Brak

ja ne znam što da mislim o braku :/
a vi pišete preopširne postove a ja sam preumorna da ih sve pohvatam da vidim tko je na čemu...
ja sam dijete poreznog braka.. većinu ljudi koje znam je isto iz takvih okruženja
bojim se da ja u nečem takvom ne postanem ko svoji roditelji i nekome priuštim isto takvo okružje nesigurnosti ...
vidim kako jedna takva institucija može uništiti nekog a danas su razvodi skupi..
i nakon takvog života prirodna reakcija bi bila NE braku.. ne zato jer je taj papir kriv za sve već osjećaj sputanosti koji rezultatira vlastitim urušavanjem i prebacivanjem

a s druge strane .. zašto ne? ja sam osoba dosta nesigurna i ljubomorna (škorpionka) i taj papir bi mi davao neku stanovitu sigurnost da je to moj i samo moj poartner da tu nema probne faze (hodanja) više..
a opet nekako sam naučila da je brak samo kruna veze.. papir

imam potrebu to prikazati kao nešto više.. do čega bi mi zbilja trebalo biti stalo
sam čin ulaska u brak kao nešto što me ne uništava kao jedinku a opet stavlja u jedno biće s predragom osobom u organizmu zvanom brak

@Athena...pa ne bi se morala drzati niti te itko "tjera". Stvar je u tome da Ti tako nesto zamjecujes i dajes tome neku paznju pa cak stavaljas u "kutiju" rekavsi da je to klisej. Za mene bi bilo strasno opterecujuce razmisljati na takav nacin. Naime, kao sto rekoh, ako ne neki par drzi ili ne drzi za ruke meni to nista ne znaci niti cu to zamjetiti niti cu iz toga ista citati. Zasto? Zato jer to nisu moja posla. Na isti nacin funkcioniram i obratno. Ne pada mi na pamet procjenjivat i analizirat hocu li nekog primit za ruku u odnosu na to "sto ce ljudi reci/mislit" (naravno tu mislim na ljude po cesti). Nek misle sto hoce. Oni koji misle mislit ce drzali se mi ili ne.
To sto je drzanje za ruke, radi toga jer to radi velik broj ljudi, nesto "kliseizirano" kako ti to kazes je, po mom misljenju, tvoj krivi dozivljaj. E sad, zasto ti to krivo dozivljavas ne znam. Mozda nisi susrela osobu s kojom se zelis drzat za ruke (jer, iskreno, ne vjerujem da to ne radis zbilja radi toga jer zelis poslati svijetu poruku da nisi kao drugi, pogotovo jer mislim da znas da ti to svijet nece tako dozivjet).
Kako to da je, recimo, moj dozivljaj "pravi", a tvoj "krivi". Prvi razlog je sto sam i sama prosla neke slicne faze (da se tako izrazim), a onda sam iskusila stvar na drugi nacin i momentalno postala svjesna da sam bila u krivu. Drugi razlog koji vuce prvi razlog jeste kako znati sto je zapravo "u krivu" a sto ne. Ja bih rekla da je u pravu onaj osjecaj koji je konstruktivan i u skladu sa pozitivnim emocijama. Ako netko gleda na drzanje za ruke (sada to navodim kao primjer, jelte) kao klisej, kao nesto sto ljudi rade iz posesivnosti ili bilo koji drugi negativno obojen osjecaj (jbg, al to jesu negativno obojeni stavovi) onda to naspram gledanja u kojem kazemo da u drzanju za ruke vidimo ljubav (ili bilo koji pozitivno obojen osjecaj) jeste u krivu. Treca stvar je uopce zamjecivanje tako cega kao bitnog. Postavlja se pitanje zasto si ti to uopce primjetila? Time ti zapravo gledas tudja posla. A zasto bi te bilo briga (dakle zasto bi zamjetila) za tako sta.
I onda kazes da nisi opterecena konvencijama. Ali jesi. I to debelo. Da nisi ne bi niti "imala popis" sto se podrazumijeva u konvencije. Jednostavno bi na ovoj temi, ako bi se potegnulo to pitanje, kazala "ja se ne drzim za ruke s partnerom, ne znam zasto, jednostavno to ne radim jer nemam takav feeling, jer mi je nezgodno hodat ak me netko drzi ili tako nesto". Ali ne, ti si dala citavu tezu i razmisljanje oko toga.
Mislim da bi se trebala vise opustit. Puno vise. I raditi ono sto ti se radi bez razmisljanja. I mislim da bi tada, nakon nekog vremena, promijenila i misljenje o nekim pogledima poput ovog drzanja za ruke

Sto se tice papira. Slazem se. Trebalo bi u oba slucaja ostati isto. Medjutim najcese niti u jednom slucaju ne ostane isto pa ti ga opet dojde na isto
Istina, potpisivanje papira se moze gledati kao ispit. I istina da ispiti nisu neka najugodnija stvar ali bas zato moze se na taj "ispit" gledati i kao na ispit hrabrosti i vjere.

