Sve je zapravo san

leont je napisao/la:

web dust je napisao/la:

http://hrcak.srce.hr/8018

" Nanotehnologija primjerice nudi mnogo zanimljivih mogućnosti za poboljšanje isporuke lijekova."

A u slucaju sindroma?

nisam stručnjak pa ću si predočiti problem; pretpostavljam da je tu situacija usporediva sa driverima ili čak zeznutije, s firmwearom koji uspostavlja komunikacijske protokole south-nort bridge koji pogone resorsne nosače os-a :adresiranje mora biti u potpunosti precizno. doduše ima sindroma koji su samo zadržali ime a detalji su dobro poznati, no prema definiciji osnovni uzrok ili uzroci nastanka grupe simptoma su djelomično ili potpuno nepoznati.
- tu bi možda(!) iskustvo smirenosti i usredotočenosti pažnje pri vizualizaciji i disanju mogli odraditi veliki dio posla koji je nanotransportu bez definiranja molekularnog tereta i preciznog adresiranja mjesta isporuke (predpostavljam) onemogučen. [daklem, bazični dio yogasutrana (disajni / 3-4 odjeljka) bez psiho, gnoseoloških i kozmogonijskih upgrade-a.]

Tražiš Stvaraoca?
Prvo proveri da li ima Kreacije.



-          Ko je stvorio univerzum?

-          Pre nego što počneš da tražiš ko je stvorio univerzum, proveri da li je uopšte bio stvoren, da li ga uopšte i ima. Kakva je korist od traženja lopova, ako ništa nije ukradeno.

-          Naravno da je Univerzum stvoren. Percipiram ga svakog dana.

-          I kad spavaš?

-          Kada spavam, sanjam.

-          Ti spavaš i sanjaš i onda kada zamišljaš da si budan.

-          Ne razumem.

-          Kao što tokom onoga što ti definišeš spavanje sanjaš, tako tokom onoga što definišeš biti budan, ti sanjaš svet i univerzum.

-          Hoćeš da kažeš da je univerzum jedna moja fantazija?

-            Na koga se odnosiš kada kažeš: moja? Spoznaj Ono što u Stvar(nost)i Jesi i spoznaćeš univerzum kao iluziju.

-          Nemoguće. Univerzum je realan, opipljiv, dobro vidljiv...

-          Čula su jedan od proizvoda univerzuma i čine iluzornom percepciju univerzuma. Čula su lažno delo falsifikatora. Delo koje falsifikuje svog falsifikatora. Može li falsifikator, naknadno falsifikovan od strane svog dela, biti Originalni Autor? Može li senka slike, biti slika?

-          Naravno da ne!

-          Ti poznaješ samo senku i to tek beskrajno mali deo te senke i zbog toga si uveren da je senka stvarna. Šta se dogodi kada se uperi svetlo na mesto gde je prethodno bila senka?

-          Senka, naravno, nestaje.

-          Takođe će potpuno prirodno nestati i Univerzum kada ti budeš upoznao Svetlost. Kada Spoznaš Sebe fenomeni nestaju, odnosno nestaje zamišljanje da su fenomeni ikada i postojali.

-          Znači, treba da Spoznam svetlost?

-          Prvo Svetlost, a zatim Izvor Svetlosti. Samo tada ćeš znati Ko Jesi u Stvar(nost)i. Kada si u stanju dubokog sna, recimo tako, snova nema. Kada budeš Spoznao Sebe kao Stvarnost, Spoznaćeš da nema nikakvog univerzuma. Tvoj osnovni problem je što bi ti hteo da spoznaš svet, bez da prvo spoznaš Sebe. Nemoguće je poznati pravu vrednost sveta, bez da se je prvo Spoznala Stvarnost. Prestani da sanjaš da si budan kada otvoriš oči i da spavaš kada zaspiš. Probudi se!

-          Treba da se probudim?

-          Ko treba da se Probudi?!

temp image upload

Intervju sa Kalii
Kada kreneš na posljednji Put koji vodi onom čemu nikada nisi ni namjeravo da ideš, zaboravi na Cjenkanje sa uzrokom svog Postojanja. I pripremi se na uništavanje svega što znaš i poznaješ bez nade da će nešto da iza toga ostane.

Kreacija je tvoje telo,
Ti Si Izvor Kreacije.

-          Godinama se već pitam šta ja radim na ovom svetu?

-          Koje odgovore si dobio?

-          Puno i nijedan. Zbunjen sam.

-          Pitajući se šta ćeš ti na ovom svetu, normalno je da si dobio puno, previše odgovora.

-          Onda je normalno da sam zbunjen i da nemam jasne ideje vezane za moju ulogu u odnosu na svet?!

-          Tvoj neosvešceni um je glavni ralog tvoje zbunjenosti, jer polaziš od pogrešne pretpostavke. Ti veruješ da si na svetu, dok je svet u Tebi. Umesto da razmišljaš šta ćeš ti na ovom svetu, probaj da razmisliš šta će svet, univerzum i Beskonačna Svest u Tebi. Bolje razmišljaj o ulozi sveta, univerzuma i Beskonačne Svesti u Tebi, nego da gubiš vreme tražeći tvoju ulogu u odnosu na svet. Razmišljanja kao: odakle dolazim, gde sam i gde treba idem, ostavi ih onima koji hoće da zamišljaju da su telo i da su u svetu. Zamišljati da se jede, ne može da te nahrani, fantazirati da se pije, ne može da utoli žeđ. Piti velike količine otrova zamišljajući da je lek, sigurno ne može da izleči.

