Balans

Predomislila sam se, ipak bi mi bilo draže da ne doživljavam ekstreme u emocijama. Ni kad su izrazito pozitivne, i kad su izrazito negativne, ne mogu kako treba gledati na situacije oko sebe.
Danas sam meditirala jedno dva sata =) Znam da nije toliko bitno koliko vremenski provedem u meditiranju, ali meni je puno značilo. Uz lijepu tihu muzikicu.. ma baš mi je lijepo bilo. Poslije toga sam se podosta smirila.
I sada mi je glavna želja da steknem balans i održavam ga! To bi bilo predivno. Ma da sam svaki dan mirna kao sada,i to bi bilo super.

I shvatila sam kako svaku svoju reakciju mogu preispitati, pa tek onda reagirati.
Koji put kada smo bijesni, počnemo vikati i čak kažemo nešto grubo, što zapravo ne mislimo. Time šaljemo drugoj osobi (osobama) negativne emocije, vibracije. I druga osoba uglavnom na isti način uzvraća, i tako se sve uvijek vrti u krug. Loši odnosi među ljudima.. pa pojavljuju se samo zato što nitko ne zaustavlja taj krug svađanja.
Kad sam se smirila i preispitala , zašto bih ja uopće grubo htjela reagirat, zašto to inače radim, i zašto moram svakom loncu biti poklopac
... tad mi je postalo jasno da će mi kasnije ionako biti žao ako se loše ponesem. Pa zašto odmah ne spriječim takvo ponašanje? I uspjela sam se smiriti

Nije potrebno mijenjati druge, i cijeli svijet. To se ni ne može. Svaki od nas treba srediti samo samog sebe.
Evo, npr. da se ja naučim izbalansirat, tada bih uštedila svojim roditeljima puno živaca, vremena, smanjila stres kod kuće, i svima s kojima imam posla i s kojima komuniciram, pa svima bi bilo bolje (bar malo)! A pogotovo meni
I tako možemo učiniti naizgled samo malu pozitivnu promjenu u svijetu.
A sad se odoh balansirat

Opaaa...ti sve vise ispunjavas ocekivanja koja imam prema tebi Mozda se pitas sto ja imam imati ikakva ocekivanja ali...eto...imam

Uglavnom, da te odmah upozorim da je taj balans tesko odrziv i da ce te pucat krajnosti emocija kao sto je to bilo i do sada ali najvaznije si pokontala tj. postala svjesna i sada k tome tezis...zato jedan i jedan veliki i tebi i tvom drvetu

rastopit ću se na taj komentar... evo i od mene

Samo da dodam...imamo isti problem sto se tice balansa/emocija

flory je napisao/la:

Nije potrebno mijenjati druge, i cijeli svijet. To se ni ne može. Svaki od nas treba srediti samo samog sebe.

Tako je flory i kad bi svi učinili upravo to, mislim da bi na ovom našem svijetu bilo puno manje problema,. No ti si na pravom puta i samo tako nastavi. Ustvari nije loše doživjeti i najintenzivnije emocije, važno je samo da ne dopustimo da one upravljaju nama bez obzira da li se radi o euforiji ili pak onim drugim negativnim emocijama

Ali mislim da nije sve na nama... možda se ovdje na Zemlji moramo naučiti skrbiti za same sebe, ali siguran sam da ćemo onda negdje drugdje morati naučiti raditi i ponašati se tako da smo svjesni uzroka i posljedice i povezanosti među svima nama.

Bez obzira na to Legi, jedina osoba na koju mi možemo u potpuno utjecati smo mi sami, to ne znači da budemo egoistični i gledamo samo sebe, dapače potrebno je pomagati drugima, ali opet oni su i dalje slobodni i odlučuju o tome kako će se oni ponašati.

Naravno, jasno
Slažem se Ne možemo forsirati druge ljude.

Učitelj Andrew Cohen bi ovako predočio ovo o čemu raspravljate.
S jedne strane postoji put evolucijskog prosvjetljenja čovjeka.

