Zen priče

Stvarno?

Prelijepa djevojka u selu zatrudni. Njeni roditelji su bili bijesni i zahtijevali su da im kaže tko je otac. Ispočetka nije htjela priznati. Osramoćena djevojka na kraju pokaže na Hakuina, Zen učitelja kojem su se prethodno svi divili zbog ispravnog i čistog života. Kada su ljuti roditelji otišli se suočiti s Hakuinom i prenijeli mu da ga je njihova kćer optužila, on jednostavno odgovori: "Stvarno?"

Kada se dijete rodilo, roditelji su ga odnijeli Hakuinu kojega su seljani sada izbjegavali i odbacili. Zahtijevali su da se on brine za dijete budući je bilo njegova odgovornost. "Stvarno?" - Hakuin kaže mirno, primajući dijete.

Pažljivo se brinuo za dijete mnogo mjeseci sve dok djevojka nije više mogla trpiti laž koju je rekla. Priznala je da je stvarni otac mladić iz sela i da ga je pokušala zaštititi govoreći da je Hakuin otac. Roditelji su odmah otišli kod Zen učitelja pitati hoće li vratiti bebu. Iskreno se ispričavajući, objasnili su što se dogodilo. "Stvarno?" - kaže Hakuin pružajući im dijete.

Bez straha

Tijekom gradjanskih ratova u feudalnom Japanu, vojske su cesto ulazile u gradove i veoma brzo preuzimale kontrolu. U jednom selu, svi su gradjani pobjegli pred vojskom - svi osim jednog Zen majstora. General vojske je bio veoma znatizeljan, htio je vidjeti tko to nije pobjegao pred njegovom vojskom. Stoga, otisao je u hram. No, usavsi u hram, ubrzo se veoma naljutio jer ga Zen majstor nije tretirao sa strahopostovanjem na koje je navikao. "Budalo!", povikao je general dok je posezao za macem, "ne shvacas li da stojis pred covjekom koji te moze unistiti bez da trepne okom?!" Unatoc prijetnji, majstor je izgledao posve ravnodusno. "A shvacas li ti," mirno je odgovorio majstor, "da stojis pred covjekom koji moze biti unisten bez da trepne?"

Posvetio sebi i svom jucerasnjem danu. U tom trenutku, stvarno nisam osjetio strah. Vec samo prazan um i nista vise.

Sto je poslije bilo, e to je druga prica.

dobro, glavno da si preživio

ja sam bila najsretnija za vrijeme rata. koliko god su se ružne stvari
dešavale oko mene imala sam osjećaj da sam promatrač tih zbivanja, a
unutra sam bila smirena i sretna.

floridanamana je napisao/la:

ja sam bila najsretnija za vrijeme rata. koliko god su se ružne stvari
dešavale oko mene imala sam osjećaj da sam promatrač tih zbivanja, a
unutra sam bila smirena i sretna.

da, cudan je taj rat bio. bio sam zadovoljan time sto sam ziv i sto su moji isto tako zivi i zdravi. sada kukamo nad svojim "teskim" egzistencijalnim problemima, a ne kuzimo koliko smo sretni. vidim svugdje oko sebe koliko mozemo sretni i zahvalni biti

Dobro i zlo

Za tjedana kad se Bankei povlačio iz svojih meditacija, iz cijelog je Japana pristizalo golemo mnoštvo učenika koji su željeli prisustvovati predavanjima. Za vrijeme jednog takvog okupljanja jednog učenika uhvatiše u krađi. Događaj odmah bi prijavljen Bankeiju, uz zahtjev da prijestupnik bude otjeran. Bankei se na cijelu stvar uopće ne obazre.
Nešto kasnije, isti učenik bi ponovo zatečen na djelu, no Bankei ni ovog puta na događaj ne obrati ni najmanju pozornost. Takvo držanje rasrdi ostale učenike koji podniješe pismenu molbu u kojoj zahtijevaju da se lopova udalji, izjavljujući kako će u protivnom svi do jednog otići.
Kad Bankei pročita molbenicu, sve ih zajedno pozove pred sebe.
„Vi ste razborita braća“ reče im. „Vi znate što je dobro, a što nije. Vi možete otići i učiti bilo gdje drugdje, ako vam se tako sviđa, ali naš jadni brat ne zna još uvijek razlikovati dobro od zla. Tko će ga u tome poučiti, ako ja to ne učinim? Zadržat ću ga ovdje pa makar svi vi, koliko vas god ima, otišli i napustili moje poduke.“
Rijeka suza oblije na te riječi brata koji je krao. Svaka želja za krađom u njemu se raspline.