-          To što mi govoriš čini mi se nelogičnim. Ja sam u svetu i univerzumu. Ne mogu svet i univerzum biti u meni, a kamoli Beskonačna Svest.

-          Ti Sebe ne Poznaješ, zato zamišljaš da si telo i ubeđen si da si u svetu, ali ti nisi telo. Ono što ti definišeš tvoje telo je jedna od bezbrojnih manifestacija Onoga što Ti u Stvar(nost)i Jesi. Beskonačna Svest i univerzum čine Kreaciju koja je tvoje telo. Čitav univerzum je samo senka onoga što Ti u Stvar(nost)i Jesi. Ono što ti definišeš kao tvoje telo, nije ništa drugo nego jedna sićušna tačkica te senke. Ti zamišljaš da si ta tačkica senke, dok Si u Stvar(nost)i Izvor Kreacije. Normalno da je tvoje razumevanje iskrivljeno.

-          Ne uspevam da se uverim u to.

-          Ko ne uspeva da se uveri?

-          Ja.

-          Ti? Ko ti? Jesi li ikad razmišljao ko je taj ti-ja o kojem govoriš? Na šta se odnosiš kada kažeš ja? Normalno da više ništa ne razumeš posle toliko godina pothranjivanja privida da si telo i da si na svetu. Promeni prospektivu, otvori se mogućnosti da spoznaš svet, Univerzum i Beskonačnu Svest kao Tvoju manifestaciju. Duboko razmisli o ovome i dok to budeš radio, upitaj se: Ko je taj koji razmišlja? Gde započinje razmišljanje? Šta znači razmišljati? Koji procesi se odvijaju tokom razmišljanja? Šta su misli?

-          Stvarno je haos ovakav način razmišljanja.

-          Haos za koga?

-          Za mene.

-          Za tebe? Koga tebe? Ko si ti? Šta podrazumevaš kada kažeš ja?

Postoji jedna Tisina.
U njoj je sva buka sveta.


photo uploader

Tvoj stari život bio je
mahnito bježanje
od tišine
RUMI

Prelomna Tačka - Karlos Kastaneda

   Don Huan je definisao unutrašnju tišinu kao posebno stanje postojanja u kojem su misli izbrisane, a čovek deluje na nivou koji je drugačiji od svakodnevne svesti. Naglasio je da unutrašnja tišina znači prestanak unutrašnjeg dijaloga - večitog pratioca misli - i da zato predstavlja stanje dubokog mira.
   “Drevni čarobnjaci”, reče don Huan, “su to nazivali unutrašnjom tišinom jer je to stanje u kome opažanje ne zavisi od čula. Dok traje unutrašnja tišina, pokreće se druga sposobnost koju čovek poseduje, sposobnost koja ga čini magičnim bićem, ista ona sposobnost koja je inače umanjena spoljašnjim uticajem a ne čovekovim svesnim htenjem.”
   “Koji je to spoljašnji uticaj koji umanjuje čovekovu magičnu sposobnost?” upitao sam.
   “To je tema nekih budućih razgovora,” odgovori don Huan, “nije za današnju raspravu, iako je to zaista najozbiljniji aspekt čarobnjaštva šamana drevnog Meksika.”
   “Unutrašnja tišina”, nastavi, “je stanje od koga sve potiče u čarobnjaštvu. Drugim rečima, sve što uradimo vodi nas do tog stanja, koje nam se, kao i sve drugo u svetu čarobnjaka, otkriva samo kada nam se dogodi nešto izuzetno značajno, nešto što nas dobro uzdrma.”
   Don Huan je rekao da su čarobnjaci starog Meksika smislili bezbroj načina kojima su mogli da iz temelja uzdrmaju sebe i druge čarobnjake da bi postigli to toliko željeno stanje unutrašnje tišine. Izvodili su nemoguće radnje, koje naizgled nemaju nikakve veze sa postizanjem unutrašnje tišine, kao na primer, skakali su u vodopad ili provodili noć viseći naglavačke sa vrha grane nekog drveta, i upravo to im je pomoglo da sprovedu svoj naum i postignu unutrašnju tišinu.
   Sledeći načela čarobnjaka drevnog Meksika, don Huan je odlučno tvrdio da unutrašnja tišina raste, da se akumulira. U mom slučaju on se silno trudio kako bi me naveo da stvorim u sebi jezgro unutrašnje tišine, i da ga zatim postepeno povećavam kroz praksu. Objasnio mi je da su čarobnjaci drevnog Meksika otkrili da je prag unutrašnje tišine različit kod svakoga u smislu vremena, što znači da svako od nas mora zadržati stanje unutrašnje tišine onoliko dugo koliko traje naš specifični prag, pre nego što ona počne da deluje.
   “Šta su drevni čarobnjaci smatrali znakom da je unutrašnja tišina počela da deluje, don Huane?«
   “Unutrašnja tišina počinje da deluje onog trenutka kada počneš da je sakupljaš”, odgovori on. “Ono za čim su težili stari čarobnjaci bio je konačan, dramatičan krajnji rezultat koji nastaje kada se dosegne individualni prag tišine. Nekim talentovanim praktičarima dovoljno je samo nekoliko minuta tišine za postizanje toga toliko željenog cilja. Drugim, manje talentovanim, potrebna su duga razdoblja tišine, možda više od jednog sata potpunog mira, pre nego postignu željeni cilj. Željeni rezultat je ono što su stari čarobnjaci nazivali zaustavljanjem sveta, trenutak kada sve oko nas prestaje da bude ono što je oduvek bilo.”
   “To je trenutak kada se čarobnjaci vraćaju istinskoj prirodi čoveka”, nastavi don Huan. “Stari čarobnjaci su to takođe nazivali i totalnom slobodom. To je trenutak kada čovek-rob postaje čovek-slobodno biće, sposobno za takvo opažanje koje prevazilazi našu linearnu imaginaciju.”
   Don Huan me je uveravao da je unutrašnja tišina široki put koji vodi do istinskog prekida u prosuđivanju - do trenutka kada čulne podatke koji slobodno struje iz svemira prestajemo da tumačimo pomoću čula; to je trenutak u kome saznanje prestaje da bude sila koja, uobičajenom upotrebom i ponavljanjem, određuje prirodu sveta.
   “Čarobnjaci moraju dostići prelomnu tačku da bi se uspostavilo delovanje unutrašnje tišine”, rekao je don Huan. “Kada se dostigne prelomna tačka, dogodi se nešto slično kao kada zidar stavlja malter između cigli. Tek kada se malter stvrdne, cigle, koje su bile samo labavo složene jedna na drugu, postaju građevina.”
   Od početka našeg druženja, don Huan me je uveravao u značaj i neophodnost unutrašnje tišine. Učinio sam sve što je u mojoj moći da bona fide (na ispravan način) sledim njegova uputstva i da sakupljam unutrašnju tišinu iz sekunde u sekundu. Nisam imao nikakva merila po kojima bih odredio efekat tog sakupljanja, niti sam znao kako da procenim da li sam dostigao bilo kakav prag. Jednostavno sam usmerio sve svoje snage ka jednom cilju: prikupljanju unutrašnje tišine, ne samo zato da bih zadovoljio don Huana nego i zato što je akumuliranje unutrašnje tišine postao izazov sam po sebi.
- Odlomak iz knjige Karlosa Kastanede “Aktivna Strana Beskraja.” -