Put se prolazi kroz pet stadija/stupnjeva:
1. Jasnoća namjere - želja za Slobodom jača od bilo čega drugog u životu
2. Zakon svjesnog odabira - preuzimanje apsolutne odgovornosti za svoje postupke
3. Suoči se sa svime, ništa ne izbjegavaj - nema uzmicanja pred ničim zato što je tako lakše ili zato što to nisi primijetio
4. Istina o impersonalnosti - sve je impersonalno, neosobno, ne postoji ništa prema čemu bi ja bio različit od nekog drugog
5. Za dobrobit sviju - uključenje u evolutivni proces zajedno s ostalim ljudima - ne želim biti slobodan samo da sebe spasim, nego zato da sve spasim

S druge strane, naš ego igra drugu igru i uklanja nam našu ravnotežu. Pet stupnjeva ega su:
1. Ne želim biti slobodan - užasavam se slobode, rađe sam vezan uz bilo što (ovisnost, navike, druge ljude...)
2. Ja sam žrtva - mene se treba tetošiti, učinio nešto iako sam znao da je krivo, ali nemojte me kriviti za to
3. S ničim se ne susrećem i sve izbjegavam - koji je uopće smisao s nečim se uhvatiti ukoštac?
4. Sve je osobne naravi - to se radi o mojoj koži, ljudi imaju nešto protiv mene, ja sam poseban
5. Živim samo za sebe - nitko drugi nije uopće važan meni osim mene samog

Da bi čovjek mogao pomoći drugome ispravno, treba prvo pomoći sebi. Da bi pomogao sebi, treba proći puno introspekcije, proanalizirati se i naći vlastiti balans.

@Flory jako mi se sviđa to što si meditirala i učinila prvi korak - zaželjela si biti slobodna.

Po tome bih ja mogla osvjetljavati citav New York

Nije da se ne slazem samo...mislim da nije tako jednostavno...to govorim za ove tocke...

Misljenja sam da je jako puno toga isprepleteno. Isto tako da ego nije nuzno samo nositelj losega.

Dodala bih i to da je tesko reci sto je ispravno. Tesko je reci i da li smo zbilja pomogli sebi. Da li smo se izgradili dovoljno pa da smo sada kompentni pomagati drugima. To je zato jer masa ljudi sebe smatra najmudrijima i zna tocno kako bi se svi drugi trebali ponasati. Jasno je da to, realno, i nije bas tako.
Stoga smatram da su ljudi istodobno i ucitelji i ucenici. Da to ne ide na princip prva tocka, druga tocka, a jos manje na princip da se covjek izolira i radi na sebi i onda zakljuci da je to to i krene prosvjetljavat okolinu. Ovo sa tockama mislim da nije tek tako radi prozetosti duha i ega i zato jer niti ego nije nuzno nositelj loseg (kao sto sam kazala). Ovo sa izoliranim radom na sebi...ma to nema sanse tako...kako ce covjek uopce ista nauciti o ljudima ako se povuce u sebe. OK, mozda ce nauciti o sebi ali...koliko god bili slicni tako smo i razliciti.

E sad...zasto sam natrabunjala sve ovo gore...zato jer citam te tocke i vidim se u prvih pet i ne vidim se u drugih pet, a ne mogu kazati da sam neki svjetlonosa niti da mi je sve jasno niti ista takvog. Mogu reci samo da mi je tesko i da je bolno i da mi se koji put cini da necu izdrzat. A to sto sam navela mi je nekako kontradiktorno s ovih prvih pet tocaka i sa balansom...dakle...sto sam ja...nebalansirana na stranu prvih pet tocaka? Jel to znaci da bi mi zapravo trebalo malo nesto iz drugih pet? Ili je cilj biti samo u prvih pet? Jedno sto jos k tome treba ovladati emocijama sto je ocito nekima od nas (npr. Flory i ja) problem

Alpha je napisao/la:

Po tome bih ja mogla osvjetljavati citav New York

Nije da se ne slazem samo...mislim da nije tako jednostavno...to govorim za ove tocke...

Misljenja sam da je jako puno toga isprepleteno. Isto tako da ego nije nuzno samo nositelj losega.

