napretka i oslobađanje karme upravo u oprostu?

U slučaju da povrijedim osobu koja mi ne bi oprostila iako se kajem za to jako bih teško tu stvar oprostio samom sebi, makar da ja i nisam zapravo pogriješio. Često, čak i kada mi osoba oprosti, i dalje osjećam kajanje.
Osobno, lakše mi je oprostiti drugome nego samom sebi.
Osobama kojima jako teško praštam su one koje uopće niti ne razmišljaju o tome jesu li me povrijedile. Čak ću lakše oprostiti nekome tko je dobro porazmislio o tome je li me s pravom povrijedio ili ne, pa je zaključio da je s pravom, nego nekome koga je briga. Važno je pokazati brigu.
Nije li pokajanje čin završetka kajanja? Tada pokajanje i završava oprostom?

To sa kajanjem i oprostom je kao ono oprostio ali nije zaboravio. Ako nije zaboravio onda zapravo nije oprostio. Pod "zaboravio" se ne misli doslovno da je doslo do amnezije ili nesto (da se ne bi krivo shvatilo).

Recimo da nesto napravis nekom i pokajes se pitanje je kada ce i da li ce ti ta osoba oprostit te takodje da li ces sebi oprostit. Covjek cesto zapne na kajanju. I sam kazes da teze oprostis sebi nego drugima.

E sad...pitanje oko karme...ako nam netko ne oprosti da li to mozda automatski znaci da vucemo karmu za iduci zivot tj. da se automatski moramo opet inkarnirat...?

Pa kad bih uzeo soluciju da karma kao takva postoji mislim da bi bilo smislenije da ovisi o tome je li ta osoba imala ispravne razloge za neoprost i je li zapravo uopće osoba trebala biti ljuta na tu drugu osobu,
Kada bismo imali identičnu situaciju, isti grijeh s dvije osobe, a da je jedna jednoj oprostila, a druga drugoj nije, mislim da ne bi trebalo biti neke razlike za pokajnika, nego za onoga koji je oprostio, odnosno nije.

Recimo ti meni nesto napravis i pokajes se ali ja ti jednostavno ne oprostim. U tom slucaju da li cemo se oboje morat inkarnirat ponovno.

Ma daj, Alpha, pa nije ta povijest Amerike tako važna stvar

Ne znam što bi bilo u tom slučaju. Ako uistinu popravim to što sam ti napravio i pokajem se, mislim da tu više nema problema sa mnom, nego s tobom. Što ti misliš?

A ne znam. Ako ti netko ne oprosti imam dojam da se to kelji na karmu

Imaš kakav razlog zašto to misliš?

Mislis kao neki konkretan...ne...samo dojam i razmisljanje...

Recimo ubijes nekog i pokajes se radi toga i citav zivot se kajes i cinis pokoru za svoje djelo medjutim roditelji osobe koju si ubio ti ne oproste...cini mi se da to ostavlja pecat koji traje "malo duze"...

Nisam mislio na konkretan. Baš na nešto tipa to što si navela

Ako slučajno ubiješ osobu, npr. bacaš koplje u rijeku i pogodiš čovjeka dok je ronio u njoj (a nisi očekivao da će roniti tamo netko) i obitelj ti ne oprosti onda moraš opet na Zemlju, a ako oprosti možeš dalje na Jupiter

Je li tada, ako se oprost kelji, te osobe koje nisu oprostile jedna drugoj postaju međusobno vezane?

Pitanje je postoji li kakva međufaza između kajanja i trenutka oprosta od strana povrijeđenih?
I što je sa onima koji ne mogu oprostiti, već kreću putem mržnje? Rekla bih da ono potonje čini najveću štetu osobi koja "osjeća", jer mu destrukcija postaje životna hrana.
Bez oprosta dolazi do akumulacije mržnje, koja vremenom izgubi svoj intenzitet, ali traži svoje utjelovljenje, sa posljedicama koje su kobne.

