Balans

MoW je napisao/la:

Jednostavnim rječnikom: da, upravo se o tome radi. Ljubav o kojoj govorimo dolazi od uravnoteženosti. Prva stvar je voljeti samog sebe, svoje biće, sve što jesi.

A zar nisu ovi atributi svojstveni narcisoidnoj osobi tj. narcisu.
A biti narcis znaci biti ovisnik od pretjerane ljubavi prema sebi samom,svome bicu i svemu onom sto jesi...

Chakotay je napisao/la:

E sad što je sa djecom koja su ovisni iako su im roditelji super i daju sve od sebe da vrate to dijete na pravi put. MoW je dobro rekao da nije svaka ljubav baš prava ljubav, ponekad to samo izgleda tako, ali se radi o nećemo potpuno drugome, jer ako se ne poštuje tuđa sloboda i tuđe pravo na izbor onda se tu ne može govoriti o pravoj ljubavi prema drugoj osobi. No s druge strane i ta djeca su također individue koje su možda same izabrale taj put. I tada ti roditelji ne mogu ništa napraviti bez obzira na najbolje namjere.

Tako je, nažalost u nekim slučajevima dijete je tako izabralo, a na nama je da se prilagodimo kako znamo. Međutim, opet kažem, mislim da se tu radi o manjini slučajeva.

Chakotay je napisao/la:

@flory staloženost i uravnoteženost ti omogućava da osjetiš emocije u njihovoj punini, ovisne osobe to ne mogu, one trebaju sredstvo ovisnosti samo da bi se osjećale normalno.

Chakotay je napisao/la:

Zašto me ovo ne čudi No u svakom slučaju lijepo od tebe što želiš pomoći, ali zar ju nisi trebao pitati za krvnu grupa, čitao sam o tome puno ovisi i što osoba treba jesti.

@Gloria ja sam mišljenja da se iza ovisnosti kriju neki problemi za koje mi smatramo da ih ne možemo riješiti pa ih onda ovako stavljamo ispod tepiha. Ponekad su ti problemi jako mali i nakon nekog vremena ustvari i sami nestaju, ali su za nas jako veliki i mi se i dalje skrivamo iza ovisnosti. Kako prestati s time? Alpha ima pravo, snagom volje, i nakon nekog vremena potisnuti problemi dolaze do izražaja i tada se oni trebaju rješavati ili se opet vračamo ovisnosti. Neke stvari jednostavno treba prihvatiti onakve kakve jesu, neke stvari jednostavno ne možemo promijeniti, dok one stvari koje možemo promijeniti, na njima trebamo raditi. E sad kad to uspiješ reci mi, pa da i ja to učinim

Čitao sam o d'Adamovoj teoriji prehrane po krvnim grupama, imam tu knjigu doma i nisam nimalo uvjeren u njezinu ispravnost. Znam za dosta slučajeva ljudi koji da su se hranili prema preporuci za svoju krvnu grupu, već bi dugo bili pod zemljicom. Jednostavno, prehrana po krvnim grupama nije znanstveno utemeljena i prilično je kriva. Mi se ljudi značajno razlikujemo, a krvna grupa ne igra nikakvu ulogu pri određivanju hrane. Dobre strane su joj to što propagira prirodnu hranu i konzumaciju raznolikog povrća i voća. No da, nije prehrana po krvnim grupama ovdje tema, a ja opet zabrazdio.
Slažem se s Chakom da postoji kod glorije dublji problem koji smatra da ne može riješiti pa je dignula ruke. Mislim da to nije ideja ovog našeg života ovdje. Zato sam joj i savjetovao kako da promijeni prehranu da joj pomogne pri rješavanju ovisnosti. U najboljoj namjeri.

Fantom je napisao/la:

MoW je napisao/la:

Jednostavnim rječnikom: da, upravo se o tome radi. Ljubav o kojoj govorimo dolazi od uravnoteženosti. Prva stvar je voljeti samog sebe, svoje biće, sve što jesi.

A zar nisu ovi atributi svojstveni narcisoidnoj osobi tj. narcisu.
A biti narcis znaci biti ovisnik od pretjerane ljubavi prema sebi samom,svome bicu i svemu onom sto jesi...