Dodala bih i to da je tesko reci sto je ispravno. Tesko je reci i da li smo zbilja pomogli sebi. Da li smo se izgradili dovoljno pa da smo sada kompentni pomagati drugima. To je zato jer masa ljudi sebe smatra najmudrijima i zna tocno kako bi se svi drugi trebali ponasati. Jasno je da to, realno, i nije bas tako.
Stoga smatram da su ljudi istodobno i ucitelji i ucenici. Da to ne ide na princip prva tocka, druga tocka, a jos manje na princip da se covjek izolira i radi na sebi i onda zakljuci da je to to i krene prosvjetljavat okolinu. Ovo sa tockama mislim da nije tek tako radi prozetosti duha i ega i zato jer niti ego nije nuzno nositelj loseg (kao sto sam kazala). Ovo sa izoliranim radom na sebi...ma to nema sanse tako...kako ce covjek uopce ista nauciti o ljudima ako se povuce u sebe. OK, mozda ce nauciti o sebi ali...koliko god bili slicni tako smo i razliciti.

E sad...zasto sam natrabunjala sve ovo gore...zato jer citam te tocke i vidim se u prvih pet i ne vidim se u drugih pet, a ne mogu kazati da sam neki svjetlonosa niti da mi je sve jasno niti ista takvog. Mogu reci samo da mi je tesko i da je bolno i da mi se koji put cini da necu izdrzat. A to sto sam navela mi je nekako kontradiktorno s ovih prvih pet tocaka i sa balansom...dakle...sto sam ja...nebalansirana na stranu prvih pet tocaka? Jel to znaci da bi mi zapravo trebalo malo nesto iz drugih pet? Ili je cilj biti samo u prvih pet? Jedno sto jos k tome treba ovladati emocijama sto je ocito nekima od nas (npr. Flory i ja) problem

Kod Cohena se govori o negativnom aspektu ega. To sam zaboravio naglasiti. Ovih 5 doljnjih točaka su negativni aspekti ega.
Kroz pet gornjih točaka nam zapravo ego sazrijeva na pozitivnoj strani da ne prijeđe u doljnjih 5. Tako se barem meni čini, to nije Cohenovo mišljenje.
Usput, on smatra da se on potpuno riješio negativnog aspekta ega, čak štoviše da se potpuno riješio ega općenito. Prava istina je da je tip super-egomanijak.
Koliko ja razumijem, kroz ovih prvih 5 točaka nikad ne prolazimo sami, to nije namjera. Introspekcija i analiza samog sebe je nužna, ali ne i dovoljna za napredak. Zato i komuniciramo s drugima da bi sebe izgradili. Inače samo gradimo iluziju o sebi i ustvari bildamo ego. Tako da se slažem u tom pogledu s tobom, Alpha.

Ako se vidiš u prvih 5, a ne vidiš u drugih 5, onda si već daleko došla. Međutim, pravo pitanje je koliko se vidiš u svakoj od prvih 5.
Ispitaj se želiš li slobodu i ravnotežu više od bilo čega drugog u životu, uključujući obitelj, novac, karijeru, partnera, znanje.
Da li si uvijek svjesna svojih akcija i želiš prihvatiti sve posljedice svojih djelovanja?
Da li se suočavaš i rješavaš sve probleme i ni od čega ne bježiš, bez obzira na to koliko je nešto teško?
Da li razumiješ da ljudi nemaju ništa protiv tebe osobno, jer postojanje tebe kao osobnosti različite od drugih je samo iluzija? (ovo pitanje je najjače filozofsko pitanje)
Unaprijeđuješ li samu sebe zato što želiš ti sama biti velika ili zato da možeš drugima pomoći da bolje žive?

To bi se svatko od nas trebao zapitati. Kontrola emocija je samo pretkorak da bi mogao razumijeti i slijediti ovih 5 točaka.
Ono što je Cohen pogriješio, to je da je sebe proglasio potpuno prosvjetljenim, što znači da je ovladao sa svih 5 točaka. Uljuljkao se u to svoje mišljenje i onda mu se dogodilo da je zaboravio misliti o drugima. I ne samo to, svoje je učenika fizički, mentalno, monetarno, i na druge načine počeo maltretirati čime je pokazao da nema osnovnu stvar: ljubav prema drugome.

