Rasprava o snovima, lucidnim snovima, noćnim morama...

kad ste već kod katastrofa, evo mog sna od sinoć: Sanjala sam da se temperatura na našim prostorima enormno smanjila, kao da je došlo ledeno doba, te da sam morala odlučiti kamo se mislim preseliti. Bitan detalj je da se to zbivalo u budućnosti. Ja sam bila već na fakultetu (sada sam 3. srednje). Nadam se da mi se san neće obistiniti... u snu sam bila na fakultetu za smjer farmaceuta a na to ne želim ići, usprkos nagovaranju od strane roditelja

Dakle, flory, jasno ti je da je sudbina svijeta u tvojim rukama. Ako odeš na farmaciju u Europu će doći ledeno doba! Izaberi ono što ti želiš!

Zezam, ali tako nekako glasi poruka sna. Tu se vjerojatno radi o tebi i tvojim željama, a ledeno doba je pokazatelj vanjskih čimbenika/roditelja. Poslušaj ono što ti želiš, iako sam vidio da se mnogo dvoumiš oko toga koji fax izabrati

Evo, samo da napomenem da zadnjih par dana sanjam potpuno nekonkretne stvari. Pojavljuju se samo ljudi koje znam i moji odnosi s njima. Sve je na nekakvoj bazi međuljudskih odnosa i njihove prisutnosti.

Mislim da cijeli san nemora biti dio jedne cjeline; teme i vrtit se oko jedne stvari. I trenutno su te katastrofe toliko zastupljene u medijima,da se vise ne moze lako raspoznat dali te nesto muci, predosjecas li nesto, ili samo analiziras podatke unesene tokom dana.


Sjetio sam se meni zanimljivog sna od prije kojih 6,7 godina:
-Trcim po zgradama sa grupom ljudi.
-Postapokalipticki ugođaj, siva boja,nesto rat/napetost /snijeg ili pepeo, i malo ljudi u snu.
-U nekom sklonistu bazi gledamo monitore i pratimo nekakav satelitski signal/namjestam položaj satelitske antene na krovu jos s nekim.kraj


-Godinu i pol kasnije upoznajem ljude koji se bave parkourom, i skacemo svuda.
-S jednim od njih sam i krao podatke sa satelita i vrtio antenu svaki dan jel smo bili dost neodlucni na koji bi bilo najbolje uperit.
-Samo jos nije bilo te napetosti/ugođaja.

nadam se da ste prožvakali post .

bros, ajme kakve snove ti to sanjaš?? podsjeća me na neku bratovu igricu sa kompa... u kojoj nekakva epidemija pretvori pola svijeta u zombije... brrr.. ono u NY

a sto se tice toga da možda u snovima reproduciram katastrofe iz medija... ne ne... ja sam naime odavno prestala čitati novine, ne gledam dnevnik, i rijetko tv. Uvijek me deprimiraju te vijesti, kao da samo one lošem oraju stavljati. Pa zato nisam opterećena u tolikoj mjeri koliko ostali. Nije baš da mi se tokom dana vrti po glavi neka globalna katastrofa. Vjerojatno je samo neki odraz iz privatnog života, nešto u stilu šta je Legi rekao.
A što se tiče faksa, ja bih najradije na nešto oko ekologije.

Ako te deprimiraju stvari iz Dnevnika pitam se kako ćeš tek biti deprimirana kad odeš na ekologiju

oh kako ohrabrujuće ' .. ne razumiješ ti kako vijesti iz ekologije na mene utječu. Tada imam potrebu nešto učiniti, pomoći prirodi. A ako se budem bavila ekologijom, onda ću nešto i moći učiniti po tom pitanju. Za sad samo skupljam papir i karton u vrećice, pa to odnosim u one specijalne kontejnere za papir ... aa da malo i o snovima kazem... Jako često sam znala sanjati da se odjednom pojave alieni!!! S tim da nijednom nisam bila zato sretna.. uvijek su napadali. Nadam se da je to samo rezultat filmova poput "Dan nezavisnosti"

prije nekoliko godina sam imao ovaj san..

