Sto je Vrijeme?

Ja stvarno ne znam što će nama mozak i koji je uopće razlog da sve postoji ako se od samog
početka zna točno kako i kada će sve prestati postojati. Da li vi pričate o uzrocima i
posljedicama, o sudbini, ili o tome da živimo u "Matrici" u kojoj je sve isprogramirano točno
onako kako mora biti? Razumijem da je svaka posljedica uzrok neke druge posljedice, ali
kakve veze Big Bang ima sa time što ja moram za sat vremena na posao?
Ili ne moram? Razmislit ću još

Sumnjam da je unaprijed određeno koja će moja odluka biti, isto kao što sumnjam da je
unaprijed određeno koju će kombinaciju slova neki pisac koristiti za svoju novu knjigu...

Pa čuj smisao je isti kao kad gledaš film, znaš da je film završen i da je kraj sigurno napravljen i da će se odvijati baš onako kako je napravljeno, ali ti to gledaš jer ne znaš kako će to biti i tebi je ustvari zanimljivo, zanimljivo ti je čak gledati i još koji puta, tek toliko da to vidiš ponovo. Nije baš bez smisla to što Arch govori ima u tome i duhovnog smisla, jer ako je tako onda se proživljavaju stvari u strogo kontroliranim uvjetima i pod unaprijed određenom scenariju. Mi samo moramo proživjeti ono što je zacrtano i što smo možda i sami odabrali.

E sad to je moguće, no ja se nadam da to nije tako

Chakotay je napisao/la:

...to što Arch govori ima u tome i duhovnog smisla,...

Dabome, sasvim je ocigledno da su bica iz visih dimenzija osmislila citav taj proces, jer buduci da postoje na jednom sveobuhvatnijem nivou imaju dalekosezniji pogled na bit postojanja. Determinizam je samo drugi naziv za sudbinu, cijim ispunjavanjem ispunjavamo svrhu vlastitog postojanja - srastanje u Jedno sa Univerzumom na svim dimenzijama...

Ali zašto onda uopće razmišljamo? Zašto tražimo rješenja za probleme sa kojima se
suočavamo kad već znamo kako ćemo ih riješiti... Zašto se brinemo zbog svjetske krize i
globalnog zatopljenja ako je sve točno onako kako mora biti, savršeno prema planu.

Živimo u fizičkom svemiru kao fizička bića, možda postoji neki "duhovni" svemir ali ne živimo
u njemu. Sve što nas okružuje postoji kao fizičko i nema apsolutno nikakvih znakova da u tom
fizičkom svemiru postoji nešto duhovno. Mi kao ljudi možemo biti duhovnjaci, vjerovati u sve i
svašta, klanjati se kojekakvim kipovima, ali da li to ima smisla? Zašto ljudi i danas vjeruju u
nešto što ne mogu objasniti niti dokazati...

@skulp, zato što baš i nismo sigurno da je sve određeno, možda to i nije tako, ustvari ja mislim da nije tako i to ne da samo mislim nego tako i osjećam.

Arch ne znam da li se šališ u svom gornjem postu ili ne, ne vidim nikakav smaijlić, no meni se čini da determinizam podrazumijeva tvorca. Jer ako je sve unaprijed određeno i ako se samo ispunjava po tzv. prirodnim zakonima onda mora postojat netko tko je cijeli taj mehanizam postavio. Postoji teorija da život postoji kao razlika potencijala i kad se ta razlika "potroši" život prestaje. Slično bi se moglo primijeniti i na cijeli Svemir, postoji razlika potencija na suprotnim krajevima i kad se oni izjednače svemir će prestati postojati, a u međuvremenu će se sve odvijati po određenim pravilima i ako netko ima dovoljno moćan kompjutor i zna početne uvjete, tada može vrlo lako izračunati "stanje" svemira u bilo kojem trenutku.

E sad tu je pitanje tko je postavio tu razliku potencija koja omogućuje postojanje. To bi morao biti netko tko je izvan tog cijelog sustava. Hm podsjeća me na Boga No što ako njega nema, da li se ta razlika potencijala mogla sama od sebe nagomilati. Da li se sustav može urediti sam od sebe?

