Vaši snovi - sanjarica

ja sam sanjala da mi je ocuh ponovo pocino samoubojstvo

jednom je vec pokusao al eto doktori su bili brzi...neznam sto to znaci neki moi podsvjesni strah ili sto?

Snove je teško protumačiti.

San bi mogao značiti da ćeš sama sebe ponovo dovesti u neugodnu situaciju

Ovo moje objašnjenje ne prihvaćaj "zdravo za gotovo"

da kuzim...do sada sam cula samo da sam mu produzila zivot time o.O

Bio sam u indiji. Nastali su neki neredi na ulici. Policija je izasla na
cestu, trazili su nekog. Ja sam se sklonio u neko dvoriste, policija je
zatim dosla u to dvoriste. Samo su me pogledali, trazili su nekog. Zatim je
prosao neki visoki covjek barem dva metra ak ne i visi, pogledao me sa
smjeskom i nestao. Policajci su se vratili. Glavni je dosao do mene, zagrlio me,
zazelio mi dobrodoslicu i izljubio kak je kod njih obicaj, rekao mi da je
vec dugo proslo otkako sam zadnji puta bio kod njega i da mu je drago sto me
opet vidi. Malo smo porazgovarali. Malokasnije sam ga nesto pitao u vezi
jednog mog sna koji me nervirao. Nesto mi je objasnio al neznam sta, zatim
je sve nestalo i nasao sam se u nekoj polumracnoj prostoriji sa jednim
otvorom vrata u kojima sam vidio samo mrak. Gledao sam u taj mrak, vidio sam
da prilazi nesto covjekolikog zenskog oblika, ali veliko, ko da ima dva
metra i jake građe tijela. osjetio sam neko jako pulsiranje u sebi. Zatvorio
sam oci i sklupcao se, i govorio sam sam sebi da je to san i da se moram
probuditi. Nestao sam iz te prostorije i nasao sam se u svom krevetu, ali
opet u snu

sanjao sam jednu svoju dobru prijateljicu. sjedili smo negdje za stolom jedno pored drugog i razgovarali smo o nečem ozbiljno, nismo bili veseli kao obično. u jednom trenutku sam ju primio za ruku da ju utješim i dam do znanja dasam uz nju uvijek. o čemu smo razgovarali neznam, al znam da je bilo u pitanju nešto o njoj.

Prije par dana sam sanjala tsunami. Bila sam na nekom nepoznatom otoku i gledala sam u neko veeeeliko nepoznato more tj. ocean tj. nesto veliko i nepoznato. I onda je sutradan dosla vijest o tsunamiju u Japanu

Joj

Ja sam danas sanjao požar i vatrogasne vježbe i nadam se da je to bio samo san '
Ova noć mi je bila luđačka. Malokad sam sanjao toliko snova. A često su me doma budili (mačka, sestra, alarmi) i osjećao sam se užasno teško i utonulo u krevet. Rijetko kad se tako osjećam. Većinom se lagano budim.

Početak kraja:
Naime od prijašnij iskustava svoje snove svačam ozbiljno... (negdje na forumu ima topic o mojim prijašnjim snovima koji su se ostvarili)

Jučer ujutro sam sanjao nešto nejvjeroatno, a san se doimao skroz stvarnim...

Nesječam se baš najbolje ali ovog se sječam... hehe

Bio sam spavao u nekoj tuđoj kući, (neznam jeli od nekog mog prijatelja, ili nekog iz obitelji)...(samo malo nemogu boli me glava i iman bljeskove pred oćima sad dok se pokušavam prisjetiti detalja sna)

Evo ovako: Budim se u sred noći nemogu se sjetiti dali me je neki prasak probudio ili sam se probudio da odem u WC (obično se iz sna nikada ne budim da bih išau u wc barem na po noći). Nemogu ispričavam se nemogu ovako nemogu napisati san je stvarno čudan probat ču napraviti glasnovni snimak pa ču staviti link. Neda mi se tko želi da mi usprčam san cijeli u detalje neka mi se javi na skype korisničko ime mi je petrina2027 a e-mail pet-rina@hotmail.com MOLIM BEZ SPRDANJA...

Ključni djelo vi sna su ti da sam vidio nuklearnu eksploziu iza ili na nekom brdu... I probudio sam se u panici jer sam misilo da je to stvarno bilo da bih tek nakon pola sata svatio da nije... Netražim od vas da mi vjerujete, tražim samo savjet, sav sam potresen, neznam što da radim, a cijeli moj um mi govori da če najgore tek doći, kao da znam budućnost a neželim...