Meni su sve te točke zapravo dosta površne. Prosvjetljenost nekog čovjeka, i općenito razvijenost, se ne može zapisati kao hrpa naslaganih točaka.

Dobro MoW kaže, treba se pitati koliko se vidimo u svakoj od 5 gornjih točaka, ali ne samo gornjih, isto tako i doljnjih 5. Ako netko i jest općenito negativna osoba, nije uvijek negativna kao što pozitivna osoba nije uvijek pozitivna. Često bi se čulo da se netko uopće ne vidi u doljnjih 5 točaka, no pravo je pitanje u kolikoj mjeri se zapravo vidi. Isto vrijedi i za gornje točke. Ne reagiramo svaki puta jednako.

Čak i da savršeno definiramo stanje za svaku točku, to ne znači da ćemo otkriti razlog disbalansa, jer te su točke tek okvir nečega, ideja više-manje.

Slažem se s vama. Puno bitnih stvari je čovjek zaboravio napomenuti. Npr. kao što je MoW primjetio.. nije nigdje spomenuta Ljubav (!)
Osim toga, ako čovjek sam sebe smatra potpuno prosvjetljenim, ograničava se, jer misli da nema ničega izvan onoga što je shvatio.
A i čisto sumnjam da se stanje prosvjetljenosti može ukratko definirati ovozemaljskim riječima. Ima toliko toga što riječi ne mogu opisati, a kamoli stanje prosvjetljenosti. bar tak mislim

Omega je napisao/la:

Meni su sve te točke zapravo dosta površne. Prosvjetljenost nekog čovjeka, i općenito razvijenost, se ne može zapisati kao hrpa naslaganih točaka.

Dobro MoW kaže, treba se pitati koliko se vidimo u svakoj od 5 gornjih točaka, ali ne samo gornjih, isto tako i doljnjih 5. Ako netko i jest općenito negativna osoba, nije uvijek negativna kao što pozitivna osoba nije uvijek pozitivna. Često bi se čulo da se netko uopće ne vidi u doljnjih 5 točaka, no pravo je pitanje u kolikoj mjeri se zapravo vidi. Isto vrijedi i za gornje točke. Ne reagiramo svaki puta jednako.

Čak i da savršeno definiramo stanje za svaku točku, to ne znači da ćemo otkriti razlog disbalansa, jer te su točke tek okvir nečega, ideja više-manje.

Ne vidim razloga zašto se prosvjetljenost ne bi mogla definirati po točkama. Naime, dok god gazimo u ovom tu svijetu, gazimo u svijetu entiteta, tj. objekata. Entitetska narav ovog svijeta daje nam mogućnost donekle precizne definicije svega što ovdje susrećemo.
Možda ne možemo definirati samu prosvjetljenost, jer je to osobne naravi, ali vjerujem da možemo definirati vanjske manifestacije te prosvjetljenosti.
Inače te točke nisu površne, samo su naizgled jako jednostavne. Ali ako se zamislite dosta o svakoj od njih, primijetit ćete kako su ustvari duboke i teške za doslovno provođenje.
Koga više zanima o tome, preporučam knjigu od Cohena: Embracing Heaven & Earth, iz 2000., a neke sažete informacije možete i OVDJE pročitati.

Pravilno si zaključio da su te točke samo okvir oko kojega se možemo kretati, ali one nipošto ne služe za rješavanje problema disbalansa.
Disbalans možemo jedino sami skužiti i riješiti.

Evo, da ja razbijem led
1. i 5. su mi usvojeni, kao i 2. i 3. koji me još rijetko muče, ali 4. me i dalje muči i mislim da će me dosta dugo mučiti.
Htio bih čuti vaša razmišljanja i zašto je to tako.
Zapravo, nije mi baš jasno u kojem smislu se to misli, nešto tipa ''Borg'' ili to da smo mi samo ono što naši postupci i vanjska manifestacija određuje pa da prema tome ljudi ne vole ili vole nas nego ono što mi radimo i kakvima se prikazujemo.
Što bi onda bili ''mi sami''?
I jel mislite na to da bismo se mi prema drugima na isti način trebali odnositi jer ja osobno ne poznajem niti jednu osobu koja je to usvojila

Meni ta 4. točka isto nije jasna. Ostale mogu shvatiti, iako imam problema s njihovim prihvaćanjem i provodjenjem u svakodnevnom zivotu. Ali 4. ne kuzim.
Evo mojih 5 točaka :
1. PROTOK
2. KREIRANJE
3. RAVNOTEŽA
4. MIR
5. LJUBAV

Mir i ljubav bih u jednu stavio.