otvaram oći, nalazim se na ulici u nepoznatom gradu.
oko mene magla, malo se razišla.
gledam oko sebe i vidim mnogo ljudi kako se šeću ulicom.
ciglene kuće, kamene kocke po ulicama.
muškarci nose duge kapute,
šešire, bijele košulje, štapove za hodanje.
žene sve u velikim raskošnim haljinama.
pogledam sebe,
ispolirane cipele,
otmjene hlače,
košulja, sako,
dugi kaput,
rukavice, šešir.
promatram sve oko sebe,
primjetim da to nije sadašnjost.
po ponašanju ljudi, odijevanju, okolini,
kao da je 19 ili rano 20 stoljeće.
i ja se šetam ulicom,
sve nepoznato,
i priđe meni neka djevojka,
počne se oko mene motati,
zatim dođe još jedna i nekoliko njih.
bilo ih je barem pet.
sve su mi se udvarale,
sve su bile lude za mnom, htjele su me,
svaka za sebe i sve bi učinile samo da su malo sa mnom.

i odjednom oko nas se pojavi magla.
vidim samo njih.
one su prestrašene,
i raširim svoj kaput i izvadim dva noža.
sa zaobljenim vrhovima prema gore.
i zatim počnem u svaku ženu zabijati nož.
sve su pale na tlo. sve puno krvi.
maknuo sam sa svake odjeću,
rezao prsni koš, trbuh.
vadio sam organe.
zadnoj djevojci sam izvadio posljednji organ,
izvadio sam srce.
u desnoj ruci sam ga držao,
osjetio sam njegovu toplinu,
osjetio sam kako mi krv teče po ruci i grije me,
osjetio sam miris iz utroba.
sve je bilo prestvarno,
svaki dodir sam osjećao, miris, sve.
i uživao sam u tome što sam radio.
i odjednom je nastao mrak.
samo ja, nema nikoga.
i pojavi se ispred mene glava nekog starog mučkarca, lice mu svo naborano, sijede kose dugih sijedih brkova i brade,
gleda me u oči.
i rekao mi je ovo:

" to što si radio prije nije bilo dobro,
ovo sada ti je prilka da ispraviš svoje grijehe koje si učinio,
i pokaži MU da nisi kao što si bio u prošla dva,
pokaži MU da možeš biti drugačiji,
da možeš biti bolji." .
i zatim sam se probudio.

prije dvije godine sanjao sam ovo, i tog dana sam dobio jednu vjest da me draga ostavlja
ali zake ovaj san?????

kamenita riva, more lijevo od mene, desno drveća.
sunćano, toplo i lagani povjetarac.
šećem sa nekim frendom kojeg nikad nisam u životu vidio, i razgovaramo o nećemu nepoznatom.
i tako šećemo, i vidim u daljini kako prema nama ide netko.
i primjetim kako ta osoba mene promatra.
i sada razmišljam ja tko je to,
kako je došao u moj san,
pokušavam ga maknuti iz njega, ali ne uspjevam.
jer sam bio svjestan da je to sve oko mene san,
i približavamo se međusobno.
i malo bolje ga pogledam,
sandale, bijele duge lepršave hlače,
bijela lepršava košulja,
kosa malo duža plava, kao od zlata,
plave oći, i gleda cijelo vrijeme u mene i smješka se.
pogled i osmjeh, puni su mu bili veselja, radosti, topline. osjećalo se da zraći dobrotom.
ali,
po građi tijela nisam nikako mogao zaključiti dali je muško ili žensko.
nikako.
u licu i tijelu, nikako da zaključim šta je. ( ja ću ga spominjati u muškom rodu. )
i prošli smo kraj njega,
i pitam frenda jel je vidio ovog koji je prošao,
on nije nikog vidio.
i nakon što smo malo dalje otišli ja se okrenem da vidim di je taj.
i vidim njega kako stoji i promatra me,
i krenuo je polako za nama.
ništa ja,
odem sa frendom do mora,
ja se odem kupati a frend ostane uz more i mene čeka.
ja sam bio u moru,
i okrenem se ja k frendu da mu velim da dođe u more,
da je voda odlična, ni hladna ni topla.
i kako se ja okrenem,
vidim ja tog u bijelom kako se približava prema meni po malom kamenitom molu,
i dođe do ruba i čučne i promatarao me.
i cijelo vrijeme sa veseljem,
smješkom, a ni jednu riječ nije rekao.
i opet pitam frenda dal viti još koga u blizini osim mene, nije nikog vidio.
i zatm sam se probudio.

tko bi ta osoba mogla biti?

evo još jdan lijepi san

pojavim se na tavanu svoje kuće,
sad mi malo čudno šta radim doma, a znam da nisam doma jer sam bio XXXXkm daleko,
znam da sam legao tamo u krevet.
i tak gledam sebe,
imam tenesice, donji dio trenirke, i potkošulju.
kose nemam, obrijana glava.
sasvim druga građa tijela.
imam oko 30 godina i sav sam mišićav,
pun energije, pun volje za tući se.
i čujem policijske sirene oko kuće.
i policajce kako se nešta deru.
otvorim ja vrata tavana, i polako silazim po stepenicama.
i pogled mi prvo pada na dnevnu sobu,
u njoj vidim neku djevojku između 20 i 23 godina.
visina oko 170, vitke linije, crne ravne kose do vrata.
i ona mene vidi. gleda me i ja nju.
šutimo oba dva, nije nam jasno,
meni zašto je u mojoj kući, tko je ona,
i zašto me može vidjeti u mojem je snu,
i kako može ona biti svijesna da je to san. ( pitao sam se jesam li ja upao u njen san ili ona u moj, ili jel možda i ta osoba i ja sanjamo isti san isti tren )
a u njoj vidim da joj nije jasno tko sam ja,
da šta radim tu i ona nezna zašto je u mojoj kući,
i vidim u njoj da je tužna, da ju je strah, boji se.
i siđem ja na hodnik, kad desno vidim nekog muškarca kako se dere, a ništa ga ne razumijem.
čujem policiju kako prijeti da će ući u kuću, da će pucati.
pogledam ja curu.
ona me još promatra ja čuđenjem.
i približim se ja tom dečku, oko njega se motam govorim mu nešto, ne vidi me ni ne čuje.
i zatim on počne mahati ljut sa rukama a u rukama ima neke papire.
nekako sam zaključio da možda je on tu curu napadao,
i da možda zato policija tu.
i primim ja tog dečka i pokušavam ga smirit,
ali on ne reagira na mene, kao da me nema.
i zatim je cura dotrčala iz sobe i počela govoriti da ga pustim.
da ništa nije napravio.
da je dobar prema njoj.
zatim sam ju pitao da šta je sve to tu,
o čemu se radi
kroz suze mi je rekla:

"to je moj muž, bili smo u italiji, tamo sam rodila dijete, i otišli smo iz italije sa djetetom, i sada nas policija lovi, želi nam oduzeti dijete i vratiti ga u italiju, jer nemamo neki papir. molim te, pomozi nam, nemoj dopustiti da nam oduzmu dijete."
i obećao sam da ću joj pomoći samo zbog nje,
pregledao sam sve papire, i vidio da zapravo imaju sve.
sve na papirima je pisalo na talijanskom jeziku, a oni ga nisu razumjeli.
i uzeo sam papire i krenuo niz stepenice u prizemlje prema van, prema policiji govoreći da ne pucaju,
i dok sam se približavao vratima policija je bila sve tiša,
a kada sam otvorio vrata, nisam ništa vidio osim jakog bijelog svijetla i onda sam se probudio.

@Dantalion, prvi me tvoj san podsjeća na Jacka Trbosijeka, makar vjerujem da nisi njegova reinkarnacija
tako da si možda davno gledao film, ili čuo za njega, i tu noć je bilo vrijeme da ti tvoja podsvijest to pokaže ponovo...
možda tvoj alter ego tvom egu želi reći da se ne ponašaš dovoljno dobro prema ženama..

nekako mislim da si ti pjesnički tip osobe, jesi li?
snovi sanjaš u prozi, pune detalja , san prepričavaš u stihovima

drugi me tvoj san podsjeća na to da imaš anđela čuvara - nazovi to kako god hoćeš ali znaš na što mislim!
vjerojatno si negdje duboko znao da će te cura ostaviti, pa ti je on došao u san pokazati ti da te ipak netko čuva, i da je sve sa razlogom.