Ste se nekad probudili u snu, recimo?...

Bili lucidni? Često, to mi je u jednom trenutku bila glavna spiritualna praksa, to čarobnjačko Sanjanje

.... a kada je dobar san, opet zaspivanje kako bi ulovio isti san i nastavak priče. se može reć da je to pohlepa?

upload gifs

"Trenutak UVIDA u Prirodu urušava sve u vama, sve do sada što ste bili i što je bila bilo kakva projekcija o vama, svijetu, drugima, univerzumu. Trenutak u kojem ne opstaje niti jedna jedina ideje o bilo čemu, a time i Apsolutu, ili nekom cilju oslobođenja. To je prosto urušavanje svih koncepata, ideja o sebi ili bilo čemu drugom. To je "potres od žljezde do zvijezde". U tom trenutku dobivate priliku OSJETITI, da to tako kažem, ono IZA svega. Tada ostaje jedno jedino pitanje, JESTE LI SPREMNI živjeti ZA TO, IZ TOGA, bez uvijeta, bez ograničenja i vjerovanja u ograničenje, vjerovanja i nadanja za bilo kojim konceptom koji ste prije toga imali?
To je ČINJENICA kojom je sve što ste do sada bili ugroženo, prolazi kroz proces raspadanja i uništavanja. To nije uvreda, to nije ucjena, već prosta ČINJENICA o Prirodi.
Ako smo tome težili cijeli život, s čim da se tada cjenjkamo?"
BhK

UMJETNOST UMIRANJA

 
"Smrt je najbolji dio mog života. U životu ne postoji ništa kao smrt, ali ljudima treba puno vremena da umru. Naposljetku, njihovi ih susjedi nikad neće vidjeti kako ustaju iz groba." - Blake

"Odlučiti se na promjenu znači umrijeti za ono što je bilo do tada. To je Smrt o kojoj Blake govori. Promjena ne može doći sve dok je ono što treba da se mijenja "živo".Ali reći nečemu da je Živo značilo bi da je to Svjesno. Osobnost, kao i njeni dijelovi, nisu živo. Oni su mrtvo u čovjeku, koje se hrani onim što je živo, onim što on naziva dušom, bićem, sviješću. Kada se odlučimo mijenjati najteže je umrijeti. Bojimo se smrti osobnosti, njenih dijelova, kao što se bojimo dana u kojem će ovo tijelo umrijeti, iako ne znamo šta to znači, ne znamo kakvo je to iskustvo. Kažu, "smrt je transformacija" ali ne umiru. O smrti pričaju kao o prijatelju kojeg nikad nisu upoznali. Ako umirete svaki dan, umirete za ono što ste bili, zarad onog što želite biti, smanjuje se strah od smrti. Predivni postulati o smrti izrečeni iz smrtnog što se smatra životnim i dalje je živjeti i ne znati da živimo upravo smrt. Umiremo polako sve do dana kada će ovo tijelo i ovaj um finalno umrijeti. Možda ćemo biti u strahu, panici, očekivanju nekog novog života, boljeg ili mudrijeg, ali ćemo umrijeti bez obzira na očekivanja, bez obzira na strah i paniku. Umrijet će ono što je bilo mrtvo nekoliko desetina godina. “Mi nećemo umrijeti.” I ovo nije duhovni postulat.
Mi nećemo umrijeti.
Jer nas nije ni bilo. Ako nas nije ni bilo, kako to što nije bilo može umrijeti?

