Brak

Gle, to "drzanje za ruke" je sinonim za iskazivanje emocija u javnosti, a ne bas striktno samo drzanje za ruke.

Slazem se s Geom po tom pitanju. Super je to objasnila

@Athena i MoW...ko sam ja da ulazim u necije emocije i da procjenjujem koliko je "tesko" njihovo drzanje za ruke? Ljudi svasta prodju, i grde prekide nakon kojih ne bi vise trebali pogledat bivseg partnera ali oni i dalje pricaju s njim i razvode koji iako su najbolje rjesenje za to dvoje ljudi bole do Boga. I kako onda reci "oni su juce bili skupa, danas nisu, a drzali su se za ruke, dakle to je bila laz"

@Athena, Zona, MoW...ja niti u jednom trenu nisam kazala da se netko mora drzati za ruke ako je par. Rekla sam i pri tome cvrsto stojim da Athenino zamjecivanje te "pojave" uz popratnu, nevjerojatno detaljnu, analizu meni ne odaje osobu koja "jednostavno nije taj tip" pa zato to ne radi kako to Zona kaze za sebe. Athena s time "hoce poslati neku poruku" i generalno to dozivljava kao "slanje neke poruke". A vjerujem da bi se to kod Athene moglo promijeniti u odredjenim okolnostima. To je sve

@Alpha, možda samo konvencionalni sinonim, ništa drugo.
Ne postoji nepisano pravilo koje bi vrijedilo za sve parove "aha, to i to u javnosti znači to i to..."

Zona je napisao/la:

Meni je dovoljno da znam i da on zna, da osjećamo da smo povezani.

Upravo to. Potpisujem. To je ono što sam htjela reći, bitno je samo da su dvoje ljudi u vezi osjećaju povezanost, koja nije ovisna dodatnim potvrđivanjem "tipičnim" ponašanjem u javnosti, pod svaku cijenu.
To s druge strane po mom mišljenju može otkrivati i činjenicu kako partneri u vezi nisu nesigurni spram osjećaja onog drugog, jer ih ne dovode u sumnju samo na temelju toga što se, eto u javnosti ne ponašaju kao tipični ljubavni par.

Uglavnom, kao što Blizzard kaže, iz svega ovoga smo napravila preveliku filozofiju i off topic.
Ja bi molila nekoga da otvori novu temu o "Parovi i držanje za ruke" ili nešto sl. (moguće i anketu) i ako je moguće da se prebace postovi tamo.

A kod kuće što je sa iskazivanjem osjećaja u vlastitom domu, da li je to ok ili i za to postoje neka pravila

ovo znam da on zna da ja njega volim i ja znam da on mene voli

ali kako? ako nema neke komunikacija koja nadilazi konverzaciju... jer riječi su riječi bez djela
privrženost se iskazuje na mnogo načina, a riječi su najmanje.. tako držanje za ruke je znak privrženosti.. bilo ono u javnosti ili doma dok gledate televiziju

opet je praktično u gužvi, partner ti je uvijek tu, brže možeš reagirati da mu pokažeš nešto
a i lakše ga je zaustaviti da mu se pogledaš u oči ^^

zbilja ne vidim neku tenziju zbog držanja za ruke i okoline
dobro ja vidim ruke i dlanove kao nešto drugo.. to je savršeno oruđe s kojim stvaramo i vršimo sve ideje koje su u našem umu. one su one koje štite i kojima se štitimo koje koristimo na toliko načina i toliko puta na danu da zaboravljamo ... i dati nekom ruku , stisnuti je je usput i spajanje
rukovanje je toliko toga - poštovanje, priznanje
u seksu dlan na dlan je jedan od najintezivnijih trenutaka
zato je ruka u ruci suptilna povezanost nije signal ostalima ona je samo sredstvo iskazivanja privrženosti

@Gea potpuno se slažem s tobom, no to više i ne trebam ponavljati

Ja mislim da je potpuno normalno i uobičajeno iskazivati osjećaje u javnosti na način na koji to ljudi žele, bilo da se radi o zagrljajima, poljupcima, držanjem za ruke... Da se sada nije razbuktala ova rasprava ja o tome uopće ne bi razmišljao, tj. nisam nikada niti osjetio da bi mene netko čudno gledao kad sam to radio, a niti sam ja nekoga čudno gledao ili pak imao nekakvo mišljenje o tom paru ako su to radili u javnosti.