@Fantom i Chak...ako ste procitali uvodni post onda ste vidjeli da i statistike pokazuju isto. Muskarci su ti koji vise zele brak od zena. E sad zasto je to tako. Kao sto je reko jedna curica kada ono u vrticu pitaju djecu razna pitanja: "Za djevojcice je bolje da se ne udaju ali deckima treba netko tko ce im cistiti"

Eto, prije su zene financijski ovisile o muskarcu i u principu najcesce nisu radile nego su se brinule za kucu. Danas...danas zene i rade i brinu se za kucu i jos ciste za "deckicem" jer vecina se muskaraca jos nije osvijestila u tom smjeru.

@Fanom...znas...ima puno takvih sovinista koji se izvlace na te spike "samo je jedna mama" ali kada dojde do razvoda onda najednom oni zakljuce da hoce djecu sebi da oni mogu biti mama Tako da to sto ti pricas je prica za malu djecu ili ne znam za koga jer svi znamo da to drzi vodu samo dokle su stvari onakve kakve tebi odgovaraju

@Gea...kazes da ih je unistila instutucija...i je i nije. Bila sam kazala kako je taj papir barijera radi kojeg se ljudi cesto ne rastanu kada bi i trebali i onda se uniste ostajuci zajedno

Citat :

imam potrebu to prikazati kao nešto više.. do čega bi mi zbilja trebalo biti stalo
sam čin ulaska u brak kao nešto što me ne uništava kao jedinku a opet stavlja u jedno biće s predragom osobom u organizmu zvanom brak

Iz citata se vidi da vjerujes u srodne duse

Ja moram priznati da nikako ne mogu razumjeti Athenine stavove, možda kad bi se gledali pojedinačno onda i da, ali kad se pročita što ona sve piše na raznim topicima, onda je to jedna velika zbrka.

Naime ispada da je držanje za ruke u javnosti nešto što je za nju neprihvatljivo, ali su zato otvorene veze ili pak prijatelji sa "povlasticama" potpuno ok. Hm kakvi su to skokovi sa super konzervativnih i zatvorenih stavova na super liberalne i otvorene. Gotovo je za nepovjerovati da ih piše ista osoba

I da slažem se s Alphom tko uopće obraća pažnju na to što se neki par drži za ruke, to je meni toliko normalno i uobičajeno da o tome ne bi niti razmišljao da se nije zahuktala ova rasprava

@Alpha misliš da ne postoje muškarci koji žele brak i koji znaju da je bit braka u stvari u djeci i u odgajanju djece. U protivnom bi doista bilo sve jedno da li živiš sa jednom ženom/muškarcem ili sa više njih, da li si u otvorenoj vezi ili pak u konzervativnom braku.

@Chak, ja nisam rekla da je držanje za ruke neprihvatljivo. Samo sam spomenula da JA to ne prakticiram, jer bi meni išlo na živce, velikim dijelom zato što je toliko konvencionalno i često puta isforsirano. Sličan primjer je sa ženskim, bijelim vjenčanicama.
Inače, nemam loše mišljenje o ljudima koji se drže za ruke, eventualno mogu izvući zaključak (ukoliko bi to analizirala) da se radi o jednom tipičnom paru na cesti.

@Alpha, svatko od nas je u jednu ruku društveno opterećen.
To je normalno za opstanak u društvu. Nije stvar u tome da ja razmišljam koju poruku odašilju ljudi na cesti koji se drže za ruke, ali logično je da to vidim, kao i ostali.
Da me netko pita jesam li vidjela neki ljubavni par, a da sam recimo na nekom mjestu gdje je prošlo manje ljudi (da bi ih mogla zapamtiti), rekla bih "da, vidjela sam jedan par", iako bi zapravo vidjela samo dvoje ljudi koji se drže za ruku, grle i sl.
Tako da nije da se pačam u tuđa posla, ali definiciju prirode nekog odnosa jako lako možemo prepoznati po određenom ponašanju ljudi u javnosti.
Iz tog "držanja za ruke" zaključak bi bio da ti ljudi najvjerojatnije nisu brat i sestra niti posvađani ljubavnici.

