The Matrix

zvezda je napisao/la:

...pa, budjenje jeste prvi korak, ali nije lak svima... *

a ti si se probudila?

hm...mislim da je moguće povući paralelu između "Matrixa" i platonove koncepcije špilje...mislim ideja koja se nalazi iza obje priče je ista... i što je najvažnije NIKAD NE ZASTARJEVA.

"sistem" (bilo elijeni, strojevi ili recimo političari )uvijek nameće svoju viziju stvarnosti - koja naravno nema veze sa stvarnim stanjem.
Kako je u matrici potrebno shvatiti da žlica zapravo ne postoji ( ili u špilji kako sjene na zidu špilje nisu pravo stanje stvari) tako se to može primjeniti i na naš život.

mislim da se rješenje iluzije za početak krije u našim emocijama...i kako one utjeću na tebe...
naš pogled na smrt, na ljubav, na mnogo toga je u principu uvjetovan - ne onakav kakav bi prirodno trebao biti.

evo npr. dokaz da emocije ubijaju - ljudi skloni anksioznosti i općenito depresivni luče više kortizola koji je hormon stresa. on automatski utjeće na zdravlje tvojih organa ali i na tvoj e opće stanje. kako si stalno pod tim hormonom navikavaš se na njega i postaješ ovisan o stresu. zvući paradoksalno ali to je istina. I živis u tom svijetu iluzije - sve je loše, naporno, sivo i puno stresa - a stvarno stanje nije takvo...

tako ja donekle shvaćam pojam iluzije...ali to je samo početak

razzor123 je napisao/la:

Evo zanima me što mislite o tome ne samo u smislu filma već općenito. Vjerujete li da ovo što vidimo zapravo nije stvarnost? Ili je možda sve samo san? Iluzija?

Napisao je David Icke knjigu o tome, a knjiga se zove "Beskrajna ljubav je jedina istina". Nisam ju čitao ali tema knjige je da smo mi svi spojeni na nekakav centralni kompjuter koji nam šalje signale u mozak i radi sliku stvarniosti koja zapravo nije ovakva.

Htio sam ju i kupiti ali kada sam došao u knjižaru nije je bilo

VValjda će bit više sreće idući put :D:D

mewithoutYou je napisao/la:

hm...mislim da je moguće povući paralelu između "Matrixa" i platonove koncepcije špilje...mislim ideja koja se nalazi iza obje priče je ista... i što je najvažnije NIKAD NE ZASTARJEVA.

"sistem" (bilo elijeni, strojevi ili recimo političari )uvijek nameće svoju viziju stvarnosti - koja naravno nema veze sa stvarnim stanjem.
Kako je u matrici potrebno shvatiti da žlica zapravo ne postoji ( ili u špilji kako sjene na zidu špilje nisu pravo stanje stvari) tako se to može primjeniti i na naš život.

mislim da se rješenje iluzije za početak krije u našim emocijama...i kako one utjeću na tebe...
naš pogled na smrt, na ljubav, na mnogo toga je u principu uvjetovan - ne onakav kakav bi prirodno trebao biti.

evo npr. dokaz da emocije ubijaju - ljudi skloni anksioznosti i općenito depresivni luče više kortizola koji je hormon stresa. on automatski utjeće na zdravlje tvojih organa ali i na tvoj e opće stanje. kako si stalno pod tim hormonom navikavaš se na njega i postaješ ovisan o stresu. zvući paradoksalno ali to je istina. I živis u tom svijetu iluzije - sve je loše, naporno, sivo i puno stresa - a stvarno stanje nije takvo...

tako ja donekle shvaćam pojam iluzije...ali to je samo početak

Lijepo razmišljanje. Hvala i dobro nam došao, mewithoutYou :cheers:

Negativne emocije općenito ubijaju. Ali i kad se pojave treba ih se riješiti što prije

@malenaivi
Ja se budim... ne znam hocu li se ikada probuditi, a nije mi ni bitno... Uzivam u putovanju, umesto da ocajnicki stremim ka cilju...