Na prvi pogled, da. Međutim, narcis je opsjednut sam sobom, a za druge ne mari. Uravnotežena osoba je "zaljubljena" i u sebe i u druge. Zaljubljena je u cijeli svijet, da se pjesnički izrazim.

@lOmega i MoW Da ovisnost je nešto loše, nanosiš sam sebi bol, time kao da kažnjavaš samog sebe, a ako nekoga voliš onda ga sigurno nećeš kažnjavati, isto vrijedi i za odnos prema samom sebi

@Fantom ne ovdje govorio o istinskom stavu prema sebi onako kako se mi osjećamo, a ne onako kako bi mi željeli da nas drugi vide i kako se predstavljamo prema van ili prema drugima.

Onda sam dobro pohvatao rečeno.
S druge strane, ja mislim da to dvoje često nema nikakve veze jedno s drugim, voljeti sebe i započeti ovisnost. Zar mislite da se ovisnost počne tako da osoba odluči ''ej, idem ja sad započeti ovisnost''? Ne, to ne ide tako. Mislim da se u većini slučajeva radi jednostavno o znatiželji neovisno o tome koliko neka osoba voli svoje biće. Nije uvijek znatiželja glavna, neki se pak žele uklopiti u društvo, jer kao njihovi frendovi to rade, pa idu i oni. I onda se recimo proba cigareta. Proba se i druga, i treća... Osobi se to svidi, te nastavi s time, iako prvotno možda uopće nije ciljala na ovisnost ili nešto slično. Zato, mislim da u svemu tome prevladavaju druge stvari, a to koliko netko voli svoje biće, to često nema nikakve veze sa ovisnošću.

Prije nisam ovo napisao, već sam komentirao u vezi ravnoteže kao ovisnoj o mnogo toga, jer mi se učinilo isto tako da se kaže kako je ovisnost posljedica odmaka od ravnoteže, što uopće ne mora biti.

Čitam vas i u globalu se slažem sa Mowom, za balans je bitna ljubav prema samima sebi, da bi mogli uopće biti u harmoniji i sa ostalim živim bićima.
Međutim, nameće mi se pitanje je li ovisnost zaista pokazatelj da nam nedostaje ljubavi prema nama samima?
Pritom mislim na razne vrste ovisnosti, od nikotinske nadalje...

Naime, čini mi se da mnogi ovisnici ne postaju ovisnicima zato što im nedostaje samoljublja.
Mnogi započinju s nečim radi znatiželje, širih svjetonazora i iskustava, neki od njih ne žele mirno proći brzacem rijeke, već se žele u nju baciti, upravo zato da bi osjećali na svojoj koži neku puninu, adrenalin.
Pritom, istina ne misle puno o posljedicama i kako će se one reflektirati na njih same, upravo zato jer u tome trenutku smatraju da je taj doduše pogrešan put, koji ih nesvjesno vodi u ovisnost, način da se približe sami sebi, da iskustveno rastu kao "bića".
Naravno, to ne mora biti uvijek slučaj, ali nije niti rijedak primjer.

Nedvojbeno je da ovisnost dovodi do neke neravnoteže u čovjekovu životu i da je nepoželjna, ali mislim da se ne bi trebalo generalizirati da u startu netko postaje ovisnik isljučivo radi nedostatka neke ljubavi, prema sebi samome ili izostanka ljubavi od drugih ljudi.

Jedno je probati nešto, a drugo to isto nastaviti kad znaš da ti šteti i da to nije dobro za tebe. Nije problem u jednoj cigareti, nego u 20 ili više cigareta dnevno, tada osoba zna da joj to šteti i da to nije dobro za nju, ali ipak nastavlja to radi

@Chakotay, tako je, ali ljudi često izgube nadzor sami nad sobom, toga su svjesni, ali se teško toga rješavaju.
Osobno poznajem neke osobe koje su pretjerano konzumirale cigarete, ponekad i alkohol, ali im nije nedostajalo ljubavi prema sebi ni drugima.

