Duhovi - naša i tuđa iskustva

Nemoj klapa tako govoriti u javnosti jer te netko moze cuti pa misliti da si poremecen.
Vama je zabavno ici na groblje i strasiti jedni druge........
Trebali bi ici na groblje odavati pocast mrtvima a ne ih smatrat lesevima koji samo cekaju moment kad ce ozivit i vas zgrabit.
Stoga kad vec idete na groblje......postovanje ispred vristanja....

tako je zapalite barem svijecu

Merkurica je napisao/la:

Dogodilo se to prije gotovo dvadeset godina. Mama i ja došle smo u posjet baki i djedu. Djed je taj tjedan na poslu radio drugu smjenu. Budući da je živio u jednom selu, a radio u drugom, i nije bilo javnog prijevoza, na posao je išao pješke. Tako se djed jedne noći vratio s posla blijed kao krpa i rekao je baki, mami i meni da je vidio duha. Nismo mu vjerovale, mislile smo da je preumoran i da je možda malo i popio. Drugu večer opet je ispričao istu priču, treću isto i naposljetku, kada je vidjela da je djed zaista uplašen i izbezumljen, mama je rekla da ćemo sutradan otići pred njega na posao tako da ne ide sam kući. Te noći mjesečina je bila zaista jaka. Otišle smo pred djeda. Kada je izašao s posla i kada smo krenuli kući, mama mu je rekla neka nam pokaže mjesto gdje je vidio duha. Naravno, rekla je to apsolutno uvjerena da duh ne postoji. I tako smo hodali i došli do jednog dijela ceste na kojem je bio mali grm. Djed je stao i rekao:»Evo, ovdje se pojavi duh!»
I tog trenutka, iza tog malog grma pojavio se visoki muškarac. Mislim da je bio viši od dva metra. Ja se sjećam da sam pogledala u mamu koju sam uhvatila za rub suknje, jer sam se nadala da ga samo ja vidim. Međutim, svi smo stajali kao ukopani. Duh je stao ispred nas i odjednom pljesnuo dlanovima i ispred naših očiju nestao. Da oprostite na izrazu, usrali smo se od straha.
Mama me podigla i držala u naručju i počeli smo bježati. I tada se dogodilo još nešto. Dok smo trčali čuli smo neobičan zvuk. Nešto kao zvuk kotača na kolima, na primjer konjskim zapregama. Zvuk je bio toliko glasan da je bio gotovo zaglušujući. Okretali smo se da vidimo tko nas to lovi, ali nikoga nije bilo, a zvuk je ostavljao dojam kao da su kola iza nas.
Što mislite o ovome? Mislite li da je to doista bio duh ili nešto drugo? Čovjek nije bio jer, ne znam kako vi, ali ja još nisam upoznala čovjeka koji je u stanju u sekundi iščeznuti...Jeste li imali sličnih iskustava?

vidim da si bila mala posto te je majka podigla, moguce da je bila neka nocna mora koja je bila toliko uverljiva da si pomislila da je stvarnost...

hmmm more su drugacije

nema veze moze da shvati kao stvarnost...

Stayter je napisao/la:

nema veze moze da shvati kao stvarnost...

eh kako koje ja nisam imala nikad realnu moru :S

Berny_Sinara je napisao/la:

Stayter je napisao/la:

nema veze moze da shvati kao stvarnost...

eh kako koje ja nisam imala nikad realnu moru :S

vidis to moze da se odrazi na stvarnost.. ja se zbog nocnih mori bojim visine...

ja se bojim samo onih striga

Berny_Sinara je napisao/la:

ja se bojim samo onih striga

mozes li malo da mi pojasnis detaljnije sta su strige ?

male bubice sa kliještima. uvlače se u uši.
mislim da ih zato i negdje zovu uholože

Dolje u dalmaciji ih tako zovemo
I ja se uzasavam tih bubetina (i opcenito svega malog i sa vise od 4 noge)
Ali one nisu sve sto moze covijeku uci u uho.....
Mojoj babi je na kupanju u uho usao dio opuska
Tjedan dana se zalila na bolove dok nije otisla kod doktora

ja jedino stomrzi tj cega se gadim je ovo

bljak

gloria_g je napisao/la:

male bubice sa kliještima. uvlače se u uši.
mislim da ih zato i negdje zovu uholože

nisu te vec one sta brzo trce po zidu

Berny_Sinara je napisao/la:

bljak

sto u kini ih jedu kao brzu hranu

Stayter je napisao/la:

Berny_Sinara je napisao/la:

ja se bojim samo onih striga

mozes li malo da mi pojasnis detaljnije sta su strige ?

Inače su štrige u Istri vještice

A uholaže izgledaju ovako:



Gade mi se, ali nije da ih se bojim...

@Stayter
Daj covjece pa ti nisi normalan.
Sad cijelu noc necu moc zaspat zato sto cu mislit da nesto gmize po meni
Imajte malo obzira prema archanofobicarima, molim vas.
Sva sreca sto je ovo slika.......kad vidim pauka uzivo, skamenim se ili pocmem vristat i bjezat glavom bez obzira.
Pauci su jedina stvar na svijetu koju mrzim iz dna duse i ne podnosim biti u njezinoj blizini.

Imao sam i ja kao mali strahove od štriga, tj. uholaža zbog priča moje mama da jedu uho :brrrrrrr:
A što se tiče paukova, ne bojim ih se, ali mi se gade i rješavam ih se kada god imam priliku.

to nije niš
kod mene na moru, pošto nam je vikendica usred polja sve gmiza posvuda... mene je jedino strah poskoka- a pošto je neko rekao da oni idu spavati oko 20h lakše dišem, akl svejedno ništa usred noći ne izlazi iz okvira kreveta - za svaki slučaj

https://media.photobucket.com/image/%25C5%25A1triga/Livings/striga_3_lg.jpg
ovoga je mene strah...inace i kod mene je tak Gea vikendica je prva na udaru a hrpetina kukaca strasno fuj

Black Angel je napisao/la:

@Stayter
Daj covjece pa ti nisi normalan.
Sad cijelu noc necu moc zaspat zato sto cu mislit da nesto gmize po meni
Imajte malo obzira prema archanofobicarima, molim vas.
Sva sreca sto je ovo slika.......kad vidim pauka uzivo, skamenim se ili pocmem vristat i bjezat glavom bez obzira.
Pauci su jedina stvar na svijetu koju mrzim iz dna duse i ne podnosim biti u njezinoj blizini.

lezi u kadu i spavaj

hahahaha

evo da te malo ohrabrim black vidi kako je ova devojcica hrabra

ja sam se prije bojao onih malih zivotinja nalik na gustericu ali su zuckaste boje....zaboravio sam kako se zovu uglavnom bila je prica da znaju doci kad spavas i odgrizu ti prst...a mi bi liti navecer kasno nekad sjedili vani u dvoristu a oni bi po zidu kuce gmizali ali su bili brzi nisam ih skoro nikad uspio uhvatit....
ali sad sam veliki momak ne bojim se nicega

haha:D