Bog

@Gripphon...Da li ikada uopce upoznamo ikoga? Cak i same sebe?

Ne potvrđuje li upravo to pitanje ono što sam napisao sa slikama i ljubavi preko slika?

E, onda nitko, zapravo, ne voli nikoga. Ljubav ne postoji. Sve je samo iluzija. Sretan sada?

Krivo. Ljubav postoji i to je nužan faktor teorije koje sam dao, a isto tako ljubav se neda osporiti iz stvarnog života. No ja sam htio razraditi tu ideju koju sam dobio, a to je ljubav prema slikama, jer zapravo mi ne poznajemo drugu osobu objektivno, već samo subjektivno. Isto tako sam napisao da voljeti drugu osobu jest projekcija slike koje imamo za tu osobu, dakle usporedivo je sa ljubavi prema samoj slici, no to ne negira našu ljubav prema nekoj osobi jer ta slika je upravo proizašla na temelju te osobe!

Dakle molio bih da mi sada, ukoliko ti je jasnija dana teorija, konstruktivno odgovoriš na gornje pitanje. Zašto da i zašto ne?

Ajmo ponovo...ako mi zapravo ne poznajemo nikoga pa najcesce niti same sebe onda je sva ljubav temeljena na iluziji. Dakle tako i ljubav prema Bogu. To je ono prema cemu ti cupas i vuces ovu pricu.

Ja, pak, smatram da je ljubav jednako stvarna i realna bez obzira o cemu pricamo ako ista, naravno, postoji. Ako ja volim osobu koju bih po nekoj logici prije trebala mrzit nego voljeti sto to onda govori? A cinjenica jeste da je doticna osoba pokazala karakter i da ne zivim u iluziji. Isto tako netko tko voli Boga nastavit ce ga voljeti cak i ako mu se dese ruzne stvari u zivotu...osoba ce to prihvatiti kao nesto od tog istog Boga iako ne razumije zasto se to desilo.
Bas kao sto roditelj voli dijete iako je ono napravilo nepodopstinu, bas kao sto dijete voli roditelja cak i ako ga ovaj lupi radi spomenute nepodopstine tako i postoji i ljubav covjeka i Boga...jednako realna...

ljubav je po znanstvenicima zapravo obična kemijska reakcija u mozgu... tako nešto; ja to odbijam vjerovati

To bi bila zaljubljenost...ljubav je malo slozenija ipak...

Alpha je napisao/la:

Ajmo ponovo...ako mi zapravo ne poznajemo nikoga pa najcesce niti same sebe onda je sva ljubav temeljena na iluziji. Dakle tako i ljubav prema Bogu. To je ono prema cemu ti cupas i vuces ovu pricu.

Ja, pak, smatram da je ljubav jednako stvarna i realna bez obzira o cemu pricamo ako ista, naravno, postoji. Ako ja volim osobu koju bih po nekoj logici prije trebala mrzit nego voljeti sto to onda govori? A cinjenica jeste da je doticna osoba pokazala karakter i da ne zivim u iluziji. Isto tako netko tko voli Boga nastavit ce ga voljeti cak i ako mu se dese ruzne stvari u zivotu...osoba ce to prihvatiti kao nesto od tog istog Boga iako ne razumije zasto se to desilo.
Bas kao sto roditelj voli dijete iako je ono napravilo nepodopstinu, bas kao sto dijete voli roditelja cak i ako ga ovaj lupi radi spomenute nepodopstine tako i postoji i ljubav covjeka i Boga...jednako realna...

E to već liči na odgovor, a ne žvrljotina koju si prije napisala

Zapravo ne, ljubav o kojoj pričam nije nimalo iluzija, već je stvarna kao i sama osoba prema kojoj je ljubav usmjerena i sama subjektivna slika koju dobimo o toj osobi, nema tu mjesta za iluzije. Dakle pričam o realnoj i stvarnoj ljubavi kakvu i sama opisuješ, no pod povećalo sam stavio samo usmjerenje te ljubavi i što mi to zapravo volimo, te iz kojeg razloga.

Bezuvjetna ljubav koju opisuješ, onda doista ne spada u kategoriju subjektivnih slika koje navodim, jer iako mi neku osobu promatramo sa svog gledišta, kod bezuvjetne ljubavi ta nam slika nije uvjet (kao što ime kaže). No ipak ne vole svi roditelji svoju djecu. Zašto? Što to treba postojati u roditelju da voli svoje dijete?

Ipak Boga i osobu ne bih uspoređivao kao ravnopravne u smislu ove teme. Voljeti osobu koja je stvarna za nas i Boga koji je subjektivan pojam po meni nije isto. Ipak karakter osobe mi procjenjujemo na temelju onoga što vidimo, što nam sama ta osoba prezentira, a Boga procjenjujemo isključivo prema svojoj vjeri kao i željama. Zato to dvoje ne bih strpao u istu kategoriju. Samim time ostaje i dalje moje pitanje, kako voljeti Boga ako ne preko subjektivne slike o njemu? Možemo li ijednog lika iz mašte voljeti bez zamišljene slike o njemu, a da pritom ta slika ne utječe na samu ljubav prema tom liku?

Bas lijepo da moje postove nazivas zvrljotinama

Vjerujem da kada je osoba istinski prosvijetljena osjeca Boga tj. Energiju na takav nacin da ne moze nego da voli.