Komentirali su da znaju da im to doduše šteti, ali da nastavljaju s tim radi vlastitog gušta.
Dakle, ljubav prema hedonizmu je prevladala onu svijest o dugoročnijoj štetnosti po zdravlje neke osobe i zato su navedene dvije stvari, stvarna usmjerenost ka vlastitom užitku i potencijalna usmjerenosti ka svom zdravlju (obje prema sebi i radi sebe) došle u kontradikciju.

Pa da, nastavlja se iz gušta, i ja sam nastavio igrati nogomet iz gušta nakon teže ozljede, bez steznika što ne bi smio, ali mi smeta pa ga ne koristim... Nema veze s ovisnostima, ali samo vučem paralelu.

tako je omega, to je bilo retoričko pitanje sa dozom cinizma (prema sebi).

a MoW sumnjam da pušenje ima veze s prehranom. to je neko stanje u glavi. a i prestanak pušenja je opet odluka u glavi. no nevažno....

pa ljubav prema se je početak. svi smo mi mikrokosmosi.
sve počinje od nas.... tko je brutalan prema sebi i ne voli se, definitivno neće moći voljeti ni drugu osobu. jednostavno ne pozna tu emociju.

Athena je napisao/la:

Čitam vas i u globalu se slažem sa Mowom, za balans je bitna ljubav prema samima sebi, da bi mogli uopće biti u harmoniji i sa ostalim živim bićima.
Međutim, nameće mi se pitanje je li ovisnost zaista pokazatelj da nam nedostaje ljubavi prema nama samima?
Pritom mislim na razne vrste ovisnosti, od nikotinske nadalje...

Naime, čini mi se da mnogi ovisnici ne postaju ovisnicima zato što im nedostaje samoljublja.
Mnogi započinju s nečim radi znatiželje, širih svjetonazora i iskustava, neki od njih ne žele mirno proći brzacem rijeke, već se žele u nju baciti, upravo zato da bi osjećali na svojoj koži neku puninu, adrenalin.
Pritom, istina ne misle puno o posljedicama i kako će se one reflektirati na njih same, upravo zato jer u tome trenutku smatraju da je taj doduše pogrešan put, koji ih nesvjesno vodi u ovisnost, način da se približe sami sebi, da iskustveno rastu kao "bića".
Naravno, to ne mora biti uvijek slučaj, ali nije niti rijedak primjer.

Nedvojbeno je da ovisnost dovodi do neke neravnoteže u čovjekovu životu i da je nepoželjna, ali mislim da se ne bi trebalo generalizirati da u startu netko postaje ovisnik isljučivo radi nedostatka neke ljubavi, prema sebi samome ili izostanka ljubavi od drugih ljudi.

Postoji znatiželja, to je prirodno. Kao što Chak kaže, to nije problem ako se popuši jedna cigareta i onda se prestane. Međutim, čim, i to naglašavam ČIM nam se cigareta zaista svidi, postoji energetski disbalans. Taj disbalans je orijentiran prema nedostatku yang kvalitete u životu.
Neki primjeri toga što nam može faliti u životu: otac ili očinska ljubav, muški partner (za žene ili homoseksualce), fizička snaga, sunčana svjetlost.
Neki primjeri toga čega imamo previše u životu: samohranu majku, hladno vrijeme, masno tkivo, energija ženskog partnera (ako je žena jače yin)
U hrani, može nam faliti: sol, riba, meso, jaja, korjenasto povrće, gorka hrana, alge
U hrani možemo imati previše: mast, šećer, voća, salata i nekuhanog povrća, kisele, ljute i prezačinjene hrane.

Da bi se osoba koja puši uravnotežila, treba se držati preporuka koje sam gore napisao, barem prehrambenih, a bilo bi poželjno da riješi i pitanja stvari koje joj fale u životu. To je sve, nema tu neke tajne.

Athena je napisao/la:

@Chakotay, tako je, ali ljudi često izgube nadzor sami nad sobom, toga su svjesni, ali se teško toga rješavaju.
Osobno poznajem neke osobe koje su pretjerano konzumirale cigarete, ponekad i alkohol, ali im nije nedostajalo ljubavi prema sebi ni drugima.