Što se tiče moje "društvene opterećenosti", ja bih rekla da je upravo društveno očekivanje da se parovi drže za ruke i pritom se ponašaju koliko-toliko društveno poželjno (pristojno) u javnosti.
Inače, nisam niti tip osobe koji ima naviku grliti sa svojim prijateljicama/prijateljima, iako smo neovisno o tome jako dobri.
Ljudi koji me znaju su to prihvatili pod normalu, kao jednu moju karakteristiku koju ne treba mijenjati.

Tako da bi se moglo reći da moja društvena opterećenost, ukoliko egzistira ide u drugom smjeru (izvan očekivanja društva), ali je primarno iznikla iz činjenice da mi je hodanje u zagrljaju, držanje za ruku i sl. fizički vrlo ograničavajuće, posebno ako bih to činila negdje u gradu, na uskom pločniku i sl.

Da se sad vratim na temu , samog braka.
Koliko sam god zadrta slobodnjača , vjerujem bi da bi u stanovitim okolnostima pristala na brak. To bi bilo izgledno u situaciji da sam s partnerom vrlo bliska, u nekoj dugogodišnjoj vezi, pod pretpostavkom da mi je stalo do njega itd.
Dakle, ukoliko bi u tom slučaju njemu bilo vrlo bitno da budemo u braku, pristala bi na to, naravno pod određenim uvjetima.
Razlog tome je činjenica da smo spremni na kompromise, kada nekoga volimo.

Međutim, naši pogledi na "pravila i prirodu" samog braka bi morali biti veoma slični.
Ne bi smjelo biti prevelikog pritiska, posesivnosti i "krilca" bi morala imati svojevrsnu slobodu zamaha.
Ono što mene odbija od institucije braka nije prvenstveno rizik od neuspjeha, već činjenica da cijenim slobodu i da mislim kako bi ona jednim velikim dijelom u braku mogla biti zakinuta. Ne prirodom samog odnosa, već "papirološko-formalnim" barijerama iz kojeg bi moglo proizaći posredno i nešto drugo.

Alpha,citat:
@Fantom i Chak...ako ste procitali uvodni post onda ste vidjeli da i statistike pokazuju isto. Muskarci su ti koji vise zele brak od zena. E sad zasto je to tako. Kao sto je reko jedna curica kada ono u vrticu pitaju djecu razna pitanja: "Za djevojcice je bolje da se ne udaju ali deckima treba netko tko ce im cistiti"

Alpha,da li ti i druge zene zelite pravog muskarca u kuci ili sonju i papucara...???

Biti jedno i drugo je nemoguce za nas muskarce,pa nismo mi kinder jaje,znas ono,tri u jednom...

@Fantome, ne bih se složio da je nemoguće. Samo je teško...
Neke žene to niti ne zahtijevaju. One koje žele muškarčinu kao i osobu koja će čistiti iza sebe su zahtjevnije, ali u pravilu puno daju. Ima nas ovakvih i onakvih.

Eh MoW ne bi se složio s tobom, one žene koje su zahtjevne i koje puno traže u pravilu malo daju, jer očekuju da im se daje, a ne da one daju, jednostavno nisu navikle da i one nešto učine. One pak žene koje imaju razumne i umjerene zahtjeve u pravilu su spremne dati više. Nažalost ovih drugih je puno manje

@Athena...pa, vjerojatno jesmo svi na neki nacin i u nekim stvarima optereceni ali zamjecivati drzanje za ruke i bijele vjencanice te prozivati to klisejem i isforsiranoscu je blago zabrinjavajuce u najmanju ruku. Mislim, ti uporno mislis da to ljudi rade radi drugih ali ne rade. Rade radi sebe. Da, drzanje za ruke upucuje na to da su par i zasigurno ce to biti moja prva misao kada vidim dvoje ljudi koji se tako drze ali ne bi mi bilo na kraj pameti pomisliti da oni to rade kako bi drugima pokazali da su par. I mislim da ti to zamjecujes na taj nacin zato jer nisi susrela osobu s kojom kada hodas zelis ju primit za rukui i da ti pri tom ostatak svijeta nije niti na kraj pameti.

