O EGU-bez egoista molim:))))))

Chakotay je napisao/la:

Uuu koji post, e sad čini mi se da si i ti ušao u stupicu "ega".

Upravo to sam i pokusao istaknuti u par navrata, ali nekako "nije sjelo"... Svaki put kad neko "brani" ovaj ili onaj stav vidimo njegov ego na djelu - upravo zato je tako tesko ili next to impossible navesti nekoga da promijeni svoje misljenje o nekoj stvari. On ce ga promijeniti, ali tek kad to sam odluci.

Borba protiv ega, teznja za uklanjanjem ega - nije li moguce da je sve to samo slatko zavodjenje samog ega koji kroz privid borbe protiv samog sebe zeli upravo suprotno - da stekne dojam da je jaci ne samo od onoga sto je spolja, vec da je sposoban i samog sebe nadvladati? Zasto se ljudi bave sportom? Da bi nekoga pobijedili. Makar TAJ NEKO bili oni sami. Na taj nacin u sebi izazivaju ugodan osjecaj, koji hoce da traje, pa se upustaju u sljedecu borbu sa novim protivnikom. I tako do groba... Svi mi koji danas zivimo, zivi smo zato jer smo osvojili za sebe zivot. Da se nismo borili, ne bi nas bilo, ne bi bilo ni rasprava o dusi, egu, bitku i nebitku, cak ni svijeta ideja. Sve to crpi zivot iz NAS, same ga nemaju...

primitive101 je napisao/la:

zvezda je napisao/la:

Maya, koprena, veo... Kao zanosna Saloma koja je plesala erotični ples 7 velova, skidajući ih jedan po jedan sa sebe... ostajući svaki put drugačija... sve dok nije ostala...

Kakve ovo veze ima sa temom??? - Svake... *

Itekako ima.... Odakle je ovo?

Hahaha, iz mene.........

Samo bih se zadržala na par momenata:

Primitive 101: "razum nikada ne moze stati da misli"
- Ne slažem se. I te kako može. I mora. Želiš li čuti sebe, moraš ućutkati Brbljivca... I nije preteško koliko se čini. I vredno je truda.
"I po prvi puta u zivotu beba stvara uslove za svoju ljubav.USLOVLJAVANJE.I tog principa se drzi u nastavku zivota."
- Nije sve dalje uslovljavanje i nisu sve ljubavi uslovne po principu "ako ti meni... onda ću ja tebi..." Daleko od toga. Što više odrastamo, sve nas je manje briga za uslovljavanje i za to koliko nam ko vraća. Imamo slobodnu volju i izbor da činimo što nam je volja, a meriti na gram postaje apsurdno. Meriti koliko smo dobili i davati samo toliko postaje krajnje sebično. Možemo dati sve. Ili ništa. Bez obzira na to da li išta dobijamo. Stvar naše volje i želje...
"prozivode sotone(strah,osjecaji,fizicke manifestacije emocija itd)"
- Uuuuuhhhhhhh..... ovo se teško "guta"! Ne mislim da su ovo nikakvi "proizvodi Sotone", naprotiv..........


Archangel:
"Svaki put kad neko "brani" ovaj ili onaj stav vidimo njegov ego na djelu"
- Slažem se sasvim. Sama potreba za odbranom je pokušaj nametanja sopstvenog stava, a to već je egoistično. Live & let die
"Borba protiv ega, teznja za uklanjanjem ega..."
- Mislim da je "istina" negde između - ni u puštanju egu na volju ni u njegovom uklanjanju (smatram to i nemogućim) - treba ga kontrolisati, zapravo. Nadgledanje sebe. Posmatranje i praćenje svojih reakcija i tako njihovo osvešćenje.. Integrisanje svih sebe u Sebe... bar je samo moje skromno mišljenje ovakvo ...


Chakotay, tako nekako otprilike... *

primitive101 je napisao/la:

I zaista Blizz,ajde zamisli da zivis 10000godina,i da samo ucis i ucis,posto vidim da tebe yanima fizika i univerzum najvise.Pa da li zaista mislis da bi sve razumio i povezao,da bi dosao do JEDNACINE SVEGA?

Što se tiče spoznavanja svemira i naše okoline, tu smo, po mom mišljenju, osuđeni na subjektivnu ljudsku percepciju. Sve jednadžbe i formule koje smo izveli, sve je to posljedica eksperimenata promatranih vlastitom percepcijom, vlastite logike o okolini oko nas, ovisno o matematičkoj logici koju primjenjujemo pri dokazivanju nečega, sve što radimo ovisno je i proizašlo je iz nas. Mi ćemo opisivati svemir ograničeni na svoju percepciju, kako ga mi vidimo, te možda nikad nećemo za zbilja moći opisati svemir kako ga vidi jedan golub ili neko drugo biće.
Problem je to što se znanost jako oslanja na eksperiment koji je ultimativna potvrda teorije, zato je napravljen LHC da potvrdi i stavi teoriju o kvantnom svijetu na test. Ne zna se što će se sve otkriti sa tim eksperimentom i kakve će to posljedice imati na traženju "teorije svega". Sam svemir je toliko velik da smo mi naprosto osuđeni o njemu zaključivati na temelju matematičke logike, povezivati zakone i prije svega pretpostavljati, ne možemo izvoditi eksperimente sa zvijezdama, kvazarima i ostalim. Da, mi smo ne samo perceptivno ograničeni, već smo ograničeni i u samom načinu spoznavanja svemira. Ostaje nam vjerovati hoćemo li jednu od tih barijera na ikakav način prebroditi ili ne, a čak ako to učinimo, to opet ne znači da ćemo spoznati sve, jer tko zna kakve se tajne kriju iza tih barijera.