Ne mogu a da ne zamijetim da osobe koje su na temi o pušenju zagovarale i branile slobodu i pravo na pušenje, ovdje se u pravilu izražavaju protiv pokazivanja osjećaja u javnosti i prema tome imaju negativne stavove. Tko zna zašto je to tako i zašto ste protiv nečega što je tako normalno i ljudski, a opet pozivate se na slobodu kad se radi o nečemu što baš nije dokazano da je dobro za nas ljude.

Da rezimiramo, dakle tko se hoće držati za ruke, držat će se, tko neće, neće se držati. Ajmo napokon na temu braka, o tome je tema!

ma bez brige Blizz prebacit ćemo što si se ti tako zabrinuo

Chakotay je napisao/la:

A kod kuće što je sa iskazivanjem osjećaja u vlastitom domu, da li je to ok ili i za to postoje neka pravila

@Chakotay, da odgovorim kad već pitaš.
Prvo i prvo...ja nisam nijednom rekla da je "držanje za ruke" nenormalno niti da postoje neka pravila kako se "to i to mora ili ne mora".
Ja uopće ne gledam čudno parove koji to čine, jer osim toga to čini 90% parova, big deal.
Baš zato jer nema pravila (a ponajmanje tu vrijede društveno uvjetovana pravila i konvencionalna shvaćanja), sama "pravila" veze/braka postavljaju upravo akteri te same "zajednice".

Dakle, ja se neprestano ponavljam jer mi se postavljaju pitanja u stilu kao da sam ja nešto rekla kategorički "za" ili "protiv" držanja za ruke.
De facto ispada da sam rekla kako bi ljude koji se drže za ruke valjda trebalo spaliti na lomači.
S druge strane, na taj način i idući tako daleko, da se vlastito mišljenje komparira sa pitanjem pušenja , zapravo mi se čini kao da bi valjda okolina trebala biti ta koja će suditi što je (ne)bitno za neku vezu.

Ja samo govorim da meni "držanje za ruke" u javnosti nije pokazatelj ljubavi, već eventualno činjenice da partner ima potrebu otvoreno pokazati bliskost, koja neovisno o tome već itekako može biti prisutna.
Ako bi za mene isključivi pokazatelj ljubavi mog partnera bilo to famozno držanje za ruke, ljubljenje ili nešto treće u javnosti, onda mislim da bi ta ljubav počivala na temeljima jedne velike nesigurnosti.
Sad se postavlja pitanja kako se tko ponaša u nekoj vezi. Za mene je općenito u vezi pretjerana posesivnost strani pojam, dok je davanje povjerenja partneru i svojevrsno pružanje/primanje slobode neizostavno, ali to nije bitno.
Međutim, svi ti pojmovi ukazuju da postoji 100 ljudi, 100 ćudi i 100 načina kako neka veza funkcionira. Zato nijedan pokušaj generalizacije i pridavanje istome epiteta "uspješne/neuspješne" veze ili one sa više ili manje ljubavi nije uvjerljiv, već je vrlo površan.
Osobito ako ćemo za kriterij uzeti manifestaciju iste veze pod lupom javnosti, čija je procjena vrlo subjektivna.

Što se pak tiče iskazivanja "emocija" u četiri zida, način pokazivanja i učestalost istih je opet stvar samo dvoje ljudi.
Općenito što je ok ili ne-ok u nekoj vezi, opet je stvar samih partnera.

Gea je napisao/la:

ma bez brige Blizz prebacit ćemo što si se ti tako zabrinuo

Ma Omegi je dosadilo vise da se drzi za ruke,on bi htjeo....

Zona super, drago mi je zbog tebe i drago mi je da si ovu priču podijelila s nama. U pravilu ljudi koji su u braku loše govore o braku i o svom bračnom drugu. Ti imaš pozitivna iskustva. Nekako mi se čini da bi upravo tako trebalo biti, ali iz nekog razloga to nije tako.

@Athena...da, jasno je nama ko sunce sto ti mislis. Super si to sazela u ovoj recenici:

Citat :

Ja samo govorim da meni "držanje za ruke" u javnosti nije pokazatelj ljubavi, već eventualno činjenice da partner ima potrebu otvoreno pokazati bliskost, koja neovisno o tome već itekako može biti prisutna.

