Moralnost bez Boga

Archangel je napisao/la:

Dalje, najveće zločine u istoriji počinili su upravo visokomoralni ljudi, a sve opravdavajući službom nekom, nužno nedefinljivom, biću. Mislim da trebaš pogledati moj post na "Granica mučenja životinja". Trebalo bi ti pomoći da nešto povežeš.

Ne znam što ti smatraš pod visokomoralnom osobom i kako definiraš moralnu osobu, ali ja bi rekao da onaj tko čini zločin bez obzira kada, gdje i pod čijom službom to čini, je zločinac i osoba bez morala.

E sad druga je stvar što on ili oni slični njemu misle o tim zločinima i kako oni to opravdavaju. No to je potpuno nevažno, važna su djela ili bolje reći zlodjela koja su počinjena, a ona se mogu objektivno prosuditi i okarakterizirati. I kad se to učini mora ih se osuditi i to ne radi onih koji to čine, već prvenstveno radi žrtava nad kojima su ti zločini počinjeni.

Archangel je napisao/la:

Temeljimo ih na sebi, hvala na pitanju. Dobar izvor daje dobru rijeku. A ako ti stalno moraš u kanti nositi vodu sa nekog udaljenog mjesta i sipati je u korito, u toj rijeci ja ne bih pecao ribe...

Dalje, najveće zločine u istoriji počinili su upravo visokomoralni ljudi, a sve opravdavajući službom nekom, nužno nedefinljivom, biću. Mislim da trebaš pogledati moj post na "Granica mučenja životinja". Trebalo bi ti pomoći da nešto povežeš.

Ovo pišem, prsti mi krvare.

Drug moj, moram ti priznati da me plašiš.

Ako misliš da je ljudima potrebno zatvaranje u kavez religije i morala, a da bi se inače međusobno poubijali... Ne, ne kažem da ne postoje takvi ljudi. Ali strpati ih sve u isti kavez - to bi trebalo biti moralno? Da budu zajedno sa psihopatima i zavidljivim patuljcima?

Ako je to moral, neka ja budem najnemoralniji čovjek na Zemlji!

Vidi, većina ljudi danas je orijentirana na tzv. 'lako ćemo' princip pri čemu sami deklariraju svoja vlastita moralna načela i misle da su jako pametni.
Štoviše, misle da su moralno napredni ljudi bili glupi idioti koji nisu znali o čemu pričaju i koji su ubijali okolo ljude jednako kao i bilo tko drugi.
Međutim, postavlja se pitanje, ako ćemo sve temeljiti na samom sebi i sva svoja moralna načela usklađivati samo prema vlastitom nahođenju, a ne nečemu što nam drugi kaže, šta ćemo ako mentalno obolimo, a da nismo toga niti svjesni?
Drugim riječima, kako možeš biti siguran da su tvoja moralna načela ispravna i zašto ne bi mogao slušati upute stotina generacija prije tebe. Valjda su i oni proživjeli ovaj život i njihova skupljena znanja pričaju beskrajno mudru priču.
Jer pazi, uvijek se znalo što znači da je neka osoba dobra i moralna. To nije nikad imalo veze s Bogom. Međutim, osoba koja manje promišlja o implikacijama duhovnosti lakše kad dođe do iskušenja njima podlegne.
Pritom misli da će ih malo iskriviti da njemu pašu. Jer hej, i drugi je prolazilo, a uostalom, sigurno me nitko neće kazniti. Jer Boga nema, a nitko drugi me niti ne vidi. A ja ću se poslije popraviti.
I tako često čovjek krene iz manjeg zla u sve veće i ne može više tako lako nazad. Uostalom, niti ne želi nazad, jer misli da je to njegov put, koji je samo njegov i koji smije iskoristiti kako želi, jer tako i tako, nema ništa iza. Pa let's have some fun! Ne budemo se ubijali, ali ajmo se zabavljati jer život je kratak! Big fun! Smile!!!

Inače, visokomoralni ljudi kao što su bili Gandhi, majka Tereza, Karol Wojtyla, Albert Schweitzer, George Ohsawa, Linus Pauling, Isaac Newton, Albert Einstein i brojni drugi nisu činili velike zločine.
Vjerovali su u Stvoritelja.

