Rasprava o snovima, lucidnim snovima, noćnim morama...

a šta san čulaaaa...

ljudi često sanjaju da umiru. u većini takvih snova, probudemo se baš u onom trenutku kada bi trebali "umrijeti"..
nekolicina psihologa je objasnila ovu pojavu na način da možemo sanjati sva ona osjećanja koja poznajemo;
smrt je jedina prava nepoznanica čovječanstva, i zbog toga je teško sanjati ono što se događa kad umremo.
zar nisu rijetki ljudi koji mogu sanjati svoju smrt?
jer mislim da je velika razlika između astralne projekcije u snu i pravog doživljaja smrti!

Ne brini, Schmizzl

Uglavnom, sanjao sam da će doći Legi i sve od reda baciti u kantu pun bijesa i ljutnje
Onda ćete vi vidjeti

Osvrnuo bih se na problem da u zadnje vrijeme, recimo u zadnjih 4-5 godina vrlo malo sanjam sa sjećanjem da sam išta sanjao.
Recimo, u zadnjih mjesec dana jedva da se sjećam da sam triput nešto sanjao. Nemam nikakvih problema sa spavanjem, zaspim vrlo brzo, spavam 8 sati, probudim se bez velikih problema, dakle sve normalno.
Jedino što mi smeta to je da nema više ni snova, ni noćnih mora koje sam imao kao klinac, a bogme ni lucidnih snova već duže vremena. Jednostavno mi se sve smirilo...

Šta bi, ako bi išta, trebao ih toga zaključiti i eventualno poduzeti? Koji put si stvarno želim da nešto lijepo, ili čak i ružno, sanjam.

MoW, možda si upao u jednu rutinu, i možda si previše zaokupljen sa puno drugih životnih problema, pa se možda vež duže vrijeme nisi uspio okrenuti "sam prema sebi"...
prije spavanja, opusti se, primijeni tehniku disanja, i intenzivno razmišljaj o nečemu..
reci sam sebi, sjećat ću se onoga što sam sanjao.. jer je moguće da ti sanjaš svaku noć ali se ujutro ničega ne sjećaš..
ili..
probaj prije spavanja ne razmišljati o sutrašnjim obavezama ili jučerašnjim problemima.. probaj dozvoliti mislima da lete, asocijacijom se tope iz jedne u drugu..

Hvala ti na savjetima.

Stvar je u tome da nemam intenzivnih životnih briga. Imam stabilan i dobar posao, imam dovoljno vremena za sebe i za introspekciju, čitam i dosta duhovnih knjiga.
Jedino što ne razmišljam o nečemu intenzivno prije spavanja, jer u tom slučaju ne bih ni mogao zaspati. Ne razmišljam ni o obvezama, ali ne dobivam niti neke asocijacije.
Jednostavno, imam dojam kao da je sve mirno i onako kako bi trebalo biti. A opet, htio bih sanjati nešto, jer mi je to kao mlađemu bilo jako važno. Osjetio sam se življim.
Primijetio sam da kad sam manje umoran, recimo kad imam manje posla neki dan ili kad se nekoliko dana ne "praznim" da se tako pristojno izrazim , da u tom slučaju češće sanjam.
Moguće da je sve zaista stvar u umoru i premorenosti, jer imam relativno slabiju fizionomiju, pa me fizički napori tijekom dana znaju izmoriti.

Koliko sam uspio skužiti, kod mene je nedostatak sna ipak prije vezan uz fizički umor, a ne za stres, obveze ili probleme.

@MoW nije da ti ne sanjaš, sanjamo mi svi svaku noć, samo je pitanje da li se sjećamo snova i koliko su oni intenzivni kad sanjamo. Meni se primjerice dešava da se po zimi slabije sjećam snova i da su slabijeg intenziteta, dok se dolaskom proljeća i toplijih dana to mijenja. Tada mi se meni čini da sanjam cijelo vrijeme i snovi su mi strašno stvarni, naravno nije tako, kad spavamo postoje faze spavanja u kojima sanjamo i u kojima ne sanjamo.

Naravno pitanje je koliko se mi toga sjećamo, koliko smo toga svjesni i da li se uopće želimo sjećati

Čitanje duhovne literature ti ne mora pomoći u tome, pogotovo ako to više pokušavaš razumjeti sa racionalnog stajališta.

Probaj sa opuštanjem i ostalim savjetima koje ti je dala schmizl i uspjet ćeš, samo nemoj previše brinuti o tome

@MoW...pokusaj naviti budilicu 1h i 48min ranije...pa da vidmo hoce li te probudit u sred sna

MoW, kopirat ću ti nešto sa neta!

"NESANJANJE
Netko može da kaže da rijetko ili nikad ne sanja. O čemu se radi? Svaka osoba sanja, ali kod nekih na tajanstven način bude sve izbrisano. Njima u snu vlada stroga cenzura koja djeluje i nakon buđenja , zbog čega se san trdovno zaboravlja. Uglavnom se to dešava osobama koji sami sebe kontrolišu ili imaju strah da se otvore pred drugima te osobe koje su u detinjstvu odgajane kruto i strogo. "


odnosilo se ovo na tebe ili ne, nije bitno, od viška glava ne boli..

slušaj, postoji krasna muzika koje nas može uspavati... youtube je pun takve muzike!
ti bi si mogao nabaviti jedno pola sata takve muzike.. ona osim što uspavljuje, toliko je čarobna da priziva i one najdublje misli za koje si mislio da više i ne postoje! (sleeping music, go to sleep fast,...)

to bi te trebalo odvesti do smirenog, a opet intenzivnog sna..
sam sebe moraš natjerati da sanjaš! prije spavanja, to si strogo naredi..
navij si sat da te budi pola sata ranije... kroz tih pola sata, prevrći se po krevetu, i razmišljaj o tome jesi li nešto sanjao!

ako ništa ne uspije, makar bi trebalo.. imam extreman prijedlog!
5 dana imaš za zadatak gledati najstrašnije horore koji postoje!
ako ni 6 dan nebudeš ništa sanjao... ma hoćeš da, bez brige...

ali nemoj gledati djecu kukuruza... to je glupost (meni)..
ja ću ti reći par filmova koji su me toliko zaintrigirali da sam naredne dane imala snove povezane s tim filmovima (nisu sve horori)

AMITYVILLE HORROR,
THE BUTTERFY EFFECT
THE SCELETON KEY
SHUTTER
MATRIX (samo 1 dio)

mene su ovi filmovi iznenadili, ukoliko si ih već pogledao..pitaj u videoteci najbolesnije horore...
sanjat ćeš svakako, možda ne abš najugodnije...ali barem ćeš sanjati!

ponestaje mi ideja.. hihihihi

ajde probaj nešto pa javi kako je prošlo!

@Alpha jutros sam se probudio 1 h i 46 minuta prije budilice.
Sjećam se da sam sanjao neke afričke životinje, mislim da se radilo o tome koliko slon i hipopotamus mogu skočiti u zrak.

Onda sam još jednom zaspao, nakon što nekih 45 minuta nisam mogao zaspati. Pa sam opet nešto sanjao, ali sad se više ne sjećam što, samo znam da je bilo lijepo.

Anđele sam prije spavanja zamolio i izrekao naglas da hoću sanjati i sjećati se. Eto, upalilo.
Hvala ti schmizzl na savjetima.

Inače, na horore sam praktički imun. Alien, It, Halloween, Freddy, ma nagledao sam se raznih horora u životu, ali i još puno više hororastih kompjuterskih igara. Shutter sam recimo gledao, i nije mi ni najmanje strašan. Tako da to s hororima ne bi išlo.
Matrix je fora, ali nikad nisam sanjao neke filmove osim one na tematiku aliena, da bi me to nešto inspiriralo.
Uostalom, telkač gledam jako malo u zadnje vrijeme jer to smatram gubljenjem vremena u većini slučajeva.

MoW..tako mi je drago... afričke životinje su zicer... ako je to jedan vid tvoje inspiracije, poželjet ću ti da jednom posjetiš tunis recimo, i odeš na safari..

onda večeras kad legneš..zamisli da je suton, a to se izležavaš u podnožu kilimanjara (u doslovnom prijevodu Brdo demona)... iznad tebe su dva vulkana Kibo i Mawenzi..
osjećaš su mistiku ovog kontinenta..
u daljini čuješ kako i životinje odlaze na počinak..
ovdje su tu tvoji korjeni, tu je tvoja oaza mira..tu sanjaš živopisne snove..
razmišljaš o ljudima koji tu oduvijek žive.. osjećaš njihovu iskrenu i produhovljenu povezanost sa prirodom..

evo ti jedan od primjera što si sve možeš intenzivno vizualizirati..tko ne voli televiziju - a to je odlično razmišljanje - može si sam stvoriti svoj "film", i biti redatelj i glavni glumac..

schmizzl je napisao/la:

MoW..tako mi je drago... afričke životinje su zicer... ako je to jedan vid tvoje inspiracije, poželjet ću ti da jednom posjetiš tunis recimo, i odeš na safari..

onda večeras kad legneš..zamisli da je suton, a to se izležavaš u podnožu kilimanjara (u doslovnom prijevodu Brdo demona)... iznad tebe su dva vulkana Kibo i Mawenzi..
osjećaš su mistiku ovog kontinenta..
u daljini čuješ kako i životinje odlaze na počinak..
ovdje su tu tvoji korjeni, tu je tvoja oaza mira..tu sanjaš živopisne snove..
razmišljaš o ljudima koji tu oduvijek žive.. osjećaš njihovu iskrenu i produhovljenu povezanost sa prirodom..

evo ti jedan od primjera što si sve možeš intenzivno vizualizirati..tko ne voli televiziju - a to je odlično razmišljanje - može si sam stvoriti svoj "film", i biti redatelj i glavni glumac..

Stvar je da obično sanjam te životinje u prilično smiješnim ili prilično zastrašujućim verzijama. Recimo, kao mali, negdje s desetak godina sam sanjao da hodam po dnevnoj sobi, da pogledam na sofu, a na njoj nilski konj razjapljuje golema usta kao da će me progutati. Naravno, noćna mora i probudio sam se odmah.
Taj sam san sanjao tri puta čak u razdoblju od par godina.

Noćas je bilo pak to da mi je u snu bilo rečeno, a što ja nisam mogao povjerovati, da slonovi mogu skočiti oko 9.5 metara uvis, a nilski konj čak 11.3 metara.

Možda je to povezano s time što sam nedavno studentima zadao neki zadatak u kojem moraju modelirati prirodni rezervat... uglavnom, snovi su čudne biljke.

Jako lijepo si opisala. Najstariji i neaktivan je vulkan Shira, dok su ova dva gorespomenuta još uvijek aktivna i streme prema nebu. Zbilja bi bilo lijepo posjetiti to drevno mjesto.

Inače, mislim da ću skočiti do videoteke i posuditi si neki od filmova koji se preporučila. Recimo, Skeleton key ili Butterfly effect.

Počni sa Skeleton Key, psihološki triler, radi se o hudu magiji.. ma baš ga moraš pogledat..

još ću ih se ja pokušat sjetit...

pa ti si profesor.. eh..što ne predaješ na mom faxu..

schmizzl je napisao/la:

Počni sa Skeleton Key, psihološki triler, radi se o hudu magiji.. ma baš ga moraš pogledat..

još ću ih se ja pokušat sjetit...

pa ti si profesor.. eh..što ne predaješ na mom faxu..

Odgledao sam Skeleton Key, baš je dobar bio. Prilično težak film, ali je zanimljiv. Nadam se da neću noćas sanjati da sam Caroline.
Huda je ta magija. Mene je uvijek više zanimala bijela magija i iscjeljivanje prirodnim načinima. Ovo je crno, mračno...

Eh, i da, nisam još profesor, znaš, navedene godine su mi točne. Dakle, asistent sam.

U zadnje vrijeme imam problem da sanjam i znam da sanjam, imam blag oblik lucidnog sna i kad se probudim ne mogu se ničega sjetiti.... jedino se sjećam da si u snu ponavljam : Ovo moram zapamtiti, ovo moram zapamtiti kad ustanem
ostane samo osjećaj kakav bi je to san bio, ali ne i slike.... kao pokvareni televizor s tonom bez slike

Pa ja sam potpuno zaboravio napisati sto mi se nedavno desilo.
Imao sam bas neki zanimljiv san i odjednom se probudim. I dobro, zapocnem sa jutarnjom rutinom, umivanje itd... Krenem si napravit neki dorucak, otvorim hladnjak a unutra sve crno, kao rupa bez dna. Tada sam se zapravo probudio.

Fascinanto mi je sto je san nakon prvog "budenja" bio stvarno realan. Ja sam bio uvjeren da sam budan tj. nije mi bilo ni na kraj pameti da jos uvijek sanjam.... Kasnije sam citao za testove budnosti, i naisao na gotovo isti primjer.

to se i meni dogodilo dok nisam shvatila da mi je umivaonik plav, jedino se nisam probudila - probudila nego sam nastavila upravljati snom
to je u biti bio moj prvi pravi lucidan san

Gea je napisao/la:

U zadnje vrijeme imam problem da sanjam i znam da sanjam, imam blag oblik lucidnog sna i kad se probudim ne mogu se ničega sjetiti.... jedino se sjećam da si u snu ponavljam : Ovo moram zapamtiti, ovo moram zapamtiti kad ustanem
ostane samo osjećaj kakav bi je to san bio, ali ne i slike.... kao pokvareni televizor s tonom bez slike

hehe, meni se događalo kad sam bio kepec od kojih 10 god... želio sam sunčane naočale i sanjam ja da ih je oko mene puno al znam da je san... i sad pane mi na pamet da ih što više grabim u ruke i kontam bar će mi jedne ostat kad se probudim... i tako s punim rukama naočala se probudim kad tamo ništa ...

Gea je napisao/la:

U zadnje vrijeme imam problem da sanjam i znam da sanjam, imam blag oblik lucidnog sna i kad se probudim ne mogu se ničega sjetiti.... jedino se sjećam da si u snu ponavljam : Ovo moram zapamtiti, ovo moram zapamtiti kad ustanem
ostane samo osjećaj kakav bi je to san bio, ali ne i slike.... kao pokvareni televizor s tonom bez slike

Pa, možda je to samo međukorak između nesvjesnog i lucidnog sanjanja. Dakle, vježbati treba.

Vjerojatno je to to

E koliko sam se ja nakupila para i to onih gvozdenih

@skulptura.. to se zna dogoditi i kada se čovjek ne želi ustati iz kreveta..

Jedna moja prijateljica je sanjala da ju je neki čovjek koga ne pozna ubio, a dan poslije (u stvarnosti, kad je bila budna) je vidjela istog takvog čovjeka u trgovini...

Ja u zadnje vrijeme stalno sanjam da sam u nekakvoj džungli i da rješavam nekakve zadatke, ili sanjam da sam neki junak i spašavam svijet...

Prije kad sam išla na spavanje sam često ostavila uključenu glazbu na kompjutoru (zato jer nisam mogla zaspati u tišini, bilo me previše strah). Kad bih spavala, čula bih tu glazbu (koja svira u stvarnosti) u snu, i usput bi se događala neka radnja koja je na neki način povezana s tom pjesmom koju bih upravo čula dok spavam... i onda bih se probudila, i vidjela da ta pjesma koju sam čula u snu svira u stvarnosti... hajde, mogu razumjeti što čujem tu pjesmu i u snu, ali me zbunjuje ovo s radnjom (to što se ta radnja poklapa s tom pjesmom...)

Ponekad sam znala sanjati da vanzemaljci dođu na Zemlju (ponekad loši, ponekad dobri). Jednom sam sanjala da su došli neki vanzemaljci koji su htjeli mir sa ljudima i onda smo svi imali proslavu i jeli PAŠTETU (ne razumijem zašto baš paštetu...).

@Dragony, dobro došla!
Pa čuj... pašteta...mmmm... još ak je Leo pašteta
To s muzikom se i meni znalo/zna događat. Neki snovi su igranje našeg mozga i na podsvjesnoj razini tvoj mozak je, dok je slušao pjesmu, registrirao značenje pjesme te je te podatke koje je primao uključio u san. Projekcija informacija. To je veliki dokaz da su neki snovi zapravo proizvod našeg mozga i reakcija na stvari koje nam se događaju u stvarnosti.

Jesi li ikad imala lucidan san?


P.S. Kako te zaboga bilo manje strah s muzikom na ušima? Kada sam se ja prije bojao mraka, a ponekad se i još bojim, svaki šušanj moram čuti. Kad bih slušao muziku zamišljao bih kak sada 'oni' (tko god, demoni, čudni ljudi...) sad neš rade po kući, a ja ih ne čujem
I nemoj sad zbog ovog imat strah

Eto, ja slušam glazbu koja me opušta, i kad slušam tu glazbu zaboravim na svoje strahove (jer me uglavnom strah da ću ugledati vanzemaljca kako gleda u mene kroz prozor, iako znam da su vrlo male šanse da će se to dogoditi ).

Lucidan san mi se znao dogoditi... čula sam negdje da ako shvatimo da sanjamo, da mi možemo raditi što god hoćemo u tom snu... Nisam sigurna da je to istina jer sam ponekad znala shvatiti da sanjam, i zatim sam poželjela letjeti, no nisam mogla poletjeti...