Balans

@Omega Što se tiče balansa i prosvjetljenosti, dvije teme o kojima smo ovdje najviše pričali, mislim da je to zasad ipak moguće opisati samo na fenomenološkoj razini. Ne znamo točno kakvo bi bilo kemijsko stanje u mozgu osobe koja je u balansu ili one koja je prosvjetljena.

Mislim da je balans stanje kretanja u kojem smo sposobni i spremni najviše učiti i mijenjati se nabolje.
Meni sami ulazak u balans nije poanta življenja, nego ono što želim (ako zanemarim, naravno, želje koje štete) u balansu najbolje mogu ostvariti.
Iskreno, kakva korist biti u balansu ako stojim? Ako ne djelujem?

Jesam li profulao neku poantu jer mislim da ste već ponovili ovo?

Nisi nista profulao Legi,odlicno balansiras....

Alpha je napisao/la:

flory je napisao/la:

Evo mojih 5 točaka :
1. PROTOK
2. KREIRANJE
3. RAVNOTEŽA
4. MIR
5. LJUBAV

Aj pojasni...protok cega? Kreiranje cega? Ono...malo podrobnije

kao prvo, jako sam pospana a ne mogu spavati, pa se nemojte ljutiti ako bum pisala totalne nebuloze

Tocke sam ovako redoslijedom probala usporediti s onim Cohenovim, a i broj tocaka je prilagodjen. Stalno imam osjecaj da sam nekaj ful bitno zaboravila spomenut, al mi se nije razbistrilo o cemu se tocno radi.
Al evo, kako sam si ovo zamislila:

1. Protok: zamislis da si kapljica vode. Iz oblaka si kao kap kiše pala u neku rijeku.. brza struja te stalno nosi naprijed. (pretpostavit cemo da se uglavnom nalazimo na povrsini vode).. "ploveći" tako na rijeci, prolazis kraj raznih šuma, livada, brežuljaka, sela, gradova... susrećeš razne biljke i životinje.. I koliko god ti se svidjela borova šuma, ili nekakvo stado , jednom ćeš ih ipak proći, i nestat će ti iz vidokruga. Protiv vodene struje ne možeš, jer je prejaka. Opiranje je potpuno beskorisno. Preostaje ti samo mogucnost da se oprostis sa tim divnim krajolicima i uzivas u trenutnim prizorima. POnekad ti se na putu pridruzi neko jato riba, ili samo jedna riba.. radi ti drustvo neko vrijeme, ali dodje trenutak kada se odvoje od tebe. Ili ih ulovi neki gospodin tokom pecanja, ili same krenu u potrazi za hranom ili necim drugim.
Dok tako plivas , izmjenjuju se dan i noc, i razne vremenske prilike. Diviš se snazi rijeke koju ništa ne može zaustaviti. Kako je neobično što rijeku zapravo čine milijarde takvih kapljica kao što si i ti! I tako ste moćmi zajedno. Sve je u redu s tobom dokle god se ne opires struji, ali odjednom ugledas kraj rijeke!! Čudiš se sto takva rijeka uopce moze imati kraj. Silno se uplasis , i pitas se sto ce s tobom biti. Dolazis do ponora i shvatis da se radi o vodopadu. Nakon poveceg šoka, ponovo izađeš na površinu vode i otkriješ kako se rijeka nastavlja.. No to ne traje predugo, jer ti se u vidiku pojavljuje beskrajno vodeno prostranstvo.. i rijeka se ulije u to divno prostranstvo i tek tada otkrijes pravu slobodu. Mozes ici u kojem god smjeru zelis, osim natrag protiv rijecne struje.. no to ti ionako nije cilj. ne mozes odoljeti, i krenes u sasvim novu pustolovinu, istrazivati mora i oceane.