MoW je napisao/la:

Jer pazi, uvijek se znalo što znači da je neka osoba dobra i moralna.

Ne bih se složila s' ovim. Moral je po definiciji socijalna kategorija i definiše je određeno društvo. Moralna načela mnogo se razlikuju na različitim geografskim širinama, a o vremenskim razdobljima da i ne govorimo. Antički vladari su pravili decu svojim sestrama, Grci imali gej vojsku kao najkvalitetniju, poligamija je bila (a i danas je negde) raširena. A "naš" Bog kaže: "Ne čini preljube" i kaže: "Ne poželi tuđe", a nekad je vladao zakon jačega i to je bilo totalno ok (da ne navodim brutalne primere).
Sve u svemu, nije se baš uvek znalo da li je neka osoba moralna, jer je moral promenljiv... *

@MoW...misljenja sam da nije vjera u zivot nakon zivota tj. u Boga ono sto ljude sprjecava da cine zlo...kao sto znamo mnogo je bilo ubijanja bas u ime Boga i ti ljudi zbilja vjeruju da ih ceka mjesto u Raju ako uniste ono sto smatraju da treba...oni u tome ne vide zlo...
Ateist moze smatrati da je sve slucajnost, sve samo materija i da nakon smrti nema nicega...i sto je najbolje...postoji mogucnost da je to zbilja tako...i eto...da mi svi danas dobijemo dokaz da 100% nema nicega da li bi ti poceo ubijati? Ne bi. Imas savjest, imas empatiju, imas ljubav...

@Archangel...o kakvim ti to visokomoralnim ljudima govoris tocno? Znas, nije netko visokomoralan jer je to tako za sebe rekao i tako se reklamira u javnost...moral se mjeri po djelima, ne po rijecima...

@Zvezda...ne bih rekla da moral definira drustvo i da je to samo to...jer ako bi bilo tako onda ne bi bilo promjena...
Navela si primjere...a ti primjeri vise ne postoje...ne postoje jer ih je nesto nadjacalo i promjenilo...
Naime, razlika je izmedju necega sto je ozakonjeno radi necijeg ega, koristi, komocije ili neceg treceg te sto se onda uci nove generacije da je to OK i realnosti etike/morala tog cina. Pa ce tako netko ubiti svoju zenu na sred ceste prosto ju optuzivsi za prevaru i nikom nista, a drugi nece to napraviti. Zasto taj drugi nije to napravio? Zato jer osjeca da to nije u redu. A ovaj prvi je primitivni sadist koji se krije iza zakona...
Samo zato jer zakon nekog drustva kaze da je neki postupak u redu ne cini taj postupak moralnim.

Lijepo napisano

Slažem se sa svime rečenim. Nego i mene zanima po čemu odrediti moralnog čovjeka, a da nije po vlastitim kriterijima...

Po meni, moral je ipak socijalno definisan.
Ti primeri (bar neki od njih) više ne postoje jer je NEKOME odgovaralo da ne postoje. A sad, ko je taj neko, ko je onaj ko predlaže i uvodi zakone???
Mislim da to svi znamo, samo nam se ne dopada da to priznamo. Kako pesma lepo kaže: "Svi smo davno u mašini"
Osloboditi se iz te "mašine", matrice, sistema... kako god, je velika i ne laka stvar.
Npr. MENI zaista ne treba čip ni u mom psu, ni na mojoj ličnoj karti. Dakle, nekom drugom treba, a ja sam sistemom zakona prisiljena da budem deo sistema, da imam bankovni račun, da me fotografišu tako da se prepoznaje rožnjača, itd, itd... Znam da će se sada naži opravdanja tipa - da, ali šta da izgubiš ličnu kartu ili psa? Pa šta? Izvadiću drugu, vratiće se ako želi...


A kako definisati moralnog čoveka? Nikako... zapravo, ne smatram to toliko bitnim da bih o tome razmišljala. Ljude volim ili ne, ma kako se uklapali u opšteprihvatljivo... *

Ne, ja zbilja ne znam na sto mislis. Naime, vjerujem da ne postoje bas zato jer je ono 'nesto' u ljudima prevladalo...i onda se i zakon promjenio...