MoW je napisao/la:

Kvantna teorija zahtjeva postojanje većeg broja dimenzija da bi se održala konzistentnost apsolutnih zakona o kojima pričamo. Logično je za zaključiti da ako naši elektroni borave u više dimenzija, da tada i mi boravimo u više dimenzija. Zar je tako teško onda za pretpostaviti da se i odluke donose u nekoj drugoj dimenziji?

Nije problem pretpostaviti, međutim pitanje je težine pretpostavke. Za elektrone i kvantnu fiziku imamo matematički model koji funkcionira. Što imamo za pretpostavku da se odluke donose u nekoj drugoj dimenziji?

Chakotay je napisao/la:

Sad mi padaju na pamet Occamove škare koje kažu da je najjednostavnije rješenje u pravilu najtočnije. Nekako mi se čini da je puno kompliciranije rješenje da je sve određeno nego da imamo slobodnu volju.

Meni je to obratno. Čini mi se puno jednostavnije rješenje da je sve deterministički predodređeno i da se sve zbiva po točno određenom pravilu jer drugačije nikako ne može. Slobodna volja bi pak bila tek kontra na to pravilo, ona bi bila ta koja bi stvarala kaos u redu jer kod slobodne volje nikad ne znamo u kojem će se smjeru okrenuti, doslovno bude onako kako pojedincu puhne. Imamo događaj koji se deterministički odvija i uz postojanje slobodne volje nikad se ne zna što bi se moglo dogoditi. Dakle, razliku koju vidim između determinizma i slobodne volje je ta da kod determinizma posljedica slijedi iz pravila, a kod slobodne volje ona slijedi iz pravila ukoliko se ne desi iznimka.

Skulptura je napisao/la:

Ali zašto onda uopće razmišljamo? Zašto tražimo rješenja za probleme sa kojima se
suočavamo kad već znamo kako ćemo ih riješiti... Zašto se brinemo zbog svjetske krize i
globalnog zatopljenja ako je sve točno onako kako mora biti, savršeno prema planu.

Možda mi ne razmišljamo, možda mi samo mislimo da razmišljamo, a u biti se sve odvija onako kako je predodređeno

Chakotay je napisao/la:

Arch ne znam da li se šališ u svom gornjem postu ili ne, ne vidim nikakav smaijlić, no meni se čini da determinizam podrazumijeva tvorca. Jer ako je sve unaprijed određeno i ako se samo ispunjava po tzv. prirodnim zakonima onda mora postojat netko tko je cijeli taj mehanizam postavio.

Iz determinizma ne slijedi nužno takav zaključak da postoji "netko" ili "nešto" što je čitav sustav stvorilo da on funkcionira. Postavio si temu koja kaže da je svemir nastao sam od sebe, fluktuacijama. U okolini crnih rupa se, pretpostavlja se, događa upravo to, nastaju čestice fluktuacijama. Još ako uzmemo u obzir da je svemir višedimenzionalni sustav kako se popularno predstavlja, višadimenzionalnost koju intuitivno ne razumijemo, a po kojoj se svemir može sam u sebe širiti, tada bi svakako dao mogućnost da nitko ništa nije stvorio, već je sve nastalo i nastaje de facto samo od sebe.
Druga je mogućnost da je cijeli taj sustav netko postavio, štoviše da je to iskonska slobodna volja van prostora i vremena.

A da bi bila «slobodna», morala bi biti ne-deterministicka, a da bi bila ne-deterministicka morala bi biti «organizovana bez pravila (oksimoron!)», tj. haoticna. Ali... ako je haoticna... KAKO MOZE ODLUCIVATI!? Da bi postojala misao, da bi nastala, potrebno je ukinuti haos, ali kako i sta ga moze ukinuti? Mozda druga «slobodna volja»? Ispada da je Bogu potreban BOG da bi postojao, a tom BOGU, SUPER-BOG - i tako unedogled... Zao mi je, ali postavka o bogu, psiholoski i filozofski gledano - ne moze da se odrzi... A u prethodnom postu nisam stavio nikakve smajlice - namjerno!

Fantastično ustvari je naše postojanje potpuno nelogično, ne postoji neko logično objašnjenje kako mi možemo postojati. Ako uvedemo Boga onda je Arch u pravu, da bi on postojao kao tvorac sve što postoji onda mora i postojati i netko tko je njega stvorio, jer ako ne može sve postojati samo od sebe, kako to da jedino Bog to može.