Mnogi govore da im je ovo posljednji život, i stvarno ne razumiju da im to jeste posljednji život. Oni se samo hvale svojim imaginarnim dostignućima. Oni ne znaju, stvarno, da im je ovo zadnji život. To što su oni danas, više nikad neće živjeti, jer je mrtvo, nestvarno, a to što bi moglo da živi više nikad neće živjeti jer nije ni živjelo.
Živjeti želi samo ono mrtvo u nama. Ono što je živo ne želi živjeti jer ono JESTE ŽIVO. Ono se ne boji, nema paniku, ne očekuje jer ono ne poznaje ništa osim života. Ali ono što poznaje smrt u nama očekuje da živi, boji se da ne živi, u panici je od onog što je u svojoj prirodi, a to je smrt.

Ako želimo promijeniti stanje svijesti moramo umrijeti kao ono što je bilo prije tog stanja svijesti. Dvije stvari na jednom mjestu ne mogu postojati. Ili mi koji smo život, ili drugo "mi" koje je smrt. Šta odabiremo? S čim smo definirani? U drugo stanje svijesti mogu preći samo onda kada ovo stanje svijesti umre. Ako želim da navika nestane ona mora da umre, kako bi na njeno mjesto došlo nešto što nije navika, nije mehanizam, nije staro, već novo. Ako želim biti Novi Čovjek, Svjestan Čovjek, onda ovaj stari mora da umre. Šta nas sprečava da starom okrenemo leđa, da staro pustimo da umre kako bi uskrsnuli rođeni Odozgo?
Znam šta želim da budem, i znam da to već sada jesam. Ali dokaz koji govori da to ne mogu da budem, sada u ovom trenutku jeste dokaz da se bojim smrti onog što treba da nestane kako bi to novo živjeli, kako bi to Što Jesam bilo To Što Sada Jesam.

Izaberi naviku, ponašajni obrazac, mehanizam osobnosti koji se stalno ponavlja, osobinu koja nije velika, za početak, i sahrani ga. Odaj mu počast koju je zaslužio do tog trenutka, jer je služio onom što će se roditi iz njega, podići sa zgarišta smrti. Sahrani ga, tako da mu grob više nitko ne može naći. A onda uskrsni, ponovo se rodi ali Odozgo, iz najdubljeg osjećaja Sebe, osjećaja Postojanja i umjesto te navike, tog mehanizma, dijela osobnosti, budi SVJESTAN, budi PRISUTAN, budi NOVO JA, SVJESNO JA, BUDNO JA. Tada će susjed svjedočiti tvojoj smrti i tvom rođenju, tada će te vidjeti da si ustao iz groba. Ne dozvoli da umireš cijeli život.
Nađi nešto u što sumnjaš, nešto sitno, nešto što još nisi otpustio iz sebe jer se bojiš kakav će biti život bez toga. Prvo shvati to što se bojiš otpustiti nije život, jer se život ne boji. Boji se samo smrt. Odluči da to otpustiš. Odluči da umreš u toj osobini i rodiš se u novoj osobini, svjesnijoj, korisnijoj osobini. I napusti tu osobinu, sahrani je. Šta ti je ta sumnja donijela osim same sumnje? Promijenila nešto, obranila te od nečeg, donijela ti dobro? Šta je suprotno toj sumnji u nešto? Šta je suprotno sumnji u sebe? Sumnji u svijet, život, Apsolut?
Šta je suprotno toj maloj patnji koju patiš svaki dan?
Suči se sa trenutkom umirenja te male patnje, nekog malo straha, koliko god ti sati trebalo a onda neka umre, ali ne dozvoli joj da uskrsne, ne dozvoli joj da izađe iz svog nevidljivog groba. Iz groba može izaći samo ono što je Živo, ono što je Povjerenje, ono što je Predaja, ono što je Svjesno, ono što si TI, STVARNO TI.

Umiranje je kreativnost, umjetnost. Možda si kreativan u svom životu, ali još nisi kreativan u svojoj smrti. Svaki dan umri za nešto. Možda ćeš proći nekoliko inkarnacija umiranja u toj navici, tom strahu, nepovjerenju, sumnji, mehanizmu, ali naposljetku to mora umrijeti. Nauči tu umjetnost umiranja u malom kako bi jednog dana umro u potpunosti i rodio se kao Novi Čovjek, Svjesno Biće, Biće koje odražava Boga u sebi."
BhK

bi pojasnil svojim rječima kakve veze sa temom nalaziš u citiranom? sporadi čega si se odlučil za bitnosti baš tih citata. baš me interesira.
btw. - nebi bilo naodmet slično učiniti na svakom mjestu gdi posadiš kartice citata, ak već ne iz respekta prema temi i forumašima -barem iz respekta prema upotrebljenom izvoru ili prema sebi i svojem trudu na putu "preobrazbe".

web dust je napisao/la:

bi pojasnil svojim rječima kakve veze sa temom nalaziš u citiranom?

Tema je - Sve je zapravo san.
E taj San umire.

web dust je napisao/la:

sporadi čega si se odlučil za bitnosti baš tih citata. baš me interesira.

Hahaha  ... pa autor boldovao a ja ispostovao.

web dust je napisao/la:

btw. - nebi bilo naodmet slično učiniti na svakom mjestu gdi posadiš kartice citata, ak već ne iz respekta prema temi i forumašima -barem iz respekta prema upotrebljenom izvoru ili prema sebi i svojem trudu na putu "preobrazbe".

Najveci respekt prema autoru je kada postavis tekst bez svojih
komentara.