Komentirali su da znaju da im to doduše šteti, ali da nastavljaju s tim radi vlastitog gušta.
Dakle, ljubav prema hedonizmu je prevladala onu svijest o dugoročnijoj štetnosti po zdravlje neke osobe i zato su navedene dvije stvari, stvarna usmjerenost ka vlastitom užitku i potencijalna usmjerenosti ka svom zdravlju (obje prema sebi i radi sebe) došle u kontradikciju.

@Omega, @Athena
Da rezimiramo: gubljenje nadzora ili gušt je samo posljedica toga što mu fali energije određenog tipa. Čim je osoba počne dobivati u većim količinama, cigareta će mu sve manje i manje trebati. Neće više osjećati ni gušt ni potrebu da puši.

@Athena i Fantom...samoljublje ili narcisoidnost nije isto sto i zdrava ljubav. Isto kao sto i opsjednutost nekim sto zovemo ludom zaljubljenoscu i koju cesto prati patoloska ljubomora nije ljubav.

@Gloria...MoW je samo kazao da bi ti odredjeni rezim prehrane pomogao u procesu odvikavanja koji bi ipak bio samo tvoja odluka

E, ovaj je pravi:



Claudius Lousien posjeduje 55 hektara zemlje na rajskom otoku St. Lucia, a ni primamljiva ponuda od 60 milijuna dolara ga nije ponukala da proda mjesto gdje se rodio.

Bez tekuće vode i struje, Claudius Lousien (70) je sretan čovjek. Krevet mu je ležaljka na kojoj se jednom sunčao bogati turist pokraj bazena od luksuznog hotela.

Hrana mu je riba koju sam ulovi, a oko njega je samo netaknuta priroda i njegova drvena kućica. Zvuk valova koji se raspršuju o pješčanu obalu ga svakodnevno podsjećaju da ima sve što mu je potrebno u životu.

Skromni Claudius je, za razliku od većine ljudi, bez razmišljanja odbio ponudu da proda svoju zemlju koja se nalazi na tropskom otoku St. Lucia. Odbijena cifra je iznosila basnoslovnih 60 milijuna američkih dolara.

70-godišnjak u životu nije posjetio liječnika ili zubara, a pritom odaje dojam kao da je posjeduje životnu energiju tinejdžera.

"Ovo je prekrasno, mirno i ugodno mjesto." Kad ga je reporterka upitala zašto je odbio toliki novac, Claudius je jednostavno odgovorio: "Želim da me ovdje pokopaju." (Izvor)

MoW je napisao/la:

Međutim, čim, i to naglašavam ČIM nam se cigareta zaista svidi, postoji energetski disbalans. Taj disbalans je orijentiran prema nedostatku yang kvalitete u životu.

Pa da, postoji kemijski disbalans kod pušenja, dim se uvlači, pluća postaju ''crnija'' itd. Samo sjetimo se da su i stari mudri indijanci pušili.

Yang je prema unutra si napisao. Možda i nedostaje nešto iz yang kvalitete, možda općenito nedostaje neke svjesnosti kod osoba koje propuše, možda je pak nešto treće. Tko je tu uopće Bog da kaže što to točno nedostaje i zašto nedostaje. 'Nešto' nedostaje, kod svakog 'nešto' nedostaje, pitanje je 'što' to nedostaje.

Ovo što daješ neku prehrambenu preporuku za ''pušače'', znam da se i hranom postiže neki balans te je isto tako važna, ali da li je zbilja sve to toliko znanstveno definirano i formulirano da se zna što točno nedostaje u prehrambenim navikama određenih pojedinaca?

Gušt je posljedica toga da osobi fali određenog tipa energije? O kakvom to guštu pričaš, o općenitom guštu, ili samo ovom koji je vezan za ovisnosti? I na temelju čega se može zaključiti da je gušt posljedica nedostatka energije?

Alpha je napisao/la:

E, ovaj je pravi:

...