I upravo na to tvoje razmisljanje (dakle nitko ne misli da si ti protiv drzanja ili da bi to zabranila ili da bi nekog spalila na lomaci) ja kazem da si u krivu on so many levels. Eto. Kratko i jasno. I pokusala sam objasnit zasto ali ili nisi procitala ili nisam dobro objasnila. Evo probat cu jos jednom sto krace i sto jasnije. Netko tko dojde do takve misli do kakve si ti dosla najvjerojatnije nije upoznao osobu s kojom se zeli "drzat za ruke". Tu se ne radi o nekoj lezernosti tipa "nemam potrebu za time" nego bas o osobi koja je nesto itekako zamjetila i dala si za pravo prosudit da li se netko voli ili ne voli i sto nekom znaci to javno drzanje za ruke. OK, lijepo si rekla da to tebi znaci sto ti znaci dakle nisi kazala da je to univerzalno tako ali ja bih voljela da promijenis to glediste (iako zasigurno ima ljudi koji upadaju u tu kategoriju koju navodis tj. drze se za ruke iz nekog drugog razloga, a ne iz zelje za bliskoscu) jer je ono destruktivno. Ti ces i dalje ostati (ako usitinu i iskonski jesi) osoba koja nece u javnosti dati nikakav znak da je osoba pored nje ujedno i njen partner ali to je OK. Vazno je ukloniti negativnu misao.
Koje je dobro razmisljati na nacin da ako vidimo neki glumacki par odmah pomislimo "koliko ce to potrajati" vec predpostavljajuci da nece predugo? Iako smo cesto ili najcesce u pravu jer, koliko vidimo, kod tih poznatih faca se brakovi jako brzo raspadaju, cemu to sluzi? Takvo razmisljanje radja negativnu energiju u nama. Cini stetu nama. Misao je vrlo mocna stvar.

@Zona...po tvojoj prici ispada da se srodne duse ne drze za ruke nego samo one "profulane". Kontam da nisi to mislila reci al malo tako ispada. Ne slazem se. Mislim da vi jednostavno niste takvi tipovi. Oboje. I to je tako. Nemam dojam da ti i Athena pricate o istom (obratiti paznju na citirani tekst u ovom postu).

@Blizz...ovo je sve vezano i povezano i ne kuzim sto si si tako navro s naglasavanjem offtopica. Pricamo o medjuljudskim odnosima i dozivljajima istih. Brak je isto tako medjuljudski odnos. A ako ti imas napisati nesto konkretno ili nesto mimo trenutne rasprave - slobodno

Da, slazem se oko tih razlika koje si navela. I razumijem to sto kazes

Citat :

da mi je to čak malo i neugodno, kao da drugima poručujemo "mi imamo nešto više i bolje od vas"

te i sama imam i podrzavam taj vid obzira u odredjenim situacijama. Recimo ako si u drustvu gdje je netko upravo izasao iz veze i sav je "slomljen" radi toga tada mi se ne cini ok da se neki par ljubaka ovom tuznom ispred nosa. Medjutim ako pricam o setnji gradom ili tako nekim "opcim" situacijama onda uopce ne razmisljam vec napravim kako se osjecam. Dakle nekada cu se drzati s nekim za ruku, nekada necu. I to je to.

Citat :

čini mi se da ona hoće reći da je "držanje za ruke" nepotrebno u smislu pokazivanja i dokazivanja ljubavi, a ja hoću reći da nemam potrebu i da mi je to čak malo i neugodno, kao da drugima poručujemo "mi imamo nešto više i bolje od vas" jednostavno, ne želim se isticati, ni lošim, pa čak ni nečim tako lijepim.

@Zona, da ne dužim...Ukratko kod mene je i jedno i drugo.
Dakle, govoreći s individualnog aspekta, meni je iskazivanje bliskosti u društvu držanjem za ruke izostavno (skoro pa nepotrebno), dok s druge strane također očekujem jednu vrstu supporta u javnosti od partnera.
Ovo "skoro" znači da se neću toga držati 100% i baš nikada i nigdje to ne činiti, jer bi bilo preisforsirano.

S druge strane također ne volim isticanje niti bi mi to pričinjavalo užitak ili neki osjećaj produbljavanja postojećeg intenziteta osjećaja.
Dakle, nemam potrebe za istim.
To je slično kao što primjerice nemam potrebu i ne želim isticati svoj "ljubavni status" pred nepoznatim osobama, a rijetko i među onima koje dobro znam, jer jednostavno mislim "not their bussines".
Ukratko, u mojim očima mene navedeni status (+/-) ne čini niti boljom niti lošijom osobom, a sve ostalo je stvar privatne prirode.

