Bog

trol ce ti daz jednu iza uha

Sto? Ti Omegi?

Ajde, molim te

moli se u crkvi

Hmm...fora starija i od Crkve same

Ej, Karl...a koji je tvoj problem...cemu sva ta neka agresija...ako ne vjerujes u nista, ako ti su ti nase teme glupe, ako znas odgovore na sva pitanja kao sto se postavljas da znas...pa kog Boga radis ovdje uopce?

čisto iz zabave

OK...ali cemu vrijedjanje? Ti krenes vrijedjat pa se ostali krenu zezat pa odemo u offtopic...sto ne mozes napisat nesto smisleno i vezano za temu, a da nije vrijedjanje? I to isto moze bit zabavno.

Karl Marx je napisao/la:

trol ce ti daz jednu iza uha

Khm, ako si zaboravio zbog neceg slicnog si bio u banani

Karl Marx je napisao/la:

čisto iz zabave

A cisto iz zabave bi mogao opet dobiti bananu.

Citat :

Stara Hinduistička legenda kaže da su nekad davno živjeli ljudi bogovi. Međutim, oni su svoje moći zloupotrebljavali do te mjere, da je Brahma, bog svih bogova, odlučio da im oduzme moći i sakrije ih negdje, gdje ih nikada ne bi mogli naći. Preostalo je još pronaći pravo mjesto za sakrivanje moći i sreće. Skupila sa manja skupina bogova koja se latila problema.
Predlagali su: »Zašto ne bismo pokopali ljudsku moć u zemlju?«
I Brahma im je odgovorio: »Ne, ljudi bi kopali tražeći moć i sreću jako duboko i ubrzo bi ih
našli.«
Bogovi su rekli: »Pošaljimo, dakle, ljudsku moć i sreću u dubinu oceana.«
Brahma im je opet odgovorio: »Prije ili kasnije ljudi će pretražiti dno oceana i posve sigurno ih
naći i izvući na površinu.«
Tako su mali bogovi došli do zaključka, kako niti zemlja niti more nisu prostori, koji bi mogli sačuvati božje moći od ljudi i shvatili su da ne znaju kamo ih sakriti.
U tom trenutku Brahma sretan uzviknu:
»Ovako ćemo napraviti s ljudskim moćima i srećom! Sakrit ćemo ih
duboko u njima samima, jer to je jedino mjesto gdje ljudi neće
tražiti!«
Od tada pa sve do danas, sudeći po legendi, ljudi su pretražili cijeli svijet, istraživali, penjali se i padali, ronili i kopali tražeći nešto –SREĆU KOJU CIJELO VRIJEME IMAJU U SEBI!

koliko god želim vjerovati da boga kao entiteta koji se, po potrebi, može prizvati - nema, ipak...jutros sam, nakon jednog ružnog sna i paničnog straha, shvatila da je pojam boga kojeg možemo pozvati kad nam treba pomoć, neizbježan. sanjala sam ružan san, jako stvaran, gotovo poznat...probudilo me tapkanje sitnih koraka u sobi. slušala sam te korake i razmišljala jesam li luda, i tješila se da nisam - jer onda se ne bih ni pitala to pitanje, a onda opet....zašto čujem to što čujem!?
i tada sam osjetila potrebu pozvati svog boga....samo svog...jačeg od svih, koji će me zaštititi od svih nevolja...i prisjetila sam se jednog citata kojeg sam u tim trenucima očajnički poželjela živjeti, a on glasi: "ako je bog sa mnom, tko će protiv mene!"
Tada sam shvatila još jednu stvar...ateisti ne postoje, a i oni koji za sebe tvrde da su ateisti, samo su licemjerni.
Vjerujem da živimo u dobu u kojem se ne možemo othrvati onome što je duboko usađeno u nas, u našu podsvijest, a to je - ritual i obred.
Iako sam se nadala da sam na dobrom putu da postanem nadčovjek, samoj sebi bog...sada imam osjećaj da ćemo tek u nekom drugom, višem i razvijenijem stadiju, doista postati nadljudi.