A ovaj tekst je potpuno jasan.Savet je da se pocne sa nekim navikama
ili osobinama da bi se ukapiralo o cemu se radi i kako tece proces.
Tu umetnost sam otkrio sasvim spontano i iznenada,(ne preko ovog teksta) i tek tada se setio da je primitive u nekom svom postu govorio
o svakodnevnom umiranju. Tada mi to nije bilo jasno a sada mogu da
kazem da svaki iole ozbiljniji Rad neminovno vodi ka tome i da od toga
niko ne moze da pobegne. Naravno, ako Radi na sebi a ne po sebi.
Umiru ne samo navike i osobine vec i citavi mentalno-emocionalni
kompleksi. Umiru nasi identiteti tj. mali ja-ovi. Oni jesu funkcionalni
alati zivljenja Sna koji sanjamo ali su sustinski zamena za Istinsko JA
koje jos uvek ne poznajemo. Neke mozes da  ostavis tu da ti budu na dohvat ruke, cisto da ti se nadju ako zatreba a neke sahranis  tako da im se "grob ne zna".

lijepo. malo pojašnjenja razvija i dijalog i razumjevanje. pa i razvoj teme. [ne mislim da je suhi citat najviši nivo respekta prema autoru. autoru (živom ili mrtvom) bi itekako moglo značit kad njegov tekst inducira možda i ljepši oblik izricanja istog ili čak nadogradnju napisanog, a što je sa respektom prema sebi (na to pitanje mi nisi odgovorio) ?]

btw.: - ako je sve san onda je san besmrtan a buđenje ukoliko postoji je samo nastavak sanjanja -

web dust je napisao/la:

autoru  bi itekako moglo značit kad njegov tekst inducira možda i ljepši oblik izricanja istog ili čak nadogradnju napisanog,

Sumnjam.
Autor je tekst napisao pre desetak dana, verovatno za potrebe nekog svog ucenika i zivo mu se je-e za "ljepši oblik izricanja" i za komentare tamo nekog na nekom forumu.
Mozda bi se za trenutak zainteresovao ako vidi da neko praktikuje ovu umetnost ali malim prstom ne bi maknuo. Pitanje je da li bi vise dolazio na taj forum.

web dust je napisao/la:

la što je sa respektom prema sebi (na to pitanje mi nisi odgovorio) ?]

Kada smo vec u ovoj prici onda mi ti kazi - prema kom sebi?
Respekt je praktikovanje ove umetnosti.

web dust je napisao/la:

btw.: - ako je sve san onda je san besmrtan a buđenje ukoliko postoji je samo nastavak sanjanja -

Pa san i jeste besmrtan ali je istovremeno i smrtan.
I san o budjenju je besmrtan ali i smrtan.
I budnost je san i nije san.
Stignes tako do Brahmana i sta sa tim? od svega toga nemas neku posebnu korist za razliku od ponudjene prakse.

nije pitanje gdi neko obrađuje text već kako i čiji, no i to je naravski nebitno kada sve promatraš iz religije. kada se radi o promišljanju, religija pruža mogučnost da svaku ideju i događaj možeš prilagoditi i skalupit u neku od dogmi. ti ćeš takvom ustrojstvu osjetilnosti i promišljanja dati atribut umjetnosti, a ja ću reći da su odustajanje i nesloboda upakirani u religioznu dogmu. mogučnost izbora postoji samo za slobodan um, zarobljenom umu su i jabuke i kruške pekmez.

O SPUSTANJU SHAKTI

"PRIVID JE UVIJEK OSOBAN
30. март 2017.
 