Legic...za 1. i 5. se slazem za 2. i 3. si se precijenio, a za 4. napisi detaljnije sto te tocno muci?

Jesam, zaletio sam se za 2., to me još muči, polako usvajam. To se u biti usvaja odrastanjem.
A 3..., e, to jesam. Ponekad posustanem, ali jesam. Mogu osobno navesti jako puno primjera koji tome idu u prilog.

4., općenito što bi to značilo. Vidim da to i flory muči

Legionar je napisao/la:

Evo, da ja razbijem led
1. i 5. su mi usvojeni, kao i 2. i 3. koji me još rijetko muče, ali 4. me i dalje muči i mislim da će me dosta dugo mučiti.
Htio bih čuti vaša razmišljanja i zašto je to tako.
Zapravo, nije mi baš jasno u kojem smislu se to misli, nešto tipa ''Borg'' ili to da smo mi samo ono što naši postupci i vanjska manifestacija određuje pa da prema tome ljudi ne vole ili vole nas nego ono što mi radimo i kakvima se prikazujemo.
Što bi onda bili ''mi sami''?
I jel mislite na to da bismo se mi prema drugima na isti način trebali odnositi jer ja osobno ne poznajem niti jednu osobu koja je to usvojila

Pa, dobro si krenuo u objašnjenje četvrte točke, ali četvrta i peta točka su zapravo bliske. Četvrta točka ti želi preusmjeriti fokus promatranja, udaljiti te od perspektive samog sebe. Drugim riječima, u četvrtoj točki prestaješ promatrati svijet od sebe prema van, već gledaš na svijet kao izvana. Ne zabrinjavaš se više oko tvoje malene uloge, već nastojiš sagledavati stvari u širim razmjerima, slično kao što general vuče pješake, konjicu i ostalo kao pijune. Pojedinačni karakter tu postaje nevažan, postaje bitna samo zajednice. No ta usporedba nije skroz točna.
Kad kažeš da to podsjeća na Borga, s jedne strane, da, to je slično tome. Međutim, kod Borga nema osjećaja, ima samo efikasnosti. Pojedinac je nebitan.
U ovom učenju, spoznavanje impersonalnosti ne podrazumijeva da ti gubiš svoju osobnost. Ne, ti ju zadržavaš, ali uviđaš da nisi po tome ništa posebniji od nekog drugog. I drugi su već sve to slično prije doživjeli, nisi odvojen od cjeline, ti jesi cjelina, kao što su i drugi cjelina.
Sagledavaš sebe samo kao sudionika u jednom divovskom procesu što se zove Život i uživaš da si tu u tom procesu.
To je jedan oslobađajući osjećaj, osjećaj da je sve u redu, da je proces tu, a da ti trebaš samo odigrati svoju ulogu, veću ili manju.

Evo tocke pa cu proanalizirati po naknadno postavljenim podpitanjima

MoW je napisao/la:

...Put se prolazi kroz pet stadija/stupnjeva:
1. Jasnoća namjere - želja za Slobodom jača od bilo čega drugog u životu
2. Zakon svjesnog odabira - preuzimanje apsolutne odgovornosti za svoje postupke
3. Suoči se sa svime, ništa ne izbjegavaj - nema uzmicanja pred ničim zato što je tako lakše ili zato što to nisi primijetio
4. Istina o impersonalnosti - sve je impersonalno, neosobno, ne postoji ništa prema čemu bi ja bio različit od nekog drugog
5. Za dobrobit sviju - uključenje u evolutivni proces zajedno s ostalim ljudima - ne želim biti slobodan samo da sebe spasim, nego zato da sve spasim

...

