Pripadate li ovom svijetu?

Znači istovremeno se može misliti da smo mi duše koje ne pripadamo ovdje ili se može misliti da smo 20 reinkarancija živjeli na nekom drugom planetu, pa smo sada došli na Zemlju. Jesam li dobro shvatio?

Jok...samo da imamo osjecaj da ovo nije jedino sto postoji...to je temelj...a sad da li imamo razvijenu teoriju (ili opet osjecaj) da li se tu radi o inkarnacijama ili necem trecem spada u detalje.

trenutno sada imam osjecaj da sam mislima daleko od zemlje lol

A o cemu mislis?

a o svemu pomalo o tom kako sam dala mackice ...i kak mi je zao....zatim malo o Aerobicu ma o svemu a sada si razmisljam sta je danas za rucak

Sve su to 'svakodnevne' misli, jel

ja imam osjećaj da je Zemlja neka vrsta poligona koja koristi nama za stjecanje iskustva, moje mišljenje

Gripphon je napisao/la:

Sve su to 'svakodnevne' misli, jel

naravno

gagi_ je napisao/la:

ja imam osjećaj da je Zemlja neka vrsta poligona koja koristi nama za stjecanje iskustva, moje mišljenje

Jedan od poligona

Alpha je napisao/la:

gagi_ je napisao/la:

ja imam osjećaj da je Zemlja neka vrsta poligona koja koristi nama za stjecanje iskustva, moje mišljenje

Jedan od poligona

Da, da, ili mozda smo jednostavno neka bića kojima je vrsta zabave npr proživjeti ovakav materijalni život, malo glupo ali padne mi na pamet

iskreno mislim da ne pripadamo ovdje... gledam po duhovnom smislu, jer mi kao takva bića imamo puno veći potencijal za razvijanje a ovaj svijet nam daje mogućnost ( koji mi objeručke prihvačamo ) kočenja materijom koja na kraju tako i onako ne vrijedi ni pišljivog boba

Osjećam se kao gost

ja se osjećam kao da pripadam ovdje, u smislu da sam došla ovdje zbog nečega. ali isto tako imam osjećaj da ovo nije jedino mjesto mog života.
još negdje živim....

i ja isto mislim da negdje drugdje isto zivim

ja živim ovdje i u snovima... gdje se po treću noć udajem, a nikako do oltara doć

još si mlada, budeš....

ma ne bi se ja udala, nego vjerujem da ako se udam u snu da će ti snovi prestati i da ću sanjati nešto manje tragično

Pa radije pripazi za koga se udaješ, nije to najgora stvar koja ti se može dogoditi

znam uvijek se može naći netko tko će me razuvjeriti... tj. nadam se
ali jedino što znam da ne bi brak svojih roditelja, ja bi poludila u prvoj godini, a kamo li nakon 23

Da, to nije dobro za početak. No moji su recimo imali jako sretan brak dok sam bila mala, kasnije se našla jedna kriza koju su konstruktivno riješili i tako, vidjela sam da je to moguće i dobro je znati da jest.

blago tebi, kod mene se sve riješava tušinom i tužakanjem djeci

Već sam dugo svjesna da mi je blago. No znam dosta ljudi s problemima u braku, takva su vremena pored svih ostalih faktora. Roditelji su takvi kakvi jesu, mi ih nismo (svjesno) odabrali, ali kad se jednom odvojimo od njih imamo pravo na svoj vlastiti život bez ponavljanja pogrešaka. Mislim da je dobro pripaziti da ne ponavljamo obrasce svojih roditelja u životu. To se često događa jer smo ih naprosto upili još kao djeca. Trebali bismo procijeniti što trebamo zadržati, a što najbolje ostaviti iza sebe i na to aktivno pripaziti da nam se podmuklo ne vrati. S 19 godina, iako si još materijalno i donekle emocionalno ovisna o njima, možeš ih pokušati vidjeti s distance, kao manje zainteresirani promatrač. Onda možda uvidiš u čemu griješe i zašto ti je tako teško boraviti s njima. Nakon analize možeš pokušati smisliti taktiku preživljavanja sa što manje traumi.

ma oni tako već 7 godina, tri puta su bili pred sudom i predomislili se u zadnji čas, ja aktivno navijam da se napokon rastanu, jer su već uništili moju sestru... problem je što svi u meni vide oslonac, a onda se kasnije okome na mene kad im kažem istinu.

Kužim. To su tipični zahvati koji idu u kategoriju manipulacije. Drži se svoga i pokušaj se ne sekirati, koliko možeš.

čudno je samo to što se svađe obićno odvijaju kad se netko upisuje u srednju, fax ili završava tešku godinu...
ma izvrsni su oni manipulanti, ali bez brige držim se svoga ko pijan plota