Zato ne vjerujem da ćemo ikad moći reći da znamo sve o svemiru u toj mjeri da nećemo imati što novo za otkrivati. Sve zakone i jednadžbe koje napišemo i izvedemo, to je u tom trenu bilo najbolje što smo mogli napraviti.
Meni je uopće zanimljivo kako su ljudi došli na ideju da sve oko sebe ubace u matematičke jednadžbe i opisuju putem njih, nešto tako kompleksno kao što je priroda. Doduše tu je tona pretpostavki i prije svega aproksimacija.

primitive101 je napisao/la:

Ako vjerujes ko i ja da je sustina bebe samo njena svjesnost ili dusa i da je ona neunistiva,vjecna,bezvremenska i bozja,tada se ta dusa sigurno ne boji.

Možda vjerujem da je suština svega svjesnost, ali pojmovi koje si naveo, "neuništiva, vječna, bezvremenska, božja...", ti pojmovi su toliko ograničeni na našu percepciju da je to čudo. Recimo Boga predstavljamo kao nekog ultimativnog frajera koji je svugdje i u svemu, bit svega što postoji... Doduše, to sve je u biti ono što mi opisujemo da jest, svi ti pojmovi "bezvremenost, vječnost, neuništivost", ti pojmovi su sami po sebi veoma neshvatljivi. Što recimo jedna vječnost predstavlja nama. Ili neuništivost.

Nakon ovoga pitaš "Pa ko se onda boji,KO stvara strah?". Isto tako se pitam KO je uopće stvorio pojam duše, odakle je ideja o njoj potekla, ta ideja o našoj neuništivosti, bezvremenosti, božanskom, KO je taj tko nam je pljunuo u facu takav pojam duše da se mi moramo čitav život brisati da bi shvatili što se i zašto dogodilo?

Blizzard je napisao/la:

primitive101 je napisao/la:

Ako vjerujes ko i ja da je sustina bebe samo njena svjesnost ili dusa i da je ona neunistiva,vjecna,bezvremenska i bozja,tada se ta dusa sigurno ne boji.

Možda vjerujem da je suština svega svjesnost, ali pojmovi koje si naveo, "neuništiva, vječna, bezvremenska, božja...", ti pojmovi su toliko ograničeni na našu percepciju da je to čudo. Recimo Boga predstavljamo kao nekog ultimativnog frajera koji je svugdje i u svemu, bit svega što postoji... Doduše, to sve je u biti ono što mi opisujemo da jest, svi ti pojmovi "bezvremenost, vječnost, neuništivost", ti pojmovi su sami po sebi veoma neshvatljivi. Što recimo jedna vječnost predstavlja nama. Ili neuništivost.

Nakon ovoga pitaš "Pa ko se onda boji,KO stvara strah?". Isto tako se pitam KO je uopće stvorio pojam duše, odakle je ideja o njoj potekla, ta ideja o našoj neuništivosti, bezvremenosti, božanskom, KO je taj tko nam je pljunuo u facu takav pojam duše da se mi moramo čitav život brisati da bi shvatili što se i zašto dogodilo?

Pa vidis ti sada generalizujes razmisljanja drugih reci svoje. Ja cjelo vrjeme tvrdim da po meni da sam JA samo cista svjest,bozanska u smislu da to cega sam svjestan u tom trenutku to sam JA.Ako sam svjestan mojih ili tvojih misli to sam ja.Ako sam svjestan mojih ili tvojih emocija to sam ja.Ako sam svjestan mojih pokreta,radnji ili osjecaja to sam onda JA.Ali cak i da nema nicega da sam svjestan ostanem svjestan svoje svjesnosti.

A to znaci i kad nestane sav fizicki univerzum,moja svjest,tj JA,ce uvjek imati sebe da bude svjesna.To je to vjecno sad na koje milse mnogi ljudi kad opisuju boga,ne opisuju oni tamo nesto daleko nego ono vjecno i bozje u nama.

Nista komplikovano i tesko za shvatit,bas suprotno po meni.Tesko je shvatit fiziku,matematiku jer se tu um muci.Ali svjesnost se ne muci,ona je jednostavno svjesna,i uvjek je svjesna SAD,a ne u proslosti ili buducnosti.Um je izmislio te pojmove da bi sebi pomogao,tacnije ne sebi nego nasem smrtnom tjelu i egu u njemu koji je smrtan i koji se boji za sebe da prezive tu svoju iluziju odvojenosti od svge oko njega,a tacno je da smo svi mi jedno i niko ne moze da umre sve i da oce.Po meni do sad niko nije umro,osim iluzija nekoga(ega) da je on ziv.Svi smo zivi i uvjek cemo zivjeti tj postojati u vjecnom SAD.

Oces li se sa ovim mojim misljenjem(a zaista ne mislim na moje,a najmanje od svega cjenim svoje misljenje a najvise od svega cjenim nekoga drugog ako promjeni moje misljenje i prosvjetli me),sljedecim u vezi tog bozjeg vjenog sad?