@mewithoutYou
Welcome!!!
Veoma mi se dopada gore napisano... *

mewithoutYou je napisao/la:

hm...mislim da je moguće povući paralelu između "Matrixa" i platonove koncepcije špilje...mislim ideja koja se nalazi iza obje priče je ista... i što je najvažnije NIKAD NE ZASTARJEVA.

"sistem" (bilo elijeni, strojevi ili recimo političari )uvijek nameće svoju viziju stvarnosti - koja naravno nema veze sa stvarnim stanjem.
Kako je u matrici potrebno shvatiti da žlica zapravo ne postoji ( ili u špilji kako sjene na zidu špilje nisu pravo stanje stvari) tako se to može primjeniti i na naš život.

mislim da se rješenje iluzije za početak krije u našim emocijama...i kako one utjeću na tebe...
naš pogled na smrt, na ljubav, na mnogo toga je u principu uvjetovan - ne onakav kakav bi prirodno trebao biti.

evo npr. dokaz da emocije ubijaju - ljudi skloni anksioznosti i općenito depresivni luče više kortizola koji je hormon stresa. on automatski utjeće na zdravlje tvojih organa ali i na tvoj e opće stanje. kako si stalno pod tim hormonom navikavaš se na njega i postaješ ovisan o stresu. zvući paradoksalno ali to je istina. I živis u tom svijetu iluzije - sve je loše, naporno, sivo i puno stresa - a stvarno stanje nije takvo...

tako ja donekle shvaćam pojam iluzije...ali to je samo početak

Welcome mewithoutYou

U jednu ruku mi smo cesto robovi nasih emocija...i to je, kako god okrenes, cini se, tako...
E sad...tu se postavlja vise pitanja... Ako je to ono sto nas drzi u Matrici sto bi se dogodilo da svi postanemo svjesni i probudimo se iz spomenute Matrice? Da li to znaci da bi svijet, kao takav (tj. ovakav), zapravo prestao postojat? Sto bi to prakticno znacilo?
Dalje imamo problem fizickog tijela...naime, kemija u mozgu je kemija u mozgu...i ako je ona na neki nacin poremecena (kao npr. kod depresije)...covjek jednostavno nema nikakvu sansu da se izvuce sam od sebe... Ono sto hocu reci jeste, da mi se cini, da su ljudi fizicki i duhovno isuvise isprepleteni... Fizioloski gledano, kemija utjece i na nas organizam ali i na svjest... Pa sad... Kako se iscupati iz toga... Ne kazem da nije nemoguce...ali kako? Pogotovo kako to primjenit na masama?
Na koncu sve ovo mozda jeste samo iluzija...ali to je jedino sto donekle poznajemo...to je nasa stvarnost...

Da pitam jos nesto...ako bismo, recimo, uspjeli kontrolirati emocije...ako bismo ih doveli u pravi sklad...dakle, svjesni da nikog ne posjedujemo, svjesni da je smrt smo prijelaz, svjesni da nikog ne gubimo (jer nikog ni ne posjedujemo), i sl.... Sto ostaje? Sto osjecamo? Ljubav? Razumjevanje? Mir? Ali i to su osjecaji...

Pozz

Namcor je napisao/la:

mewithoutYou je napisao/la:

hm...mislim da je moguće povući paralelu između "Matrixa" i platonove koncepcije špilje...mislim ideja koja se nalazi iza obje priče je ista... i što je najvažnije NIKAD NE ZASTARJEVA.

"sistem" (bilo elijeni, strojevi ili recimo političari )uvijek nameće svoju viziju stvarnosti - koja naravno nema veze sa stvarnim stanjem.
Kako je u matrici potrebno shvatiti da žlica zapravo ne postoji ( ili u špilji kako sjene na zidu špilje nisu pravo stanje stvari) tako se to može primjeniti i na naš život.

mislim da se rješenje iluzije za početak krije u našim emocijama...i kako one utjeću na tebe...
naš pogled na smrt, na ljubav, na mnogo toga je u principu uvjetovan - ne onakav kakav bi prirodno trebao biti.

evo npr. dokaz da emocije ubijaju - ljudi skloni anksioznosti i općenito depresivni luče više kortizola koji je hormon stresa. on automatski utjeće na zdravlje tvojih organa ali i na tvoj e opće stanje. kako si stalno pod tim hormonom navikavaš se na njega i postaješ ovisan o stresu. zvući paradoksalno ali to je istina. I živis u tom svijetu iluzije - sve je loše, naporno, sivo i puno stresa - a stvarno stanje nije takvo...

