Pripadate li ovom svijetu?

schmizzl je napisao/la:

...
"možda zbilja ne pripadaš ovom svijetu, ali svakako pripadaš Svemiru..
a i ovaj svijet mu pripada.. pa eto..sve je to jedno..
i ti si dio Jedne Sile, Univerzalne Energije"

Baš sam i ja ovo mislio reći, svi smo mi dio velikog Svemira, ali kao da to zaboravljamo ili ne želimo razmišljati u tim okvirima. Kao da nam je to nekako previše, lakše se snalazimo u ovom našem malom Sunčanom sustavu

tako je cha...
a također, istina je da se sa osjećajem pripadnosti ne rađamo, on se stvara i razvija tokom života i usko je povezan sa ljubavlju.
na kraju krajeva, svi vi koji osjećate da ne pripadate ovdje... obiđite cijeli svijet (kuglu zemaljsku), kročite u svako naselje i komunicirajte sa ljudima. ne osjetite li pripadnost ni na jednom mjestu... idemo tražiti dalje.. dalje od egzosfere..

Ponekad se pitam postoji li uopće mjesto prave pripadnosti ili je sve to samo vezano za naše osjećaje. Čas nam je ovdje ugodno, čas ondje...

poanta je u tome da prvo osjetiš da pripadaš sam sebi.. nakon toga sve ide lakše..

schmizzl je napisao/la:

istina je da se sa osjećajem pripadnosti ne rađamo, on se stvara i razvija tokom života i usko je povezan sa ljubavlju.

Jedna pametna i mudra izreka koju ću zapamtit

Legionar je napisao/la:

schmizzl je napisao/la:

istina je da se sa osjećajem pripadnosti ne rađamo, on se stvara i razvija tokom života i usko je povezan sa ljubavlju.

Jedna pametna i mudra izreka koju ću zapamtit

Ja je još nisam razvila.
Ne u potpunosti, a valjda dijelom jesam.

Ma to je objašnjenje zašto se neki ljudi osjećaju da ne pripadaju ''ovdje''. Srži karaktera i načina razmišljanja te okolina jednostavno se predrugačiji od pojedinca do pojedinca da bi se svi uklopili i osjećali pripadnost, u kojem god to društvu bilo, jer, iako su ljudi mnogo različiti, imaju isto 'gorivo' za vođenje komunikacije i zapravo se razlike u društvima temelje na vođenju različite interpretacije istog.

Svakako dijelim neki osjećaj da ovo nije sve što postoji, tj. da ima nečeg nama zasad nevidljivog i nespoznatljivog. To su one stvari koje se uglavnom vežu uz druge 'dimenzije' postojanja. Ali što se same iskonske pripadnosti tiče, tu sam poprilično nesiguran, ne samo oko osjećaja, već i oko tog pojma pripadnosti.

@legi... hvala... meni je ovo baš kompliment!

@athena... sam tvoj izbor nicka, naslućuje želju i potragu za mudrošću.
prema navedenim godinama mogu ti reći da si dovoljno mlada da još uvijek tražiš bolje, a dovoljno iskusna da znaš da je ono što posjeduješ jako vrijedno..
pripadaš tek cijela, duhom i tijelom.. nakon smrti što će biti nitko ne zna, no dok si ovdje, sigurna sam da je ovo točna tvrdnja..
za početak pripadaš ovdje, pripadaš svojoj obitelji, ljudima koji te okružuju. pripadaš zemlji po kojoj hodaš i riječim koje govoriš.
najsažetije rečeno, pripadaš svemu što voliš.

a samo to što razmišljaš o pripadnosti, o smislu, govori puno o tebi..
odgovor dolazi tek na precizno postavljeno pitanje.. a ti postavljaš dobra pitanja... vidim ja, na pravom si putu..

sigurna sam da si razvila osjećaj pripadnosti,.. ali to je nešto što konstantno obnavljaš, osvježavaš, nešto dodaješ i nešto oduzimaš.. i na najmanjem se predahu izgubiš, i pitaš, gdje li sam ono stao/a??
tako da..ne odustaj, gradi i dalje..