Mislim da je čin opraštanja nešto na što bi barem u najdubljem kutku svoje podsvijesti trebao biti spreman svaki čovjek, koji osjeća da je nastradao od ruke nekog drznika. Naravno, potrebno je doći do "triježnjenja" dojmova cijele situacije, koja je prvotno isključivo negativno i jednolično obojena, da bi osoba (žrtva) uopće nazirala konture takvog scenarija. Njegova izglednost ovisi o težini počinjenog nedjela i dubini uboda kojom nas je zahvatilo.
Oproštanje je poput omče koja se oslobađa oko vrata, da bi čovjek mogao ponovno disati. Vjerujem da "vrijeme čini svoje" i da naposljetku dolazi do oproštaja, koliko god nas čin neke osobe duboko povrijedio. Naravno, bolna sjećanja ostaju kao podsjetnik.

Slažem se da je kajanje tek jedan od koraka u fazi "ozdravljenja". Prije toga dolazi osvještenje, nakon toga se traži oprost, jer da bi imali kajanje i oprost, traži se više aktera, akcija i reakcija, međusobni splet međuovisnosti.
Bez iskrenog oprosta i pokajanja, nema vlastitog mira niti sidrenja prošlosti kako bi se mogli usmjeriti ka' sadašnjosti.

Najteži zadatak jest "oprostiti krvniku" i "oprostiti sebi". Za to je potrebno iznimno puno snage (nekad gotovo herkulovske) i prvenstveno rada na sebi. Njegova težina je lijepo satkana u indijskoj poslovici "griješiti je ljudski, opraštati božanski".

Mislim da tim svjesnim međudjelovanjem kajanja i oprosta dolazi do kidanja negativnih izdanaka karme, koja nas može povlačiti prema dolje i onemogućavati nam da "rastemo". Naposljetku, ne možemo napredovati nauštrb nekoga drugog, a na aspektu duhovnog razvoja priče o pravdi-nepravdi, povrijeđenima-povrediteljima, krvnicima-žrtvama nisu u odnosu subordinacije, već u stalnom susretanju na istim razinama.

Alpha

Citat :

Ako "stavimo sa strane" neko olakšanje koje donosi čin ispovijedi (bilo to u crkvi ili u razgovoru s prijateljem) pitam se kada smo uistinu slobodni od prošlosti...da li je zapravo potrebno da znamo ili osjetimo kako nam je osoba koju smo povrijedili oprostila, a ne samo to što smo se mi pokajali? Da li smo isto tako slobodni tek kada mi oprostimo onima koji su nas povrijedili jer tada možemo ostaviti tu prošlost iza sebe...?

Ok,ti gledaš kroz prizmu karme,a ja kažem da je oprost od Boga dan čin.
Jednom kad ti oprosti Bog,to je to,i tad nisi pod krivnjom više!
Glupost je šta popovi rade,tjedna ispovjed pa si čist do idući puta,a ?
Kul,al ne ide to tako.
I to što ti pop oprosti,jako bitno,e!
Bino je Bogu tvoje srce,i nastojanje da ispravno postupiš a ako se i desi prestup-da se iskreno i kaješ.
Jeste da je bitno razrešit te stvari krivnje prema onom prema kom smo pogrešili al bitnija je Big Picture -BOG ŠTA MISLI O TOME.
A kad ti on oprosti -tad si Božji,i možeš se nazvat nevinim u Bogu,nanovorođenim.
Dalje nije više bitno prema kome si sagrešio jer se tiče tvoje duše prema Bogu a ne prema čoveku više.
Ako si sagrešio protiv brata-tad to i ispravi,a ostalima sudi Bog.
Simple....

Po meni je kajanje veliko zlo ako se ne izljeci,tj osvjesti,oprosti.Kad se kajemo zivimo u proslosti,a ne u sadasnjosti.A zna se ko zivi u proslosti i buducnosti.Treba oprostiti sebi i drugima sve,te prevazici kajanje koje nam oduzima ljubav i blagostanje....