tako ja donekle shvaćam pojam iluzije...ali to je samo početak

Welcome mewithoutYou

U jednu ruku mi smo cesto robovi nasih emocija...i to je, kako god okrenes, cini se, tako...
E sad...tu se postavlja vise pitanja... Ako je to ono sto nas drzi u Matrici sto bi se dogodilo da svi postanemo svjesni i probudimo se iz spomenute Matrice? Da li to znaci da bi svijet, kao takav (tj. ovakav), zapravo prestao postojat? Sto bi to prakticno znacilo?
Dalje imamo problem fizickog tijela...naime, kemija u mozgu je kemija u mozgu...i ako je ona na neki nacin poremecena (kao npr. kod depresije)...covjek jednostavno nema nikakvu sansu da se izvuce sam od sebe... Ono sto hocu reci jeste, da mi se cini, da su ljudi fizicki i duhovno isuvise isprepleteni... Fizioloski gledano, kemija utjece i na nas organizam ali i na svjest... Pa sad... Kako se iscupati iz toga... Ne kazem da nije nemoguce...ali kako? Pogotovo kako to primjenit na masama?
Na koncu sve ovo mozda jeste samo iluzija...ali to je jedino sto donekle poznajemo...to je nasa stvarnost...

Da pitam jos nesto...ako bismo, recimo, uspjeli kontrolirati emocije...ako bismo ih doveli u pravi sklad...dakle, svjesni da nikog ne posjedujemo, svjesni da je smrt smo prijelaz, svjesni da nikog ne gubimo (jer nikog ni ne posjedujemo), i sl.... Sto ostaje? Sto osjecamo? Ljubav? Razumjevanje? Mir? Ali i to su osjecaji...

Pozz

Pa zašto bi odbacio sve emocije? Poznato je da pozitivne emocije dobro utječu na sve.
Ali kad to kažem ne mislim da je dobro slijediti "No brain, no pain"

Lubav (univerzalna) i radost, po mnogima, nisu emocije, vec stanja duha, poticu iz dubine, iz Sebstva... *

zvezda je napisao/la:

Lubav (univerzalna) i radost, po mnogima, nisu emocije, vec stanja duha, poticu iz dubine, iz Sebstva... *

Tocno, ali i ako ih neki zovu emocijama nije bitno...vazno je tako dozivljavati svijet

razzor123 je napisao/la:

Pa zašto bi odbacio sve emocije? Poznato je da pozitivne emocije dobro utječu na sve.
Ali kad to kažem ne mislim da je dobro slijediti "No brain, no pain"

Ko je rekao da se trebaju odbacit sve emocije? Ja ne. Ja se samo pitam? Povodim se za onom "Ne postoje glupa pitanja, samo glupi odgovori"....ne kazem time da je tvoj odgovor glup nego samo da se volim pitat ma kako to drugima glupo izgledalo...
Mene samo zanimaju razmisljanja, teorije i tome slicno...

Pa ako mozes malo razlozi svoj gornji odgovor...sto ti mislis o svemu tome...tako cemo moci dalje razvijati teoriju

razzor123 je napisao/la:

zvezda je napisao/la:

Lubav (univerzalna) i radost, po mnogima, nisu emocije, vec stanja duha, poticu iz dubine, iz Sebstva... *

Tocno, ali i ako ih neki zovu emocijama nije bitno...vazno je tako dozivljavati svijet

Vidis, ja ne znam da je to bas tocno...istina, super zvuci...al bas da mogu tvrdit da je tocno...ja ne mogu...ako netko moze - svaka cast...
A ne mogu iz jednostavnog razloga sto se isto to moze reci i za mrznju ili neku drugu, nazovimo, emociju...
Misljenja sam da - da bi se moglo nesto tvrditi prvo bi trebalo definirati i utvrditi sto je to univerzalna ljubav? Postoji li univerzalna mrznja? Kako se npr. univerzalna ljubav razlikuje od "obicne"? Zasto univerzalna ljubav nije emocija nego stanje duha? Sto to tocno znaci? Da li je i mrznja stanje duha? Jel to ovisi od osobe tj. duha? Da li su i ljubav i mrznja samo energije koje je se iz aspekta svemira i promatraju samo kao energije?