Kako napreduje u Radu, koji je orijentiran samo na njega iznutra, čovjek otkriva da Rad počinje ličiti sve više na "znanstvenu fantastiku". Stara percepcije otpada, zamjenjuju je bljeskovi nove percepcije. Ono što je smatrano Čudom, počinje da biva stvarnost. On se sve više uvjerava u istinu o Univerzumu, o sebi, o manifestacijama svijesti koja je istovjetna svima. Njegov svijet biva sve više njegov, ne tuđi. Uviđa da sve pojave u svom okolnom svijetu, koje je prije smatrao slučajnim ili tuđim, bivaju manifestacije njegove svijesti. Tu nastaje, prilikom prelaska tog nevidljivog praga, kuršum u njemu. Šta je, naposljetku, istina? Ono što su mu govorili svi ostali ili ono što su mu govorili poneki pojedinci koji su u ovo zakoračili prije njega. Taj sukob ne može nitko razriješiti doli samog čovjeka u kojem se zbiva taj sukob. Sukob je ispunjen strahom, bojažljivošću da se upotrijebi znanje i sposobnosti, da se prepusti novoj percepciji. Do koje mjere smije to upotrijebiti? Da li će biti kažnjen? Da li Bog, Apsolut ili Viša Inteligencija dopušta upotrebu takvog nečeg? Da li se upotrebom miješa u tuđu volju, tuđi život, volju i život onih oko njega, onih koji su mu najbliži?
Taj period on doživljava ispunjen bolom, sukobom, nemoći koja nastaje specifičnom kombinacijom sposobnosti, snage, moći i osobne odgovornosti, straha od kazne, Boga, ili čega već? Nitko, pa ni sam Bog, ne može razriješiti taj sukob u njemu i taj sukob je odraz susreta novog i prodornog sa onim starim ograničavajućim.
Da li je on to što je stvarno uvidio da on jeste? Da li treba nastaviti biti ono što je bio prije tog Uvida? Da li je Uvid koji ima konkretan ili tek mora da se konkretizira? Šta će biti sa njim, svijetom oko njega, drugima ako konkretizira taj Uvid?
Sve to je odraz straha koji mu je nametnut kroz mnoštvo inkarnacija, odbojnik koji ga sprečava da ide dalje, ali i prag koji mora da prođe ako želi konkretizirati to što je Uvidio. Nitko tko je mudar oko njega neće mu reći šta da napravi. Nitko se neće umiješati u to, osim da on vidi kod sebi sličnih ljudi da je to moguće i da oni nisu opterećeni ograničenjima, strahovima. Kada ih pita u vezi toga reći će mu da je dobio Znanje u svoje ruke, a šta će sa njim da uradi na njemu je. Zašto?
Zato što je to njegova borba, njegov univerzum, njegov Privid koji mora da razriješi. Nitko ne želi da se miješa u to, jer svatko je prošao borbu na svoj, jedinstven način, specifičan samo njemu.
Tada kreće korak po korak. Dodirne jedan dio svog Privida i onda se povuče na neko vrijeme. Ne dira, ne miješa se. Uplašen stoji sa strane i promatra. Uskoro uvidi da se, to što je dotaknuo, promijenilo. I ništa nije narušeno, nitko nije bio ugrožen, ništa nije uništeno. Slijedeći put ide malo smjelije, ali i dalje oprezno. Dodirne Realnost na jednoj točki i odmakne se, stane, prepadnut je, sablaznit je. "Ako i ovo prođe kako treba, to je to", sam sebi kaže. I to prođe kako treba. Tada je u još većem strahu, blokadi. Uplašen stoji neko vrijeme i ne pokušava da dira bilo šta. Realnost njegova života nastavlja dalje kao i prije, sa tom promjenom koju je napravio. Ništa se ne dešava. Treba mu neko vrijeme da se trgne, da ponovo proba. Tada "dodirne" novi sloj Realnosti, poigra se. Ovaj put malo jači, prodorniji sloj, dublji. I ponovo strah. Ponovo povlačenje. Čekanje. I to se promijeni.
Tada ima dva puta. Da li će se igrati sa Realnosti ili će ići dublje u nju, ka pravom Putu, pravom izlazu? Počinje uviđati nove svjetove oko sebe, koji su cijelo vrijeme bili tu, živjeli paralelno sa njim a on ih nije primjećivao. Ako zaigra tu igru, na dubljem nivou, zna da će mnogo stvari iz starog svijeta otpasti, mnogi će nestati. U početku to zamišljanje biva apokaliptično. On misli da će nešto uništiti, dok će u stvari promijeniti točku percepcije i time i liniju kretanja. Ali stari svijet neće nestati. On će izaći iz njega, ali taj svijet neće nestati kako to misli.
Tada se sjeti mnogih onih koji su prije njega bili na tom nivou. Koji su kao on razmišljali, sukobljavali se u sebi, slamali granice i otpore. I koji su nestali nakon nekog vremena iz njegova svijeta. Prosto nestali. Nikad više nije čuo za njih. Počne da se pita gdje su oni? Gdje su nestali? Da li su umrli? Uskoro nađe na određene podatke o njima, informacije o njima. Uvidi da su oni još tu, među nama, u ovom svijetu, ali kao da nisu tu. Promijenili su "paradigmu" svog postojanja, liniju kretanja, svijet oko sebe koji paralelno postoji zajedno sa njegovim. Mnogi o njima pričaju kao da su propali, uništili se sa Znanjem koje su imali, povrijedili kozmičke zakone, narušili Božanske linije kretanja. Ali to nije bila istina. Oni su i dalje tu. Ništa nisu narušili, ni kozmičke ni Božanske zakone. Dapače, objedinili su ih u sebi, borave u svijetu u koji drugi ne mogu ući iako ponekad ti drugi sjede pored njih, potpuno fizički kao i oni sami, ali ih ne primjećuju. Vide ih nekim očima koje vide samo ono što oni žele, ne ono što je stvarno.
