Bog

Aleksandar Veliki je napisao/la:

Hvala Bogu što me danas spasio.

Hvala!

Sto je bilo Alex?

snark je napisao/la:

pravi put je srce, a ne mozak.

mislim da je pravi put ipak negdje između tih dviju krajnosti.

snark je napisao/la:

ali mislim da trebamo izvući ono što smatramo najboljim iz sebe, shvatiti koliko smo mali, jadni i nemoćni, i napravit ćemo koračić naprijed.

i ja mislim da trebamo izvući ono najbolje iz sebe, i, iako mislim da doista jesmo nemoćni (dijelom ), ipak mislim da bi nam kao vrsti više koristilo da prestanemo praviti invalide od samih sebe i da barem pokušamo prestati same sebe omalovažavati. zašto smo jadni? pa jadni smo zato što ne priznajemo da smo sposobni napraviti čudesa.
u startu se ograničavamo. strah nas ograničava. vjerujemo u boga, a ne vjerujemo u sebe. vjerujemo bogu, ali nemamo povjerenja u njega (niti u same sebe). stvaramo si ograničenja.
a granice ne postoje osim ako ih sami ne stvorimo.

u stvari se slažem s tobom merkurica....ali to bi dušu dalo za prof. filozofije - ili ja na kavi sa frendovima....
ali
kad kreneš živjet - trčat u školu, na posao, po dijete u vrtić, čistiti dom....i milion drugih dnevnih aktivnost - cijela slika i percepcija života, i nas samih u tom životu priločno te zguraju u okvir, htjeli mi to ili ne.
ova mudrost nam "pobjegne" iz vidnog polja....
ili griješim??
možda samo ja ne mogu sadržati fokusiranost??

gloria_g je napisao/la:

u stvari se slažem s tobom merkurica....ali to bi dušu dalo za prof. filozofije - ili ja na kavi sa frendovima....
ali
kad kreneš živjet - trčat u školu, na posao, po dijete u vrtić, čistiti dom....i milion drugih dnevnih aktivnost - cijela slika i percepcija života, i nas samih u tom životu priločno te zguraju u okvir, htjeli mi to ili ne.
ova mudrost nam "pobjegne" iz vidnog polja....
ili griješim??
možda samo ja ne mogu sadržati fokusiranost??

da, znam
ali trudim se biti fokusirana mislima na neki pozitivu, bez obzira na sve

Alpha je napisao/la:

Aleksandar Veliki je napisao/la:

Hvala Bogu što me danas spasio.

Hvala!

Sto je bilo Alex?

Duga priča, a ja sam kratko na netu.
U svakom slučaju mora da je to bio On.

Kada budes imati vremena nadam se da ces nam ispricati...vazno da si dobro

Alpha je napisao/la:

Mislis na knjigu "Sofijin svijet" mozda?

ne sjećam se više kako se zove, moguće je. toliko je tih knjiga da moj mozgić to ne može popamtit.

merkurica je napisao/la:

i vjerujemo u boga, a ne vjerujemo u sebe. vjerujemo bogu, ali nemamo povjerenja u njega (niti u same sebe). stvaramo si ograničenja.
a granice ne postoje osim ako ih sami ne stvorimo.

ovo si odlično napisala. to je istinito i bitno.

opet sam nešto zabrljao sa citiranjem, odnosi se na merkuricin post. pardončić.

Evo Snark...popravila sam tvoj citat Merkurice...sad je OK.

E...da...i ima Boga...ne znam koji je od onih iz predlozenih varijanti...mozda je neki peti...ali ima ga...i upravo je pobijedio...

nešto ti se ružno desilo

hvala alpho

Alpha je napisao/la:

E...da...i ima Boga...ne znam koji je od onih iz predlozenih varijanti...mozda je neki peti...ali ima ga...i upravo je pobijedio...

a mene definitivno odkantao:roll:

gloria_g je napisao/la:

Alpha je napisao/la:

E...da...i ima Boga...ne znam koji je od onih iz predlozenih varijanti...mozda je neki peti...ali ima ga...i upravo je pobijedio...

a mene definitivno odkantao:roll:

Htjela bih nesto reci, a zapravo ne znam...ponekad se pitam ima li Boga, ma sto god to bilo, uopce...drugim rijecima...da li je ipak tocna teza br. 1 da nema nicega, apsolutno nicega...
Da li je postojanje Boga, neke energije samo nasa zelja...nasa potreba da prevladamo strah prolaznosti...
Da li je taj osjecaj za koji mislim da tiho postoji u svakom od nas...i u onima koji sebe nazivaju Ateistima...ipak znak da nesto postoji...