@Fantom...mislim da je moguce. Pitanje je sto je tebi "pravi muskarac", a sto je "sonjo". Recimo imam jak dojam da ti za sebe mislis da si pravi muskarac ali ja takve tipove dozivljavam ko sonje. I sto sad?
Slazem se s MoW-om daje to moguce kao sto je moguce i ono sto vi trazite od zene, a to je da bude i svetica i kurva, po potribi...

@Chak...mislim da MoW nije mislio na taj tip zena jer mi se cini da to sto kazes su vise one zene koje traze materijalna dobra i tome slicno tj. sponzoruse ili totalne egoistice. Medjutim stvar je u tome da ima ljudi koji puno daju i ako ne dobiju nista natrag oni izgore, istrose se u tom davanju i prakticki nestanu. E sad, puno je muskaraca koji ne zele to sto te zene nude pa im to moze biti cak i opterecenje kao sto bi bilo i obratno. Naime vidim puno veza gdje su dvoje zive zajedno ali svatko ima neki svoj zivot. Nemaju neke zajednicke interese. On je za sebe i sa svojim zanimacijama i drustvom, ona za sebe isto tako. To je ok ali, recimo, to nije ono sto bih ja htjela.

@Alpha, ne kažem da se svi drže za ruke kako bi se pokazali drugima, međutim ljudi to znaju raditi isforsirano i kad im je loš dan, kad nisu najbolje volje, zato jer se to od njih očekuje. Često puta analiziram ljude i vjerujem da je tako. Doduše, ljudi na taj način stvaraju naviku, ali ona ako je pretjerana postaje primarni izvor takvog uobičajenog ponašanja.
Ja nemam tu naviku "tjelesnog kontakta" (kinestatička inteligencija mi kiksa), ali to mi ne predstavlja problem, nego to upravo drugi percipiraju takvim, jer je donekle rezervirano i odstupa.
U slučaju da naiđem na nekog prosječnog dečka i ukoliko ne bi željela držanje za ruke u javnosti pa 90% bi (dečki/djevojaka) na to gledalo sa negodovanjem.
Zašto? Zato jer se u vezi podrazumijeva takvo ponašanje i to prema partneru/ici u javnosti, iako uvijek ne proizlazi spontano.
Na temelju onoga što sam rekla, ne može se povući paralela kako ne postoji (ili nije postojao) netko tko je toliko poseban u mom životu, da bih ga ja spontano uzela za ruku. Meni je samo inzistiranje na držanje za ruke u gradskoj gužvi i očekivanje da do toga mora doći svakodnevno, prenaporno.
Možda mi je dovoljno da eventualnu privrženost prema partneru izrazim u intimnijim trenucima, a ne na pločniku, jednog metra širine.
Btw. nadam se da smo "(ne)držanje za ruke" napokon maknuli sa dnevnog reda.

Po pitanju bijelih vjenčanica pa tu je očito da se radi o klišeu.
Žene ne nose bijelu boju na danu vjenčanja zato jer to obožavaju, već iz razloga što je to konvencionalno, iako je već davno izgubilo svoju izvornu simboliku, budući da bijela simbolizira nevinost. Ja tako gledam na vjenčanice i pompe, a ne moraju i ostali.

@Ostali, ne znam što ste u konkretnom slučaju podrazumijevali pod ženom/muškarcem koji puno daje niti što on traži. Recimo samo da mislim da nitko nije superman niti superžena, dakle uz današnji tempo života teško da će moći briljirati na svakom aspektu (kuhanju, pospremanju, ulozi ljubavnice, majke/oca).
Ipak, mislim da u braku treba podjednako davati, iako svi poslovi i obveze u braku nisu uvijek jednako rezervirani za muškarce i žene. Tome pridonose i fizičke i neke druge predispozicije.

@Fantome, nije mi baš jasno što si mislio pod onim "da ne možeš biti majka svome djetetu". Dakako da ne možeš, možeš biti otac.
Priroda odnosa majke-djeteta i oca-djeteta nije ista i ne manifestira se uvijek na isti način. Iskreno mislim da je privrženost žene prema djetetu (pritom ne mislim na ljubav) imanentnija ženama od muškaraca.
Biološki je predisponirano da uloga majke ženama bude najprimarnija (kada postanu majke), uz poštovanje izuzetaka, za razliku od muškaraca kojima primarni cilj nije postati očevima, već prenositi svoje gene. Zapravo to je i znanstveno dokazano, tako da otac neće moći nadomjestiti majčinsku ulogu djetetu (koja se drukčije manifestira) niti obrnuto.