.A sta znaci trenutak,to vjecno SAD? on nije vrjeme,on je vjecno sad.Jer sad nije vrjeme,nema tu nekog trajanja,sad je sad,neizmjerljivo mali trenutak bez vremenskog trajanja.On nije vrjeme jer se on ne mjeri na osnovu trajanja neka dva dogadjaja,tj uzroka i posljedice,to vjecno sad je taj uzrok u trenucima uzroka,i to vjecno sad je posljedica u trenucima djelovanja te posljedice.Dakle svjesnost je svjesna SAD,bezvremenskog trena.A razum je taj koji ce reci,aha,ova dva dogadjaj su trajala toliko i toliko pa ce reci 5 sekundi.A ustvari je sekundu definisao uz pomoc dogadjaja nekog drugog(atoma cezijuma npr)...I po meni tu vidim jedino nemoc uma,koji sebe vara da je nesto zaista shvatio a ustvari se laze da je shvatio,ili zivi u iluziji.....

Takodje na tvoje pitanje ko je izmislio pojam duse i njene opise cu ti odgovoriti:Misao je to izmislila,jer to joj je posao,zato je stvorena.Ali dusu ne zanima sta ce razum misliti o njoj,jer dusa ili svjest ili vjecno sad u nama se nece promjeniti ako je razum opise na ovaj ili onaj nacin.Ljudska misao pa bilo budina,isusova,od naucnika,psihologa,sveca,jogija NIKAD nece moci opisati tu dusu ili svjest.Jer dusa je dusa a misao je misao i ona opisuje fizicki svjet,koji percipira,a rekli smo da su cula jako ogranicena.A dusa je nesto iznad toga,i reci mi bi li i sami Bog(a mi smo taj bog) da se pojavi na zemlji mogao rjecima koje su samo izmisljotina mozga opisati sebe tj boga,vjecno sad,neuinstivost,dusu,svjest?

Po meni je to nemoguce i niko pa ni sam bog ne moze objasniti sebe,jer on jednostavno postoji i nema tu pojma ili izmisljotine koja ce ga opisati.Misli su proizvodi mozga,organskog,zivotinjskog ili ljudskog.Misao je samo reakcija i manipulacija vansjke realnosti.Svaka nasa misao je samo promjenjena realnost,subjektivno izmanipulisana da bi nas smrtni ego i tjelo prezivjeli.

Dakle tacno je da su ovo MOJE misli i razmisljanja,ali daleko od toga da ih ja postujem ili da sam vezan za njih,jedino sam donekle vezan za logiku,ali i ona je laz i nemoze opisati nasu svjesnot.Logika radi na principu uzyok-posljedica,a svjesnost samo na principu vjecno sad.Dakle u vjecnom sad nemogu u isto vrjeme postojati i uzrok i posljedica,dakle ne moze postojati vrjeme tj tacniji izraz je po meni TRAJANJE.Postoji samo sad.I to sto je sad,bez manipulacija misli ili emocija ili ega.Jednostavno to sto je sad.

To je bog,on jednostavno postoji vjceno,on se ne brine,on sve prihvaca,on sve voli jer on NEMA VREMENA da razmislja aha ovu cu volit a ovo ne.On SVE voli i UVJEk to voli.

Tako da je svaka misao ikad recena ili zapisana samo jadni,retardirani pokusaj da se opise ta svjesnost ili vjecni bog u nama.A ko je to prvi uradio?

Ja ne mislim ni da je buda,ni isus,ni jogiji ni niko od njih.Nego neki pracovjek koji se je jednostavno nasao u situaciji da umire od gladi,zedji i bolesti i rekao u sebi(ali naravno jos nije IZMISLIO ni jezik,ni smibole,ni govor ni pismo):

""""E ne mogu ja vise ovak0,mjesec dana sam glada pa nadjem neku mglupu biljku da pojedem.I taman kad mi je ljepo pored te biljke,ona ugine i onda i ja imam dva izbora,ili cu i ja umrjeti ili cu naci neku drugu buljku.I lik je jedan dan rekao sebi:Ma,ne mogu ja vise,pun mi je kurac ovog sranja,koliko je bolestan ovaj svjet i zao,svi su zli,sve su zavjere protiv sebe,mmene niko ne voli i svi me zajebavaju.Kisa,mraz,hladnoca,zivotinje,biljke,sunce i bolesti."""""

Shvacate princip,isto razmislja ko i danas ljudi,samo su se pojmovi promjenili.Dakle taj pra covjek misli da ce umrjeti i trpi zbog toga i misli sta ce biti,sta ce biti.Umjesto da bude u vjecnom sad.I onda je taj covjek sjeo na naku livadu i odlucio da se iskljuci iz svega oko sebe pa i iz samog sebe.Meditirao je onkao kako je NAJBOLJE,onako kako se osjecao da on treba,a ne onkao kako bi mu neko rekao.I prosvjetlio se,probio je iluziju smrti i zivota.Shvatio je svoju bozansku stranu,svoje vjecno sad,i shvatio je da su sve njegove brige iluzija i laz,koje su NASTALE iz pomisli da je on smrtan,jada,grjesan i nikakav,a ustvari ima potencijal da zivi vjecno sad,kao BOG.

Ali kako nije izmislo jezik da opise taj osjecaj koji je dobio,to prosvjetljenje on nije mogao to prenjeti drugim ljudim....Zamisli da mi nemamo jezik i pismo i da Buda hoce da nam pokzae put do prosvjeljenja.Iso bi oko nas ko neki majmun i ispusto neartikulisane glasove,a mi bi smo se smijali.

Smijali bi se Bogu,svetom covjeku.Ali ne bi smo mu se mi smijali,jer i mi smo sustinksi taj vjecni bog,vjecna svjesnost tog vjecnog sad bez razmisljanja.Tom svecu bi se smijao nas nebozanski smrtni ego.