Merkurice, tvoja prva rečenica....zašto želiš vjerovati da Boga nema???

Merkurice...vrlo slicno razmisljamo...ipak...jednu stvar bih dodala...ateisti nisu licemjerni nista vise od nekog zagrizlog vjernika, nista vise od nekog fanatika ili nekog treceg...svi su zapravo slicni (da ne kazem isti)...jednostvano - ne znaju bolje...ne razmisljaju izvan (svojih) okvira...samo to...nisu svjesni.
Kada bi se makar poceli budit ne bi zagovarali nikakve krute stavove niti se deklarirali kao pripadnici icega...na ovom PDF-u ima jedna tema...pocela je kao zezancija ali u njoj ima puno istine...to je nas Sokratov klub za neznalice...da, chat topic...ali nosi jednu zgodnu poruku - Znam da nista ne znam...

Merkurice...

gloria_g je napisao/la:

Merkurice, tvoja prva rečenica....zašto želiš vjerovati da Boga nema???

Mislim da recenica hoce reci da ona zeli vjerovati da takvog Boga kojeg mozemo pozvati i koji ce nam pomoci ima...ona zeli vjerovati da ima, ali ga kao takvog nema...

ma to sam si i ja pomislila - pa čitam, čitam rečenicu...i nije mi jasno....
valjda nekada u tekstualnom obliku izražavanja dođe do nerazumijevanja...

Ne znam ...vidjet cemo kad Merkurica dojde

Ja sam odabrala ovu varijantu da zeli vjerovat al ima bit da ga nema...to sam odabrala jer sam sama najblize tom razmisljanju pa...

gloria - pa...ja ne znam ima li ga ili ga nema, mogu samo vjerovati u njegovo (ne)bivanje.
bog kao entitet bio bi "netko" tko bi imao svoje ime i tko bi invokacijom utjecao na moj život, ovisno, ali i neovisno o mojoj volji.
po meni, to je degradacija boga kao takvog jer više nije savršen....
ne vjerujem da takav bog postoji. ne želim vjerovati da takav bog postoji. poimanje boga za mene je nekako...opće, fluidno, neosobno. on je za mene sveprožimanje koje nema volju...odnosno samovolju jer sva njegova volja jest sveukupno bivanje.
sve što je suprotno takvom, mom, viđenju boga, vrlo mi je razočaravajuće, ako me razumiješ.
ipak....svojim postom htjela sam reći još nešto o bogu...
naime, jutros sam se bojala, osjećala sam se nemoćno, snena, negdje između sna i jave i kao jedini izvor pomoći na pamet mi je pao -bog.
sad...zašto želim vjerovati da takvog boga nema? zbog toga što, kad bi ga bilo, kad bi on postojao kao entitet, vidjela bih ga jedino kao otežavajuću okolnost u razvoju naše svijesti, nas kao ljudi jer sve dok u našoj podsvijesti (?) postoji takav bog koji sa sobom donosi obično konotaciju obreda i rituala (iz strahopoštovanja), ne vidim prostor za razvoj Čovjeka u neki viši oblik postojanja.

Alpha...u pravu si....svi su (smo) slični

meni je teško zamisliti Boga kao nešto fluidno, neosobno, sveprožimajuće kako ti kažeš, kao što mi je teško pojmiti beskonačnost svemira. iz tog razloga da bi ga približili sebi, da bi imali nekakvu usporedbu kao što sunčev sistem i ono što nam je pomoću teleskopa vidljivo uspoređujemo sa ostatkom svemira, ga personificiramo. to ne znaći da ne vjerujem u njega kao nešto beskonačno. samo si olakšavam a to opet ne znaći da nema prostora za razvoj u viši oblik postojanja.
tko zna kako na tom višem obliku postojanja ljudi ili duše vide Boga? dali ga vide onakvog kakav on zaista jeste ili ga opet uspoređuju iz istih gore navedenih razloga sa sobom?

flo - otela si mi riječi iz usta:)