Kajanje koje ti pružaju popovi je grižnja i izjedanje bića ,da.
Ali Božji oprost te oslobađa i tek tad i sam možeš sebi da oprostiš.
Inače,ne vidim smisla sebi samoj da oprostim nešto zašta znam da sam kriva,a uvek sam imala nastojanje da ne griješim,nije mi u prirodi da radim greške pa tek ovlaš sebi oprostim i ajmo deri ga dalje,pa ću si opraštat i opet grešit.
Kužiš?
Ja bi htela da živim ispravno,a bez Boga je to nemoguće!
Jer neznaš se ponašat bez Boga,dok ne razlikuješ dobro od zla i neznaš kako se postavit i prema kome,nisu svi zaslužili bit u tvojem društvu pa da se izjedaš dok te "kamenjem" gađaju i nikad neće "kruha" uvažit,a pritom ti govorim o optužbama ,kao kamenje,i Riječi od Boga ,kao kruh...jedino tako dolaziš do istine,tj imaš argumente protiv napada.
Ak ni to nemaš...tad tamo kod toga nemaš šta više tražit...

Velika je greska ako mislis da ti "zli" ljudi koji te okruzuju ne zasluzuju tvoje ljubav! Moras biti kao bog,kao isus i prihvatiti njihovu zlocu kao nesto njihovo...Njih je ego zavarao,a on je sami sotona...Moras im oprostiti kao i sebi,jer kad se ego ukloni mi smo svi isti....

Kad oprastas sebi,bog u tebi oprasta grjehe tvoga sebicnog ega...Zajeban je to igrac,ti ili tvoja svjest zeli da bude dobra i pravedna ali ego je jak,on je instinkt i zelja za moci,agresijom i vjecnosti,sto je nemoguce jer je smrtan,jedino je isus u nama vjecan,.,.A mi smo taj ISUS...

Gle,nisam ja rekla da ne opraštam,ja opraštam,al kad vidim da tu kruva nema ,odlazim,kužiš?
Ona teza KO TEBE KAMENOM TI NJEGA KRUHOM upravo znači to ... KO MENE OPTUŽBOM,JA NJEGA REČJU BOŽJOM...a ne kako su izopačili "vernici" da je bilo kamenovanja i trpljenja istih koji "gađaju",joj gluposti !
Ispada da je Isus kamenovan...a čuj istine-on uopšte nije ni umro na krvavom križu kako budale to vide!
On je duhovno razapet !
On je rođen kao čovek al je došao do raspeća puteva - trebao je umret svom EGU da bi se u njega nastanio Bog i to je to šta se desilo ,a ne SMRT !
I sad obožavaju krvavog Isusa,ma shit ti je to.
Anđeli ne umiru,nebi Bog dao Sina svog!
I tako piše da svi proroci bivaju ubijeni ko mnogi do tad...isto tako-ubijeni grehu,egu da bi bili slobodni.
Ako to shvatiš,biće nam teorija puno bliže,zar ne?
Nema Isusa 100000000000000,pa da bi bio u svima nama,ne razleva se ON,već božanstvo,Duh Sveti i svi sveci su u zajednici gde je Isus,koji je glava crkve!
Ono -gde se dvoje ili troje okupe u moje ime....
Neki misle da je bit u brojčanom stanju vernika,pa se okupe i "čekaju" Boga,hahahaha,a ne ide to tako.
Isus je taj koji okuplja svoju crkvu i kad se svi okupimo -i Bog je sam nama.
Razum ?

Ephez je napisao/la:

Ja bi htela da živim ispravno,a bez Boga je to nemoguće!
Jer neznaš se ponašat bez Boga,dok ne razlikuješ dobro od zla i neznaš kako se postavit i prema kome,nisu svi zaslužili bit u tvojem društvu pa da se izjedaš dok te "kamenjem" gađaju i nikad neće "kruha" uvažit,a pritom ti govorim o optužbama ,kao kamenje,i Riječi od Boga ,kao kruh...jedino tako dolaziš do istine,tj imaš argumente protiv napada.
Ak ni to nemaš...tad tamo kod toga nemaš šta više tražit...

Zašto ne bi znao razliku između dobra i zla? Bog nije stvorio moral, moral je
ljudska osobina. Znam, sad ćeš reći da je nam je Bog dao tu osobinu ali ne možeš.
To jedino može biti tvoje mišljenju za koje nemaš niti jednog jedinog argumenta.