No opet ako prihvatimo teoriju po kojoj je svemir nastao iz kvantnih fluktuacija, onda opet imamo problem jer ne znamo kako objasniti nastanak kvantnih fluktuacija i to se mora odvijati prema nekim pravilima i te kvantne fluktuacije su "nešto" a ne apsolutno ništa, pa onda opet imamo početne uvjete koje je netko morao postaviti ili su nekako morale nastati što moramo objasniti. Tako da bi najlogičnije rješenje bilo da mi ne postojimo

Naravno, činjenica je da postojimo

Ako o ovom dovoljno dugo razmišljamo možemo vrlo lako završiti u stanju biljke...
Očito je riječ o nečemu sto je izvan ljudskog shvaćanja, o nečemu što ne dotiče fiziku ni logiku.
Odgovor vjerojatno niti nećemo pronaći u ovom Svemiru, sa ovim načinom razmišljanja.

Svka cast ljudi,e to se zove razmisljanje,pet ljudi i 100 postova.

Meni je bilo dovoljno da pogledam ovu animaciju koja nam govori kako bi izgledao nas pogled na neki grad kad bi isli brzinom svjetlosti:

https://www.youtube.com/watch?v=9lMYhhCkPXE&feature=related

I ovaj drugi,kako bi izgledalo da tom brzinom prolazimo kroz 3d kocku,koja onda izgleda sve samo ne 3d:

https://www.youtube.com/watch?v=IgAII_crHHc&feature=related


i da zakljucim da bi jedino svjest bila uvjek ista,a da ono cega bi ona bila svjesna moze da se promjeni za dva posmatraca(dvije svjseti)u istom vremenu svjessnosti toga....

To bi bilo o svijesti, a o vremenu?

...ispričavam se što nisam pročitao prethodnih 10-ak stranica ovog topica, bacam se na to sada, ali imam neodoljivu želju iznjeti svoja promišljanja, hvala i isprike ako nešto ponavljam ili već parafraziram nečija mišljenja od prije, NHF.

E i da... sorry ako radim prevelike digresije na temu, vjerujte da nisu digresije već smisleno povezane cjeline u postupku argumentacije mog stava i toka misli, hvala.

Alpha je napisao/la:

E, da...moj comment na temu...

Eto, ja sam sklona razmisljati da Vrijeme postoji, da nije samo kreacija naseg uma...da postoji od pocetka Svemira i postojat ce i nakon sto nas vise ne bude...

Jedan od argumenata jeste cinjenica da se Svemir giba...nasa Planeta se vrti nekom brzinom kako oko svoje osi tako i oko Sunca...a brzina je put/vrijeme...dakle da bi mogli reci da se nesto giba potrebna nam je definicija/postojanje vremenskog perioda...samo gibanje po tome dokazuje postojanje vremena na neki nacin...

Definirati... "postojanje", "prostor", "gibanje",... u ovome slučaju postojanje nečega je ono što se nalazi u subjektu kao opravdano od njegove percepcije i potkrijepljeno njegovim promišljanjem o vanjskome svijetu (pošto je to nešto iz vanjskoga svijeta - u ovome slučaju V R I J E M E). Na slikoviti taoistički način; vrijeme i prostor su yin i yang, ne idu jedno bez drugoga, ali i yin i yang kao što znate, stoje unutar sustava!. Taj sustav je zaokružena cjelina kao što vidite u ilustraciji 1.

ilustracija 1.



Naučio sam od velikog majstora epistemologije, ukratko kazano (ako se smijem ovako našaliti...) - senseija percepcije i uma: Immanuel Kanta, da je vrijeme kao takvo, ne postoji. Vrijeme ne postoji samo za sebe. Vrijeme nije karakteristika kojom opisujemo materiju u nekoj dimenziji, niti je vrijeme dimenzionalnost nekog vanjskog objekta.

Zašto je to tako, te zašto se toga držim?

Naime, jednostavnost je ad hoc uočljiva! Radi se o tome da ljudi koriste svoja čula (svih 5) da oblikuju vanjske materija u nešto što je njima jasno. Analogno teče i cijela priča blockbustera The Matrix; dok su spojeni na Matrix apsolutno su uvjereni da je to jedina stvarnost i način percipiranja toga, dok Neo kasnije shvati da se može odskočiti/odbiti od betonskog poda kad padne sa zgrade jer je shvatio da percepcija koju je koristio nije narav prostor/vremena u tom "svemiru" - sustavu.

Percepcija oblikuje stvarnost, tj. vrijeme i prostor su oblici percepcije, oni su kao metapodaci o vanjskim objektima, bez njih ne možemo pojmiti vanjske objekte.

...analogno i slijedi zaključak (u The Matrixu digitalno-analogno, ako razumijete lol )...

Zaključak:

Tako da, ako primite u ruku olovku ili neki predmet, on nije u vašoj ruci. Sjetite se scene iz The Matrix opet, kad Neo ide do Oracle (digresija: baze podataka lol) i sretne onog malo dečkića dok se igra sa žlicom, nakon nekoliko trenutaka dečko objašnjava Neu da nema žlicu, nego da mu se to P R I Č I NJ A, slijedi čuvena rečenica: "There is no spoon."... ( btw parafraziram scenu, ne sjećam se točno ali poanta stoji). Olovka nije u ruci (da, da, imam poprilično apsurdne stavove u vezi živote i poimanja istoga... nadam se da će te se naviknuti na mene ) , već vi želite da je spoznate, to je nužni imperativ vašeg uma, to je ono što čini ljudsku stvarnost to je humano, spoznavanje nespoznatog, otkrivanje novog. Još jednom, po meni, a i po mnogim filozofima, po novoj kvantnoj fizici i još drugim izvorima koji su vezani uz ove docne, sve ide u prilog da vrijeme/prostor nisu osobine materije već mjesto u koje stavljamo materiju...

The hook:
dodatak za one kojima je dosadno... i koji sumnjaju u ovo...



A sad mene zanima, ako je to sve "istina" (o istini neću sad, ali kužite), tj. to stoji to da je vrijeme oblik percipiranja, a ne osobina predmeta, gdje su vanjski predmeti?! He, he, he, he.... evo vam ideja za početi: Platon...

Preuzeto sa WIKI

WIKIPEDIA je napisao/la:

Platonovo učenje o spoznaji se bazira na njegovom idealističkom tumačenju svijeta. Ona je, prije svega, racionalistička, jer svijet ideja jedno mišljenjem možemo spoznati. Materijalni svijet spoznajemo čulima, ali to nije prava spoznaja.

U teoriju spoznaje Platon uključuje i svoju "teoriju sjećanja". Govorio je da metodom dijalektike, dijaloga mi trebamo podstaći dušu na sjećanje svijeta ideja u kome je boravila prije ulaska u tijelo. Zbog toga u ovom svijetu mi ne spoznajemo ništa novo- to je samo sjećanje.

Također, tvrdio je da u materijalnom svijetu mi vidimo samo sjene svijeta ideja. To je Platon opisao u svojoj poznatoj slici pećine u djelu Država. Naime, Platon je opisao čovječanstvo kao grupu ljudi u mračnoj pećini. Iza njih je otvor iz kojeg dolazi svjetlost. Ta svjetlost baca sjenke prema zidu u koji ljudi gledaju. Kako napolju ljudi možda nose neke stvari (kutije na primjer), sjene koje su na zidu daju ljudina pogrešan utisak o vanjskom svijetu- ljudi sa kockastim glavama (nepoznavanje svijeta ideja). Ponekad se neko iz grupe odvoji i izađe napolje, međutim, jaka svjetlost ih zaslijepi (radi tame u kojoj su živjeli) i oni u strahu trče nazad u pećinu.

...a možete i googlati: Gnoseologija Immanuela Kanta...

@ Melkior...Pa mi ne raspravljamo o tome da li mi percipiramo svjet van nas takvim kakav on zaista jeste.I svako ce se sloziti da je svjet van nas jako drugaciji nego ga mi vidimo.Ja cvrsto vjerujem da kad se pogledam u ogledalo da vidim samo iskrivljenu realnost.Ali opet mi je cudno da mi percipiramo realnost na jako iskrivljeni nacin,i da je sve ustvari jako drugacije nego sto to mi mislimo,ali kako objasniti da vecina stvari koje vidimo su Savrseno skladne?

Ako nacrtam krug i vidim ga,kako je moguce da sam ja iskrivio realnost i dobio nesto takvo fantasticno i savrseno?Da ne pricamo kako savrseno izgledaju zena ili muskarac...Ti hoces reci da mi ne izgledamo ovako kako izgledamo? Pa mozda je i bolje da smo u ilzuziji,inace bi se prepali sami sebe.

Ja sam uvjeren da realnost skroz drugacije izgleda i da ja dosad nikad nisam vidio sebe "objektivno".Ali ako postoji vrjeme u objektivnom svemiru onda mora postojati i u nasem iskrivljenom.

Eto da ne ulazimo u dublju raspravu,mozes li mi pomoci da nadjem odgovor na slj pitanje: Sta je to sad? Postoji li sad? Sadasnji trenutak? Koliko traje? Ako ne postoji sad,onda ne postoji ni proslost,ali ce se svi sloziti da proslost postoji?

Ako se sad ne moze izmjeriti kako mozemo izmjeriti proslost koja se sastoji od beskonacnih sad ? Samo nemoj zvati brata Zenona u pomoc.

Bok primitive101. :-)

I velim da jesmo u iluziji, nužnoj iluziji! Vidjeti se objektivno je isto što i znati odgovore na sva pitanja ali to nije smisao, smisao je traganju kao što govore mnoga naukovanja, u "trajanju"... ako to tražimo - trajemo zar je to iluzija ? hm hm! :-) Tu se uvijek zbunim... Zašto nešto "traje" i kako to, hm, hm?!

Ja ti evo lakog srca priznajem da sam se ugledao na eckharta tollea i njegov princip kao najbolju koncepciju trenutno za poimanje vremena, a to je da ga je nepotrebno promatrati jer tvrdi da je važno samo "sada" - beskrajno SADA, samo sad postoji i nema po njemu prošlog ni budućeg, jer sve se odvija sada u "glavi" subjekta ... Joj ne Zenona i ekipu, Parmenida isto, jao! ((( (not good!, jos nam samo oni trebaju ) nego... važno je ne biti opterećen vremenom i posvetiti se sebi samome jer mi sami smo tu - sada. Samo sada je važno jer mi smo "sada" oni koji jesmo i s pravom onda tek mogu kazati onu najaču alfa misao: "Ja jesam" tu i sada!

Naravno,i u tome sada mi ljudi imamo samo dvije mogucnosti,zaista.

1.Biti smireni,blazeni i puni prihvatanja,lubavi i oprosta,jer nas proslost ne interesuje,a bogami ni buducnost.

2.Reagirati na situacije u tome "sada" na nacin da koristimo proslost ili buducnost,sto ce najcesce dovesti do negativnih emocija,tipa straha,opterecenosti,stresa,mrznje,ljubomore,a sve zobg nekih gluposti iz proslosti(koja gle cuda ne postoji SADA,te nam ni ne treba) ili ne do bog zbog nekih ciljeva koje zelimo da ostvarimo u buducnosti.

Ja glasam pod 1,jer to znaci zivjeti zivotom punim ljubavi.Broj dva znaci misliti previse o buducnosti te zivjeti u mislima(iluziji),jer cilj dolazi kasnije a ne sada,ili davati proslosti da utice na nase reakcije,s cime pokazujemo da smo robovi i nismo slobodni....

Glasam pod 1. ali u mnogim slučajima me ljudi uzimaju za naivnu osobu i iskorištavaju to, međutim "svijetski um" kako bi Heraklit jos govorio, potrudi se pomoći sa strane tako da je samnom u takvim situacijama uvijek jedan antipod karakter koji mi govori iz najbolje namjere da s tako ne ponašam, ako već ne želim on će nešto učiniti sa svoje strane, zanimljivo, međutim nije ni to tako svaki puta - život ima svoj "ups and downs".



Pod 2. su većina ljudi, tako ja bar mislim. Pogotovo ortodoksni vjernici prevladaajućih religija ove planete, -> strah od pakla i sl. evo bas je o tome govor u susjednoj temi Crkva i narod.

a kako objasnjvate ovo: meni je jedan prof. u skoli isprica da su neki (valjda Americki) znanstvenici doakzali da u svemiru nema vremena, tj. kad su astronauti otisli u svemir, njihove dvije minute koje su prosle,nama na zemlji su prose mozda dvije godine. to sam citala jos i u par knjiga, fenomen je potpuno neobjasnjiv, ako je vrijeme u svemiru toliko "sporo" zasto je na zemlji brze? mislim, ipak je i zemlja u svemiru. Mozda je to zbog toga sto se zemlja vrti (za razliku od nekih planeta ) jer, sto se neko tijelo vise krece, vise stari, tj. fizicke su posljedice sve vece.... ne znam, to je samo moje misljenje, ispravite me ako sam u krivu.
zanima me sto vi mislite??

Mene prije svega zanima pokus koji si opisala. Dosad nikad nisam čuo za taj pokus. O čemu se točno radi? Možeš li pronaći neki izvor na kojem je opisan taj pokus?

Ukoliko je tako, onda možemo pretpostaviti da ljudi koji su otišli na Mjesec 1969. se zapravo dosad nisu niti trebali vratiti, isto kao što se nisu trebali vratiti članovi posade Apollo 13. Ili sam krivo shvatio o čemu se zapravo radi.

Svi planeti se vrte, baš kao i Zemlja, tj. ne znam je li ikad otkriven planet koji se ne vrti, ili bilo koje svemirsko tijelo.

Blizz...Nemoj mjenjati avatar Hahaha fali mi sestra Bernardica...I njene kletve...

blizzard, nemam pojma o kakvom se pokusu radi, to mi je profesor ispricao da je on to negdje cuo (profesor je inace iz tjelesnog ) a ovo za planete da se neki ne vrte sam isto cula, iako sam dotada i ja mislila da se svi krecu.
mrzim pisati cula sam, jer nemam nikakvih izvora odakle, to mi je samo ostalo u pamćenju. ali mislim ako to napisem mozda netko zna o cemu se radi

Tonks je napisao/la:

blizzard, nemam pojma o kakvom se pokusu radi, to mi je profesor ispricao da je on to negdje cuo (profesor je inace iz tjelesnog ) a ovo za planete da se neki ne vrte sam isto cula, iako sam dotada i ja mislila da se svi krecu.
mrzim pisati cula sam, jer nemam nikakvih izvora odakle, to mi je samo ostalo u pamćenju. ali mislim ako to napisem mozda netko zna o cemu se radi

Naime vrlo je objašnjivo, radi se o specijalnoj teoriji relativnosti našeg dragog Alberta Einsteina koji je objasnio da su vrijeme i prostor povezani, te kretanje kroz iste je relativno.

Naime, što se brže krećeš kroz prostor - svemir, tj. ako se krećeš brzinom jednog fotona tj. brzinom svjetlosti 300k km/sec vrijeme u tvom okruženju sporije protječe nego drugdje, npr. da ideš putovati brzinom svjetlosti oko zemlje na 6 mjeseci (svojih 6 mjeseci u svom svemirskom brodu koji ide brz. svj.) i da se vratiš nazad na Zemlju, na zemlji bi prošlo 9 mj., što teoretski znači da možeš putovati u budućnost tako da svoj vremenski kontinuum usporiš spram drugog!



P.S. nešto vezano uz relativnost i dosta poznato...

PARADOKS BLIZANACA:

Wikipedia je napisao/la:

Paradoks blizanaca je misaoni pokus u posebnoj teoriji relativnosti u kojem jedan od dva blizanaca putuje svemirskim brodom brzinom bliskom brzini svjetlosti, dok drugi ostaje na Zemlji. Nakon povratka na Zemlju, blizanac koji je putovao otkriva da je mlađi od brata koji je ostao na Zemlji.
Ovaj efekt predviđen je Einsteinovom posebnom teorijom relativnosti. On nastaje zbog, pokusima potvrđenog, fenomena zvanog dilatacija vremena zbog kojega sat u gibanju pokazuje 'skraćeno' vrijeme u odnosu na statični sat s kojim je bio sinhroniziran. Jedan primjer ovog fenomena uključjuje muone, čestice koje nastaju u gornjim dijelovima atmosfere koji mogu biti detektirani na tlu. Bez pojave dilatacije vremena muoni bi se raspali puno prije no što bi stigli do tla. Drugi pokus potvrđuje dilataciju vremena uspoređujući efekte brzine dva atomska sata od kojih je jedan smješten na tlu, a drugi u nadzvučnom zrakoplovu. Nakon nekog vremena atomski sat na zrakoplovu pokazivat će malo zakašnjenje.
Paradoks će se povećati gledano iz položaja blizanca koji putuje: iz njegove perspektive njegov će se brat na Zemlji gibati brže. Tako putujući blizanac može svog brata na Zemlji promatrati poput sata u gibanju koji doživljava dilataciju vremena. Posebna relativnost kaže da su svi promatrači ekvivalentni i da niti jedan referentni okvir nije privilegiran. Putujući blizanac će očekivati da nakon povratka na Zemlju nađe svog brata blizanca mlađeg nego što je on sam, upravo suprotno očekivanju brata koji je ostao na Zemlji. Koji od blizanaca je u pravu?
Očekivanje putujućeg blizanca je pogrešno: posebna relativnost ne smatra sve promatrače ekvivalentnima, nego samo promatrače u inercijskim referentnim okvirima. Putujući blizanac mijenja referentni okvir (ubrzava) za vrijeme U-okreta. Blizanac na Zemlji miruje u istom referentnom okviru cijelo vrijeme trajanja putovanja (nije podložan ni silama ubrzanja ni silama usporenja).
Ne postoje dva nego tri relevantna inercijska okvira: jedan u kojem miruje blizanac koji ostaje na Zemlji, drugi u kojem putujući blizanac miruje na odlaznom putu i treći u kojem putujući blizanac miruje na povratnom putu. Putujući blizanac mijenja referentni okvir tokom ubrzanja i usporenja prilikom odlaska i povratka na Zemlju i prilikom odgovarajućeg usporenja i ubrzanja prilikom U-okreta. To je vrijeme za koje on mora prilagoditi 'izračunatu' dob blizanca koji miruje. To je sasvim umjetni efekt uzrokovan promjenom u definiciji simultanosti pri promjeni referetnog okvira. Evo zašto.


U posebnoj relativnosti ne postoji koncept "apsolutne sadašnjosti". Sadašnjost je definirana kao set događaja koji se događaju simultano sa stajališta danog promatrača. Pojam simultanosti ovisi o referentnom okviru, stoga promjena referentnog okvira zahtjeva prilagodbu definicije sadašnjosti. Ako zamislimo sadašnjost kao (trodimenzionalni) 'Minkovskijev prostor' tada promjena referentnog okvira rezultira promjenom inklinacije plohe.
U prostorvremenskom dijagramu (desno) životni pravac prvog blizanca odgovara okomitoj osi (njegov položaj je konstantan u vremenu). U prvom dijelu putovanja drugi blizanac pomiče se udesno (crna nagnuta linija), a u drugom dijelu putovanja nazad ulijevo. Plave linije pokazuju plohe simultanosti za putujućeg blizanca tokom prvog dijela putovanja, a crvene linije tokom drugog dijela putovanja. Za vrijeme U-okreta plohe simultanosti se križaju i putujući blizanac 'preskače' s plave na crvenu u vrlo kratkom vremenu prolazeći dugačak segment životne linije blizanca koji miruje. Blizanac u mirovanju odjednom "stari" puno brže u odnosu na putujućeg blizanca.
Ponekad se smatra da paradoks blizanaca ne može biti riješen bez korištenja opće relativnosti, jer je jedan od blizanaca podložan ubrzanju prilikom U-okreta. To je pogrešno iz dva razloga. Prvo, ubrzanje može lako biti zanemariv dio putovanja ako je inercijski krak dovoljno dugačak. Drugo, u principu nije problem opisati efekt ubrzanja u posebnoj relativnosti ako se koriste zakoni fizike formulirani za inercijski referentni okvir – opća relativnost je potrebna samo u slučaju inercijskog referentnog okvira s gravitacijskim poljem. Posebna relativnost ne negira ubrzanje.

I da, ono što je supermen napravio u filmu, kad je letio unazad oko planete pa otišao u prošlost ne vrijedi, to je čista izmišljotina i fikcija...

Nije,nije,supermen to moze A tek chak noris....Čak Noris je jedini razlog zbog kog nas crna rupa još nije usisala.