Sai Baba je jednom prilikom odgovorio na pitanje svoga učenika koji je postavio pitanje u stilu- kako Bog izgleda i zašto ga ne vidimo onakvog kakav jest. Baba je na to rekao da bi pri pogledu na njega (odnosno na to nešto što on jeste) umrli. da naprosto nebi izdržali valjda toliku energiju. mislim da pri tom nije mislio na vizualni pogled već na doživljaj.

merkurica je napisao/la:

bog kao entitet bio bi "netko" tko bi imao svoje ime i tko bi invokacijom utjecao na moj život, ovisno, ali i neovisno o mojoj volji.
po meni, to je degradacija boga kao takvog jer više nije savršen....

Slažem se. Boga ne mislim niti ne želim zamišljati kao određeno biće koje bi moglo izravno utjecati na nas.
Ako Bog sve zna i On jest svatko, tada nije biće, nego više kao energija.

U diskusiji s Alphom pokušao sam doći do nekih temeljnih ideja poimanja Boga i njegovog postojanja.
Došli smo do slijedećih opcija:

1) Bog ne postoji i sve oko nas je određeno fizikom i fizikalnim zakonima. To bi značilo da smo mi nastali pukom slučajnošću, a isto tako bi značilo da se doslovno samo jednom živi, a kad umremo, mrtvi smo, gotovo.
Ovaj način razmišljanja možda je nastao zbog ljudskog straha od smrti, možda zbog neobjašnjivosti nekih događaja, možda kao razlog zašto bi bili i činili samo dobro... Moguće je da nema ništa poslije smrti, nikakvih duša itd...
Koliko god ovaj način nekome bio nelogičan, ima smisla.

2) Bog je vrhovno biće koje je stvorilo svemir i sva druga bića te im je podario dušu. Duše, to jest bića imaju slobodnu volju da žive svoj vlastiti život, uče, sakupljaju iskustva... Nakon smrti duše su predodređene za Raj ili Pakao po svom povratku Bogu...to ovisi o njihovim djelima tijekom života.
Ovaj princip vjerovanja je sličan kao u Biblije.

3) Bog je biće određene frekvencije nastalo kada i sam svemir... On podliježe zakonima fizike, to jest svemira. Kako bi sačuvao svoju energiju i nastavio svoju egzistenciju on se 'rasipa' na nebrojene dijelove koji kao 'duše' naseljavaju živa bića...u njima Bog nesmetano titra i skuplja iskustva, a ujedno tako su sva bića povezana nevidljivom energijom... Bića osjećaju tu energiju koju ne mogu definirati niti razumjeti i zato je nazivaju Bogom.
Dakle 'Bog' se ponasa parazitski...naseljava bića kako bi i sam mogao postojati...
Čemu iskustvo Bogu? Budući da je cilj nesavršenim bićima da se usavršavaju, tako je to cilj i Bogu. Možda se On pita o višem smislu života pa je ta ideja i u nama zbog toga.
Kada biće umre, duše sa prikupljenim iskustvom sele u novo biće, a onda se to biće sjeća života prijašnjeg bića, a to se može objasniti kao reinkarnacija.

4) Bog je svjesna energija, On je svugdje oko nas i u nama. Stvorio je fizikalne zakone koji određuju našu zbilju, oblikuju prostor i vrijeme. U tom slučaju mi smo nastali zbog fizike koju je stvorio Bog, dakle zbog Boga.
Sve je jedno...dobro i zlo ne postoje, postoji samo energija koja je apsolutna i vječna. Kada biće umre, tada se kao energija sačuva. Naša duša je zapravo energija.