Ne znam što si zapravo rekla sa ovom rečenicom budući da trenutno raspravljamo o samom predmetu, ne i stanju. Isto tako od svih pitanja na niti jedno nisi dala odgovor.
On voli, ok, ali bazno pitanje je ŠTO to voli? Pogledaj zadnje pitanje koje sam postavio (slobodno i ostala), pa mi reci jel je to moguće ili nije?

Ovako...upravo mi je postalo jasno sto je problem...ti bi htio da ti netko objasni ljubav...pogotovo ljubav prema necem tako apstraktnom kao sto je to Bog...e pa - ne moze. To moras sam osjetiti da bi znao. Neke je stvari nemoguce opisati, a opet, kada dozivimo to, bude tako prosto jasno da je to savrseno...

Kada mudrac pokušava objasniti mudrost, zvuči kao ludost.

"Postoje neke neprebrodive dubine u nama...
Postoje neke stvari neprevodive u reči..."
Đorđe Balašević

Alpha je napisao/la:

Ovako...upravo mi je postalo jasno sto je problem...ti bi htio da ti netko objasni ljubav...pogotovo ljubav prema necem tako apstraktnom kao sto je to Bog...e pa - ne moze. To moras sam osjetiti da bi znao. Neke je stvari nemoguce opisati, a opet, kada dozivimo to, bude tako prosto jasno da je to savrseno...

Netko tako prosto jasno osjeti koliko su forumi zapravo besmisleni... Ja sam pokušao pokrenuti tu priču u smjeru subjektivnih slika o objektu jer neki početak treba postojati i onda vidjeti do kud ćemo doći. Samim time znao sam da ćeš napisati ovo što si napisala, samo sam htio vidjeti dokle ćemo doći prije nego to napišeš i završiš tematiku.

Nego odgovori mi barem na pitanje, možemo li voljeti nešto o čemu nemamo nikakvu sliku niti pojma? Možemo li voljeti ''ništa''?

A blago meni kad sam tako transparentna pa i prije mene znas sto cu reci...a bome sam i glupa kad se dam uvuc u spiku u kojoj mi je netko vec u naprijed smislio zamku...doooobro...

Bog nije - nista...Bog je Energija. Energiju osjecamo.

Nisam to pitao. Pitao sam možemo li voljeti ''ništa'', a pod ništa ne podrazumijevam Boga.

Dakle pitam jednostavno možemo li voljeti Boga, a da o njemu nemamo apsolutno nikakvu sliku niti nam je na ikakav način definiran?

Obzirom smo gore utvrdili da nisam bas najbistrija morat ces mi malo pojasnit ovo.

Sto ti je tocno to - nista.

Zasto u drugoj recenici opet spominjes Boga i kakve On veze ima s - nicim?

Kakvu bi to tocno sliku trebali imati pa da ta ljubav bude konkretna?

Alpha, molim te prestani sa samozažaljevanjem.

Tema je: Kako voljeti Boga?
Trenutna tema je: Možemo li voljeti ništa?

Poveznica toga jest da želim utvrditi je li nužno da o Bogu imamo neku sliku da bismo ga uopće voljeli.

Kada nam nešto nije nikako definirano niti imamo pojam o tome, tada je to ništa.

Dakle moje je pitanje možemo li voljeti Boga ako o njemu nemamo nikakav pojam niti neko mišljenje niti nam je ikako definiran, dakle možemo li voljeti ništa?

Hmm...ja vidim samo sarkazam...samosazaljevanje ne...ali to je mozda opet zato jer sam glupa

Kako mislis sliku? Kao kako izgleda? Jer ako mislis na sliku tipa - tko je On - onda to znamo tj. na tome se temelji citava vjera...

Alpha je napisao/la:

Kako mislis sliku? Kao kako izgleda? Jer ako mislis na sliku tipa - tko je On - onda to znamo tj. na tome se temelji citava vjera...

Bilo kakva subjektivna slika, On je apsolutno dobro, On je ono što Biblija kaže, On je energija... Bilo što. Ako nemamo o njemu nikakvu predodžbu, možemo li ga voljeti? Drugim riječima možemo li voljeti ništa?

Ali ocito imamo predodzbu...Stvoriteljska Energija...to bas nije nista.

Ja zbilja ne razumjem sto hoces reci...nesto kao da znamo da nas je netko ili nesto stvorilo ali nemamo pojma o tome? Ipak...cim smo svjesni da smo stvoreni od neceg viseg vec znamo nesto...da bi zadovoljili tvoju premisu 'nicega' ne bi smjeli ni znati nista...a ako ne znas nista onda nema prostora za pricat ni o ljubavi, zar ne?

ti si stvarno zapeo za to famozno ništa... a taj pojam čovjek nemože shvatit niti opisat

Lukini je napisao/la:

ti si stvarno zapeo za to famozno ništa... a taj pojam čovjek nemože shvatit niti opisat

I ja mislim...

Dakle subjektivna slika o Bogu je nužna da ga se uopće voli, zar ne? Na to sam ciljao, na tu važnu ulogu slike koju imamo prema Bogu za ljubav prema njemu.

A mos me biiiip ako ja tebe razumin. Eto, Boga mi.