Ne bi da se ovaj moj post krivo protumači jer nemam namjeru nikoga vrijeđati.
Nigdje se u Bibliji ne spominju dinosauri a svi znamo da su postojali.
Zašto vjerski fanatici uporno žmire na takve očigledne rupetine u njihovim teorijama o Bogu.
Isus je bio običan čovjek koji se borio za nešto i zbog toga bio razapet.

Primjetio sam da ste svi vi veliki vjernici malo bezobrazni prema ljudima koji imaju drugačije
mišljenje i stavove. Mogli bi za promjenu iz Crkve ponijeti sa sobom nešto drugo osim tog
egoističnog osjećaja superiornosti nad "nevjernicima".

U početku su ljudi živjeli po Bogu ,od njegovog života,on ih je vodio,al grehom Eve i Adama,kad ih je zaveo vrag,koji im je nudio ono što je i sam hteo -znat sam šta je za njega najbolje,šta će mu Bog?...oni su postali grešni.
Zato ja kažem Ja neznam razliku između dobra i zla,meni je dosta igre ega i slobodne volje!
Ja bi rađe imala mir Božji i živela po njemu.

Citat :

Znam, sad ćeš reći da je nam je Bog dao tu osobinu ali ne možeš.

Mogu ja tebi svašta reći a i pričam ti o tom.
Moral je umišljena stvar,razllika dobra i zla...?
Postanak 2,17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!
Evo ti stih !
Dakle,jasno je,ako je...
Nije naše da pokušamo spoznat dobro i zlo,jer sigurno ćemo pogrešiti,tako se vrag igrao pa znamo kako je završilo.
Ja ti neću poreć evoluciju i ne izjednačuj mene sa "vernicima"
Ja sve proispitujem i kažem ti Adam i Eva su prvi ljudi od Boga poslani,a daleko od tog da nije bilo drugih oblika života.
Kako ja kažem-Bog je stvorio Adama ...ali i Darwina
Pa ti sad biraj po kome si
Ja ne vređam,ja raspravljam,sorry

Imamo problem jer i ja preispitujem
Samo mi nije jasno kako da preispitam Bibliju.
Što će mi stih kad ne mogu znati tko ga je napisao?

Nisam za nikoga, i Darwinova teorija kao i Biblija, ima milijun rupa.
No kažeš da preispituješ pa ćeš vjerojatno doči do zaključka da većina tvrdnji u bibliji baš i
nema neke logike, na kraju krajeva, nelogično je da Biblija uopće postoji. Zar je Bog mrtav?
Zašto nam sam ne kaže što nam hoće reći nego ovako porukama?

Nemoj se ispričavati zbog toga što ne vrijeđaš, to je pohvalno

Da samo istaknem razliku izmedju dvije bitne stvari - iskrenog i neiskrenog kajanja. Iskreno kajanje se javlja onda kad povrijedimo vlastiti zakon, neovisno da li je posljedica te povrede steta drugoga ili nas samih. Ako nije prekrsen vlastiti zakon, do kajanja nece doci. Samo ga mozemo simulirati ukoliko nam je u interesu odrzanje dobrih odnosa sa povrijedjenim. Po svojoj prirodi, kajanje ili "necista savjest" je okrutnost i brutalnost prema onome ko je pokazao nepokornost nekoj vladajucoj sili, konkretno, unutrasnjem zakonu. Oprost se dobija tako sto prekrsajac ponovo iskazuje pokornost vladaru, kroz skrusen pristup - time u biti zeli da vladaru da dio moci koju smatra svojom u zamjenu za mogucnost da uziva povlastice vladareve milosti.

Ephez je napisao/la:

Hhahaha,pa pisali oni koji su poznavali Isusa,al nemoj čitat od onog gada Pavla,taj nije od Boga,one poslanice njegove,taj nije Isusov frend

Mozda je onaj koji je pisao Markovo Jevandjelje i poznavao Isusa, ali pisanje ostalih Jevandjelja su dozivjele samo neke metuzalemske kornjace rodjene kad i Isus. A o Pavlu... znas, nisi jedina koja ga je prepoznala kao "apostola osvete"...

Da dobo si to zakljucio Arch..Ja to i radim,tjeram sve djelove svoga identiteta koji su "zgrjesili" da MI se otvore,da se izjadaju zasto i kako,te da im JA i VISA SVJEST oproste...Te da me vise ne remete u mom tripu sirenja pozitive...