Evo da pokusam objasniti...

Emocija izazove neku vrstu uzburkanosti, pometnje, blagu konfuziju koja zna biti i veoma slatka i veoma strasna... svakako, moze se uporediti sa ustalasanom povrsinom, ona uznemirava na neki nacin. Ljubav je rec koja se precesto koristi i cesto pod njome zapravo pogresno podrazumevaju samo ljubav izmedju pripadnika razlicitih polova, dakle seksualnu privlacnost, koju bi zapravo trebali nazvati zudnja ili pozuda, zelja... uz to cesto dolazi i primesa zelje za posedovanjem, dominacijom ili kontrolom. Dakle, nisam mislila na ovakve ljubavi. Ljubav je divno i cisto osecanje koje je savrseno samodovoljno i ne treba mu odraz ni u cijim ocima, ono postoji samo radi samog svog postojanja, a ne da bi zadovoljilo bilo koga. Moze se iskreno voleti mnogo ljudi istovremeno... To bi bila ta univerzalna ljubav koja je, kao i iskrena radost, duboka, tiha, spokojna, lagana... Ne izaziva ustalasanost, nemire, neprospavane noci ni bilo kakvu uznemirenost... Zato odbijam da ih svrstam u emocije, jer rec emocija znaci upravo ustalasanost, uznemirenost... *

zvezda je napisao/la:

Evo da pokusam objasniti...

Emocija izazove neku vrstu uzburkanosti, pometnje, blagu konfuziju koja zna biti i veoma slatka i veoma strasna... svakako, moze se uporediti sa ustalasanom povrsinom, ona uznemirava na neki nacin. Ljubav je rec koja se precesto koristi i cesto pod njome zapravo pogresno podrazumevaju samo ljubav izmedju pripadnika razlicitih polova, dakle seksualnu privlacnost, koju bi zapravo trebali nazvati zudnja ili pozuda, zelja... uz to cesto dolazi i primesa zelje za posedovanjem, dominacijom ili kontrolom. Dakle, nisam mislila na ovakve ljubavi. Ljubav je divno i cisto osecanje koje je savrseno samodovoljno i ne treba mu odraz ni u cijim ocima, ono postoji samo radi samog svog postojanja, a ne da bi zadovoljilo bilo koga. Moze se iskreno voleti mnogo ljudi istovremeno... To bi bila ta univerzalna ljubav koja je, kao i iskrena radost, duboka, tiha, spokojna, lagana... Ne izaziva ustalasanost, nemire, neprospavane noci ni bilo kakvu uznemirenost... Zato odbijam da ih svrstam u emocije, jer rec emocija znaci upravo ustalasanost, uznemirenost... *

Tako nekako i ja to shvaćam. Jeste li ikada imali neki osjećaj da su svi ljudi vrijedni i bez obzira na njihove postupke, da vas raduje svaka njihova odluka? a to proizlazi iz respekta prema svemu ili "univerzalne ljubavi"

@ namcor:

što se tiće mržnje sjećam se da sam negdje čitao jednu filozofsku raspravu gdje učenik pita učitelja nešto tipa:
"...ako u univerzumu postoji apsolutno svjetlo, postoji li i apsolutna tama?
a na to pitanje učitelj mu odgovara: tama je privid jer tama ne postoji. Postoji samo svjetlo i ODSUSTVO svijetla"

pa možda to pomaže u objašnjavanju tvog pitanja...

p.s. hvala vam na dobrodošlici! forum je stvarno jaaaako zanimljiv

razzor123 je napisao/la:

zvezda je napisao/la:

Evo da pokusam objasniti...