@zvezda, ne dolazi li promjena uvijek na koncu iznutra?
A ne zna li naša nutrina što je stvarno moral? Jer kad se ljudi počinju pitati, kad se zariju duboko u svoje biće, onda im je jasno što smiju činiti, a što ne. A to nijedna kultura ne može priječiti, to je naša esencija.
E sad, novije kulture su to prepoznale i oblikovale u zakone. No zakoni samo odražavaju moral, oni ga ne oblikuju. Moral je takav kakav jest i kakav je oduvijek bio.

Nisam toliko optimista kao ti.
Mislim na to da pravila postavljaju "oni gore", a ne ljudi (masa) u kojima nešto dobro ili plemenito pretegne. *

MoW je napisao/la:

@zvezda, ne dolazi li promjena uvijek na koncu iznutra?

Naravno.
Promena pojedinca.
Ali ne i društva.
To što ćeš se ti promeniti, neće prouzrokovati ni usvajanje novih zakona, ni dopisivanje redaka u "svete knjige". *

Drustvo se sastoji od pojedinaca...a oni 'gore' se svako toliko nadju pred zidom da moraju popustiti toj masi inace 'ode glava'...da nije tako revolucije ne bi postojale i jos bi zivjeli u nekim drugim vremenima...

Alpha je napisao/la:

@MoW...misljenja sam da nije vjera u zivot nakon zivota tj. u Boga ono sto ljude sprjecava da cine zlo...kao sto znamo mnogo je bilo ubijanja bas u ime Boga i ti ljudi zbilja vjeruju da ih ceka mjesto u Raju ako uniste ono sto smatraju da treba...oni u tome ne vide zlo...
Ateist moze smatrati da je sve slucajnost, sve samo materija i da nakon smrti nema nicega...i sto je najbolje...postoji mogucnost da je to zbilja tako...i eto...da mi svi danas dobijemo dokaz da 100% nema nicega da li bi ti poceo ubijati? Ne bi. Imas savjest, imas empatiju, imas ljubav...

Vidi, ono što želim reći, to je da ako bih saznao da 100% nema ničega dalje, da bih postao beskrajno tužan i introvertiran, kao oni emoi. Ili bih pak prolupao i tko zna što radio. Jednostavno, ne mogu vjerovati da postoji odgovorna osoba koja je svjesna da iako ničeg nema, da će ona fino proživiti svoj život na miru i dostojanstveno.
To je po meni samo maskiranje i samozavaravanje. To znači samo to da nema snage shvatiti svoju spoznaju. Pa je to niti ne zanima. A to onda nije karakteristika duhovne osobe, koja se MORA uhvatiti ukoštac sa spoznajom i mora promišljati i djelovati.

Trenutno zakoni sprečavaju ljude da čine zlo, međutim pitanje je koliko bi dugo ti zakoni opstali ako bi ljudi 100% znali da nema ničega poslije. Ja ti tvrdim da bi 99% ljudi prolupalo ili razvilo neki drugi poremećaj ponašanja.
Samo najhrabriji i najjači bi izdržali taj pritisak i ne puknuli, pod uvjetom da zaista shvate da nema ničega dalje.

Stoga, vjera ne sprečava ljude da čine zlo, ali bi odsustvo vjere dovelo do neslućenih posljedica za ljudski rod.
Drugim riječima, vjera ima mnogo veće šanse da ljude usmjeri na pravi životni put za razliku od ateizma.

Revolucije su pokrenuli neki drugi "gornji"... zavaravanje je misliti da je politika bilo šta sem igra za velike igrače. *

MoW je napisao/la:

@zvezda, ne dolazi li promjena uvijek na koncu iznutra?
A ne zna li naša nutrina što je stvarno moral? Jer kad se ljudi počinju pitati, kad se zariju duboko u svoje biće, onda im je jasno što smiju činiti, a što ne. A to nijedna kultura ne može priječiti, to je naša esencija.
E sad, novije kulture su to prepoznale i oblikovale u zakone. No zakoni samo odražavaju moral, oni ga ne oblikuju. Moral je takav kakav jest i kakav je oduvijek bio.

Baš i ne bih rekao da ljudi znaju što je 'ok' činiti, a što nije, barem ne svi. Nekima je doista ok ubijati, krasti, a baza života im je brinuti se za obitelj, a druge tko šljivi. Takvih ljudi ima. Vjerujem također da možda u nama ima neka esencija koju mi možemo prepoznati i da onda znamo što je 'dobro', a što 'loše', međutim ne vjerujem da to mogu svi spoznati, to jest da su trenutno to u stanju učiniti.

Omega je napisao/la:

MoW je napisao/la:

@zvezda, ne dolazi li promjena uvijek na koncu iznutra?
A ne zna li naša nutrina što je stvarno moral? Jer kad se ljudi počinju pitati, kad se zariju duboko u svoje biće, onda im je jasno što smiju činiti, a što ne. A to nijedna kultura ne može priječiti, to je naša esencija.
E sad, novije kulture su to prepoznale i oblikovale u zakone. No zakoni samo odražavaju moral, oni ga ne oblikuju. Moral je takav kakav jest i kakav je oduvijek bio.

Baš i ne bih rekao da ljudi znaju što je 'ok' činiti, a što nije, barem ne svi. Nekima je doista ok ubijati, krasti, a baza života im je brinuti se za obitelj, a druge tko šljivi. Takvih ljudi ima. Vjerujem također da možda u nama ima neka esencija koju mi možemo prepoznati i da onda znamo što je 'dobro', a što 'loše', međutim ne vjerujem da to mogu svi spoznati, to jest da su trenutno to u stanju učiniti.

U pravu si, ne mogu to svi spoznati. Međutim, to ne govori ništa o stvarnosti dotične spoznaje, same po sebi.

Dakle, moral postoji, dokučiv je i čeka da ga spoznamo.

Ono što nas u tome priječi je čitav spektar faktora. To ne znači da moral kao apsolutna kategorija ne postoji, već samo to da su neki ljudi zbog ovog ili onog razloga ograničeni.

@MoW...moram razmisliti...

@Zvezda...revolucije su pokrenuli oni donji...najdonji...oni koji vise nisu imali sto za izgubiti jer kada dotaknes dno jedino mozes gore ili na drugi svijet. Ali na stranu revolucije, bas kao sto je MoW kazao - ne dolaze li sve promjene iznutra? Ne tezimo li i mi upravo sada da se cjelokupna ljudska rasa digne na iduci duhovni nivo? Ne tezimo li kriticnoj masi duhovno razvijenih ljudi? Da li ce se ti ljudi razviti tako da im vlast, popovi i neki 'gore' kazu sto i kako treba ili ce se razviti iz samih sebe?

@ MoW

Ok je, mislio sam da si nešto drugo rekao
Svejedno, nisam potpuno siguran da postoji nešto poput Božanskog neiskrivljenog morala, ali ja vjerujem da postoji tako nešto i da ga je moguće spoznati.

A ovo zadnje što si napisao, sa vjerom i ateizmom... Nije li ateizam samo stajalište da nema Boga? Drugim riječima, negira li se reinkarnacija i razvoj duše u ateizmu?

No, shvaćam što želiš reći i na što ciljaš, bez obzira na definiciju ateizma ili teizma ili što god
Dakle, pitanje je što bi bilo sa ljudskim rodom da smo svi svjesni da nam je ovo jedan jedini život, da smo sada i nikada više, da se nakon smrti vraćamo u ono stanje besvijesti iz kojega smo i došli... Razmišljao sam o tome, zamišljao to stanje, da ležim tako nesvjestan milijarde godina, zauvijek, ništa ne osjećam, nemam osjećaje, nemam ljubavi... Jest, jako mi je teško to zamišljati jer ipak život mi je drag, volim živjeti. A opet, vratiti se u stanje besvijesti... Sada dok sam živ mi nije svejedno, ali u tom stanju bi mi bilo, ionako ne bih postojao, nema muke, nema patnje, nema ničega.

Da svi ljudi postanu toga svijesni, jednostavno mislim da bi se način života promijenio i to je sve. Na kraju krajeva, mi imamo nagon, mi smo životinje, imamo onaj iskonski nagon za preživljavanjem, da održimo vrstu, seksualna privlačnost. Sve to mi imamo. To nebi nestalo da svi postanemo svjesni svoje prirode, koja bi bila takva da je život samo sada i nikad više. Svejedno, nagon za opstankom je ovdje, ako ne za cijelu vrstu, tada barem za obitelj. Svakako mislim da bi se i u tom stanju formirala naselja sa zakonima tako da svima bude što bolje i da to selo opstane.
Bi li ljudi masovno poludjeli, ne znam, ali vjerujem da bi se način života promijenio, više bi bilo 'uživanja' u životu. Opet bi opstale kulture, razvijala se znanost i sve ostalo, nastao bi novac ili nešto s čim bi trgovali, razvoj poljoprivrede za prehranu, razni poslovi. No možda bi eventualno ljudi još manje brinuli jedni za druge nego je to sad slučaj (makar je to teško zamisliti da je moguće ). Ljubav bi i dalje postojala, ljubav prema prijateljima, prema obitelji, prema bližnjima, prema djevojci...
Ipak, ako pretpostavimo da baš sada svi postanemo svjesni da nema ničega poslije, opet postoji određeni moral. Neki ljudi se vole brinuti za druge i zajednicu, ja bih i dalje pomogao starici da uđe u tramvaj ili joj nositi torbe, tako bi i neki drugi. Neki bi možda još i više brinuli za druge budući da je ovaj život samo sada i nikad više, pa ako ga osoba provede u boli, tada je the end, tako je provela život i gotovo. Empatija također postoji, osjećaji za druge...

Ono što želim reći i što mislim jest da bi i sa svjesnošću da nema ničega poslije, život bio jako sličan ovomu sada, s tim da bi oni slabiji poludjeli, bilo bi više emača, žaljenja koje spominješ, ne-volje za životom i više samoubojstava, ali isto tako i više uživanja u životu, nebriga za druge i briga za samoga sebe kao i obitelj. To mislim da bi bilo.

Na kraju krajeva, od 6 milijardi ljudi na planetu, vjerujem da ih ima onih koji su 100% uvjereni da je život samo jedan i nikad više, koji toliko vjeruju u taj pogled da su ga spremni braniti. A kako takvi žive, nemam pojma...

Odličan mi je ovaj forum, nakon posla gdje po sto puta moram ljudima objašnjavati najosnovnije stvari dođem ovdje i mogu razmišljati i raspravljati o malo pametnijim stvarima

No da se vratim na temu kako bi se ponašao da ne vjerujem u život tj. egzistenciju nakon ovog života. I moram priznati da sam došao do istog zaključka kao i omega, možda bi prvo bio malo zbunjen, ali bi kasnije nastavio živjeti kao što to čini i do sada. Nastojao bi biti što bolji i nadao bi se da će pronaći način produžiti ljudski život. Dosta je to teško zamisliti, ali ja se ne bi puno promijenio ako bi uopće. E sad kako bi se ovo naše društvo i drugi ljudi ponašali da svi tako mislim, to stvarno ne mogu niti zamisliti.

No ipak dogurali smo do ovdje gdje smo sada, nismo baš jako napredni i možemo još puno, puno napredovati, no nismo niti na samom početku, napravilo smo ipak nekoliko koračića u pravom smjeru. E sad da li je to posljedica vjere, zakona, željom za užitkom ili nečim trećim, tko zna

Chakotay je napisao/la:

Archangel je napisao/la:

Dalje, najveće zločine u istoriji počinili su upravo visokomoralni ljudi, a sve opravdavajući službom nekom, nužno nedefinljivom, biću. Mislim da trebaš pogledati moj post na "Granica mučenja životinja". Trebalo bi ti pomoći da nešto povežeš.

Ne znam što ti smatraš pod visokomoralnom osobom i kako definiraš moralnu osobu, ali ja bi rekao da onaj tko čini zločin bez obzira kada, gdje i pod čijom službom to čini, je zločinac i osoba bez morala.

E sad druga je stvar što on ili oni slični njemu misle o tim zločinima i kako oni to opravdavaju. No to je potpuno nevažno, važna su djela ili bolje reći zlodjela koja su počinjena, a ona se mogu objektivno prosuditi i okarakterizirati. I kad se to učini mora ih se osuditi i to ne radi onih koji to čine, već prvenstveno radi žrtava nad kojima su ti zločini počinjeni.

„Moralna osoba je ona koja postupa po moralnim načelima.“
„Kad osoba postupa po moralnim načelima nekog društva, u tom društvu se smatra moralnom osobom.“

Dvije osobe, dva temelja, jedan epitet.

„Zločinac je osoba koja krši moralna načela.“
„Kada osoba krši moralna načela nekog društva, to društvo je smatra zločincem.“

U oba primjera, na prvom mjestu je opšta definicija, a na drugom konkretna.

Ako povučeš paralelu između nekih kultura sadašnjih i prošlih, ustanovićeš da postoje bitne i sličnosti i razlike. Na osnovu toga moguće je da jedna osoba zadovoljava opštu definiciju ali ne i konkretnu. Važi i obrnuto.

Ovo valja imati stalno na umu.

Većina morala je autarhična. Svaki za sebe hoće moć, da je prigrabi i potčini ljude sebi. Istovremeno, sve druge morale ne doživljava kao morale, te principe u kojima se ti morali razlikuju od njega naziva nemoralnim.

Kod osuđivanja ljudi opet: teško da će se onaj ko je ubijen osjećati išta bolje ako osudimo onoga ko je to učinio.

MoW je napisao/la:

Inače, visokomoralni ljudi kao što su bili Gandhi, majka Tereza, Karol Wojtyla, Albert Schweitzer, George Ohsawa, Linus Pauling, Isaac Newton, Albert Einstein i brojni drugi nisu činili velike zločine.
Vjerovali su u Stvoritelja.

Prije desetak godina sam negdje čitao jedan tekst gdje se govorilo o tome kako je teklo pokrštavanje srednjoameričkih Indijanaca. Misionari su pri tom imali muke da objasne, mislim da su u pitanju bili Asteci, da im objasne koncept Hrista kao Spasitelja roda čovječanskog kroz njegovu smrt na krstu. Pokazavši sliku razapetog Hrista Indijancima objašnjavajući im da je on nevin završio na krstu kako bi spasao čovječanstvo, Asteci, navikli na svakodnevno prinošenje ljudskih žrtava, u tome nisu vidjeli ništa više nego još jednu ljudsku žrtvu. Da bi im objasnili stvar, misionari su uzeli jednu djevojčicu i razapeli je pred svima na krst.

Vjerovali su u Stvoritelja.

Kad je hrišćanstvo postepeno počelo da se širi Evropom, crkvenjaci su išli kroz narod propovjedajući da je tijelo suvišno, da je za spas potrebna duša i samo duša, da tijelo treba oslabiti što je moguće više, kako bi duša mogla da zasija. Počelo je sa zatvaranjem javnih kupatila, i odbacivanjem higijene kao čulnosti a završilo sa nekoliko megatona ljudskih leševa nakon epidemije kuge, koja je u takvim nehigijenskim uslovima pronašla SVOJE „blaženstvo“.

Svi su vjerovali u Stvoritelja.

Ubrzo je uslijedila Inkvzicija. Kad su popovi stekli dovoljno moći, počeli su progoniti one koji su im se suprotstavljali. Nazivali su ih jereticima i pekli ih na žaru. Još malo mrtvih…

Smatra se da su vjerovali u Stvoritelja.
(NAPOMENA: Uvriježeno mišljenje među današnjim naučnicima je da su pomenuti jeretici prestali da vjeruju u Stvoritelja nakon što su spaljeni…)

Salem. ‘Nuff said.

Toliko su vjerovali u Stvoritelja da su oko njega napravili pun krug i na kraju počeli služiti Uništitelja...


Ko je najmoralniji na svijetu? Onaj ko STVARA moral. Klerici su bili ti koji su stvarali moral i klerici su bili ti koji su ga redovito kršili. I krše.