A zasto? jer ako neko egu kaze da on ne postoji,naravno da ce mu se smijati ili cak bojati njega,pa ce tog ludog sveca i ubiti na kraju..Ali naravno nece ubiti njegovu svjesnoist jer ona nije od atoma,ubice mu tjelo i ostatke ega koje su ostali nakon prosvjetljenja.I tako je djavo(ego) samo prividno ubio boga.A naravno da nije,i ego nastavlja da zivi i da se boji smrti.I misli i laze sebe da je jaci od boga.....

Po meni ovo je sve istina,i samo pokazuje koliko mi laemo sebe i dopustamo tom djavolu u nama da nas odvaja od boga,na nacin na koji se on odvojio.I zato ce djavo izgubiti jer je on laz,a bog je vjecan i on je istina....Eto moje misljenje,ali naravno ne MOJE.

"Vjecno sad"? Kako moze postojati vjecno sad kad ne postoji "sad"? Proslost se desila i vise ne postoji, buducnost se nije desila pa isto ne postoji. "Sad" ne postoji jer svaki trenutak koji fiksiramo na vremenskoj liniji i oznacimo kao "sad" vec se promijenilo u proslost. To je, u najboljem slucaju vremenska tacka, a kako tacka definicijski nema dimenzije - tako i ne postoji, mi je samo zamisljamo da postoji kako bi lakse shvatili stvari oko nas i nas u stvarima. Opet, "interval", "trajanje" je krajnje relativno i subjektivno - 10 s ljubljenja s kakvom manekenkom i 10 s drzanja ruke na vreloj peci je kao sto je 10 s i 10 godina. Tako da smo opet u statusu quo...

Pa ne mislim bas tako,
i upravo je to razlog zasto nemozemo opisati rjecima ili razumom sve one ljepe osobine koje cine boga....Vrjeme ili to vjecno sad je slican primjer....Rjec sad je takodje izmisljotina uma i nikako ne znaci da ona tacno opisuje vrjeme ili taj kako kazes neizmjerljivi trenutak,daleko od toga.Rjec sad je samo pokusaj uma da opise pavo SAD....Isto ko sto je rjec dusa pokusaj da se objasni prava DUSA.Isto ko sto je rjec stolica samo pokusaj da se objasni sistem triliona atoma i da im se da etiketa kroz neki pojam ili rjec....To je po meni jako bitno za shvatiti da je svaka rjec izmisljotina i da nikad realno ne opisuje sustinu realnosti koju treba da opise...Mi smo sve objasnili,razumjeli i dali naziv tome,ali po meni daleko od toga da smo to i zaista SHVATILI,zato sam to i pitao Blizzarda...

I slazem se da smo u statusu quo i uvjek cemo biti ako pokusamo da nesto objasnimo razumom sto je van razuma.Ali se ne slazem sa tobom da to vjecno sad ne postoji....dakle isto ko sto musliman vjeruje u alaha,hindus u sivu i visnua a hriscanin u isusa za mene je to sve isto,samo jos jedan u nizu pokusaja da se objasni ta VJECNOST,BESMRTNOST ili BOZANSTVo....To je jednostavno ali razum to ne moze objasniti pa izmislja komplikovane price...Dakle sad po meni postoji isto ko sto nasa svjesnost postoji uvjek u tome vjecnom sad,a ne u proslosti ili buducnosti.Razum postoji u proslosti ili bvuducnosti i tu se slazem sa tobom kako ti objasnavas trajanje nekog dogadjaja.Taj opis prolaska vremena je samo pokusaj uma da objasni nesto iz vanjskog svjeta i muci se,dok je svjest jednostavno toga svjesna i sve to prihvata sa ljubavlju kako god da jeste...

Zato je po meni to bog o kojem sve te knjige pricaju....Nesto sto je u nama,nesto sto smo mi uvjek bili,sada smo to i uvjek cemo biti.Nije to bozanstvo tamo negdje pa cak ni ispred naseg nosa.To je iza naseg nosa u nasem centru,nasoj svjesnosti,nasoj dusi...

Dobro, ali moram pitati: jesmo li ista NOVO rekli time sto smo nase postojanje vezali uz "vjecno sad"? Nije li to samo jos jedan u dugom nizu praznih pojmova kojim pokusavamo pomiriti dvije iluzije koje pripadaju jedna drugoj - iluzija o "onome van" i "onome unutra", subjektu? Ja bar ne vidim bitne razlike u reci da "postojimo po milosti Bozjoj" i "postojimo u vjecnom sad" - kad ne znamo sta uopste znaci "postojati", jer ne znamo kako izgleda "ne-postojati". Morali bi najprije iz nepostojanja posmatrati postojanje da bi registrovali relaciju sa trenutnim stanjem, ali ni onda ne bi znali da u stvari "nepostojimo" jer bi za to opet morali vec biti zivi... i tako idemo ukrug. Nije nam poznato nepostojanje, samo ga donekle predocavamo - morali bi biti bez misli, bez senzornih informacija, bez cak i unutrasnjih kretanja krvi i el. impulsa u nervima - dakle, MRTVI... A onda ovo sve i nije bitno...

E vidis ovo tvoje zadnje sam vec bio spomenu negdje.Po meni ne mozemo biti mrtvi,nasa svjest.Dakle kao sto ti kazez kad umru sva cula i cjeli univerzum i ostane nista,postojat ce nasa svjesnost i bice svjesna sama sebe i tako u vjecnost.Jeste da ce biti dosadno,ali tako je...Bog(a ciji smo mi dio) je stvorio svemir iz nicega jer mu je bilo dosadno,i odlucio je da napravi ekperiment po meni.I kako je on bog,naravno da je i eksperiment OGROMAN....