U životu mnogo toga doživimo, upoznajemo razne ljude, ostvarujemo lijepe odnose, proživljavamo svakakve emocije.. Ali je sve to prolazno. Trebamo se oprostiti sa prošlošću, jer nam se više neće vratiti. Ako ćemo samo tugovati za lijepim proplankom koji smo izgubili iz vidika, možda propustimo vidjeti rascvjetalu japansku trešnju! Kako se izmjenjuju dan i noć, sunčano vrijeme i kiša, tako i naše emocije nisu nikada iste. pOnekad smo tužni, ponekad veseli i lepršavi, ljuti ili razočarani, iznenađeni ili oduševljeni.. Ali stalno se mijenja. I nakon kiše, uvijek dolazi sunce koliko god čekali, jednom mora ponovo doći. Svakim danom se susrećeš i sa novim ljudima. Neke osobe ulaze u tvoj život i dugo ostaju u njemu kao bitan dio, a neki su samo na privremenom izletu, te ubrzo nestanu. Ugl, kako je netko jednom rekao "Samo je promjena stalna". Živeći ovaj život, nikada nismo sami, te trebamo imati obzira prema drugima, jer svijet koji tvorimo je rezultat međusobne interakcije, zajedničke suradnje.
Sad se pitam šta mi je predstavljao vodopad Pa, može dvosmisleno.. u jednu ruku, predstavlja fizičku smrt, naizgled prestanak života, i prijelaz u mnogo veće prostranstvo. A opet, može značiti i prijelaz koji se događa u našem umu, za vrijeme potrage za slobodom, i oktrivanjem da smo daleko slobodniji nego nam se dosad činilo.

fakat mi se spava pa ne mogu sad objasnit sve svoje tocke

Flory, i upravo kako govori pjesma koju je Omega postavio na Starosti duše, prema tome svi idu u istom smjeru, a putevi su drugačiji, čak niti ne toliko značajno.

A jesi li ispustila ono o čemu smo pričali o očekivanjima? Ja mislim da to fali i da je to veoma važna stvar za postići balans.
Mislim da, iako to zvučalo hladno, ne smijemo pred druge ljude postavljati svoja očekivanja i tražiti ih da ih ispunjavaju. Ničija očekivanja se ne poklapaju i čak i ako nam se tuđa ne sviđaju, trebamo dati svoj savjet, ali ništa više. Očekivanja nužno dovode do razočaranja.
Također, očekivanja koja imamo prema drugim ljudima, čak i znamo da imaju svoj put, nas često znaju disbalansirati. Mi sami sebe upoznajemo cijeli svoj život, kamoli onda druge ljude. Očekivanjima ulažemo u druge ljude, ulažemo dio sebe i ono razočaranje koje će jednom sigurno doći je neizbježno. Neuravnotežuje. Tu se postavlja pitanje odnosa do koje granice se smijemo postaviti kao učitelj, a do koje kao učenik. Kako to regulirati
A naša očekivanja prema sebi? Kako ih zadati? Što zadati? To znamo mi sami, važno je da činimo ono što mislimo da je najbolje. Svoja očekivanja ne treba zamijeniti sa tuđima. Naravno da treba slušati druge ljude i misliti o savjetima, ali ne smijemo se ponašati da činimo stvari radi zadovoljstva drugih ljudi. To je rupa bez dna.

Isto je kasno i ja tu nešto zujim cijelo vrijeme tako da...

nisam zaboravila na očekivanja, mislila sam to strpati u onu 4. točku MIR. Al teško da bih ovako detaljno da razgranala pitanjima i zaključcima kao ti
laku noć

Legionar je napisao/la:

Mislim da je balans stanje kretanja u kojem smo sposobni i spremni najviše učiti i mijenjati se nabolje.
Meni sami ulazak u balans nije poanta življenja, nego ono što želim (ako zanemarim, naravno, želje koje štete) u balansu najbolje mogu ostvariti.
Iskreno, kakva korist biti u balansu ako stojim? Ako ne djelujem?

Jesam li profulao neku poantu jer mislim da ste već ponovili ovo?