@omega..sve to stoji... i konstantno pitanje i vjera i nastojanje da se objasni "to nešto"..
ali što će biti neka bude.. ne dozvoli da ti tako proleti ovaj zemaljski život. trudi se što više povezivati se sa ljudima, vjeruj da si tu s razlogom i da je dobro da u datom trenutku neke stvari ne možemo objasniti. upravo one razvijaju našu kreativnost, golicaju maštu i bude najskrivenije osjećaje.
i tako ćemo svi redom umrijeti (ako nikako drukčije, onda tjelesno), to je ono jedino što će nas sustići htjeli mi to ili ne. svemu se možemo oduprijeti, smrti ne možemo.
pa kad znaš da će do toga doći, iskoristi ovaj trenutak i ono što ti on pruža.. obogati se iskustvom kakvog su okusa voćni sladoledi, kako je nježan poljubac nekoga za kim žudiš, kako je toplo grijeti se kraj peći dok vani pada snijeg...
osjećaj, uči, pamti, zato smo tu, zato je sve kako treba biti..

bas si dobro objasnila zasto smo na zemlji. potpuno sam tvoga misljenja

kao dijete nikada nisam imala takav feeling ili ga s ebarem ne sjecam ali unazad par godina sve se promjenilo barem meni...neznam stalno imam isti osjecai koi sam gore kod nekoga procitala,ono da ima osjecaj kao da je samo posudio svoe tijelo....ja to definiram barem kod sebe kao da sam u neku ruku uspjela odvojiti psihicko(duhovno,kako god,neznam) od tjelesnog.samu sebe vrlo cesto ulovim u razmisljanju da mi je tijelo samo kao alat tj trenutno samo kao prevozno sredstvo(znam da zvuci glupo ne cerekaite se XD) ili bolje objasnjenje kao da je onai najbitniji dio mene zatvoren u kutiji iz koje ja savrseno mogu obavljati sve dnevne zadatke kako god znaci ne ometa me ali neznam nekako osjetim ju i svjesna sam da ju pokrecem ali opet kao i da mogu bez nje.neznam tesko je to opisati u razgovoru kamoli jos pisati.u glavi sve to nekako jednostavno izgleda ali kada trebam to objaniti nekome jednsotavno se neznam izraziti

Dobrodošla, Sang Real
Jesi li se na taj način riješila nekih ovisnosti ili ih nikad nisi niti imala?

hej,..nisi jedina...i ja se tako osječam kao da moram jos nesto obaviti otici negdje, kao da ovdje ne priapadam...ponekad mi se cini da nesto dolazi...nrki događaj...neznam...

Cini se da kada tek dojdemo budemo jos pod tim nekim euforicnim osjecajem sto smo (opet) tu ali s vremenom "dojdemo k sebi" i pokontamo da ovo ipak nije nas pravi dom.

Sad mi pada na pamet jedna poslovica koja kaže da je čovjekov dom tako gdje se on nalazi. Dakle to nije neko mjesto, već smo mi ti koji od bilo kojeg mjesta možemo stvoriti naš dom. Ovdje na Zemlji ga je jako teško stvoriti i čini se da se i ne isplati truditi. No da li je doista tako, da li smo već u startu osuđeni na propast tj. na to da ne možemo ništa postići. Ne znam, možda i je, a možda je samo jako teško, a time je i izazov puno veći. Možda svi mi koji smo došli ovdje volimo izazove, možda smo pustolovi koji želimo da nam bude teško, ali smo to zaboravili

ne Čak, nekaj si pomješo - čovjekov dom je tamo gdje mu je srce... jel tak nekak ide??

Tako je Glo...tako to ide

Još samo kad bi znali di nam je srce

2,5 - 4 cm ispod prsne kosti

Mislio sam da je moj dom ipak malo veći '

Stisni saku i toliko je tvoje srce

To je neka poslovica ili?

Ne, stisni saku i to je, od prilike, velicina tvog srca. Dakle, moja saka je manja i moje srce je manje od tvoga

To je sigurno tako? Mislim, znanstvena tvrdnja?