ovo bi bio pandam zalutaloj ovci

Baš sam mislio dati usporedbu sa Isusovim učenjem. Ova vuče na onu u kojoj je potrebno biti sa griješnicima jer je njima potrebna njegova pomoć

čemu taj

spor si ka pas

a čuj, radim ponekad nešto, ne visim stalno na forumu, neću ga imenovati koji

A je li?

Učitelja zena Hakuina svi su susjedi hvalili i veličali kao čovjeka koji živi savršeno čistim i čednim životom.
U njegovoj je blizini stanovala jedna prelijepa mlada Japanka čiji su roditelji imali trgovinu živežnim namirnicama. Jednog dana, kao grom iz vedra neba, roditelji iznenada otkriše da djevojka očekuje dijete.
Stvar roditelje silno razjari. Djevojka ne htjede priznati tko je otac, ali kad više nije mogla slušati tolika silna navaljivanja, naposljetku reče da se radi o Hakuinu.
Gnjevni se roditelji zaputiše učitelju.
„A je li?“ bijaše sve od njegova odgovora.
Kad se dijete rodilo, odnesoše ga Hakuinu. On je već bio izgubio svoj ugled, što njemu bijaše posve svejedno, te se uze s velikom usrdnošću brinuti za dijete. U svojih je susjeda nabavljao mlijeko i sve ostalo što je djetetu bilo potrebno.
Nakon godinu dana, djevojka više ne mogaše izdržati. Povjeri roditeljima istinu: pravo otac djeteta bio je jedan mladić koji je radio na ribljoj tržnici.
Majka i otac pođoše odmah Hakuinu da ga zamole za oproštaj i izraze mu svoje najiskrenije isprike i dijete uzmu natrag.
Hakuin ne izusti nikakva prigovora. Sve što reče bijaše :“A je li?“

a jeli smo mi ovu priču več čitali

Ja jesam.

Gdje pljunuti?

Jedan zen redovnik, koji je slovio kao prosvijetljen, uđe u hram gdje su se drugi redovnici molili Budi i meditirali. Priđe kipu Bude i pljune na njega. U isti čas nekolicina redovnika skoči na noge sa riječima: "Bezumniče! Šta to radiš? Pljuješ na Budu, na samu Istinu?"
"Recite mi gdje Buda nije da tamo pljunem!" reče redovnik i izađe iz hrama.

U subotu sam puštao zmaja.
Dok sam ga držao blizu sebe, padao je.
Tek je daleko od mene ponosno letio.
Veza je ipak ostala.

E ove zen price su mi predobro, toliko puno kazu s tako malo rijeci, to je uistinu prava duhovnost, to bi trebao biti cilj svakog covjeka.

U životu svega je previše. Ono što je stvarno bitno već imamo.

Galilei Galileo je napisao/la:

U subotu sam puštao zmaja.
Dok sam ga držao blizu sebe, padao je.
Tek je daleko od mene ponosno letio.
Veza je ipak ostala.

Jako lijepo i poučno

merkurica je napisao/la:

Galilei Galileo je napisao/la:

U subotu sam puštao zmaja.
Dok sam ga držao blizu sebe, padao je.
Tek je daleko od mene ponosno letio.
Veza je ipak ostala.

Jako lijepo i poučno

sehr sehr vunderbar :cheers: