Zen priče

Kako naučiti šutjeti

Učenici tendai škole izučavali su meditaciju i prije nego što je zen stigao u Japan. Četvorica njih, koji bijahu bliski prijatelji, obećaše jedan drugom da sedam dana neće izustiti ni jedne jedine riječi. Prvog dana sva su se četvorica držala šutnje. Njihova je meditacija započela sa dobrim izgledima za uspjeh; no kad se spustila noć i uljane svjetiljke stale tinjati blijedom svjetlošću, jedan od učenika ne uzmogne se suzdržati te zapovijedi jednom slugi:
“Namjesti tu svjetiljku!“
Drugi se učenik zapanji začuvši kako prvi govori:
„Ne bi smjeli izgovoriti ni jedne jedine riječi“ primijeti.
„Vi ste dva glupana. Zašto ste govorili?“ na to će treći.
„Ja sam jedini koji nije progovorio“ zaključi četvrti.


Zabavan ovaj Zen

je

Uživam čitati ove priče.
Toliko jednostavno a toliko lijepo.

:cheers:

Pravi prijatelj

U davno doba bijahu u Kini dva prijatelja. Jedan bijase izvrstan svirac na harfi, a drugi isto tako izvrstan slusac.
Kad bi prvi svirao ili pjevao o nekoj planini, drugi bi govorio: "Vidim tu planinu kao da je pred nama."
Kad bi prvi svirao o potocicu, onaj sto slusa, znao bi uskliknuti: "Cujem vodu kako tece!"
No dogodi se da se onaj sto je slusao razboli i umre. Njegov prijatelj presjece tada zice na svojoj harfi i nikada vise na zasvira
Otad je prerezivanje zica harfe postalo znakom velikog prijateljstva.

Stvaranje zbog stvaranja nema puno smisla, da...

Sutra će biti veselija priča

Galilei Galileo je napisao/la:

Sutra će biti veselija priča

Može!

Dijamant na blatnjavom putu

Gudo bijaše učitelj caru koji je vladao u njegovo doba. Unatoč tome, putovao je uvijek sam poput prosjaka lutalice. Jednom prigodom, zaputivši se u Edo, kulturno i političko središte šogunata, zatekne se u blizini malog sela po imenu Takenaka. Bila je večer i pljuštalo je kao iz kabla. Gudo je bio mokar do kože. Slamnate sandale posve su mu se raspale. U nekoj seljačkoj kući u blizini sela opazi na prozorskoj dasci četiri-pet pari sandala, te odluči jedan kupiti.
Žena koja mu je prodala sandale, vidjevši ga onako pokislog pozove ga da prenoći u njezinu domu. Gudo prihvati usrdno joj zahvalivši. Uđe i ispred obiteljskog relikvijara izrecitira sutru. Žena ga zatim predstavi svojoj majci i djeci. Zamijetivši kako svi izgledaju nekako potišteno, Gudo upita nije li se dogodila kakva nesreća.
„Moj je muž kockar i pijanica“ objasni mu domaćica. „Kad mu se dogodi da pobijedi, napije se i spreman je udariti. Kad gubi, posuđuje novac od drugih. Ponekad, kad je mrtav pijan, čak se ni kući ne vrati. Što da radim?“
„Ja ću mu pomoći“ reče Gudo. „Evo ti nešto novaca. Daj mi pola litre dobrog vina i nešto za jelo što potiče tek. Onda pođite na počinak. Ja ću ostati meditirati ispred svetišta.“
Kad se oko ponoći, potpuno pijan, muž vratio kući, odmah počne vikati: „Hej ženo, kod kuće sam! Zar nema ništa za pojesti?“
„Imam ja nešto“ javi se Gudo. Uhvatila me kiša i tvoja mi je žena ljubazno ponudila da kod vas prenoćim. Kako bih joj zahvalio, kupio sam od nje malo ribe i malo vina, pa se možeš i ti osladiti.“
Čovjek bijaše zadovoljan. Ispije odmah vino i ispruži se na pod. Gudo ostane pored njega, udubivši se u meditaciju.
Kad se muž slijedećeg jutra probudio, ničeg se od prethodne večeri nije više sjećao.
„Tko si ti? Odakle dolaziš?“ upita Guda koji je još uvijek meditirao.
„Ja sam Gudo iz Kyota i na putu sam za Edo“ odgovori zen-učitelj.
Čovjek se silno posrami. Počne se učitelju svojega cara u beskraj iskreno ispričavati.
Gudo se nasmiješi.
„Sve je u ovom životu nepostojano“ objasni. „Život je kratak. Ako ti i dalje nastaviš kockati i piti, neće ti ostati vremena da radiš nešto drugo, a povrh toga, svojoj ćeš obitelji nanositi samo patnju.“
Mužu kao da se svijest naglo probudila iz nekog sna.
„Kako ću ti se ikad moći odužiti za tako divnu pouku? Dopusti mi da te otpratim komad puta i ponesem tvoje stvari.“
„Kako želiš“ pristane Gudo.
Obojica tako krenuše na put. Nakon pet kilometara Gudo reče čovjeku neka se vrati natrag.
„Još samo nekoliko kilometara“ zamoli ga ovaj. Nastaviše tako pješačiti.
„Sad se možeš vratiti natrag“ reče Gudo.
„Poći ću još desetak kilometara“ odvrati čovjek.
„Sad se vrati natrag“ reče Gudo kad su prešli deset kilometara.
„Želim te pratiti do kraja svojeg života“ izjavi na to čovjek.

Današnji učitelji zena u Japanu potječu od jednog glasovitog učitelja koji je postao Gudov nasljednik. Njegovo ime bijaše Mu-nan, čovjek koji se nikad nije vratio natrag.

Ako ova covjeka ne razveseli, ne znam koja hoce. Njena poruka je i te kako vesela

Kad si spreman sresti učitelja, sretneš ga

Što će dirnuti čovjeka, nikad se ne zna

Galilei Galileo je napisao/la:

Što će dirnuti čovjeka, nikad se ne zna

Zato se duhovna učenja u pravom smislu riječi teško prenose riječima. Riječi su samo za obuku do trenutka kad nastupa ono nelogično, a tu je zen bez premca

Zen je bolno logičan u svojoj nelogičnosti. Za Zen je Bog tu, ali je izvan našeg poimanja, a ono o čemu ne možeš razmišljati, pa čemu se truditi. Izbjegli su opasnost pećine i sjena

dali bi to drugim riječima bilo
mozak na pašu

da i ne

citiraj

"da i ne"
GG

ovo citiraj bilo bi po našem žargonu objasni

eee, za ovo objasni vec par dana pripremam clanak

citat cete malo sutra

Kišni i sunčani dani

Stara je žena svaki dan sjedila ispod stabla i plakala. Ljudi nisu znali zašto.

Jednoga dana, redovnik prođe pored nje i pita je zašto tako tužno plače? Stara žena odgovori: "Imam dvije kćeri: starija prodaje kišobrane, a mlađa prodaje sušenu hranu. Kada je sunčano, plačem, jer moja starija kćer ne može zaraditi, jer nitko ne kupuje kišobrane. Kada je kiša, plačem, jer moja mlađa kćer ne može raditi ni prodati sušenu hranu."

Redovnik tada kaže staroj ženi: "Ja ću te razveseliti! Kada je kiša, misli na svoju stariju kćer. Biti ćeš sretna, jer će ljudi kupovati kišobrane od nje. Kada je sunčano, misli na svoju mlađu kćer, jer će moći zaraditi novac prodavajući sušenu hranu."

Stara žena se odjednom prosvjetli. Od tada, svaki se dan smijala ispod stabla.

Asocira me na polupunu i polupraznu čašu

Stanje uma. Napokon sam nedavno i sam shvatio da sam ja kriv za moje osjećaje. Nije uvijek lako, ali počeo sam malo više kontrolirati svoje emocije.