Ali cak mu je i taj univerzum postao dosadan jer je deterministicki.I on je odma nakon velikog praska znao sami kraj i sudbinu svakog atoma.Onda je dio sebe stavio tu i stvorio zive organizme,koji htjeli ne htjeli kad tad se vrate stvoritelju,tj sami sebi...Ali imaju slobodnu volju i nisu deterministicki.I tako nastane recimo nasa civilizacija koja je nepredvidljiva.I bog sada uziva,jer zna da je svaka bol i patnja iluzija,mali grc,i da ce na kraju sve da se vrati njemu i da bude spokojno...Ali mu je zanimljivo bilo gledati sve te slobodne volje....I naravno morao je izmisliti nesto da zavare te duse,te djelove sebe,te male bogove i natjerao ih ja da misle da nisu JEDNO sa BOGOM.Zovi to egom,djavolom,strahom kako god...

Ja sam vise otvorio zbog toga ovu temu.Moje uvjerenje je ovo gore,da smo mi bogovi.I zelim da saznam od vas i mene zasto smo zavarani da nismo bogovi i ko nas plasi i udaljava od boga u nama....

Ja i govorim da sta god uradili ili rekli,to ne mjenja boga u nama....Svi ti tripovi zivot,smrt,dobro,lose su iluzije ega.Jer jedino po meni on se radja i umire pa se zato sa razlogom i boji.A bog u nama se ne boji jer je jednostavno BOG....

Na prvi post - zivi organizmi koje, ajmo reci, je stvorio bog - takodje su deterministicki. Kako znam? Po tome sto mogu predvidjeti tvoju reakciju da se ti neces sloziti s ovim. Na drugi post - pojam boga stvorila je misao, bili mi bog ili nesto van nas. Ali nasa misao nije nam poznata sama po sebi, vec je percipiramo instinktom - misao ne moze spoznati samu sebe kao sto covjek ne moze biti i ne biti istovremeno. Definicija boga? Ali, to je vec uradjeno na pocetku Mojsijeve Knjige postanka: Bog je rijec! I nista vise ili manje. Samo rijec kojom oznacavamo nesto sto osjecamo. A osjecaj se manifestuje fizioloski. ILI je fizioloska reakcija stvorila osjecaj. Whatever. I kao takav, bog je samo jedna u nizu iluzija u nasem umu. Dusa isto. Vrijeme isto. Ego isto. Sve sto zamislimo... Sve sto osjecamo... I ne - nismo bogovi. Kad ubijemo onog djavola koji nas uci da postoji bog, ubicemo i samog boga - i postati bogovi...

Pa dobro ima smisla,ali daleko od toga da se moze dokazati jeli sve odredjeno ili ne.Ako je sve odredjeno onda ne postoji slobodna volja i ne mozemo osuditi nekoga za ubistvo,kradju,preljubu jer nije on kriv,jer sl volja ne postoji...O tom mi je zanimljiva knjiga od Stevena Hawkinga - Bebe vaseljenje,gdje on dava svoje misljenje o svemiru i o determinizmu,pa procitaj zanimljiva je...

Takodje se ne slazem da je nasa dusa iluzija niti realan svjet.Po meni jedina iluzija je ta koja nas tjera da se odvajamo od SVEGA oko nas i ta koja nas tjera da se poistovjetima sa nasim tjelom,a mi Dusa nismo to tjelo,po meni....A slazem se da su ti metodi uma lazni i aleko od istine,koja je van uma...

""""I ne - nismo bogovi. Kad ubijemo onog djavola koji nas uci da postoji bog, ubicemo i samog boga - i postati bogovi..."""""

Ovo mi nema smisla,kazes da nismo bogovi pa onda da jesmo bogovi.Malo mi objasni pliz...

" Ako je sve odredjeno onda ne postoji slobodna volja i ne mozemo osuditi nekoga za ubistvo, kradju, preljubu, jer nije on kriv..."

Zar je moguce da je "slobodna volja" izmisljena samo zbog ovoga? Za mucenje i zlostavljanje ljudi?

Sto se tice nas kao bogova - mi zivimo u jedinoj nama dostupnoj stvarnosti, onoj subjektivnoj. Strogo uzev, sve sto postoji, svi pojmovi kojima nesto tumacimo, bilo da je to nesto sto vidimo, ili nesto sto osjecamo, ili mislimo da vidimo ili osjecamo, postoji, jasno, samo u nasim umovima. To, medjutim, znaci da su nasi umovi bogovi koji stvaraju svijet iz kojeg, na kraju, izlazi Bog kao uzrok. Zasto? Po meni, Bog je ono za cim zudi sve sto je zivo - neogranicena moc. On je simbol, disasocijacija pred strahom od moci. A samo se nemoc boji moci. Kad se lisimo tog straha, Bog nam nece trebati, on ce umrijeti tamo gdje se i rodio - a mi cemo zavladati, ne vise onim sto nije vec i onim sto jeste. Tu nasa istorija zavrsava.

primitive101 je napisao/la:

Ja sam vise otvorio zbog toga ovu temu.Moje uvjerenje je ovo gore,da smo mi bogovi.I zelim da saznam od vas i mene zasto smo zavarani da nismo bogovi i ko nas plasi i udaljava od boga u nama....

