Zen priče

Sve sam pustio. Moje ruke su prazne i dolazim ti sa srcem punim mira.
Dobro onda pusti to.
Ali rekao sam ti da nemam vise niceg, sto bih jos mogao pustiti?
U redu, zadrzi to onda!

Isao neki covjek poljem i nabasao na tigra. Dade se u trk, no tigar mu neprestano za petama. Stigavsi do neke provalije, uhvati se on za neku divlju lozu te se zanjise preko ruba i ostane visjeti. Tigar ga sa visine njuskase. Drscuci kao prut, covjek pogleda u dubinu, te na dnu provalije opazi drugog tigra kako samo ceka da ga prozdre. Samo ga je loza drzala da se ne sunovrati u bezdan. Dva misa, jedan crni i jedan bijeli, stadose malo-pomalo glodati lozu. Covjek tad opazi pokraj sebe socnu jagodu. Stisnuvsi cvrsto jednom rukom lozu, drugom ubra jagodu.
Kako samo bijase slatka!

Ljubav - Ai

FLOOOOOO!!!!

nema

bit će

Tihi hram

Shoichi, slijep na jedno oko, bijase ucitelj zena koji upravo isijavase Prosvijetljenost. Svoje je ucenike poducavao u hramu Tofuku.
Danju i nocu u hramu je vladala posvemasnja tisina. Ni jednog jedinog suma nikad se od tamo nije moglo cuti.
Ucitelj je bio ukinuo cak i recitiranje sutri. Njegovi ucenici nisu smjeli ciniti nista drugo osim meditirati.
Kad je ucitelj umro, neka starica sto je zivjela u susjedstvu zacuje zvonki zvuk zvona i jednoliko pjevusenje sutri. Tako shvati da je ucitelj umro.

Zen vrt za ponjeti na put



edit: izbrisali mi sliku sa linka pa sam novu postavio

BLATNJAVI PUT

Jednom su prigodom Tanzan i Ekido zajedno pješačili po nekoj blatnjavoj cesti. A kiša je neprestance lijevala kao iz kabla.

Iza jednog zavoja susretoše prekrasnu djevojku u svilenom kimonu stegnutom isto tako svilenim skupocjenim pojasom, koja nije mogla prijeći preko ceste.

"Dođi, djevojko", odmah će spremno Tanzan, pa je uzme u svoje naručje i prenese preko kaljuže.

Ekido ne izusti ni riječi sve dok te večeri nisu stigli do jednog hrama gdje su trebali prenoćiti. Tada se više ne uzmogne suzdržati. "Mi redovnici ne prilazimo ženama", reče Tanzanu, "a najmanje od svega ako su mlade i ljupke. To je opasno. Zašto si to učinio?"

"Ja sam onu djevojku ondje ostavio", odgovori Tanzan. "Ti je još uvijek nosiš sa sobom?"

Da mi je živjeti nekoliko dana u potpunoj tišini...

Ucimo imati tisinu uma u sred ove buke. Ali da bi bilo lijepo biti u tisini, bilo bi.

Kiša cvijeća

Subhuti bijaše Buddhin učenik. Bio je u stanju shvatiti moć praznine, gledište da ništa ne postoji, nego da je stvar nečije subjektivnosti ili objektivnosti.
Jednog je dana Subhuti, u duhovnom stanju apsolutne praznine, sjedio pod nekim stablom. Odjednom, posvuda oko njega počne padati cvijeće.
„Hvalimo te zbog tvojeg govora o praznini“ šaputahu mu bogovi.
„Ali ja nisam govorio o praznini“ reče Subhuti.
„Ti nisi govorio o praznini, mi nismo čuli prazninu“ odgovoriše bogovi „To je istinska praznina.“
I pupoljci se po njemu slijevahu poput kiše.

Naježila sam se od ove priče

Govori o samoj osnovi Zena. Ako govorim o tisini, to vise ona nije.

Vrata raja

Neki vojnik po imenu Nobushige uputio se do Hakuina te ga upita:
"Postoje li doista raj i pakao?"
"A tko si ti?" htio je znati Hakuin.
"Ja sam samuraj" odgovori ratnik.
"Ti, vojnik!" uzvikne Hakuin. "Koji bi vladar tebe htio za cuvara? Imas lice kao u prosjaka."
Nobushige se toliko razjario da vec posegne za macem, ali Hakuin nastavi:
"Dakle, ti i mac imas! No, nista zato, tvoje je oruzje zacijelo previse tupo da bi mi odrubilo glavu."
A dok je Nobushige izvlacio mac, Hakuin primijeti: "Ovdje se otvaraju vrata pakla!"
Na te rijeci samuraj, shvativsi uciteljevu pouku, vrati mac u korice i pokloni se.
"Sada se otvaraju vrata raja" rece Hakuin.

Čudni su putevi Gospodnji