Emocija izazove neku vrstu uzburkanosti, pometnje, blagu konfuziju koja zna biti i veoma slatka i veoma strasna... svakako, moze se uporediti sa ustalasanom povrsinom, ona uznemirava na neki nacin. Ljubav je rec koja se precesto koristi i cesto pod njome zapravo pogresno podrazumevaju samo ljubav izmedju pripadnika razlicitih polova, dakle seksualnu privlacnost, koju bi zapravo trebali nazvati zudnja ili pozuda, zelja... uz to cesto dolazi i primesa zelje za posedovanjem, dominacijom ili kontrolom. Dakle, nisam mislila na ovakve ljubavi. Ljubav je divno i cisto osecanje koje je savrseno samodovoljno i ne treba mu odraz ni u cijim ocima, ono postoji samo radi samog svog postojanja, a ne da bi zadovoljilo bilo koga. Moze se iskreno voleti mnogo ljudi istovremeno... To bi bila ta univerzalna ljubav koja je, kao i iskrena radost, duboka, tiha, spokojna, lagana... Ne izaziva ustalasanost, nemire, neprospavane noci ni bilo kakvu uznemirenost... Zato odbijam da ih svrstam u emocije, jer rec emocija znaci upravo ustalasanost, uznemirenost... *

Tako nekako i ja to shvaćam. Jeste li ikada imali neki osjećaj da su svi ljudi vrijedni i bez obzira na njihove postupke, da vas raduje svaka njihova odluka? a to proizlazi iz respekta prema svemu ili "univerzalne ljubavi"

Da se ponovim...sve to jako dobro zvuci...i mislim da je jasna razlika izmedju ljubavi i zelje ili zaljubljenosti... Naravno da je neupitno da se moze voljeti vise ljudi istodobno... I tu ljubav mozemo isto zvati emocijom ako zelimo...ili ne moramo ako necemo... emocija je samo rijec... Zato sam ja dala hrpu pitanja i razmisljanja o toj temi...a ne definirala nesto... Tim pitanjima i razmisljanjima pokusavam se priblizit tudjim razmisljanjima... Ali ovo obrazlozenje, koje je u principu vjerojatno svima jasno, ne daje odgovor na moja pitanja...
Za pocetak ljubav majke prema djetetu...nije, recimo, isto kao ljubav dvoje ljubavnika... Da li je ljubav majke prema djetetu univerzalna? Ako majka izgubi dijete da li se njena ljubav moze premetnuti u mrznju prema krivcu...da li je to univerzalna mrznja?
To su samo pitanja/teorije... pa sad...

mewithoutYou je napisao/la:

@ namcor:

što se tiće mržnje sjećam se da sam negdje čitao jednu filozofsku raspravu gdje učenik pita učitelja nešto tipa:
"...ako u univerzumu postoji apsolutno svjetlo, postoji li i apsolutna tama?
a na to pitanje učitelj mu odgovara: tama je privid jer tama ne postoji. Postoji samo svjetlo i ODSUSTVO svijetla"

pa možda to pomaže u objašnjavanju tvog pitanja...

p.s. hvala vam na dobrodošlici! forum je stvarno jaaaako zanimljiv

Sto se tice te teorije o odsudstvu svjetla...navodno je to rekao Albert Einstein svom ucitelju...kao ne postoji zlo...zlo je samo odsudstvo Boga...

I sve je to jako lijepo...i ta prica sa Einsteinom mi je super...ali to su samo teorije...a ja volim preispitivati teorije...cak i ako mi se svidjaju... I zato postavljam pitanja...
Jer, vidis, mi svjetlo dozivljavamo kao nesto pozitivno, a tamu kao negativno...ali ko kaze da je to tako...mozda postoje bica koja su obrnuta od nas...koje svjetlo ubija...sto oni kazu...da je svjetlo odsudstvo tame?
Pa reci...sto ti mislis o svemu tome?

I drago mi je da ti se svidja ovdje na forumu i nadam se da cemo se cesto citati

Ljubav se nikada ne moze pretvoriti u mrznju... *

zvezda je napisao/la:

Ljubav se nikada ne moze pretvoriti u mrznju... *

OK...i ja vjerujem u to...i nadam se da je tako... Ali mislis li da netko, ko je izgubio sve sto mu je znacilo na ovom svijetu, moze tu "prazninu" "ispuniti" mrznjom? Mislis li da netko moze istinski mrziti nekoga (iz kojeg god razloga bilo)?

Sve se svodi na činjenicu da mržnja nije emocija koja donosi onaj ključan korak naprijed.