Upravo je tu problem. Ti "vjerujes" da je to tako. Ti si sebi tako objasnila. A sad mi reci ko bi se drzao za ruke ako se taman posvadjao? Tko bi to radio ako mu je druga osoba bas digla zivac? (ovdje ne mislim na neke ekstreme kojih vjerojatno uvijek ima nego na prosjek)
Ovo sto ti pises mi jako djeluje na onu "kiselo je grozdje", a ja svoju izjavu da nisi nasla osobu koju zbilja zelis drzati za ruku ne temeljim samo na tvojim rijecima nego i na vlastitim iskustvima kada sam znala imati neka takva razmisljanja koja su se promijenila onaj cas kada sam prosla kroz iskustvo koje mi je tada nedostajalo.
Btw, na faksu sam hodala s jednim deckom (i to dugo) koji nikako nije htio drzati se za ruke, da ga otpratim na vlak kad ide doma i td. Meni je to totalno smetalo. Dobro, drzanje za ruke i ne toliko ali bas to sto nije htio da ga pratim na vlak i to zato jer nikog od njegovih prijatelja nitko nije pratio (naravski da nije kad nisu imali cure) mi je bila debilana totalna i to najvise radi razloga...mislim, razlog su neki drugi ljudi. Bla. Uglavnom, kada smo prekinuli sinulo mu je kako je bio previse nefleksibilan (ili da upotrijebim njegove rijeci - u krivu) sto se tako ponasao.
Kada ti je stalo do nekog, zbilja stalo. Kad si zaljubljen, kad volis nekog...onda radis i stvari koje ti nisu bas 100% po smeku. I ne pitas se previse. Jer ako previse vazes, analiziras i promatras sve prema sebi i kako se nesto odnosi prema tebi, sto misle drugi i td. onda ces izgubit tu osobu do koje ti je mozda uistinu i stalo.

Sto se tice vjencanica...paaa...definitivno simbolika vise nije ta koja je nekoc bila ali djevojke taj dan hoce biti princeze u krinolini (uvjetno govoreci) i zato se udaju u vjencanici. Ne zato jer hoce reci da su nevine ili zato jer se i susjeda udavala u vjencanici.

E, i jos nesto...nadam se da ne mislis da te svojim postovima napadam. Nikako. Razumjem te jer sam i sama imala neke takve ideje u nekim godinama...ali stvari se mijenjaju i nakon sto te zivot dovoljno isamara shvatis da je gotovo nemoguce oko necega imati finalni stav...jer taman kad ga zgradis i dobro za cementiras Bog te sljasne po sred face i kaze ti

@Alpha, o.k.
Mene stvarno samo zna zasmetati kad vidim npr. da se dvoje moraju, ali "moraju" držati za ruke u najvećoj gužvetini, štopati prolaz na uskim vratima, kad je stvarno čovjek na čovjeku. Ima puno takvih slučajeva i to je onda definitivno isforsirano, jer teško da ćeš biti spontan ili imati potrebu pokazati svoju privrženost partneru onda kad ti netko doslovno dašće za vratom, a kamoli uživati u tome.
Što se tiče držanja za ruke, jest ono znači privrženost, ali i poruku drugima da je netko "siguran" i "da nije slobodan".
Tipičan odgovor neke osobe zašto se drži za ruke jest "pa neću sa curom/dečkom valjda hodati kao sa frendom", iako ima i drugih razloga.

Meni je npr. lijepo vidjeti dvoje staraca koji su puno toga prošli da se drže za ruke.
Zapravo je držanje za ruke toliko uobičajeno, da ljudi o tome niti ne razmišljaju, smatraju to totalno normalnim činom i mislim da nema potrebe analizirati razloge zašto to netko čini ili ne, jer mogu varirati.
Moja prijateljica i njen dečko hodaju već 9 godina i mogu reći da me je začudilo, obzirom na njihov "staž", da nikada, ali baš nikada nisu imali izljeve nježnosti u javnosti, čak niti po pitanju držanja za ruke. Ipak, njima to očito odgovara i tako funkcionira.

Zaključno, mogu samo reći da su ljudi koji se drže za ruke u javnosti vjerojatno otvoreniji po pitanju iskazivanja svojih osjećaja.

Back on topic...Budući da se govori o braku, može li netko reći što konkretno očekuje od osobe s kojom je u braku ili s kojom bi razmatrao potencijalni brak?
Da li puno toga ili "samo malo", budući da nas bombardiraju informacijama kako ljudi zapravo od partnera traže vrlo malo stvari, koje bi ih usrećile?
Što je sa vlastitim davanjem u braku?