a što se tiče trećeg sna, to što je ona bila zbunjena, vjerujem da ju je projicirala tvoja posvijest i tako joj naredila.. milijuni ljudi sanjaju istovremeno
ja isto čuda sanjam pa shvaćam da je do moje lude glave!!

prije par noći sanjala sam da sam trudna..
san je bio prerealan, osjećala sam to dijete u sebi na jedan nevjerojatan način!!
kako sam to govorila starcima, dečku, prijateljima, ispostavilo se da nitko ne želi to jadno dijete...

borila sam se i objašnjavala kao bijesna lavica kad brani svoje mlado, no na kraju sam od muke spontano pobacila, i što je najgore, beba je već bila dovoljno velika i ja sam osjetila kako izlazi... i tu sam se probudila plačući

razmišljala sam cijeli dan što i zašto.. i sinulo mi je...

od 15 godine sam bila zagovornik pobačaja (a imala prvi odnos tek sa 18), i čitave sam godine provela govoreći i znajući da bih pobacila da zatrudnim...

sad su mi 24 godine, i tek nedavno sam prvi put shvatila da sada možda i ne bi pobacila.. sad sam sigurna da ne bih uopće...
i zato sam to sanjala, jer sam spremna, i tijelo i um..


sanjala sam takve snove i kao mlađa, u florynim godinama, puno ljepše i opuštenije snove na istu temu... ali oni su tada bili odraz straha, u smisli, ma ne, još nije vrijeme... tek počinjem biti spremna...

mislim da je biti spreman za dijete čitav proces, za slabim, ali ipak stvarnim početkom, zlatnom sredinom, i krajem
ugrubo, moje viđenje - 15 početak, 25 - sredina, 35 - završetak... za sve po 10 godina..
bitan je um!!!

jer iako se slažem sa flamezarom, moram napomenuti da sre hormoni ne javljaju tek u 17 god, žena je od prve menstruacije, tjelesno, spremna da bude majka. um je nešto drugo...
nažalost, u dobrom dijelu afrike, curice stupaju u brak sa 12 god i manje..

tako da Flory, mislim da ti podsvijest govori da se mogla snaći da sada postaneš majka.. ne idealno, ali bi mogla.. počinješ biti spremna! psihički!!

prvi san, da, kao Jack the Ripper.
a kaj se tiče tog sna.. ono što mi je taj lik na kraju rekao je značilo to da ovo sada mi je treći život. prvi je bio dok sam bio poželjan kod žena, kao što sam napisao, sve su me htjele. a drgi je taj strašan .
i šta mi poručuje misteriozni lik u snu..
da mi je ovo treća šansa,
da mi je ovo treći život,
da dokažem Bogu da nisam loš
kao što sam bio u prošla dva života.
tako da kada dođe onaj dan odluke i kada sve sve izlista,
da ne odem dolje nego gore, ako me razumijete.

svi se vjerojatno dobro sjećate ovog http://www.index.hr/vijesti/clanak/video-australac-bacio-cetverogodisnju-kcer-sa-58-metara-visine-u-rijeku/419159.aspx .
znam da je to staro ali opet...
nekih tjedan dana prije tog događaja,
nekoliko noći za redom sanjao sam jedan te isti san.
u snu, nepoznta okolina oko mene,
a kraj mene neka mala curica,
stoji, i gleda u mene pružeči mi ruku u kojoj je držala sliku.
a na slici veliki most
koji me odmah podsjetio na onog u sydneyu.
ispitivao sam tu djevojčicu,
ali ona mi ništa nije odgovarala.
i gotovo.
sljedeću noć opet isto sve,
a ovaj puta joj govorim na englednski jer ima sliku tog mosta.
ali opet nema odgovora od nje.
samo me gleda.
treća noć.
vidim po njenom izrazu lica da je tužna,
da je izgubljena,
i pokazala mi je na tu sliku nekako
htjela je tamo ići jer joj je tamo bio dom.
i onda sam ju primio za ruku i rekao joj da ću ju odvest doma,
makar mi nije bilo jasno kako ćemo doći do tamo.
i to je bio kraj..