Ako se vidiš u prvih 5, a ne vidiš u drugih 5, onda si već daleko došla. Međutim, pravo pitanje je koliko se vidiš u svakoj od prvih 5.
Ispitaj se želiš li slobodu i ravnotežu više od bilo čega drugog u životu, uključujući obitelj, novac, karijeru, partnera, znanje.
Da li si uvijek svjesna svojih akcija i želiš prihvatiti sve posljedice svojih djelovanja?
Da li se suočavaš i rješavaš sve probleme i ni od čega ne bježiš, bez obzira na to koliko je nešto teško?
Da li razumiješ da ljudi nemaju ništa protiv tebe osobno, jer postojanje tebe kao osobnosti različite od drugih je samo iluzija? (ovo pitanje je najjače filozofsko pitanje)
Unaprijeđuješ li samu sebe zato što želiš ti sama biti velika ili zato da možeš drugima pomoći da bolje žive?

To bi se svatko od nas trebao zapitati. Kontrola emocija je samo pretkorak da bi mogao razumijeti i slijediti ovih 5 točaka.

1. Jasnoca namjere...ne znam sto je njemu Sloboda ali jasnocu namjere imam. Ona za mene predstavlja visi smisao i to je ono sto je najvaznije i radi cega smo na Zemlji. Jasnoca, po mom misljenju,ne iskljucuje partnera, obitelj i ostalo. Ali ako to nije put neke jedinke onda nije put. Ako pitas da li bih nabrojeno imala "na silu" jer je to drustvena norma onda je odgovor ne. Najvazniji je napredak prema visem cilju.

2. Nisam uvijek svjesna svojih akcija ali postanem svjesna tijekom ili nakon iste, a onda preuzimam odgovornost. To u svakom slucaju.

3. Suocavam se s problemima. Da. Odgovor je u svakom slucaju da. Koliko god tesko bilo. A tesko je.

4. Slazem se da smo svi isti. Svi smo na istom putu. Nema da je netko bolji ili losiji. Svi smo na putku napretka.

5. Nase tjelesne energije sklone su natjecanjima ali nase duse su nesto drugo. Moja osobnost jeste razlicita od drugih i to nije iluzija. Ipak upravo ta raznolikost nam je svima zajednicki nazivnik. To sto ljudi ponekad imaju dojam da netko nesto ima protiv njih je svjetovne prirode. A duse ni u kojoj varijanti nemaju nista jedne protiv drugih jer smo, kao sto rekoh, svi na istom putu.
Sto se tice "velicine"...ja ne mogu pomoci nikome. Samo mozemo pomoci sami sebi. Da bi to uspjeli moramo se probuditi. Stoga smatram da ljudi koji hoce unaprijediti sebe da bi se osjecali "veliki" i kao takvi se postavili kao neko mjerilo drugima su zapravo u zabludi. Jer koliko god neko unaprijedjen i prosvjetljen bio ne moze zbilja prosvjetliti drugoga dok taj sam nije spreman. Smatram da je samorazvoj usko vezan uz druge duse jer da smo uvijek i ucitelji i ucenici. Dakle, moj cilj napredovanja jeste kako bih sobom doprinijela boljitku u globalu.

MoW je napisao/la:

Ono što je Cohen pogriješio, to je da je sebe proglasio potpuno prosvjetljenim, što znači da je ovladao sa svih 5 točaka. Uljuljkao se u to svoje mišljenje i onda mu se dogodilo da je zaboravio misliti o drugima. I ne samo to, svoje je učenika fizički, mentalno, monetarno, i na druge načine počeo maltretirati čime je pokazao da nema osnovnu stvar: ljubav prema drugome.

Ako se Cohen smatra prosvjetljenim i postavlja se kao referenca tada upravo pada na vlastitoj 4. i 5. tocki. Cesto se desi da ljudi postignu neki stupanj i upadnu u zamku oholosti. To se, cini mi se, desilo i njemu.

flory je napisao/la:

Evo mojih 5 točaka :
1. PROTOK
2. KREIRANJE
3. RAVNOTEŽA
4. MIR
5. LJUBAV

Aj pojasni...protok cega? Kreiranje cega? Ono...malo podrobnije

Alpha je napisao/la:

1. Jasnoca namjere...ne znam sto je njemu Sloboda ali jasnocu namjere imam. Ona za mene predstavlja visi smisao i to je ono sto je najvaznije i radi cega smo na Zemlji. Jasnoca, po mom misljenju,ne iskljucuje partnera, obitelj i ostalo. Ali ako to nije put neke jedinke onda nije put. Ako pitas da li bih nabrojeno imala "na silu" jer je to drustvena norma onda je odgovor ne. Najvazniji je napredak prema visem cilju.