Divim se ovom Claudiusu. Primijetite kako je tip sa 70 godina zdrav, snažan, ni premršav ni predebeo, lijepog tena. Taj je čovjek vjerojatno blizu ravnoteže. Za to mu ne treba novac.
Naravno, novac može tome pomoći, ali nije nužan uvjet za postizanje ravnoteže.

Omega je napisao/la:

MoW je napisao/la:

Međutim, čim, i to naglašavam ČIM nam se cigareta zaista svidi, postoji energetski disbalans. Taj disbalans je orijentiran prema nedostatku yang kvalitete u životu.

Pa da, postoji kemijski disbalans kod pušenja, dim se uvlači, pluća postaju ''crnija'' itd. Samo sjetimo se da su i stari mudri indijanci pušili.

Yang je prema unutra si napisao. Možda i nedostaje nešto iz yang kvalitete, možda općenito nedostaje neke svjesnosti kod osoba koje propuše, možda je pak nešto treće. Tko je tu uopće Bog da kaže što to točno nedostaje i zašto nedostaje. 'Nešto' nedostaje, kod svakog 'nešto' nedostaje, pitanje je 'što' to nedostaje.

Ovo što daješ neku prehrambenu preporuku za ''pušače'', znam da se i hranom postiže neki balans te je isto tako važna, ali da li je zbilja sve to toliko znanstveno definirano i formulirano da se zna što točno nedostaje u prehrambenim navikama određenih pojedinaca?

Gušt je posljedica toga da osobi fali određenog tipa energije? O kakvom to guštu pričaš, o općenitom guštu, ili samo ovom koji je vezan za ovisnosti? I na temelju čega se može zaključiti da je gušt posljedica nedostatka energije?

A tko je onda uopće Bog da kaže kako se giba Zemlja oko Sunca ili kakve su promjene klime na Uranu ili koliko duboko pod oceanom nalazimo bića kojima treba Sunca? To se jednako tako treba otkriti.
Ne izmišljam ja osobno yin i yang niti njihove zakonitosti, to je pokazala stoljetna, dapače, tisućljetna praksa na drevnom Istoku. Što si više znao, to si se bolje razumio u prirodno liječenje. To je empirijsko znanje nastalo promatranjem života iz generacije u generaciju.
Teško je otkriti što točno nedostaje, ali smjernice postoje. Ne u znanstvenim časopisima Zapada, već u mudrim knjigama Istoka. Tko zna, možda će jednog dana biti moguće i znanstveno dokazati neke od tih zakonitosti, ali dotada nam služe znanja kao što su poznavanje taijitua (yin-yanga), wu-xinga (teorije pet transformacija), ayurvede, do-ina, i drugih vještina koje su slabo poznate Zapadu, a svakodnevno korištene na Istoku. Tai-chi (Taijichuan) se udomaćio jer ga je bilo lako proanalazirati i pokazati da pomaže ljudima koji se premalo kreću.
Yin-yang i pet transformacija je mnogo teže dokazivati na formalan način jer nemaju formalno provjerivu osnovicu. Nije to fizika, to je umjetnost interpretacije znakova prirode kroz energetske transformacije.

Dakle, odgovor na tvoje pitanje je: ne, znanstveno nije definirano što fali u prehrambenim navikama pojedinaca. To znanje znanstveno nemamo, znamo okvirno, ali ništa detaljno.

Svaki gušt je posljedica disbalansa energije. Ti to želiš jer ti to fali. To je disbalans. Čim nešto žarko želiš, čim za nečim žudiš, energija toga ti nedostaje. To je vrlo jednostavno.
Također, ako u nečemu uživaš, onda se uravnotežuješ. Ako nešto radiš što ti je odbojno, onda se udaljavaš od ravnoteže.
Ako je uživanje blago i povremeno, to je zdravo uživanje, jer plešeš blizu centra ravnoteže. Ako nešto moraš imati, jer bez toga ne ide, onda radiš prevelike amplitude i može ti se lakše dogoditi da "ispadneš izvan igre".