Tada nađe primjer svega toga. U njegovom svijetu postoje svjetovi drugih koje on ne susreće, ali zna za njih. Svjetovi političara, moćnika, razni niži i viši svjetovi koje ne može susresti jer njegova vibracija nije kao njihova, ali zna za njih. I shvaća da je potpuno isti princip u pitanju. On ne želi biti mesija, spasitelj. Ne želi biti ništa od bilo koje uloge koju je morao prije da igra. On samo želi da se oslobodi svega toga. Ali Sloboda uvijek ima dva kraja. Sloboda Od i Sloboda Za. Prazan prostor ne postoji. Dvije stvari u jednom prostoru ne mogu postojati osim ako je prostor dovoljno širok da ih primi. Transformira se u potpunosti. Nestaje iz svijeta oko sebe. Tu je a nije tu.
Bljeskovi Gospodarenja nad svojim svijetom i sobom samim kao manifestacijom Sebe bivaju zamjenjeni sa konstantnošću. Shvaća, ništa nije nestalo, nitko nije povrijeđen, nitko nije na ijedan jedini način unižen njegovim napretkom, njegovom promjenom percepcije i linije kretanja. Rad tek počinje. Tek sada razumije Učenje u potpunosti i shvaća da tu zabludu "tek sada razumije Učenje u potpunosti" ne smije imati. Učenje i Rad su toliko široki da cijeli univerzum u njih staje. On je razumio Učenje i Rad na jednom nivou, a ima ih milijarde.
Tada mu se javlja pitanje, da li da djelićem sebe ostanu u ovom svijetu koji je do jučer bio njegov svijet ili da u potpunosti prijeđe u novi svijet?
Njegov Rad se nastavlja. Niti jedan svijet nije ugrožen njegovih postignućem, niti je bilo šta uništeno, niti će bilo šta biti stvoreno. Sve jeste takvo kakvo jeste. On samo prelazi svoje nivoe kao i svi drugi prije njega a i poslije njega.
Karma, Samskara, Dojmovi, Utisci, Programi koje je imao prije toga moraju do kraja biti transformirani. I shvaća da su to sve pojmovi koji NIKAD NIJE RAZUMIO ali je prihvatio kao da ih razumije. Prihvatio ih je u skladu sa svojim silama unutar njega, silama koje su ga držale tu gdje je bio do tog trenutka. Sada ih razumije i više ih ne smatra silama koje ga drže zarobljenim. Već silama s kojima može da surađuje u svojim daljnjim planovima. Manifestacija mu postaje Afirmativna. Stvara i uništava u isto vrijeme, a iznutra nije vezan niti stvaranjem niti uništavanjem.
Ono što je prije maštao kao početnik na Putu, u Radu, postaje stvarnost. Strah je još tu. Sve je tu kao i prije, ali on se mijenja, a time se mijenja i sve ostalo.
Gdje ići? Kako poći? Šta raditi?
Više ne dira svjetove drugih. Shvaća to je njihov svijet, on nema veze sa njima. Može da se umiješa i to radi neprimjetno ili im priča priče o nečemu što mogu da prihvate, što je logično u njihovom svijetu. O svom svijetu šuti. Ima još puno posla koji mora da se odradi u njegovom osobnom svijetu. No, ovaj put ne očekuje da nešto ili netko izvana odradi taj posao. Uostalom, to nije posao. To je Staza promjene, staza transformacije i transcendencije. Nasmije se na tu ideju. Ideja starog svijeta, ograničenje i projekcija starog svijeta. Odbacuje i nju, kao i sve ostale ideje koje je čuo u duhovnim krugovima. Sve to je samo ograničenje za njega u ovom trenutku. A on ne želi prihvaćati ograničenja koja ne mora da prihvaća, zakone koji mu ne trebaju, pravila koja ne uzrokuju promjenu njega. Napokon slobodan je i od ideje duhovnosti, ideje ezoteričnog, ideje njega, ideje boga, ideje svijeta, ideje promijene, ideje, ideje, ideje…
Spustiti Božansku Silu (Shakti) do kraja. To je cilj njegova života, njega samog. To je cilj onih koji su njemu slični.
Zašto? Zašto mora imati taj cilj? To je isto tako čuo, pročitao, saznao od drugih. Uostalom, ODAKLE da je spusti? Ona je već tu.
Koliko će mu vremena trebati da do kraja ovo sazna, spozna, odigra ovisi samo o njemu, strahu koji možda još ima, nemoći koju je zavolio, svijet s kojim je možda još uvijek u nekom dijelu vezan. Ali, to nije bitno. Proces je započeo.
Šta je na kraju cilj takvog čovjeka? Kako možemo prepoznati takvo Biće?
Nema cilja koji mi znamo, nema načina da prepoznamo takvog čovjeka. Čak i kada nam on sam kaže da je to on ne možemo to prihvatiti jer ne odgovara našim uvjetovanjima, našim projekcijama. I sve dok su one tu ne možemo znati ciljeve tih ljudi niti prepoznati te ljude.
Ovaj tekst sam napisao onima koji su na toj ili sličnoj prekretnici. Onim pojedincima koji su počeli da shvaćaju, ali se još uvijek bore sa starim svijetom. Odgovornost, DA. Vjernost sebi, DA. Mijenjanje sebe, DA. Ne miješanje u svijet drugih, DA. Napustiti sve priče i bajke duhovnosti i religije, DA. Napustiti i svoje priče i bajke, DA. Uzeti ovo napisano samo kao podsjećanje i motivaciju za nastavak, DA. Biti TI, DA. Biti To, DA. Sve ostalo Da i Ne.
Do sada ste bili robovi SVOG STRAHA, svoje projekcije, svojih nadanja, svojih ograničenja, svojih negativnih emocija, itd. I uvijek je SVOJIH. Ne mojih, ne tuđih, već samo SVOJIH. Upravo, tu je odgovornost. Šta će se promijeniti?
Sve i ništa istovremeno. Šta se izmijenilo do sada? Da li vas je to udaljilo od vas ili onog "čemu pripadate" svojom unutarnjom genetikom?
Sve je vaš izbor, a čak i kada nije, to je vaš izbor.
Razumijete??"
BhK