@Alpha, moj ton kojim govorim o tome in a way, odaje moju analitičku prirodu.
Dakle, uvijek je prisutna neka analiza prosjeka ili pojedinačnih slučajeva, vjerojatno mi je zato teško uzeti to "unaprijed" kao nešto pozitivno, iako sam svjesna da ima i lijepih primjeraka.

Kuzim

Medjutim moja analiticka priroda se buni protiv pokusaja analize neceg sto je nemoguce odrediti tj. odredjivanje bi spadalo u tesko gatanje. Naime, cak i kada se radi o nasim poznanicima ili prijateljima ne mozemo znati sto se zapravo desava u samoj vezi. Jedan dan se taj par moze drzati za ruke bas kao i sve dane prije toga i bas nam taj par moze biti pojam ljubavi da bi sutradan saznali da su prekinuli. Naime odmah analiziram analizu i kada vidim da je "nemoguca" isticem zasto je "nemoguca"

Naime netko moze biti super prijatelj ali ocajan partner. Netko moze biti super prijatelj, super partner al ne dao ti bog da mu novce posudis. I tako dalje. Hocu reci kako je tesko procijeniti sve levele covjeka i njegovih emocija. Zato, iako i sama vidim sve te lazne izljeve emocija po cesti, trudim se ograditi od toga...uopce od pokusaja analize...jer svatko ima neku svoju pricu, svoju sudbinu, svoj razlog, svoju lekciju...i ko sam onda ja da tu sudim i prosudjujem...kad su emocije u pitanju ljudi su tu, po mom misljenju, sjebani totalno

Društvene mreže dokazuju nevjeru

Kad im vrag neda mira, ne znaju držati jezik za zubima, ili u ovom slučaju, ruke u džepovima.

Usput, pitanje. Razvod zbog nevjere - da ili ne? Što bi vi rekli.

Ja bih rekla da ovisi od slučaja do slučaja.
Nema tu pravila niti generalizacije, jer puno faktora igra ulogu. Od trajanja nevjere, okolnosti, aktera radnje, skrivanja pa do trajanja braka, činjenice da supružnici imaju ili nemaju djecu i sl. Da čujemo dalje...

Da baš tako Athena, ja sam prije imao oštar stav prema tome i prijevara mi je bila razlog za razvod, ali sam su mi stavovi malo blaži i ne mora to nužno dovesti do razvoda. Oviso o puno stvari o tome o kakvom se braku radi, zašto je to počinjeno, da li se stvari daju spasiti ili ne... Kao i sve ostalo u životu ništa nije crno bijelo.

Blizzard je napisao/la:

Kad im vrag neda mira, ne znaju držati jezik za zubima, ili u ovom slučaju, ruke u džepovima.

Usput, pitanje. Razvod zbog nevjere - da ili ne? Što bi vi rekli.

Pa cuj jarane,mi muskarci varamo zbog vecih sisa i dobre guze a zene zbog veceg kurca,
pa ti sad vidi...

Ona tvoja buduca ako proba veceg,nista je vise nece sprijeciti da ga opet proba prvom prilikom
jer joj se zijeva uz tvog crva u gacama pri polnom odnosu...

I da,da ti jos nesto kazem,mi muskarci izmedju sebe pricamo kako smo karali tu i tu trebu koja
ima velike sise,obilatu guzu i da dobro mjesa...

A zena nikada nece reci drugoj zeni da joj partner ima veliku alatku i da je majstor u krevetu,zasto,zato sto ga zeli zadrzati samo za sebe...

Fantom

Citat :

Pa cuj jarane,mi muskarci varamo zbog vecih sisa i dobre guze a zene zbog veceg kurca,
pa ti sad vidi...