Pitam se...cemu sva ta patnja i bol na svijetu...jer cini mi se i to, na zalost, izgleda da mi se dobro cini da je boli i patnje puno, puno vise nego icega drugog...
I gdje je tu smisao...da li je ovo zapravo cistiliste?

Ponekad nam se cini da su ljudi koji imaju materijalna dobra sretni...kada vidimo kako se unistavaju drogama i sl. kazemo da nisu normalni, da imaju sve u zivotu...imaju li? Ocito ne... Cini se da je bol prisutna apsolutno svugdje...

Iako ne mozemo znati da li postoji Bog, da li postoji energija dusa, da li postoji ista uopce...mozemo vjerovati da postoji...mozemo vjerovati tom unutrasnjem glasu...toj nadi...da postoji...

Pa, ako postoji...i ako sve ovo i ima neki smisao...pa cak ako toj energiji nije svejedno...dakle...ako vise vrijedi ljubav od mrznje...mozda i ova bol ima svoje mjesto i svoj razlog...

Ja cesto kazem i jos cesce pomislim na onu izreku 'Svako zlo za neko dobro'...i isto tako mogu reci da se cini da se kroz bol najvise i najbrze raste...zasto je to tako, ne znam...ali cini se...

Ako ista od toga ima smisla...onda bi nam ta energija...nazovimo je Bog...trebala biti najbliza upravo u boli...tada gledamo Boga licem u lice...ne razumijemo Ga ali ga osjecamo...upravo u tom osjecaju 'neprisutnosti' on je najvise tu...ima li ta bol smisao i svrhu sada ne znamo...s vremenom shvatimo, a ponekad i ne...a On...On valjda zna citavo vrijeme...

U subotu mi se srusio velik dio moga svijeta...na glup i besmislen nacin i sto je najbolje iz nekih nepostojecih razloga...a onda se nastavio urusavat na toliko levela...kao domine...ali da li se srusio i koliko, zapravo ce se tek vidjeti...no, to ne mijenja subjetivni osjecaj gotovo neizdrzive boli...i nadu da cu iz toga izvuci ono sto trebam...ako izdrzim...

alpha
napisat ću ti nešto na što sam "slučajno" naišla dok sam tražila tumačenje jednog simbola.

"Riješiti taj problem nije jednostavno, pošto to traži oštar i iskren
pristup prema samome sebi, suočavanje sa "strašnim istinama", naporne
vježbe samokontrole, kojima treba distancirati um od "lijepih emocija"
i maštanja. U tu svrhu, potrebno je izvršiti potpunu regresiju svog
života, ne samo dogadjaja, već svih misli, emocija, mašte, osjećaja, te
ih ritualno spaliti u grobu starog života. To je pravilna inicijacija,
obično taj proces traje 3-4 godine."

Eto, iz vlastitog primjera mogu ti reći da, u ovome što si napisala za upoznavanje boga kroz bol, ima puno istine. U trenucima krajnjeg očaja, kad se suočiš s nečim što ne možeš kontrolirati i kada se moraš pomiriti s činjenicom da nekih stvari, koje su do maloprije bile tu, više nema, na neki način umreš, sahraniš samog sebe i rodiš se još bolji i jači.
Duševna bol je prvi ključ za vrata koja vode do spoznaje Boga. Ne znam što ti se dogodilo, ali vidim da te jako boli ali imaj na umu da ćeš iz svega toga izaći još snažnija i bogatija za novo iskustvo.

u zadnjih 10 mjeseci svakodnevno umrem po nekoliko puta - i ništa....ne rađam se ponovo, stvari se ne poboljšavaju, ne vidim ispred sebe...
a Njega nema ni blizu.....

u pravu si Alpha...pitam se.....