P.S. imao sam milijun grešaka u tekstu neznam jesam li sve ispravio ali nemogu jednostavno točno pogađati slova koliko sam potrešen doviđenja...

Molim bez postova ljutnje...

Meni licno nije bitno hoce li nocas eksplodirati nuklearka ili ne,i sa druge strane ti vjerujem da si sanjao takav san.A sad hoce li ispasti vidovit,to mozemo tek vidjeti.Nadam se da ipak nisi tako dobar vidovnjak hehe sala mala...

Mene interesuje koliko si ti potresen i kako se osjecas? I ako mogu kako da te smirim nekakvim savjetom ili metodom...

nocas sam sanjao da lezim na krevetu pred snom i sa mnom na krevetu je bio crni veliki pas kojeg sam po glavi mazio. i govorio sam mu kako nam nitko nista nece moci napravit jer nas on cuva
:-S

Ne vidim razlog zašto je PEPEov san trebao biti otvoren na novoj temi.

Legionar je napisao/la:

Ne vidim razlog zašto je PEPEov san trebao biti otvoren na novoj temi.

Nisam znao da ima ovakva tema pa sam bio otvorio novu ispričavam se!

A kako se osječam, sad ok, dok se ne pokušavam sjetiti onda me prolaze trnci, hladno mi je, ruke, mi se tresu i glava me boli u područ malo iznad uha, nemogu se koncentrirati... A osječam se kao da znam nešto što neželim znati, imam osječaj kao da mi cijeli život proletio u glavi sve što se desilo i što če se tek desiti...

jednog lijepog dana šećem ja centrom grada svog, bilo je lijep topli dan. ispred sebe primjetim djevojku sa vrečicama iz ruku punih nekih stvari koje je nakupovala u obližnjem dučanu. usporim korak i promatram savršenstvo njenih stražnjih oblina, nešto predivno za vidjet. al ta divota nije dugo trajala jer je uz cestu došao neki crni BMW 5 u kojem je bio vjerojatno njen muž il dečko. stavila je vrečice na zadnje sjedište ali nije ušla u auto, već se naknula k njemu preko prozora i nešto su razgovarali. ljepota njena još ljepša i bode u oko. neću gledat, govorim sebi da me nebi još on pretuko što gledam njegovu ženu, il djevojku. gledam ravno i bližim se njima. kada sam pršao auto djevojka je krenula za mnom i dlanom me ošamarila po guzi. okrenuo sam se i rekla mi da je to zato što sam gledao njezinu guzu i namignula mi, lik u autu i dalje mirno sjedio, hmm a dobro, odem ja dalje svojim poslom samo što mi je tu nešto sumnjivo. kada sam se udaljio dost dalje prošao sam rukom po đepu i osjetio sam da mi je nešto u njemu. izvadio sam mali uređaj za pračenje. aha, rekoh ja, oni su netko tko radi nešto za šta nitko nezna. al šta hoću od mene???? niš, stavim ja to nazad u đep pa bm malo glumatal okolo po gradu al neidem doma, pa ću ga već negdje bacit il uništit kad budem siguran da me ne prate. otišao sam u jedan kafić u koji uopće ne idem, al sam sad odlučio jer sam vidio da mi je rođakinja sa društvom u njemu pa da malo spikamo i tako ubim vrijeme. na moju nesreću, u tom društvu je bila djevojka kojoj se jako sviđam već duže vrijeme a nikako da me upeca i sad je iskoristila priliku i morao sam sa njom plesat, pričat i tak to. šta se mora mora se, bolje to nego da me love nepoznati ljudi. tješim sam sebe. u jednom trenutku iskoristio sam priliku i otišao van kao telefonirati, a zapravo sam se uputio do jedne tržnice u blizini koja je uz potok sa ciljem da bacim onaj mali uređaj za pračenje u potok. dok sam šetao ulicom primjetio sam nekog muškarca u pedesetim godinama visoke građe kako nešto gunđa na mobitel. bio mi smiješan jer sam skužio da baš nije na TI sa novim digitalijama. nekako smo se našli jedan uz drugog i počeo spiku kako mu mobitel ne radi kako treba. malo smo popričali al sam mu rekao da moram ić jer sam u žurbi. i eto me napokon kod tržnice. šečem ja sada kroz nju, idem sve dalje i dalje, sretnem nekog lika koji je mrtav umoran od čiščenja smeča i promatra me ko da sam friško pečen kotlet a on gladan pas. ubrzam tempo, i eto me uz potok. voda fino nabujala, brza, savršena, odnijet će ga daleko uređaj za pračenje. bacim ja njega najjače i flup.. nema ga više. sad je meni odma lakše i osjećam se slobodnije, krenem nazad prema kafiću. opet sam naišao na čistača, koji k* mu je sad??? skriva se od nečeg ko da vraga vidi. rekoh, ti si il prolupo il si od sioć u sedmom nebu. odoh ja prema izlazu kad tamo stoji onaj muškarac i čeka mene a kraj njega su još nekoliko muškaraca i ona djevojka sa dobrom guzom. hvata me trta, mislim si da je to samo slučajnost. dođem do njih i oni me zaustave. muškarac je počeo nešto pričati što sam maksimalno ignorirao i htio sam otiči. uhvatio me za ruku i nije me htio pustit. primio me za gornje zapešće ruke i zatim sam osjetio kako mi nešto gmiže na donjoj strani zapešća. uspio sam se oslobodit i upito sam ga kog vraga radi i hoće od mene. samo me blijedo gledao i opet zgrabio za ruku i opet sam osjetio onaj osječaj. drugom rukom sam ga primio za tu ruku i oslobodio sam svoju, a njegovu zam zakrenuo da mu vidim dlan. ostao sam zaprepaščen, nije imao kožu ko ljud već je nalikovala gušterovoj. pogledao sam ga u oći i sa bijesom sam mu rekao nekoliko puta reptilian. tada se razljutio, primio me rukama i svom snagom me poklopio na tlo ko da sam neka lutka, imao je nevjerojatnu snagu. uvrijedio se što sam ga tako nazvao, na što sam mu se ja ispričao i rekao da nisam mislio ništa loše već ono, da sam se preplašio i upitao da jel on stvarno reptilian. tad se smirio i ja sam ustao. reko je da je. pitao sam ga šta hoće od mene, odgovorio mi da me već dugo prate i da sam ja taj netko jer su vidjeli da sam u životu u određenim situacijama postupio onako kako je bilo nećem njihovom zapisu rečeno i da u meni ima nešto što još moram otkriti, a to se tiče za dobro između njih reptiliana i nas ljudi. i da će me oni usmjeriti prema tome da uspijem