To si mogao odmah reći, a ne pisati ove silne traktate

Mislim da si već sam odgovorio na svoje pitanje. Ukoliko bi mi doista bili svjesni Boga i kad bi doista znali da smo dio Boga, onda bi i znali da mi jesmo Bogovi, tada bi nam bilo poznato sve što postoji, ne bi morali ništa iskusiti, ništa proživjeti, jer bi nam sve to bilo poznato. No mi smo to namjerno zaboravili, kako bi to ponovo po "prvi" puta iskusili. A kroz naša iskustva to proživljava i Bog. Bez nas, bez naše savršene nesavršenosti, Bog bi i dalje bio u onom determinističkom univerzumu gdje mu je sve poznato i pomalo dosadno

@Arch ali ako mi nismo Bogovi tj. djelići Boga i ako se mi toga bojimo, tada kad se riješimo straha nećemo postati ništa bolji ili moćniji, jer mi jesmo nemoćni ako na nas gledaš kao na tjelesna bića, mi smo jako mali i nemoćni. Nedostatak straha nas neće učiniti moćnijima.

Zamislimo copor vukova kad je po prvi put ustuknuo pred jednim covjekom - samo zato sto je drzao zapaljenu granu u rukama i zaprijetio im da ce izgorjeti ako mu se priblize. Savladao je strah koji je dotad bio instinktivan, i to samosavladjivanje ga je vremenom nacinilo gospodarem na ovoj planeti. Bogom sposobnim da oblikuje svijet na svoju sliku. A sad zamislimo sta bi taj covjek postigao ako bi nadisao i strah od svojih unutrasnjih demona, strah od smrti, strah od covjeka, strah od gubitka... Covjek danas zudi za besmrtnosti, a ni ne zna zasto - on poznaje samo smrtnost, bolje reci osjecaj smrtnosti - i zivi samo zato da ne bi bio mrtav. A mrtav je bio milijardu godina prije i uopste mu nije smetalo. Sad je ziv i misli da mu je sudjeno da tako vjecno i ostane - nema cilja u ovom zivotu i nada se da ce ga steci ako bude imao "dovoljno vremena"... Ali cilj ne postoji dok se ne stvori, pa zato hajmo ga stvoriti. Nema veze sto cemo umrijeti za 30 - 40 godina - zivjecemo kroz buduce generacije, dio nas ce do kraja vremena ostati cvrsto utkan u cvor uzroka koji nas je stvorio i koji ce jednom nasi daleki potomci iskoristiti u stvaranju novog svijeta. Sta uopste znaci biti bog? Biti gospodar nad sobom. Zato ne smijemo dozvoliti da nam strah bude gospodar.

Da slažem se da nas strah koći, no jednako tako nas strah od smrti koći da razmišljamo i da probamo dokučiti što se dešava s nama nakon naše smrti, da li prestajemo postajati u potpunosti ili pak nastavljamo egzistenciju u nekom drugom obliku? Nema ništa lošega razmišljati o tome, pa čak i nadati se da smrt nije konačan kraj.

@ Arch,naravno da nije stvorena slobodna volja zbog toga.Nego kazem ako je sve vec predodredjeno onda nista sto je covjek ikad stvorio bilo to ljepo ili ruzno nije on stvorio,vec bog od samog pocetka....

Slazem se vama dvojicom oko dosta toga,ali opet dosta se toga protivrjecnog kaze pa vise ni ne znam sta ko od vas misli,ali dobro je kad ukazemo jedni drugima na gresku,kad je ovaj drugi prihvati i svi zadovoljni,idemo dalje.

Da,slazem se da je strah najvece zlo.Zato i kazem da je to najjace oruzje satane,koja nas odvaja od boga.Jer dok god se mi bojimo smrti mi se sa\mo udaljavamo od boga u nsam,od besmrtnosti i gradimo cjelu civilizaciju prema tim uvjerenjima.A sta ako su ona,a ja mislim da jesu,pogresna? Mi onda pravimo djavolju civilizaciju temeljenu na STRAHU,KRVINJOM,GRJEHU,OSJECAJEM INFERIORNOSTI itd...

Kazes da je covjek zavladao planetom,a to je nejveca varka,One se vara da je on gospodar icega.Ti kad kupis kuci ,cokoladu,litru mljeka,auto,komp on NIJE TVOJ !!!!! I nikada nece biti.On je od univerzuma,od same kreacije.Ali ljudi su se dogovorili ovako:Amo se mi sad istripovat da smo mi vladari,da je sve ovo nase i da to nekako raspodfjelimo medju svima.I vec tu je greska,jer oni rade neki sistem zasnovan NA LAZI.....


Slazem se sa Chakom da se ne treba STRASITI nicega a najmanje price o smrti,seksu,ubistvu,silovanju,pedofiliji,homoseksualizmi,rau,kopanju ociju,mucenje.,drogama....Jer ako smo mi bogovi puni bezuslovne ljubavi ,oprosta i tolerancije i prihvatanja SVEGA,onda nas jedino djavo neki u nama tjera da kazemo"Aha ovo je dobor amo samo o tome da pricamo!!! A ovo je lose,jer smo mi smrtni,pa treba bjezati i anuciti malu djecu da bjeze od losih stvari.

A realno ne postoje dobro i lose,osim u ljudskoj glavi....I kako mi mislimo da saznamo istinu ili boga koji je SVE.ako veliki dio toga svega mi ne prihvatamo kao nase????????????

Na to ja mislim kad mislim na ego kao iluziju,nista krupno,skroz jednostavno,magicno, a jako.Nesto sto nas vara i drzi u lzai.Mozda je pravu Chak kad kaze da smo sami sebe zavarali da bi sve ovo opet probali...Ali ajmo onda otkriti nacin da pobjedimo tu iluziju i svi kao ljudska rasa da nastavimo da zivimo kao BBOGGOVI!!!!