a ja iz svog iskustva mogu reći da kad mi je bilo najteže u životu, kad mi se rušio svijet kao kula od karata da mi je u stvari bilo najljepše. nikad nisam bila sretnija u životu. paradoksalno ali tako je bilo. zašto? zato šta sam osjećala Njegovu prisutnost na svakom koraku. imam osjećaj da me je nosio i da su se Njegove stope vidjele u pijesku a ne moje. dolazio mi je kroz san i donosio simbolička objašnjenja. čitao mi je misli i prije nego bi izustila moju potrebu on bi je riješio. pa čak do toga da mi se pojavio ispred mene nasmijao se ...i rekao "lipa si"...
i sad se ja pitam zašto mi sad kad mi je teško nije tako kao onda?
pa zato šta nisam napravila nijedan korak prema Njemu, zato šta sam zaboravila na Njega...znate onu "ako napravite samo jedan korak prema meni ja ću napraviti dva prema vama"

merkurica je napisao/la:

alpha
napisat ću ti nešto na što sam "slučajno" naišla dok sam tražila tumačenje jednog simbola.

"Riješiti taj problem nije jednostavno, pošto to traži oštar i iskren
pristup prema samome sebi, suočavanje sa "strašnim istinama", naporne
vježbe samokontrole, kojima treba distancirati um od "lijepih emocija"
i maštanja. U tu svrhu, potrebno je izvršiti potpunu regresiju svog
života, ne samo dogadjaja, već svih misli, emocija, mašte, osjećaja, te
ih ritualno spaliti u grobu starog života. To je pravilna inicijacija,
obično taj proces traje 3-4 godine."

kako se prepoznajem u ovom šta je napisano i kako bi mogla, da ne kažem morala, ovo napraviti samo se bojim da nemam dovoljno snage, samokontrole, strpljenja za ovako nešto. ovo je nešto kao preporađanje ili odvezivanje.

floridana je napisao/la:

merkurica je napisao/la:

alpha
napisat ću ti nešto na što sam "slučajno" naišla dok sam tražila tumačenje jednog simbola.

"Riješiti taj problem nije jednostavno, pošto to traži oštar i iskren
pristup prema samome sebi, suočavanje sa "strašnim istinama", naporne
vježbe samokontrole, kojima treba distancirati um od "lijepih emocija"
i maštanja. U tu svrhu, potrebno je izvršiti potpunu regresiju svog
života, ne samo dogadjaja, već svih misli, emocija, mašte, osjećaja, te
ih ritualno spaliti u grobu starog života. To je pravilna inicijacija,
obično taj proces traje 3-4 godine."

kako se prepoznajem u ovom šta je napisano i kako bi mogla, da ne kažem morala, ovo napraviti samo se bojim da nemam dovoljno snage, samokontrole, strpljenja za ovako nešto. ovo je nešto kao preporađanje ili odvezivanje.

ja sam se prepoznala u ovom spaljivanju starih života.
ne znam je li to neki mazohizam ili što, ali i meni je tada bilo najljepše...u najvećoj boli, jer osjećala sam, bez obzira na sve, njegovu prisutnost, neopisivu nježnost kojom je isijavao prema meni.
ne znam, i sad kad se sjetim, knedla mi stoji u grlu...što znači da ni sama nisam do kraja spalila sjećanja i prekinula sve veze koje me vežu uz stare obrasce ponašanja.
imam osjećaj da, kad bih skupila dovoljno hrabrosti da tako nešto napravim - do kraja, a ne napola, da bih bila uistinu sretna.

da, stvara se osjećaj kao da vučemo za sobom nekakve repove....kao kad upravo vjenčani vuku za sobom prazne konzerve.

Često ljudi kažu da vole Boga. Kako Boga uopće možeš voljeti, na koji način?

to samo govore jer ga se boje, stalno im u svijesti vrluda ono - kazna!!
nisam sigurna da se tu radi o ljubavi, u pitanju je strah. jer od kad se rodimo uče nas o Bogu u obliku prijetnje.
ako ne budeš dobar Bog će te kazniti, sigurno si to tisuću puta čuo.

to i je ono što me ljuti, što ne razumijem, i na kraju ono što me i odbilo od religije u tradicionalnom smislu.

da sam bog, pobio bi svu gamad na svijetu (mislim na ljude) i ostavio samo postene i dobre ljude (jest bilo bi ih malo i hrvatska bi bila nenaseljena XD) dao bi svima para kolko traze ali bi svi morali jednako raditi i jos par stvari

Kako bi procenio da li jednako rade ratar i slikar?... *