Mržnja uništava, nagriza i blokira.

Znači, procesi koji prate mržnju i tu cijelu obitelj sličnih emocija za čovjeka nemaju dugoročnu korist.
Tu se vraćamo na priču o emocijama i njihovom utjecaju na stvaranje iluzije.

Recimo, brojne filozofske škole temelje imaju u RAZUMIJEVANJU svih procesa.
I stvarno, kada razumiješ kojim je netko strahovima, nerazumijevanjem i boli bio vođen shvaćaš da mržnja proizlazi iz pukog neznanja.
I nerazumijevanja temeljnih životnih procesa, naravno.

zvezda je napisao/la:

@malenaivi
Ja se budim... ne znam hocu li se ikada probuditi, a nije mi ni bitno... Uzivam u putovanju, umesto da ocajnicki stremim ka cilju...

@mewithoutYou
Welcome!!!
Veoma mi se dopada gore napisano... *

sviđa mi se tvoj odgovor

Hvala... *

By the way, ne verujem u iskrenu, duboku mrznju... Bar je ja ne mogu osetiti... nikoga ne mrzim... *

U principu ni ja...uostalom mrznja je sekundarni osjecaj kojeg nemaju svi ljudi...kao ni ljubomoru, recimo...
Ipak...sve je otvoreno za diskusiju...

Ali meni se cini (kao sto mi se, nazalost, cesto puto dogodilo) da iz nekih razloga neki ljudi moje postove znaju shvatiti kao atentat na sebe ili kao da ja nesto tvrdim... Ja sam, pak, misljanja da maximalno dajem do znanja da su to samo pitanja i teorije, a nikako tvrdnje...a na sto na koncu ne dobijem odgovor u vidu razmisljanja vec nekih citata ili stavova negdje procitanih... Ne razumijem zasto ne mozemo razgovarati i o stvarima koje nam se ne dopadaju? Istina, puno je ljepse prigrliti nesto sto nam se dopada i reci to je to i nema preko toga...OK...al ja ipak volim gledati i preko toga...pa se onda u kruznoj petlji vratiti na prvo ili pak shvatiti da postoje jos neki putevi...
To je samo moje misljenje...i nadam se da sam ga uspjela objasniti...

Pozz

Namcor je napisao/la:

Ali meni se cini (kao sto mi se, nazalost, cesto puto dogodilo) da iz nekih razloga neki ljudi moje postove znaju shvatiti kao atentat na sebe ili kao da ja nesto tvrdim... Ja sam, pak, misljanja da maximalno dajem do znanja da su to samo pitanja i teorije, a nikako tvrdnje...a na sto na koncu ne dobijem odgovor u vidu razmisljanja vec nekih citata ili stavova negdje procitanih... Ne razumijem zasto ne mozemo razgovarati i o stvarima koje nam se ne dopadaju? Istina, puno je ljepse prigrliti nesto sto nam se dopada i reci to je to i nema preko toga...OK...al ja ipak volim gledati i preko toga...pa se onda u kruznoj petlji vratiti na prvo ili pak shvatiti da postoje jos neki putevi...
To je samo moje misljenje...i nadam se da sam ga uspjela objasniti...

hm...ako se ovo odnosi na moj post onda mislim da si nešto krivo shvatila

nisam ništa explicite ustvrdio...diskusija ide dalje

Ma jok na tvoj!

Nisam na nikog ponaosob ciljala... samo generalno je atmosfera postala takva...nema nekog razmisljanja vec samo izjave koje nista ne objasnjavaju...koje ne navode proces kojim se doslo do tog zakljucka...koje se temelje na necem lijepom od cega nije bas ugodno odstupit...koje kao da hoce reci da moja pitanja nemaju nikakvog smisla (OK, mozda i nemaju ali ja bih do toga radije dosla kontemplacijom nego macem)...koje zvuce kao da je sve svima savrseno jasno...
E pa meni nije jasno...a ne mogu se zadovoljiti izjavom o univerzalnoj ljubavi na nacin da ju spomenem i stanem na tome...jel bi mogla kakva osobna razmisljanja o tome? O svemu?
Dakle...rasprava ide dalje