Uopće me ne čudi da je Claudius Lousien odbio one silne milijune dolara. Čovjek ima 70 godina što će njemu taj novac, gdje da on ide živjeti, možda u New York, London, Los Angeles ili slične velike gradove. Tim novcem bi sigurno mogao kupiti stan i velik broj ljudi koji će ga danonoćno služiti, ali ono što ne bi mogao kupiti je mir i povezanost s prirodom. On na taj način živi od svog rođenja i teško da bi se morao naviknuti na neki drugi način života.

Što se tiče ovisnosti i balansa, ne bi bilo dobro zaključiti da ljudi koji naizgled nisu ovisni o nečemu su bolje izbalansirani od ljudi koji su ovisni npr. o cigaretama ili nečemu sličnom. Svi mi učimo i nastojimo postići neke stvari, ali nam je možda najvažnije biti sretnima. Sredstvo ovisnosti nam to omogućava trenutno, nažalost taj osjećaj traje kratko i svjesni smo da će prestati kad prestanemo uzimati sredstvo ovisnosti. E sad pitanje je što moramo žrtvovati da bi se tako osjećali, ako je to zdravlje, onda hvala ne, sretniji sam da sam zdrav, nego da koristim neko sredstvo ovisnosti. Pitanje je što uistinu želimo.

@Chakotay slažem se stobom. Claudius je našao mir u prirodi, a ato se ne može kupiti. Čovjek djeluje smireno i zadovoljno.
Uz ludi tempo života, prehranu koja nije tako kvalitetna kak bi trebala bit ja svoj balans nalazim u prirodi-u dugim šetnjama, promatranju ljepote prirode i fotografiranju tih ljepota. Negativnosti koje se u meni nakupljaju kao posljedica brzog načina života izbacujem vježbanjem, a uravnotežujem se izvodeći chi-kung (vježbe disanja koje povećavaju količinu chi-a iliti životne energije u tijelu).

Mama je napisao/la:

@Chakotay slažem se stobom. Claudius je našao mir u prirodi, a ato se ne može kupiti. Čovjek djeluje smireno i zadovoljno.
Uz ludi tempo života, prehranu koja nije tako kvalitetna kak bi trebala bit ja svoj balans nalazim u prirodi-u dugim šetnjama, promatranju ljepote prirode i fotografiranju tih ljepota. Negativnosti koje se u meni nakupljaju kao posljedica brzog načina života izbacujem vježbanjem, a uravnotežujem se izvodeći chi-kung (vježbe disanja koje povećavaju količinu chi-a iliti životne energije u tijelu).

Vježbaš li Tai chi, Qi Gong (chi kung) ili mješavinu dvaju stilova (Tai chi chi kung)?
Još me nešto zanima. Zašto imati ludi tempo života i prehranu koja nije kvalitetna?

Vježbam chi kung. Super djeluje na mene. Htjela bi i Tai chi ali bi za to trebala na tečaj.

Kaj se tiče ludog tempa života, on se nekako nametnuo, odn. nisam ni skužila dok mi to nije počelo utjecati na zdravlje. Razboljela sam se i tek onda skužila kaj radim. No, barem sad više pazim na sebe i došlo mi je do glave da brz tempo života nosi samo štetu.
Kaj se prehrane tiče, nije ona loša ,ali nije ni kak bi ja htjela da bude.
Ne jedemo baš brzu hranu, nastojim svaki dan kuhati i imati puno sirovog (voća i povrća) u hrani, ali ne uspijevam uvijek.

Mama je napisao/la:

Razboljela sam se i tek onda skužila kaj radim. No, barem sad više pazim na sebe i došlo mi je do glave da brz tempo života nosi samo štetu.

Eto vidiš, ponekad i bolest dobro dođe

Pa da, samo bi ja da ne moram glavom kroz zid da nekaj shvatim

Mama je napisao/la:

Vježbam chi kung. Super djeluje na mene. Htjela bi i Tai chi ali bi za to trebala na tečaj.

Chi kung je savršeno dovoljan.
Važno je paziti da svaki pokret i svaki udisaj bude pravilan, kao i položaj tijela.

Da, trudim se izvađati ga pravilno. Odmah se osjeti ako nisi dovoljno koncentriran ili se previše naprežeš.