Green...Pa u pravu si,i ja to radim,zivim samo u sadasnjosti,ali osjetim vibracije iz podsvjesti koje se ne slazu sa tom mirnocom i blazenstvom,te automatski znam da ima tu necega sto se treba rjesiti...Ne zalim ja zbog nicega,sve sam sebi oprostio i drugima...Ali podsvjest je drugo nesto,ona je jako duboka i ima tu svega...Ima tu potisnutih stvari iz dubokog djetinjstva...

Arch

Citat :

Mozda je onaj koji je pisao Markovo Jevandjelje i poznavao Isusa, ali pisanje ostalih Jevandjelja su dozivjele samo neke metuzalemske kornjace rodjene kad i Isus. A o Pavlu... znas, nisi jedina koja ga je prepoznala kao "apostola osvete"

Pa usporediš sve spise i nađeš istinu
Ja sam uspoređivala sve sa svojim doživljajima i prepoznala se a pogotovo u Starom Zavetu.
To što nisam jedina koja je skužila idiota Pavla,nema veze jer ima veze da sam najbitnija koja je skužila
Apokrifno po Tomi si čitaj !
Ko zna gde još ne leži istina,al ja uvek vadim analitički.
Ono šta piše Marko pišu i ostali,da se usporedit pa vidiš smisao.
Najbitnije je poznavat simbole u Bibliji,npr kad je magarac,kad je ovca,kad je riba,itd...
Kad kažu Isus je jeo ribu,e pa niju ju jeo !
Jesti u Bibliji značli učiti od ...
A ne jesti.
koja briga šta su jeli ???
Jel to bitno za naučit ?
Ok,Isus nije jeo meso,nisam ni ja od 17te godine.
Gadi mi se.
Ezekiel 4,14 Ja mu odgovorih: "Jao, Jahve Gospode, gle, moja duša nije okaljana, jer se od djetinjstva još ne okusih ničega uginulog ni rastrganog niti u moja usta ikad uđe meso nečisto.

Malo je nezgodno jer se nekad i ubaci doslovni smisao,pa ti znaj...bez Duha Svetoga !

Pa koji je razlog da se najsvetija knjiga koja ljudima treba da pokaze istinu napise kao sifrovana sa simbolima? Ima ljudi mkoji su stvarno neinteligentni,kako ce oni shvatiti te simbole? sto se nije moglo jednostavnije napisati...A ne ja da djetetu citam neki tekst,i onda mu kazem : e nije ti to bas tako kako je napisano,to znaci nesto drugo itd...

Pa tako su i nastale sve pogrsene interpretacije biblije....

Ja vjerujem da je ispovijedanje izmišljeno od strane Crkve i crkvenjaka kako bi se lakše ušlo u trag kriminalcima, a da ljudi steknu lažno olakšanje svoje duše za svoje grijehe. Isto tako prvo bi trebali diskutirati u odvojenoj temi na pitanje: Što je to grijeh i što znači sagriješiti? Naime, ukoliko jedna božja zapovijed kaže: "Ne ubij!", a policajci danas i vojnici, imaju "dozvole za ubiti" i isto to vrijedi ako je tako zvano - ratno stanje u državi, dok za treće nema ratnog stanja ali će ubiti protivno toj zapovijedi, a četvrti nisu kršćani pa opet ubijaju, dok peti isto nisu kršćani ali znaju (nekako mojim riječima) da "nije lijepo" ubijati živa bića (čak i ovo što je živo biće je vrlo diskriminirajuće i diskutabilno)...

Ispovijedao sam se zadnji put sa 15 godina, i sve sam rekao sijedome gospodinu nasuprot mene, on meni uvijek sve molitve po tri puta, otiđem kući i pravim se kao da se ništa nije dogodilo, osim što sam u tih 60 minuta mogao ponavljati matematiku za sutrašnji ispit ili sakupiti 60 minuta zdravlja važnog sna...

Tko je tu upravu? Mislim, sjetite se Španjolske čizme, da nije bilo ispovijedi i tolikog strahopoštovanja Crkve, a ne Boga, kako bi danas svijet izgledao?