Da se referiram na tvoj prethodni post:

Citat :

Međutim, postavlja se pitanje, ako ćemo sve temeljiti na samom sebi i sva svoja moralna načela usklađivati samo prema vlastitom nahođenju, a ne nečemu što nam drugi kaže, šta ćemo ako mentalno obolimo, a da nismo toga niti svjesni?

Misliš, ako neko mentalno oboli, da će ga boljeti neka stvar šta mu neko govori?
„Gle, šta je to na nebu?“
- „Je li to ptica?“
- „Je li to avion?“
- „Ne, to je Supermeeeeen!!! Ta – ta – daaaaaa…!
„Smanji malo doživljaj, buraz! To je samo crni oblak sumnje.“

@archangel nisam u tom postu nigdje govorio o Crkvi i njezinoj inkviziciji. To je za svaku osudu i to ne čini osobu moralnom. Nađi me nemoralnosti u onim nabrojanim pojedincima.
Dakle, stvar je uvijek u tome da se moral gradi počevši od sebe. Ono što je njima pomoglo to je vjera u to da imaju zašto ga graditi, da nije sve uzalodnu. To dovodi moral na jedan znatno viši stupanj od onog prisutnog kod nevjernika, koji će se pouzdavati jedino u ljudske zakone.

@ MoW, ne bih se složio sa zaključkom koji si dao
Pogotovo zato jer se kod nevjernika ne gradi moral isključivo na nekim zakonima, nipošto, niti se pouzdaje samo u njih.

U šta se onda pouzdaju ako ne u ljudske zakone? Jer ako se pouzdaju u sebe, pouzdaju se u ličnog Boga što ih opet čini vjernicima.

Archangel je napisao/la:

Ovo valja imati stalno na umu.

Većina morala je autarhična. Svaki za sebe hoće moć, da je prigrabi i potčini ljude sebi.

Miješaš razne stvari, pa sve skupa ispada nerazumljivo.

Moral ne može biti autokratski ili demokratski, to mogu biti ljudi ili pak društva, jednako tako moral ne želi ništa, niti moć niti novac, slavu... to ponovo žele ili mogu željeti ljudi. Ti vjerojatno hoćeš reći da ljudi koji sebe predstavlja kao moralne osobe žele moć i slavu... No to je velika razlika.

Archangel je napisao/la:

Istovremeno, sve druge morale ne doživljava kao morale, te principe u kojima se ti morali razlikuju od njega naziva nemoralnim.

S ovime se nikako ne slažem. Moralni ljudi podržavaju moralne vrijednosti i moralne ljude. Ako je netko dobar, onda će podržavat osobu koja govori istinu ili koja je poštena ili koja naporno radi, između njih neće biti takmičenja niti će jedni na druge gledati kao na nemoralne.

Archangel je napisao/la:

„Moralna osoba je ona koja postupa po moralnim načelima.“
„Kad osoba postupa po moralnim načelima nekog društva, u tom društvu se smatra moralnom osobom.“

Dvije osobe, dva temelja, jedan epitet.

„Zločinac je osoba koja krši moralna načela.“
„Kada osoba krši moralna načela nekog društva, to društvo je smatra zločincem.“

U oba primjera, na prvom mjestu je opšta definicija, a na drugom konkretna.

Govoriš o moralnim načelima nekog društva, ali tu se ustvari radi o zakonima, moralna načela su univerzalna i svugdje ista. Zakoni su različiti i podložni društvenim promjenama, no njih ljudi poistovjećuju sa moralom. Ponekad je ono što je protuzakonito doista i nemoralno, ali ponekad i nije. Zakonima se nastoji zaštiti moralna načela, ali ponekad se ode malo predaleko ili se pak neke stvari ostave nezaštićene.

Archangel je napisao/la:

Kod osuđivanja ljudi opet: teško da će se onaj ko je ubijen osjećati išta bolje ako osudimo onoga ko je to učinio.

Ne osuđujem ja ljude, nego njihova djela. Ljudima može suditi samo univerzalni sudac, koji sve zna i kojemu je sve poznato, a ja to svakako nisam. No ja mogu procjenjivati djela, ali imaš ti pravo niti to neće pomoći onima koji su ubijeni, no pomoći će onima koji bi možda bili ubijeni da se nitko nije umiješao i spriječio zla koja su se činila.