Balans je preduvjet za uspješnu akciju. Pravilno si shvatio. Nisam ulazio zasad u drugi dio koji slijedi nakon balansa, a to je ono što kršćani znaju kao vatru Duha Svetoga, a Cohen i Wilber govore o djelovanju Autentičnog jastva.
Radi se dakle o Akciji, nezaustavljivoj Akciji. Ta akcija je djelovanje u skladu s onim što Svemir želi.
Moramo odmah biti jako oprezni i reći da su se mnogi religijski ratovi vodili jer su pojedinci koji su bili izvan ravnoteže rat tumačili kao Božju volju.
To je strašno, jer su osnovni zakon Ljubavi prema svemu što nas okružuje izuzeli iz svojih akcija.

U svim je prije nabrojanim točkama, više ili manje, prisutno aktivno djelovanje. Međutim, tek je u 5. točki prisutno aktivno djelovanje. To je onda kad je sloboda postala glavni naš pokretač, kad smo sami slobodni i kad želimo pomoći drugima da i oni budu slobodni.
To je uostalom djelomično i ono što i pokušavamo postići s ovim forumom općenito. Da se ljudi oslobode i da djeluju balansirano da bi nam svima bilo bolje.

@Flory Protok, ili tijek života, ili životni put o kojem ti pišeš si jako lijepo opisala. Međutim, onako kako se iz tog opisa čini, ti ništa ne možeš kao jedna ta kapljica promijeniti. Kažeš da se ne može ići protiv struje.
Protiv struje se može ići, samo onda trošiš energiju. Cilj ti je da aktivno mijenjaš svijet prema boljemu. Ne možeš reći da je sve već sad savršeno, da ti lijepo susrećeš druge i oni tebe i tako to ide. Gdje je tu akcija, gdje je tu djelovanje? Gdje je onda i svrha tome što si ti tu?
Ovaj me način gledanja podsjeća na tradicionalno promatranje prosvjetljenosti, u kojem je prosvjetljena osoba promatrač životnog tijeka. Ne smijemo se uvijek prepuštati, nego se treba boriti za ono što želimo promijeniti.

Vidim da mi prica ima puno rupa
Kad sam rekla da se ne moze ici protiv struje, pritom sam mislila na protok zivota u smislu da nije dobro patiti za prosloscu jer se vise nikada nece vratiti. Nije mi poslo za rukom da u jednu pricu svrstam sve poruke. Koncentrirala sam se samo na protok.
a gdje je akcija? ..

2. Kreiranje:
Trebamo postati svjesni da sami kreiramo svoj zivot. Nase misli, rijeci, djela.. sve to stvara nasu realnost. Ima jedna lijepa usporedba koju sam negdje procitala: zivot je poput slikarskog platna kojeg sami oslikavamo.
I naravno da se treba boriti, truditi, tragati! Sad vucem paralelu s Cohenom.. ako prihvatimo punu odgovornost za svoje postupke, i shvatimo da je sudbina u nasim rukama, tada mozemo krenuti u mijenjanje svijeta (u pozitivnom smislu)
eto, mozda sam sad malo jasnija

Da, i meni je taj Protok nesto sto se desava bili mi svjesni ili ne. Dakle tu tocku ne postizemo, ona je zadana. Rekla bih da se tu onda ipak radi o Svjesnosti. Znaci, Flory, tvoja 1. tocka bi bila Svjesnost S time bih se slozila jer je svjesnost nuzna da bi se uopce pokrenuli

Alpha je napisao/la:

Da, i meni je taj Protok nesto sto se desava bili mi svjesni ili ne. Dakle tu tocku ne postizemo, ona je zadana. Rekla bih da se tu onda ipak radi o Svjesnosti. Znaci, Flory, tvoja 1. tocka bi bila Svjesnost S time bih se slozila jer je svjesnost nuzna da bi se uopce pokrenuli

I ja mislim da flory ovdje govori o svjesnosti, o osvještavanju procesa. To je bitan dio.

@Flory Puno jasnije, sad je već jako dobro kad uključiš drugu točku. Zanimljiv mi je naziv: kreacija. To mi zvuči kao nešto iz mode, a usporedila si to sa slikarskim platnom. Sviđa mi se.
Vjerojatno si podrazumijevala tu bilo što što je nastalo kao rezultat svjesne akcije?