I da se naucimo da kazemo bolesnom djetetu:ti nisi bolestan,ti si bog,tjelo je bolesno.Reci losem covjeku,nisi ti los,vec neki dio tvoje psihe baziran na strahu te tjera da budes los!! itd....

Zasto to nije moguce???Zasto nam je toliko svima opran mozak da smo mi jadni,mali,da treba da se strasimo itd.....

E, sad si me skroz zbunio... Kazes da ne postoji dobro i lose (s cim se potpuno slazem), a u drugom paragrafu poslije kazes da je taj i taj covjek los zato i zato... Makar imalo logike - ja je ne vidim!

primitive101 je napisao/la:

Na to ja mislim kad mislim na ego kao iluziju,nista krupno,skroz jednostavno,magicno, a jako.Nesto sto nas vara i drzi u lzai.Mozda je pravu Chak kad kaze da smo sami sebe zavarali da bi sve ovo opet probali...Ali ajmo onda otkriti nacin da pobjedimo tu iluziju i svi kao ljudska rasa da nastavimo da zivimo kao BBOGGOVI!!!!

I da se naucimo da kazemo bolesnom djetetu:ti nisi bolestan,ti si bog,tjelo je bolesno.Reci losem covjeku,nisi ti los,vec neki dio tvoje psihe baziran na strahu te tjera da budes los!! itd....

Zasto to nije moguce???Zasto nam je toliko svima opran mozak da smo mi jadni,mali,da treba da se strasimo itd.....

Ali što ako smo mi izabrali tu iluziju, što ako mi sami želimo biti odvojeni od Boga, ta odvojenost nam pomaže da se naučimo nositi sa boli, sa patnjom sa kako ih ti nazivaš zlim ljudima, da naučimo podnostiti loše, da naučimo podnositi tugu i bol bez da budemo tužni i da nas boli... Kad to naučimo onda ćemo spoznati da nam je upravo ta iluzija u tome pomogla, jer ako smo mi dio Boga tj. ako smo sami Bogovi onda nas ništa ne može zastrašiti, ništa nam ne može nanijeti zlo, ništa nas ne može razljutiti... ali nas isto tako ništa ne može razveseliti, ne možemo osjetiti radost, sreću, toplinu... Kako znaš da je netko dobar ili loš ako ne vidiš onog drugog, a svatko od nas sam izabire što će biti

Ne ja bas suprotno kazem da je ON BOG i da ne moze biti los vec da se u njemu javila neka tvorevina bazirana na strahu koja ga tjera da je los.Dobro mozda je ispalo nejasno,ali da se ispravim.

Dakle covjek zivi pod maskom ega.I on mora u svojoj komunikaciji i smrtnom zivotu da koristi te iluzije stvorene jer je ego zavladao njegovom dusom....Dakle kad god pricamo o dobrom ili losem uvjek podrazumjevamo svjet SMRTNOG EGA,a ne bozasnkog....Dakle imamo dva konteksta:

1.Od ega--dobro i lose,zivot i smrt

2.od boga----sve je dobro i sve se voli,sve je vjecno

Dakle mi smo i dalje svjesni da je neka osoba pod egom i da misli da je smrtna i zbog toga se boji.I naravno da cemo govoriti njegovim(EGOVIM) jezikom i pokusati da mu iskorjenimo taj strah pa da ga dovedemo na razinu ne-dualnosti,tj na bozju razinu kad ce shvatiti da on nije smrtan i da je bio u lazi cjeli zivot....

Dakle s bozje strane,koju svi mi imamo Sve je ljubav i sve prihavatamo takvo kako jeste.Smrt je iluzija ega i niko zasita ne mozer da bude unistenmrtva ili da ta ENERGIJA nekako nestane...To se protivi i zakonima fizike....Dakle sve je vjecno,osim tih iluzija ega da je on smrtan,da on zivi,da je on on,da tjera nasu dusu da se odvoji od svega,jer MI smo SVE....Ti si ja,i ja sam ti....Ja tebe volim i ti mene volis....To je ono bozanskou nama....Ali uce nas da mi treba da se bojimo,borimo za zivot da bi izbjegli smrt koja ne postoji kao takva,da smo grjesni,jadni,mali,slabi....

Ustvari SVI ovi epiteti se ne odnose na NAS,bogove pune ljubavi,vec upravo na ono na sto smo mi ZAVARANI da mislimo da mi to jesmi....Dakle ti epiteti se odnose na ego,jer on je jada....Sto je i ocigledno danas u svjetu.Covjek je postao jada,sebican,zao i bez ljubavi....Pa onda kazete to je djavo....Zovite kako god to hocete,to je po meni prozivod te iluzije koja nas odvaja od boga...

Pa svi mi imamo izbor da budemo dobri i uvjek nasmijani i da svima pomazemo bilo da je porodica bilo da je neki nepoznanik....A ima li ijedan po meni ocigledniji razlog zasto to ne praktikujemo nego STRAH u vezi svega i nas samih....Strah koji nam namece od pelena...Strah nas tjera da se lazemo...Da lazemo sebe i druge....Cjelo danasnje covjecanstvo je laz bazirana na tome da smo mi smrtni....I da trebamo da za nasih jadnih,bjednih 50-70 godina da samo zivimo,da se izivljavamo,da se bogatimo...A NIJEDNO BOGATSVO NIJE NASE....


Neki djavo nas tjera da samo pokusavamo da zaradimo i prisvojima sto vise....A to je nemoguce,jer pod br 1 to sto mi prisvojimo nije nase i sto nikas necemo moci osvojiti SVE...