Jasnoća namjere je jasnoća želje da budeš slobodna. A to znači da težiš višem cilju, da težiš 5. točki. To znači da ti ništa drugo na svijetu nije toliko važno kao to da pridoneseš zajednici, čitavom Svemiru. To uključuje i tebe samu.
Jednom kad je osoba dulje na putu prosvjetljenja, shvaća da nema više izbor, shvaća da jednostavno nema više povratka na ono stanje uspavanosti u kojem je prije živjela. Na jedan ironičan način, izgubio je "slobodu" kakvom je obično smatramo. No postigao je "Slobodu", na način da je pronašao svoj pravi put.
Nemojmo se zavaravati, postići apsolutnu slobodu je teško. To bi značilo posve se odreći svojih želja i samo raditi ono što Svemir od tebe traži. To je ono iz one crkvene pjesme: "... tvoje usne moje rekoše ime. Svoju lađu sada ostavljam žalu. Od sad idem kamo šalješ me ti."
To je jako jako zahtjevno. Ali dok god idemo u tom smjeru s jasnom namjerom, već je dobro.

Alpha je napisao/la:

5. Nase tjelesne energije sklone su natjecanjima ali nase duse su nesto drugo. Moja osobnost jeste razlicita od drugih i to nije iluzija. Ipak upravo ta raznolikost nam je svima zajednicki nazivnik. To sto ljudi ponekad imaju dojam da netko nesto ima protiv njih je svjetovne prirode. A duse ni u kojoj varijanti nemaju nista jedne protiv drugih jer smo, kao sto rekoh, svi na istom putu.
Sto se tice "velicine"...ja ne mogu pomoci nikome. Samo mozemo pomoci sami sebi. Da bi to uspjeli moramo se probuditi. Stoga smatram da ljudi koji hoce unaprijediti sebe da bi se osjecali "veliki" i kao takvi se postavili kao neko mjerilo drugima su zapravo u zabludi. Jer koliko god neko unaprijedjen i prosvjetljen bio ne moze zbilja prosvjetliti drugoga dok taj sam nije spreman. Smatram da je samorazvoj usko vezan uz druge duse jer da smo uvijek i ucitelji i ucenici. Dakle, moj cilj napredovanja jeste kako bih sobom doprinijela boljitku u globalu.

Možda duše nemaju ništa jedne protiv drugih, ali jednom kad su ovdje u ovom tijelu, tada izgleda kao da imaju. To je iluzija kroz koju treba proći.
Moguće je itekako pomoći drugima, a ne samom sebi. To se radi upravo kao što si rekla, kroz uzajamni proces učenja. Ne dolazi se do prosvjetljenja tek tako, to je dugotrajan proces na kojem svi učimo, zar ne?
Pogrešno je jedino pretpostaviti da neka osoba koja je tu došla ne treba više učiti. Svatko treba učiti da bi svi profitirali, jer da ne mora, onda najvjerojatnije ne bi tu ni bio.

Ta pjesma, tocnije taj stih mi je savrsen...od prvog puta kad sam ga cula...uvijek se stresem na to...

Ne postoji to da ne treba uciti...a jos k tome ako se jos inkarnira...moze se slobodno prestat zavaravati da je mnogo napredan

MoW je napisao/la:

Ne vidim razloga zašto se prosvjetljenost ne bi mogla definirati po točkama. Naime, dok god gazimo u ovom tu svijetu, gazimo u svijetu entiteta, tj. objekata. Entitetska narav ovog svijeta daje nam mogućnost donekle precizne definicije svega što ovdje susrećemo.
Možda ne možemo definirati samu prosvjetljenost, jer je to osobne naravi, ali vjerujem da možemo definirati vanjske manifestacije te prosvjetljenosti.

Evo MoW, napisao si razlog na koji sam i mislio.
Naravno, sve je to definirano do neke granice.