Alpha et Omega

već sam to negdje rekla, a možda čak i na ovoj temi - ja ću biti jako, jako tužna i nesretna, ako ustanovim da Bog nije čičica s dugačkom sijedom kosom i bradom, u bijelo haljini i toplim plavim okicama

nešto poput ovog:

floridana je napisao/la:

meni je teško zamisliti Boga kao nešto fluidno, neosobno, sveprožimajuće kako ti kažeš, kao što mi je teško pojmiti beskonačnost svemira. iz tog razloga da bi ga približili sebi, da bi imali nekakvu usporedbu kao što sunčev sistem i ono što nam je pomoću teleskopa vidljivo uspoređujemo sa ostatkom svemira, ga personificiramo. to ne znaći da ne vjerujem u njega kao nešto beskonačno. samo si olakšavam a to opet ne znaći da nema prostora za razvoj u viši oblik postojanja.
tko zna kako na tom višem obliku postojanja ljudi ili duše vide Boga? dali ga vide onakvog kakav on zaista jeste ili ga opet uspoređuju iz istih gore navedenih razloga sa sobom?

ja sam si boga fino izfilozofirala. i u toj filozofiji nema mjesta "osobi", nema niti trojedinog kršćanskog boga, ima samo početnog impulsa.
nemam ja ništa protiv personificiraog boga, ali imam osjećaj da prevelika bliskost s takvom slikom boga kakvu si stvorimo u glavi, degradira čovjeka na način da postane previše ovisan o njoj (slici).
kao da ponekad neodgovornost i kukavičluk, ili još gore...zločini...nalaze opravdanje u - bogu, a ne čovjeku.

Omega je napisao/la:

3) Bog je biće određene frekvencije nastalo kada i sam svemir... On podliježe zakonima fizike, to jest svemira. Kako bi sačuvao svoju energiju i nastavio svoju egzistenciju on se 'rasipa' na nebrojene dijelove koji kao 'duše' naseljavaju živa bića...u njima Bog nesmetano titra i skuplja iskustva, a ujedno tako su sva bića povezana nevidljivom energijom... Bića osjećaju tu energiju koju ne mogu definirati niti razumjeti i zato je nazivaju Bogom.
Dakle 'Bog' se ponasa parazitski...naseljava bića kako bi i sam mogao postojati...
Čemu iskustvo Bogu? Budući da je cilj nesavršenim bićima da se usavršavaju, tako je to cilj i Bogu. Možda se On pita o višem smislu života pa je ta ideja i u nama zbog toga.
Kada biće umre, duše sa prikupljenim iskustvom sele u novo biće, a onda se to biće sjeća života prijašnjeg bića, a to se može objasniti kao reinkarnacija.

teza broj tri mi je jedina bliska.
kad si vizualiziram početak, onda vidim tišinu (Svemir), zatim skupljanje u jednu točku (Bog) i prasak koji bih nazvala Životom. S tim da smatram kako se taj proces skupljanja i eksplozije stalno ponavlja, u različitim oblicima.
Ne poznajem dovoljno fiziku da bih mogla reći neku formulu u kojoj vidim ponavljanje skupljanja i eksplozije, ali recimo, u pulsu vidim tako nešto.
Ne bih rekla da se ponaša parazitski, iako znam na što ste mislili pod tim pojmom, više bih rekla da ne može protiv toga (uvjetno rečeno....jer on to jest) jer je on neizbježna esencija svega što postoji.
Ono....kad bi napravili ekstrakciju Boga iz nečega, mislim da bi cijeli sustav postojanja pao.


O reinkarnaciji ne bih jer mi nije jasna.

postoji jedna knjiga (možda "Sofijin izbor") u kojoj lik matematički dokazuje postojanje Boga. Knjiga je ok, treba je pročitati. Malo me to podsjeća na ove postove što ih čitam; obuhvatiti Boga nekom definicijom, odrediti ga... Da je to moguće on ne bi bio Bog. Mislim da nam on nudi način da ga naslutimo; pravi put je srce, a ne mozak. Možda sam potpuno u krivu, ali mislim da trebamo izvući ono što smatramo najboljim iz sebe, shvatiti koliko smo mali, jadni i nemoćni, i napravit ćemo koračić naprijed. Valjda Boga treba tražiti u sebi, jer to nam je najbliže područje. A on bi trebao biti i tu

Mislis na knjigu "Sofijin svijet" mozda?

Hvala Bogu što me danas spasio.

Hvala!