Dakle taj materijalni put ja LAZAN...I sam sebe laze i opovrgava...Dakle nije poenta zivota osvojiti cjeli svjet ili imati SVE,jer to sve nikad nece biti nase....

Jer ima li ijedna osoba koja zna ko je ona?????

Ne....Jer sama rjec ja,ili ja mislim,ja se osjecam se podrazumjeva na EGO ili identitet,koji nas odvaja od boga,od svega....Zato mislim da je to iluzija....Nije univerzum,nase tjelo,ili nasa dusa iluzija....Vec taj osjecaj,ta misao kad mi mislimo da smo mi nesto posebno itd.....

@ Chak....pa drago mi je da se slazete donekle sa mnom...I onda jeste zanimljivo da li je tako da smo mi bogovi,koji smo sami sebe zavarali da nismo ili se stvarno neki dio boga odvojio kao lucifer i tjera nas da isto ko i on mislimo da smo odvojeni od Boga???

meni je vjerovatnije ovo prvo,dakle da smo mi bili dio boga i da nam je bio dosadan svemir i da smo odlucili sami sebi napraviti zamku,u kojoj ustvari sta god uradili nista ne moze da nam se desi lose...Uvjek se vracam sami sebi...Dakle mi smo izmislili te iluzije,tog lucifera,nije se on odvojio niti on moze da nas zavara jer mi smo bogovi i da nismo to htjeli ne bi to ni dopustili...Dakle mi smo namjerno stvorili sotonu iliego da sami sebe zavaramo i da napravimo eksperiment nad samim sobom....

Dakle eksperiment je sam zivot,i on je cilj sam po sebi....Nema druog cilja,nije cilj ni ljubav posebno ,ni mrznja posebno ,...Vec sve to....Vec zivot sam po sebi i potpuno je nebitno sta se desi u njemu....Pkolj,rat ili ljubav .....Mi smo samo zavarali sebe da je to neki cilj,a ustvari cilj koji smo mi htjeli da napravimo sebi iz ciste dosade je sami zivot u toj kreaciji svemiru koji smo stvorili....Dakle djavo je sastavni dio nas...Morali smo ga stvoriti da bi zavarali sebe....I onda gledamo sve to sa nekog polozaja tamo negdje...A to tamo negdje je ustvari svuda oko nas.I ogre i dole itd...

Jer realno ako bog hoce da napravi neki eksperiment to niko ni ne moze da provali osim samog boga....A mi smo ti bogovi...Tako da trebamo dokazati sami sebi da smo to...Ako prihvatimo iluziju ega samo cemo prihvatiti da mi nismo bogovi,i ono VISE JA sa neke vise pozicije ce nam se samo smijati....A kad probijemo tu iluziju mi smo zavrslili taj eksperiment i spajamo se sa VISIM JA,SA BOGOM koji je svuda i mi postanemo posmatrac....Dakle ja mislim da je sve ovo samo igra ili zajebancija dje nema izgubljenih ili pobjednika....Svako je pobjednik,samo se malo igramo jer je dosadno....

Iako si ti to dosta simplificirao i pojednostavio, ali i meni se čini da je to poprilično dobar opis stvarnosti.

Odlucila sam ipak doci na ovu temu. Pise "bez egoista molim" pa...da...
Enivej, nisam procitala bas nista na ovoj temi. Mozda i budem. Makar uvodni post. Da. Nisam planirala sudjelovati ali sam mislila procitati. Onda sam mislla da ako procitam siguro cu ici nesto pisat (a lijepo pise bez egoista ). Onda sam sve to skupa odgodila.

Zasto pisem na temi koju nisam ni procitala? Pa, zato jer djelovanje Ega proucavam jako dugo i kontam da ako se i autor bavio istim poslom onda vjerojatno imamo vrlo slicne rezultate. Stoga vjerujem da mogu napisati nesto i da necu fulati temu.

Evo sto sam htjela reci ovdje:

Kada zivotinja shvati da je u smrtnoj opasnosti krene s borbom. Vjerujem da je tako i sa Egom. Ego je podmukla stvar. Pusti te da vjerujes da ga kontroliras, a zapravo on promijeni taktiku i igra jednu suptilniju igru dok ga ponovno ne uhvatis. Svakim korakom kojim si blizi stvarnom kontroliranju Ega on postaje sve lukaviji. I sve spremniji na totalno ludjacke poteze/izljeve. Kao kad kod umiruceg nastupi onaj kratki period u kojem mu bude bolje prije nego umre. Naravno, daleko sam ja od apsolutne kontrole i rjesavanja Ega ali mislim da sam u stanju poprilicno dobro prepoznati kada me zajebiiip ma koliko suptilno to bilo.

Trenutno sam u tzv. problemu "iduceg levela". Mislim da bih mogla preci na iduci level rjesavanja Ega i sad je ovaj poceo divljat. To mi je prilicno siguran znak da sam na pravom putu U takvim je trenutcima najteze jos jednom priznati njegovu snagu. A jos je teze to kazati otvoreno. Ali bas zato to treba napraviti. Pa eto. Radim. Pa makar crkla.

Pozdrav Egu

Vidi se da si iskusan istrazivac stare okultne misterije Ego-pun-Strahicus.Vase izvanredno zalaganje na casu dovelo vas je do sljedec nagrade od strane strucnog zirija Mene i malog mene:

Naravno da nisi toliki egoista ako ga istrazujes...Zato me interesuje tvoje nadovezivanje na posove a odje ima svega..Pa navali i razvali...