ispričao sam to nekoliko prijateljima jer sam trenutno bio na terenu i radili smo skupa, a oni mi rekli da sam luud
i za nekoliko dana gledamo tv, kad na vjestima ono gore sa članka, australia, most, djevojčica. e tada više nisu imali ništa za reć na moj san

a možda... a ne znam...
uvijek postoje dvije opcije..

prva je da je sve slučajnost, jer slučajnosti su jako moguće..

a druga, da je tvoja duša starija od tvog tijela

ako vidiš mrtve, u snu, vjerojatno im trebaš pomoći!!

Schm slucajnosti ne postoje

@Dantalion.. neću ti davati nikakva tumačenja snova, jer u tome stvarno nisam spretna Loše tumačim i vlastite snove.. tako da..
ALi sviđa mi se taj tvoj pjesnički štih, baš kako je i Schmizzl rekla.. Reklo bi se da jako voliš čitati krimiće prepune detalja i opisa, kojima posvjećuješ puno pažnje. A pretpostavljam da i sam radiš na nekoj knjizi, vlastitom uratku.

schmizzl je napisao/la:

od 15 godine sam bila zagovornik pobačaja (a imala prvi odnos tek sa 18), i čitave sam godine provela govoreći i znajući da bih pobacila da zatrudnim...
-sad su mi 24 godine, i tek nedavno sam prvi put shvatila da sada možda i ne bi pobacila.. sad sam sigurna da ne bih uopće...
i zato sam to sanjala, jer sam spremna, i tijelo i um..
-tako da Flory, mislim da ti podsvijest govori da se mogla snaći da sada postaneš majka.. ne idealno, ali bi mogla.. počinješ biti spremna! psihički!!

I meni se već dulje vrijeme motaju po glavi misli o tome, što bih ja napravila da kao maloljetnica zatrudnim.. obožavam bebe i malu djecu, i inače sam "majčinski" tip, da tako kažem, tj. imam potrebu brinuti se o drugima, a i uvijek vidim u drugim ljudima njihovu slabu stranu.. pa im često tepam što zna biti jako neprikladno.
Ali s druge strane, trudnoća u srednjoj školi je poput sasvim novog početka, novog života. Nekakav šokantni i neugodan prekid dotad relativno mirne svakodnevnice. Tako da me grozi sama pomisao na to da se nađem u takvoj situaciji. Stvarno ne znam da li bih zadržala dijete ili pobacila. Vjerojatno bih napravila ovo prvo. No, ja se bar ne trebam brinuti. Postoje sasvim sigurni načini izbjegavanja neželjene prerane trudnoće
Ali najzabavnije mi je u tim snovima o trudnoći, kada sva jadna pokušavam objasniti ljudima da ne znam s kim sam to zatrudnila. Zamisli situaciju da cijeli kvart zna da si trudna, pa se nađeš pred roditeljima u dnevnoj sobi i oni očekuju da im objasniš kada, s kim, zašto.. itd.. a ti ni sama ne znaš ništa od toga
Uglavnom, Schmizzl, mislim da je jako pozitivno što su ti se javili majčinski osjećaji prema svom nerođenom djetetu, bez obzira što se nije radilo o stvarnosti. U snu si mislila da je to stvarnost, pa sve dođe na isto. A sigurna sam da te dečko, roditelji i prijatelji ne bi ostavili po tom pitanju.. To se samo očitovao tvoj strah, ništa drugo.

A sada moj sinoćnji san... kod bake sam na selu. Ljeto je. baka inače tamo sama živi. I u nekoliko snova ove noći , stalno sam bila tamo u toj kući. I događale su se razne nezgode. Npr, visoki borovi u vrtu su se počeli opasno njihati iz nekog razloga 8ja to nisam vidjela, no baka je primjetila i počela vikati), te su se lomili u velikim komadima, a ja i baka smo izbjegavali leteće gromade stabla. Zatim sam sanjala kako je netko provalio u tu kuću. Pa da su neki idioti od tinejđera napravili tulum nakon što su neovlašteno upali, te da su rasturili sve što je unutra bilo. U svakom slučaju, snovi su stalno bili u istom okruženju s istom neugodnom atmosferom.
Probudila sam se ujutro i odmah išla mami reći da danas moramo zvati baku. I baku smo nazvali, i sve je u redu, te je bila oduševljena što sam je sanjala.