Athena je napisao/la:

Biološki je predisponirano da uloga majke ženama bude najprimarnija (kada postanu majke), uz poštovanje izuzetaka, za razliku od muškaraca kojima primarni cilj nije postati očevima, već prenositi svoje gene. Zapravo to je i znanstveno dokazano,...

To sam si i mislio da ti imaš takvo mišljenje o muškarcima, sad su mi jasniji tvoji stavovi. Vjeruj mi nisu svi muškarci takvi, nije nam svima jedini cilj prenositi gene ili u prijevodu samo sex

@Chak, ne mislim to. Međutim činjenica jest da je u debelom prosjeku ženama koje postaju majke primarna uloga ona majčinska, dok je muškarcima očinska uloga bitna, ali ne toliko.
To je tako i gledajući sa znanstvenog aspekta

Žene nose dijete 9 mjeseci u utrobi (a ne muškarci). Nakon toga žene rađaju svoje dijete u mukama i zato se već u startu biološki produbljuje taj majčinski odnos.

Athena je napisao/la:

Žene nose dijete 9 mjeseci u utrobi (a ne muškarci). Nakon toga žene rađaju svoje dijete u mukama i zato se već u startu biološki produbljuje taj majčinski odnos.

Bol...jedini moguci bol koji trenutno nestaje,prvim placom bebe nestaje kao da nikada nije ni postojao.
Majka priroda se za to pobrinula...

Blago majci,rodila je sina naslijednika,vojnika,prezime ostaje da zivi i dalje,krsna slava ostaje u amanet,da se pamti i pocituje,svima na zdravlje i veselje,va slavu i cest....
Svete, Zivonacalne, Jedinosusne i Nerazdvojive Trojice: Oca, Sina i Svetoga Duha...Amin...

čiotam sve ovo vezano za držanje ruku i ljubakanja u javnosti kao i tepanje
onda sam ja podbornik toga!
to nije guranje svoje veze pod nos nekom drugom jer iskreno ljudi van tog kruga držanja ruku jednostavno ne postoje
to se zove zaljubljenost.. da se mene pita ja bi se superljepilom zaljepila za svog i ne micala
nije da ikom guram svoj posao pod nos nego se jednostavno tako osjećam i želim njemu to pokazati.. ne svijetu nego njemu.. i gdje god da se mi nalazili taj tren ako me uhvate emocije zagrlila bi ga (i grlim ga) i nije me briga vidi li me Milica, susjeda ili tako netko u nekom busu a iskreno nikog nije briga da li se mi držimo za ruke.. u biti ne znam tko to primjećuje uopće ili izmjenu kojeg poljubaca ili šaputanja
što volim biti zaljubljena

kakvo je to netipizirano ponašanje zaljubljenih parova?
jedine parove koje ja znam da ne tipiziraju u biti čekaju bolju priliku ali čekajući ostaju s tom osobom jer im je postala navika onako malo djeluju hladnjikavo, mislim sami to priznaju :/ ovo nije moje uočavanje nego to su njihove izjave

...a što bi drugo i mogla reći jedna škorpionka

Osobno se uopće ne slažem s Atheno, ali ne samo to, nego ja nju uopće ne razumijem, skroz mi je nejasano to forsiranje slobode i individualnosti. Ova rečenica:

Athena je napisao/la:

U slučaju da naiđem na nekog prosječnog dečka i ukoliko ne bi željela držanje za ruke u javnosti pa 90% bi (dečki/djevojaka) na to gledalo sa negodovanjem. confused
Zašto? Zato jer se u vezi podrazumijeva takvo ponašanje i to prema partneru/ici u javnosti, iako uvijek ne proizlazi spontano...

..pa Athena to je tvoj dečko, to nije tamo neki dečko ili jedan od prosječnih. To je dečko kojeg ti voliš i koji voli tebe. U vezi se podrazumjeva da pokazuješ toj osobi da ju voliš, bez obzira na druge i bez obzira da li je netko u tom trenu na toj ulici ili nije.

Ustvari slažem se s tobom Gea ljudi koji tako razmišljaju ili pak doživljavaju svoju curu/dečka su ustvari nezadovoljni i čekaju bolju priliku, no to ne žele reći jer im je iz nekog razloga važno da budu u vezi. U stvari na taj način pokazu da su jako opterećeni društvom, iako tvrde da nisu.