Tražio sam ovu temu, jer želim da negdje napišem o ovome

Scary dream

Neznam da li je ovo najstrašniji san koji sam sanjao, ali svakako sam se isprepadao te noći.
Moji roditelji, sestra i ja bili smo kod nane na selu. Pala je noć ali nana, dedo i mi ostali smo na njivi pored koje je bila šuma. Ja sam stajao pored oca kad se odjednom začula neka buka, nakon 1 minutu iza šumskog drveća pojavio se je veliki leteći tanjir, koji je stajao nepomično 5 minuta. Pravio je veliku buku i na sredini je imao kao neki laser. Svi smo buljili u njega prestrašeno, dok nije polako otišao na nebo.
Otac ulazi u auto, a za njim ja. Napravio je krug oko sela i spustio se na cestu. Vozio je kad se od jednom na cesti pojavio duh djevojčice u bijelom.
I dalje smo se mi vozili, i onda smo stali na ulazu u selo. Izašli smo iz auta (neznam zašto) i krenuli uzbrdicom prema kući. Na pola puta otac mi je dao lampu i rekao da ide. Zadnje što sam vidio je da ulazi u šumu, i to je kraj sna.

Uuuu baš je scary, pomalo i spooky, sva sreća da si se probudio

Ove večeri sam sanjao puno snova, no dva su mi jako ostala u sjećanju.

Sanjao sam da je velika livada kraj Kraševe tvornice bila pod ognjem, već izgorjela Bacao sam snijeg na nju jer mi je bilo fora vidjeti kako led/voda isparava. Zatim se obrnula situacija i to je postalo zaleđeno jezero na koje sam bacao užareno kamenje. Na sredini jezera je bio neki čovjek za kojeg bi rekao da je bio super čovjek jer je izgledao malo čudno. Oslobodio sam ga. Sanjao sam da je prije bio živ, ali da se zaledio u tom jezeru. Pritom mi je neki glas objašnjavao kako je zapravo bio sposoban ugrubo predvidjeti budućnost jer je poznavao dovoljno parametara, i to ne samo one koje znanost priznaje (fizičke parametre). Znam da je u to uključivao i psihu pojedinca i stvari meni neshvatljive. No činilo mi se kao da bi ih ljudi jednom mogli shvaćati jer je i on bio čovjek koji je prije živio, a sada se opet odledio.