Misteriozna žena u čudnoj haljini plavozelene boje okružena mrakom i želi mi nesto reći sva uznemirena davajući mi znakom tijela kao da je nesto važno, a moze izgovoriti i govori samo jednu riječ. I nakon što sam se probudio ta riječ mi se ponavljala u glavi nekoliko dana, nisam mogao ju izbaciti iz misli. Pa sam zamolio prijateljicu da malo progoogla.
A riječ koja je to bila, nemogu ju točno napisati.
Otprilike je ovako nekako zvučala- aevalon, aevalan, ovo ae, to usna treba postaviti da ce se izgovoriti a, a izgovori se e

Ja bih često znala sanjati nešto što mi u stvarnom životu nedostaje... prije sam stalno sanjala mačiće zato jer dugo nisam imala jednog... isto tako za Doctora Who (seriju) dok ga nije bilo...

Ponekad sam u snovima uspjela poletjeti, no samo ako sam imala fizički vidljiva krila... a kad bi ih imala u snovima, ne bih bila čovjek... nego zmaj i to Spyro (zmajić iz jedne playstation igrice)

jučerašnji san..

sa nekim društvom sam šetao nekom ulicom.
svi smo bili sretni, veseli,
i skoči jedan frend na mene i sruši me na pod.
i kada sam htio ustati, primjetim na tlu neki umjetni cvijet.
stabiljka zelena, a od nje su bila otkinuta dva scijeta, biloložute boje.
i ja njih lijepo uzmem u ruku,
a ispred mene stane neki stariji čovjek,
skužim da je on cvječar, i da je pored nas njegov štand sa cviječem.
i sad meni malo neugodno jer imam njegov cvijet u ruci.
pa odlučim složit taj cvijet, glumim nekog mažioničara u spajanju otkinutih cvjetova od stabiljke, a lik mrtav hladan me promatra.
ustanem, dam mu cvijet da ga uzme, neće ga,
odem do štanda, uzimam neke sitnice i ukrašavam taj svoj cvijet.
i pokažem mu na neku sitnicu koju je imao na već složenom svom buketu, da bi ona još samo trebala na moj buket i da bi onda bio gotov moj savršeno gotov.
lik je odmah rukom krenuo k buketu da uzme taj detalj i meni ga da ali mu nisam dozvolio da to napravi,
on je složio si te bukete i sad da ga rastepe zbog mojeg nekog jadnog, nisam to htio.
okrenem se ja i krenem prema svojim prijateljima koji su bili veseli i pričali, okupljeni,
odjednom me tuga posjetila, suze na oči krenule,
i okrenem se od svojih prijatelja i od cviječara da me ne vide kako plačem.
plakao sam zbog svoje drage, jer nas je nešto razdvojilo u tom vremenu u snu.
i pitao sam se kada ću ju opet vidjeti, hoću li ju još vidjeti, dali je ona dobro.
teško mi je bilo.
i tada mi je cviječar prišao i okrenuo me prema grupi,
i pokazao na jednu djevojku koje prije nije bilo tu.
prišao sam joj, i ona se okrenula prema meni.
kada me vidjela, smješak joj ne nestao sa lica, oči su joj se zasuzile, i meni isto.
to je bila moja draga.
nekako je došla do nas.
bilo joj je jako drago kada me vidjela.
zagrlili smo se.
rekla mi je da sam joj jako nedostajao i da više ne želi da nas išta rastavi.
dao sam joj onaj buket koji sam složio.
i rekla mi je da ima nešto za mene,
otišla i vratila se, donijela mi je šalicu sa mlijekom i suhim groždicama u njima.
to je čuvala za mene.
popio sam.
bili smo sretni što smo opet zajedno.
i u tom trenutku nedaleko od nas,
niz ulicu krenuo je galop prekrasnih konja.
nije nam bilo jasno šta se to sad dešava,
ali smo bili sretni, i uživali u gledanju konja,
kako slobodni trče.