@Chakotay, ja nisam rekla da ja ne bih pokazala, međutim ne vidim razloga zašto bih baš striktno morala to činiti kroz držanje za ruke (svakodnevno), čvrsto stiskanje na ulici ili sl.?
Mislim, ako je "držanje za ruke" u javnosti presudni način izražavanja nečije ljubavi, onda očito imamo drukčije viđenje značenja ljubavi ili iskazivanja iste. Primjerice, za mene je ljubav davanje slobode, pravo na jedan osobni prostor, a ne stezanje i upravo bi me ono potonje odbilo od nekoga.

Ja pak mislim da je sukladno onome što ste rekli očito da je "držanje za ruke" društveno uvjetovano, a ne obrnuto. Ne držimo se za ruke, aha ne volimo se...
Ukoliko moj partner to ne bi želio činiti u javnosti (iz određenih razloga o kojima bi popričali), ja bih to prihvatila i jedno je bitno da se dvoje ljudi u vezi slože oko toga.

Mislim da je sasvim neopravdano tvrditi da parovi koji se redovno ne drže za ruke samo čekaju bolju priliku.
Ja znam parove koji se mjesec dana drže s jednim za ruke, onda prekinu sa drugim i neka mi netko kaže da je onda "držanje za ruke" pokazatelj da smo sa pravom osobom. S druge strane postoje ljudi u uspješnim višegodišnjim vezama koji to ne čine. Naravno, ima i obrnutih situacija.
Dakle, tko smo mi da sudimo i da donosimo takve površne zaključke?

Upravo se u toj svojevrsnom nerazumijevanju onih koji to ne čine (dakle, izvan individualnog stava prema tome), ogleda činjenica da ljudi misle kako bi se svi trebali povoditi za većinom i generaliziraju stvari. To je za mene svojevrsni pritisak.
Isto vrijedi za spavanje parova u odvojenim sobama.
Jest, radi se o nekonvencionalnoj stvari, ali nitko ne bi smio na temelju te "neobičnosti" generalizirati kako se radi o braku u kojem nema prave ljubavi, jer u tom slučaju može postojati daleko više ljubavi/poštovanja od onog braka u kojem partneri spavaju de facto jedno na drugome.
Dakle, svako pripisivanje značenja ljubavi i manifestacije iste pod jednoznačni pojam, a posebno davanje zaključka o "jačini" nečije ljubavi samo na temelju ponašanja u javnosti, po meni je vrlo nerealno.

Btw. mislim da smo na ovoj temi toliko otišli u off da bi trebali otvoriti drugu temu i prebaciti tamo postove.

Morat ću se u ovoj trenutnoj raspravi prikloniti Atheni. Mi ne možemo suditi o drugima na temelju toga što pokazuju ili ne pokazuju. Ne pokazuju svi emocije na isti način.
Neki se drže određenih propisa ili kodeksa ponašanja iako drugu osobu jako vole. Sjetimo se samo kako veći dio islamskog svijeta postupa, čak i liberalnog.
Ponašanje u javnosti je stvar trenutnog raspoloženja pojedinca, utjecaja okoline i procjene kako će naše ponašanje utjecati na mišljenje okoline. Ono ni u jednom trenutku nije jednako i stalno se mijenja. Nešto što smo u jednom trenutku držali primjerenim, u drugom trenutku će nam se činiti blesavo.
Tako je i s držanjem za ruke. Netko će htjeti to, netko neće. To nije u nekoj bitnoj korelaciji s time što netko osjeća za nekog drugog.

Naravno da ne pokazuju svi emocije na isti način, nitko o tome uopće niti ne govori, niti se to ovdje nameće. Naravno da ako se netko ne želi držati za ruke da onda to neće niti činiti.

Baš me zanima kako Athena pokazuje svoje emocije prema osobi u koju je zaljubljena, izgleda da ima neke poprilično inovativne metode?

Joj, Chak sad si postao i sarkastičan.
Pa čuj...svatko pokazuje emocije na sebi svojstven i originalan način i pristup prema svima nije jednak, ali nije bitno.
Ne znam što da ti odgovorim, budući da je pitanje in a way intimno.
Vratimo se mi na temu.