San nekako prati moja razmišljanja zadnjih dana


Drugi san... sa razredom sam ušao u neki dvorac koji je bio opsjednut jednim duhom. Tamo je bilo i nekakvo predavanje i slikali smo se. Stalno nas je nešto zapeckalo. Kad smo pogledali slike shvatili smo da je u trenutcima peckanja na slici pokazan duh kako sa kósom udara dotičnu osobu. Zatim smo odlučili pobjeći, no duh nam je objavio da će nas pustiti tek ako napustimo njegov grad. Odjednom sam se sjetio da nas proganja jer smo sudjelovali u nekakvoj talijanskoj bitci?! Na kraju sam se našao u nekom dućanu u kojem sam se prerušio da me ne vidi, ali je na kraju shvatio tko sam i ugasio svjetlo. Skužio sam da sanjam, ali sam u snu bio uvjeren da ako umrem u snu, da ću umrijeti i zapravo. Bilo je jako straaašno, no na sreću, na vrijeme me probudio alarm!

jučer sam bio bolestan, a i danas sam još malo. neznam jel ima ovo neke veze sa snom ili nema. cijelu noć sam u mislima slagao nekakve metalne elemetne od puno djelova, i sve sam slagao iste. ležim okrenut na lijevi bok, slažem i složim neki postotak i okrenem se na leđa i tada nastavim dalje slagat i opet kad sam složio neki postotak ukupnog završetka okrenuo sam se na desni bok i tada sam slagao završne djelove, kad sam završio okrenuo sam se na lijevi bok i opet sam slagao novi element. i tako cijelu noć. tjekom noći sam išao pit vodu jer sam bio žedan i kad sam se vratio u krevet opet sam počeo to slagat. sve sam to radio u polubudnom stanju, uvjeravao sam se da je to san i da ću sanjat nešto drugo, mislit na nešto drugo, ali nisam mogao, bilo je jače od mene. kada sam se namjerno okrenuo na neku drugu stran prekio sam to slaganje ali tada nisam mogao izdržat u tom položaju i vuklo me nazad u onaj položaj pa sam se vračao u njega i nastavljao dalje slagat.
užas. ovo je bilo psihičkofizičko mučenje

Mislim da si imao malu temperaturu. Ono oko 37,5°. Tako je meni bilo prije dva dana. Skoro ista stvar samo sto se meni vrtila neka pjesma u glavi i...uglavnom...psihofizicko mucnje.

@Dant, to i mene zna mučiti kad sam bolestan il kad se vratim kasno sa muzike... jednostavno mozak ne prestaje raditi a to užasno umara i izluđuje...

tražio sam ovu temu prije koji dan, i tek sad nabasah na nju zahvaljujuć Alphi...

prije koji mjesec sanjam da sam u Dubrovniku sa curom i odjednom se ja nađem na nekom mostu, ispo mene neka mala rječica od mosta pukla ulica pravo i jedna što prolazi kraj mosta. sa desne strane zgrade. i ja se ne mogu nikako vratiti nazad niti mogu ikoga nazvati na mobitel.

taj san mi i nije bio čudan sve dok nisam prije koji dan po prvi put u životu otišao u trebinje.
isti most, ista rječica, iste ulice i iste zgrade...
i naravno preko tog mosta se u stvari ide prema dubrovniku.
stvarno sam se iznenadio jer tamo nikad u životu bio nisam, a sanjao sam sve točno u detalje...

to mi se već događalo, al nikad nije da sam sanjao nešto što nikad u životu nisam svojim očima vidio... npr. znao sam sanjati gdje su mi vrše koje sam izgubio na blatu. i probudim se, dođem na to mjjesto i stvarno tamo je nađem.