Jutros kad sam se probudila, neka pjesma mi je bila u glavi... nisam sigurna je li iz snova no vjerojatno jest... i nisam sigurna je li to bilo nešto originalno ili sam čula već negdje... uspjela sam zapisati note za svaki slučaj

Dragony je napisao/la:

uspjela sam zapisati note za svaki slučaj

ooo pa ti ideš u glazbenu? Meni se isto događalo da se probudim iz sna i muzika mi je u glavi, ali pritom sam sigurna da ju nikada nisam čula. Znala sam sanjati i tako lijepu glazbu, ma cijele simfonije, a nikada ih nisam čula u budnom stanju..
također, nisu zvučale ovozemaljski, nego nekako blaženo
Isto tako, dok sam se još plesom bavila, sanjala sam natjecanja raznih plesnih skupina, i sjećam se nekoliko snova kada sam bila jako ljubomorna na protivničku ekipu jer su imali preeeesuper koreografiju. I onda se probudim i skužim da sam sve to sama osmislila, i muziku i ples. Tko zna kakva se silna kreativnost skriva u nama... Koji put mi je žao što nije izumljena nekakva kamera ili kazetofon spojen za naše misli dok sanjamo

I blago ti se što sanjaš da si Špirek (tako sam ga ja od milja zvala )
To je tako preslatko nestvarno stvorenje. awww

Prije sam išla na sintesajzer, tako da sama od sebe ne znam koja je nota točno ta... ja se probudim, odmah uključim sint pa odviram i zapisivam notu po notu... ipak nisam toliki glazbenik da znam kako sve zvuči napamet

I ja vrlo često sanjam nikad slušanu glazbu. Isto tako, većina mojih snova je glazbena, u smislu odgovarajuće podloge ovisno o situaciji.
Sjećam se da sam jednu posebno zanimljivu pjesmu sanjala sa 17 godina, sjećam se riječi i teksta.

Dragony, Imaš sintić!!! Pa bitno da znaš zapisat note
E Athena, točno to.. glazba je uvijek u ugođaju.

Jedna moja noćna mora: od neki dan.. Nema tog hororca, ugođaja, muzike, prostora, likova koji bi bili toliko strašni ko taj moj san. Užas jedan.
Bila sam u nekakvoj bolnici sa društvom iz razreda i još nekim prijateljima. hvatala me jeza, ali nitko se nije obazirao. najednom sam dignula silnu galamu i počela vrištati kako bi drugi obratili pozornost. Govorila sam im da moraju pobjeći otamo jer će se nešto loše dogoditi. Slijedeći tren sam u nekoj staroj kući, u sobi na katu, soba je puna paučine i starih stolaca. Tamo se nalazi i klavir prekriven paučinom. Od klavira dolazi jeziva, i užasna muzika, a svira ju neka curica u staroj haljini. iz cijele sobe isijava nekakva jeza, nepodnošljivo. Slijedeći tren se stvorim opet u bolnici, i ulazim sve dublje u nju, da vidim što me to toliko plaši. Vani je mrak, a svi doktori imaju zlonamjeran izraz na licu i puni su bezobzirnosti. Ja lebdim malo ispod stropa i tako se krećem kroz bolnicu. Ovaj put je glazba neka mrtvačka, kao da mi otkucava vrijeme. i stalan "zvuk" jeze. A pacijenti su: odrezana glava pričvršćena na nekakve žice, i stavljena na neke kotačiće, pa se tako giba. Slijede nekakvi zombiji koji me pokušavaju uhvatiti (pošto lebdim).. mnogim pacijentima fale dijelovi tijela i posvuda su samo strojevi i igle, i loša rasvjeta, i odvratno željezo i grozni doktori koji gledaju gdje bi mogli što odjseći.. aaaaaaaa
Ok, sad sam to izbacila iz sebe. Ovako napisano san ne izgleda ni upola strašno kao što je zapravo bio.

Već ne znam koji put sanjam da sam u Londonu, tj. okolici Londona i da ga gledam kao grad i da se doseljavam tamo!!!