screen shot windows

Nasi identiteti mogu da osecaju usamljenost ali kada udjes
u SAMOCU i ostanes potpuno SAM vise nikada ne mozes da budes usamljen.

images hosting

"Pisati moje knjige za svesne ljude bi bilo vrlo lako ali pisati ih za magarce - je vrlo teško."

- G.I.Gurđijev (zapisano od Gorham Munson). -

Biće san i dalje
I dalje će se sanjati
Ti češ sanjati
I ja ču sanjati
Ako je tako
Onda ti sanjaš ono što sam ja već sanjao!

free photo hostingcertificity.com

Jos malo o SAMOCI i UMIRANJU

"... Korak između izgleda kao najstrašniji korak. To je Samoća. Samoća je trenutak u kojem učenje, koncepti, tradicije, ideje, projekcije duhovnosti, projekcije boga, apsoluta počinju da umiru,  i tu nastaje zamka u koju se ponovo uvlačimo nekoliko puta  sve dok ne prozremo samu zamku i ne uvidimo da moramo ostati tu gdje jesmo, u tom spoznavajućem momentu uvida da je sve to samo projekcija nadanja i očekivanja, sigurnosti, pripadanja, prihvaćanja, itd. Početak te Samoće, koji je osjeća kao temeljna odbačenost, nepripadanje, nemoć prihvaćanja da smo sami, ali na svjestan način – tj. do toga dolazite svjesno koračajući svojom Stazom, unutarnjom evolucijom, ne nesvjesno ili posredstvom bilo koje posrednika a time ni učenja, ni škole, ni tradicije, ni boga, ni sjedinjenja, ni probuđenja – polako prerasta u Samoću, Tišinu, Umirenost. Kada ti simptomi počnu da se dešavaju –  još uvijek postoji potreba samo-zaštite, potreba skrivanja iza koncepta i ideje, potreba skrivanja iza nečega ili nekoga, bio to stvarni čovjek ili osjećaj Boga (Apsoluta), ili imaginarna projekcije – oni pojačavaju dijelove uma koji nisu očišćeni, dijelove koji još uvijek sadrže mehanizme očuvanja, te time mogu izazvati stare potrebe, nagone, strahove. Uputa koja u tom momentu dolazi jeste OSTATI SVJESTAN IZA SVEGA TOGA, ne uplićući se u proces, ne prihvaćajući niti odbacujući bilo šta što se pojavi, već mirno, svjesno, kroz tišinu sagledavanje toga kao kretnje uma, kao kretnje potencijala unutar duše, unutar nas, koji još nisu do kraja zreli. Ako je u nama bilo previše sile Otpora osjećat ćemo jake procese inercije, otpora, pokušaja zadržavanja pozicije, zadržavanja sigurnosti koje će provocirati pojavu projekcije o življenju, o potrebi uklapanja u društvo i okruženje. Ako je bilo previše sile aktivnosti koja je vukla ka otporu, kao aktivni otpor, tada će se javljati negativnost, razdražljivost, negativni aspekt procjene svega oko sebe. Ako je bila čista sila aktivnost kao izraz ona će tražiti izlaze čas kroz negativnost, čas kroz pozitivnost, tj. afirmaciju. Ako se ostane iza toga, ne tumači, ne priklanja oscilacijama sila (guna kao izraza Sile stvaranja) u nama, ulazimo u tzv. mir, ravnotežu, tišinu koja također ima svoja dva izražaja. Jedan je potreba da se time identificiramo, izrazimo se. Drugi je potreba da u tome ostanemo vječno. Niti jedna od tih manifestacija nije poželjna u tom stanju, već je poželjno i to vidjeti, percipirati kao oscilaciju manifestirane prirode. U tom stanju sve “umire”. Pojam o duši, pojam o umu, pojam o inkarnaciji, pojam o Bogu, pojam o Apsolutu. Umire projekcija čovjeka, umire projekcija osobe, pojam jastva ili sebstva, projekcija svijeta. Možda je bolja riječ: Rastvara se...."
BhK

host image onlinecertificity.com

"Ćutao sam.
Ćutali su.
Ćutali smo.
I ponovo ĆUTAO SAM.
Iako je u sobi bilo četri tijela, bio sam SAM. Oduvijek sam i bio SAM, samo  to nisam smio da vidim, sagledam i prihvatim."
Intervju sa Kalii

uploading imagescertificity.com

"Ništa što ne poznaješ ne možeš koristiti u projekciji na budućnost. Tvoja projekcija budućnosti je mrtva prošlost kojoj si dao život, tj. oživeo je dovodeći je iz pohranjene memorije u sadašnjost u kojoj kombinuješ moguće scenarije i projektuješ ih na budućnost.

Sada... da li ti postojiš?"
Intervju sa Kalii

"Hrist nije očekivao od učenika da razumeju ono što je govorio. Znao je da to još ne mogu. Ljudi uobražavaju da mogu razumeti čim im se kaže. Međutim, ljudima se stvari govore odavno. Mnogi veoma dobro znaju da se ništa ne dešava ako na spoljašnji način misle o sebi uopšte i o tome kakvi su. Misliti o sebi kao o početku promene sebe u svetlu novih ideja, novog znanja, nove Istine i novog razumevanja, nije nešto što se može tek tako uraditi. Ljudi apeluju jedni na druge i pronalaze mane jedni drugima kao da se mogu promeniti odjednom. Štaviše, nije preterano reći da se niko i ne može promeniti, niti svojim sopstvenim krugom ideja niti novim znanjem, osim ako unutrašnji pristanak izazvan unutrašnjim i neobičnim ispunjenjem u samom srcu ne prethodi njegovom pokušaju i ne formira ulaz u drugačije razumevanje. Jer, niko se ne može promeniti spoljašnjim uticajima ili svojim sopstvenim spoljašnjim mislima. Niti se iko može promeniti primoravanjem. Ništa što je urađeno u svetu putem novih dogovora, podešavanja, socijalnih sistematizacija, pravila i tako dalje, ne može da promeni čoveka iznutra. Samo on, budan za Istinu, ako vidi Istinu u svetlu same Istine a ne samo u svetlu interesa i koristi, može početi da se menja. Čovek se može promeniti jedino iz onoga što je video u sebi a nikada iz onoga što mu je rečeno."

"Novi Čovek", Moris Nikol