Sve ono sto svojevoljno mozemo promjeniti,o cemu mozemo sami odluciti.. o svojim postupcima.

Sviđa mi se Floryna usporedba rijeke i života, priča o životu jedne kapljice. Ne treba sad tu definirati što je vodopad itd., to je ispričano i sad si svatko u tome nađe neki svoj smisao.

Ja sam iz toga shvatio sljedeće: Život stalno teče, stalno je fluidan, poput rijeke koja nas nosi ka nekom cilju. Događaji koji su se dogodili, oni se neće više vratiti, ostaju iza nas, ali ostaju u našim mislima. Ne treba vječno žaliti što je taj trenutak prošao, stalno se okretati ne bi li smo opet to vidjeli. Rijeka će nas odnijeti dalje, a mi ćemo zbog okretanja propustiti vidjeti mnogo toga. Svi mi tečemo zajedno kroz rijeku života, pokraj mnogo toga prođemo, svašta vidimo, s tim da svatko ima svoju percepciju. Životi će nam se granati u tisuće različitih smjerova, svatko će imati svoj, a u biti svi idemo u istom smjeru. Jest da smo okruženi sa mnogo kapljica, svi smo zajedno, ali smo na životnom putu opet sami. Drugi nam mogu pomoći, djelovati na nas, i mi na druge, ali u suštini mi smo ti koji trebamo pomoći samima sebi, te smo mi ti koji nešto trebamo vidjeti/naučiti, ne mogu to drugi umjesto nas.

I tada dolazimo do vodopada... Može to biti životna nevolja, može biti i nešto drugo, a za mene je to zapravo opis smrti. Znamo da se bližimo ponoru, da ćemo padati, da ćemo se možda raspršiti u zraku, da ćemo nestati... I tada dospijemo na novo mjesto, nova rijeka, jezero ili što li već, novi nivo života.

Uglavnom, u priči se može vidjeti mnogo toga, a slažem se da je u svemu tome naglasak zapravo na svjesnosti

MoW je napisao/la:

@Flory Puno jasnije, sad je već jako dobro kad uključiš drugu točku. Zanimljiv mi je naziv: kreacija. To mi zvuči kao nešto iz mode, a usporedila si to sa slikarskim platnom. Sviđa mi se.
Vjerojatno si podrazumijevala tu bilo što što je nastalo kao rezultat svjesne akcije?

Meni se Kreacija cini kao Stvaranje...

Evo jednog Quotea. Ovo je nastalo pred nekih mjesec dana

Citat :

Pusti da bude. Naravno, proučavaj život, istražuj ga, uči, trudi se, otkrivaj... ali ipak znaj da jednim dijelom život moraš pustiti da ide svojim putem. Inače ćeš se previše potrošiti i izgubiti previše energije.
Ima jedna izreka od jednog pametnog grčkog filozoga ''Panta rei''.
To znači ''sve teče''.
Život teče, a u istu vodu nikada ne možeš dva puta ući. Ti možeš utjecati na vodu koja odlazi, možeš ju donekle promijeniti, ali ne možeš utjecati na vodu koja dolazi. Isto tako, voda koja će otići nakon tebe ovisi o tome kakva je voda došla kod tebe. Ne zamaraj se time kakva voda dolazi. Zamaraj se time što ćeš od te vode napraviti

Fora , to nisam vidjela. S koje je teme skinuto?

Nije skinuto s teme. Zato sam i quotao i naglasio da je ''nastalo'' prije nekih mjesec dana

Slažem se s tobom Legi da se moraš pouzdati u mudrost toka života. To nitko ne kaže da se ne treba raditi. Dapače, umjetnost je u tom toku ostati svjestan i balansiran.
Međutim, ne možeš se samo prepustiti. Zamisli si kako bi bilo da svaki čovjek pusti da da ga voda nosi. Šta bi se dogodilo s društvom? Šta bi jeli? Šta bi odjevali? Koje želje bi imali?
Dakle, mislim da je Panta Rei mišljen na način da moramo osvjestiti taj tok, da se, kao što flory kaže, ne trebamo osvrtati za prošlosti. Trebamo živjeti u sadašnjosti i trošiti onoliko energije koliko imamo da bi promijenili stvari. Ali ne toliko da se iscrpimo, pa da poslije ne možemo ništa.