bio sam na poslu, hladno zimsko večer, kako to kod nas zna biti, po noći se nekad ne radi nek se zaigra bela i toči se litar i voda dok jedan vani stražari i pazi dal dolazi kakav auto, šef.. izađem iz barake van malo protegnut noge, gazim po snijegu, kolega stoji na baraci ko lovac u čeki. odem malo dalje i čujem nekakve šumove iz obližnje šume. stao sam i samo glavu i oči okrečem okolo i tražim šta je to. primjetio sam u daljini u šumi eko biće kako je projurio. idem ja nazad u baraku jer je vani zima, polako vučem nogu za nogom i odjednom se čuo neki jako uznemirujuč zvuk iz šume. kolega koji je stražario povikao je evo ga, dolazi, svi u barake. nije mi bilo jasno šta je sad, pogledao sam prema šumi i guza mi se stisla ko škripac, postal sam brži od najbržeg maratonca al sam fulal stepenicu i opal u snijeg, a kad sam se digao i opet došao na stepenice pogledao pored barake, doživio sam takav šok da sam se ukočio toliko čvrsto i prestao sam disat, u mislima sam ponavljao riječi- ovo je san ovo je san, probudi se. probudio sam se iz sna, ali nisam otvarao oči. ležao sam na leđima, a ruke i noge su mi bile u tom položaju kao šta sam bio na stepenicama. nisam disao, i nisam se micao jer me bilo strah da mi nije nešto pored kreveta, polako sam počeo disat i okrenuo sam se na drugu stranu. nakon nekog vremena pogledao sam na sat i bilo je 4:10

tako se i meni dogodilo...
inače jako plitko spavam, tj mogu u snu čuti kad netko hoda kućom i sve to. i tu noć čujem da netko hoda oko mene, a u isto vrijeme čujem ćaću kako hrče. znači nije majka ni ćaća, a buraz nije doma. pošto uvijek imam nož ispod jastuka, pokušam polako dohvatiti nož i sasjeć šta god to bilo, al ruke uopće ne slušaju. pokušao sam i oči otvoriti, al jednostavno nije moglo. tad sam čuo četiri brza koraka i sve je prestalo. probudio sam se, zgrabio nož i pošao po kući da tražim šta je bilo.

onako od oka sam procijenio da ta 4 koraka su taman da se dođe do mog prozora ili ormara. normalno tu noć nisam spavao, a iduću sam nož čitavu noć držao u ruci...

@biga, kakvi je to noz sta ga drzis ispod jastuka??

nocas sam sanjao..
vrijeme drevnog egipta u doba faraona, nalazio sam se u velikom hramu ispred faraona koji je bio sokiran mojom pojavom, kao i ostatak ljudi koji su bili oko njega. odmaknuo se i pozvao strazu jer se bojao. pokazao sam prstom na svojem licu svoje madeze i kad je pogledao tad ga je uhvatila panika i ubrzanim korakom se udaljio od mene a ztrazari su me primili. nekako sam objasnio da ne zelim nista lose uciniti vec da trebam njihovu pomoc. tada je faraon opet prisao k meni i pogledao mi lice, i pozvao je neke svoje ljude koji su sa mnom razgovarali i proucavali mi madeze

Dantalion je napisao/la:

@biga, kakvi je to noz sta ga drzis ispod jastuka??

Ja isto imam stalno nož ispod jastuka(vojni,u futroli)
neka navika iz vojske,da uvijek budes spreman na najgore.

hm....
Snovi su mi pretezno slični vašima.
Puno duhova,čudovišta ili to.
Ali većinom brzo shvatim da sanjam.
MORATE PROBATI!!!
Kada ce vam se iduci put desavat nes cudno.
Ponavljajte u sebi:Ja sanjam,ja sanjam.....
i ako sanjate,vas mozak ce to shvatiti.
i moci ce te kontrolirati san.
Doslovno sto god zelite cete moc raditi.
Vjerujte mi

japanska verzija(čitaj jeftinija) ovoga:

nadam se da ću jednom imati baciti 1500 kuna na ovakav nož...

uhh noćas sanjam da sam na fakultetu... i imam kalašnjikov u ruci. otvorim vrata predavaone a odtamo navale zombiji(ostale kolege i profesori)... kako sam ih tamanio ej.... ljepota...

biga je napisao/la:

japanska verzija(čitaj jeftinija) ovoga:

nadam se da ću jednom imati baciti 1500 kuna na ovakav nož...

uhh noćas sanjam da sam na fakultetu... i imam kalašnjikov u ruci. otvorim vrata predavaone a odtamo navale zombiji(ostale kolege i profesori)... kako sam ih tamanio ej.... ljepota...

Neki dan sam sanjao da sam u osnovnoškolskoj dobi(14-15 godina)
i da nas nekoliko u osnovnjaku s hrpetinom oružja,od noževa do artiljerije brani grad od zombija