@Athena sorry, da pitanje je intimno i u stvari nije lijepo od mene što sam ga postavio samo zato što se ne slažem s tobom

Alpha je napisao/la:

@Chak...mislim da MoW nije mislio na taj tip zena jer mi se cini da to sto kazes su vise one zene koje traze materijalna dobra i tome slicno tj. sponzoruse ili totalne egoistice. Medjutim stvar je u tome da ima ljudi koji puno daju i ako ne dobiju nista natrag oni izgore, istrose se u tom davanju i prakticki nestanu. E sad, puno je muskaraca koji ne zele to sto te zene nude pa im to moze biti cak i opterecenje kao sto bi bilo i obratno. Naime vidim puno veza gdje su dvoje zive zajedno ali svatko ima neki svoj zivot. Nemaju neke zajednicke interese. On je za sebe i sa svojim zanimacijama i drustvom, ona za sebe isto tako. To je ok ali, recimo, to nije ono sto bih ja htjela.

Tek sam se sada sjetio da ti nisam odgovorio na ovo. Da, mislio sam baš na ove koje gledaju samo materijalne stvari i koje nisu nikada zadovoljne, jer je u stvari ne moguće zadovoljiti sve potrebe putem materijalnih stvari.

No imaš pravo, one žene koje nude nešto više, teško pronalaze muškarca koji je to spreman prihvatiti i dati, jer i većina muškaraca žele samo materijalne stvari, pa im je čudno da postoji žena koja ne traži tako nešto U stvari je za uspješnu vezu, a onda i brak potrebna kompatibilnost partnera i da imaju barem većinu zajedničkih interesa.

@Chak, ma nema veze. Nije baš tema, ali razumijem da je malo izletilo u raspravi i to je o.k.

Što se tiče ovih izuzetno zahtjevnih muškaraca i žena u braku, ne vjerujem da se radi samo o materijalnim stvarima i da ono pokriva "sve".
Zapravo, za mene je materijalno samo jedan, manji aspekt davanja u braku.
Mislim da je najlakše zadovoljiti nekoga pružanjem samo materijalnih stvari, ukoliko se ima mogućnosti za tako nešto.
S druge strane, za mene su zahtjevni partneri oni koji očekuju jako puno od onog drugoga, u smislu angažmana neovisnog toliko o onom materijalnom.
Dakle, takvi ljudi bi zahtijevali svakodnevno puno pažnje, obavljanje kućanskih poslova (uključujući kuhanje), ljubavničko umijeće, izvrsnu ulogu oca/majke, održavanje prijateljskih odnosa, briljiranje na vlastitoj karijeri, njegovanje fizičkog izgleda, optimizam i podršku...
Jednom riječju su perfekcionisti.

Sve to je jako teško ostvariti u punom kapacitetu i mislim da je vrlo često da upravo takvi ljudi nisu spremni ono što traže i vratiti, već očekuju da partner kompenzira njihovu inertnost, što je zapravo nemoguće.
Ipak, moguće je da se radi o vrlo aktivnim ljudima, koji su i sami vrlo svestrani i uspješni u tome pa isto traže od partnera.
Tu bi lako došlo do onoga što je netko spomenuo , znači takvi pojedinci često mogu svojim kriterijima odbiti dosta potencijalnih partnera, baš zato jer mnogi nisu spremni ili sposobni toliko dati od sebe.
Ako krenemo od pretpostavke kako bi najoptimalnije bilo da partneri podjedanko ulažu u vezu/brak, vrlo je teško očekivati da ima puno ljudi koji su spremni za "iznadprosječni angažman" i ako im sam partner pruža jako puno, oni upravo to "davanje" mogu shvatiti kao svojevrsni pritisak.
Dakle, žele parirati partneru, a ukoliko smatraju da to neće moći, osjećat će se inferiornima i to će se negativno reflektirati na vezu/brak.

Zato opet dolazimo do zaključka da ljudi traže sebi sličnima, dakle najveće šanse za uspjeh u vezi/braku imaju ako si nađu partnera koji im koliko-toliko ravnopravno može parirati.

I ja se slazem sa Athenom...

Kazu da pravi muskarac uvijek drzi djevojku za ruku...???

I sta tim dokazuje...??? Koliko je nesiguran u sebe i ujedno
naglasava svijetu kako dobru pi*ku ima a oni ne. Lijepo je drzati
nekog za ruku... ali UVIJEK?!
Ma daaaaaj... Jedno je potreba za
kontaktom, drugo je cisto preseravanje...

Vi ste napravili hardcore filozofiju iz običnog držanja za ruke, i to unutar ove teme! Mogla bi se iz toga napraviti nova tema, ako već nije i tamo prebaciti postovi da se i rasprava nastavi.