MoW, no, pa to piše u Citatu, zar ne?
Ne treba se zamarati time kakva će voda doći, nego što ćemo od te vode najbolje napraviti.

Alpha je napisao/la:

MoW je napisao/la:

@Flory Puno jasnije, sad je već jako dobro kad uključiš drugu točku. Zanimljiv mi je naziv: kreacija. To mi zvuči kao nešto iz mode, a usporedila si to sa slikarskim platnom. Sviđa mi se.
Vjerojatno si podrazumijevala tu bilo što što je nastalo kao rezultat svjesne akcije?

Meni se Kreacija cini kao Stvaranje...

Zapravo je i meni bila prva pomisao da je jednostavno flory upotrijebila tuđicu umjesto riječi Stvaranje. Ali sam htio da mi to flory kaže, na kakvu točno kreaciju misli.

Legionar je napisao/la:

MoW, no, pa to piše u Citatu, zar ne?
Ne treba se zamarati time kakva će voda doći, nego što ćemo od te vode najbolje napraviti.

Da, na drugi način rečeno. Ovo moje mi je malo razumljivije od onih tamo rečenica. Subjektivno.

Ono što možeš učiniti sada ovisi o kvaliteti onoga što je prethodilo. Mi obrađujemo. Trebamo obraditi što bolje. No ne možeš od juhe iz vrećice napraviti jednako kvalitetno jelo kao od pravih namirnica iz vrta. To treba uzeti u obzir. Ne treba se jadati i brinuti o tome što od ponuđenih namirnica imaš samo juhu u vrećici.
Jel sada jasno?

I nemoj mi samo reći da se može otići u dućan kupiti namirnice jer živimo u 2200. godini kada ne postoje pravi vrtovi i svijet je razoren nuklearnim bombama...

Legionar je napisao/la:

Ono što možeš učiniti sada ovisi o kvaliteti onoga što je prethodilo. Mi obrađujemo. Trebamo obraditi što bolje. No ne možeš od juhe iz vrećice napraviti jednako kvalitetno jelo kao od pravih namirnica iz vrta. To treba uzeti u obzir. Ne treba se jadati i brinuti o tome što od ponuđenih namirnica imaš samo juhu u vrećici.
Jel sada jasno?

I nemoj mi samo reći da se može otići u dućan kupiti namirnice jer živimo u 2200. godini kada ne postoje pravi vrtovi i svijet je razoren nuklearnim bombama...

Ovaj... ajmo se potruditi da do takvog svijeta ne dođe in the first place, ok?

Svatko ima svoje predispozicije. To je ta tvoja juha iz vrećice. Netko će imati juhu iz vrećice, netko domaću juhu od povrća, netko fino miksanu juhu od buče, sušenih vrganja ili tartufa. Važno je da uz pomoć one energije koja mu je dana napravi svoj maksimum. Ni više, ni manje od toga se traži.

U onom citatu je sakupljeno jako puno prilicno poznatih misli. Od svega mi se cini da mozda jedino nisam cula onaj dio da nije vazno kakva voda do nas dolazi vec sto cemo s njom napraviti. A to je, ujedno, i jedini dio s kojim se ne slazem. Naime, voda je, po mom misljenju, protok kojem smo predani na milost i nemilost. Tu nema manipuliranja vodom. Ono na sto mozemo utjecati smo mi sami dok nas voda nosi. I tu dolazi ono sto Flory spominje - da li cemo vidjeti procvalu tresnju ili cemo samo zuriti u vodu.

Drugim riječima, da li ćemo imati optimističan ili pesimističan pogled, aktivan ili pasivan?