Zgodna apsolutna glupost za mene !
Kakvi veći k... ?
Viš,ja sam u samobiranom braku,koji ja ne priznajem,jer me oženio pop,a ne Bog.
Brak je jedino valjan onaj kojeg sklopi Bog.
Kad spoji dvoje spašenih u jedno,u tu svetinju šta se brakom naziva.
I sorry,tad nema većih k...,s... il kojih već seksualnih proizvoda
Kad iskusiš ljubav od Boga danu,ne pada ti napamet da švrljaš okolo.
Ja sam imala uvek neke ideale po pitanju ljubavi,ništa mi se nije ostvarilo,a da sam skupila brojeva u sex kolekciji-jesam,prokleta prošlost,mrzim ju !
Gadi mi se saznanje da me uopšte neko j... !
Da mi je Bog bar u ranoj mladosti dao tog jednog i jedinog za mene,ja bi bila sretna,a ne da probavam ko Eva dal je trava tamo negde zelenija !!!
Nijedan brak,o kojima vi raspravljate nije od Boga,pa ni moj!
Gde vam je Bog bio ,da vam blagoslov da?
Misliš-pop ?
Tako vas je mogao i mesar oženit,i automehaničar !
Nema u popova autoriteta od Boga.
Vi ustvari ovde rspravljate o vezama ,koje ste sami birali po nekim kriterijima i tako vam se nivoi pomeraju,gore ili dole ,više ili niže.
Nema tu ljubavi prave,ima nastojanja ,koja će uvek neko zeznut,kad tad,il ostat iz navike il straha od samoće...

Ova tema se dotakla raznih uzgrednih pojmova, posebno u vezi, a koji ujedno ne moraju biti vezani uz brak.
Ja bih se vratila baš na temu braka današnjice u usporedbi sa brakovima starijih generacija, o čemu sam baš neki dan razmišljala...

Naime, danas vidimo da je sasvim normalno kako se brakovi raspadaju, ljudi se zavole, vjenčaju se, ali to se raspline poput mjehurića sapunice, osobito ako je brak sklopljen prilično rano.
To je realnost.
S druge strane, osvrćem se na brakove generacije svojih roditelja, koji su uplovljavali u bračne vode sedamdesetih (ili ranije) prošlog stoljeća.
Ljudi su u prosjeku ranije sklapali brakove, dakle oko 25-te godine ili čak prije.
Zanimljivo je da je većina tih ljudi iz njihove generacije (više od 90%) uspjela sačuvati brak. Moram spomenuti da se u velikom postotku radi i o intelektulacima, koji su studirali ili završavali studij kad su se vjenčali, planirali budućnost zajedno s djecom na putu i uspjeli su postići materijalnu stabilnost i emotivno "trajanje" sa partnerom, u braku.
Na neki način, čini mi se da su pred te ljude bili stavljeni možda veće zadaće nego pred današnjim generacijama, iako se danas mnogo mladih ljudi nalazi u nezavidnoj materijalnoj situaciji.
Ljudi su se oslanjali prvenstveno na sebe i naučili su brinuti o sebi.

Netko će reći da su dotični ljudi možda imali sreće i pronašli svoje "srodne duše", ali ja ne mislim da je tako.
Znam neke brakove, koji nisu započeli nekom velikom naklonošću niti zaljubljenošću pa su usprkos tome nadvladali teškoće koje se javljaju u dugogodišnjim brakovima.
Kad bih takvu "početnu" situaciju dvoje ljudi pokušala staviti u današnji kontekst, mislim da takva veza ne bi trajala niti par mjeseci.

Dakle, koji su razlozi tome što današnji brakovi često nisu dugovječni, za razliku od onih generacija naših mama i tata?
Različito vrijeme i prioriteti?
Nadam se da ovo pitanje već nismo načeli u prijašnjim postovima, jer nisam sve pažljivo čitala.

ja sam uvijek za brak..i ne gledam i ne usporedjujem druge....svakome bude onako kako si napravi...mi ljudi smo nekad stvarno lijeni truditi se i ulagati u odnos..a to je najveca pogreska...neki misle da će neka nova osoba biti bolja od stare...ali to je privid...

Ja bih to ovako rekao... Osoba uvijek uči, bilo to kroz vezu ili brak. Rekao bih da osoba uglavnom upozna onu osobu od koje može dosta naučiti, jer inače ne bi imalo smisla.
Ako su osobe spremne zajedno jedna od druge učiti i nadograđivati se, tada će brak imati smisla i osobe će i dalje voljeti tu osobu puno iako su prošle godine i skoro sve znaju o njoj.
Tajna starih brakova je želja za napredovanjem uz svojeg partnera, a ne želja za užitkom.
Osnova modernih brakova je užitak i kad njega nestane, tada brak gubi smisao i raspada se.
Želja za učenjem i napredovanjem treba biti prisutna kod oba partnera i tada se brak ne raspada.