Bog

i kako bi razdijelio dobre od zla, tko je zaslužio živjeti a tko ne?

Barney Stinson je napisao/la:

da sam bog, pobio bi svu gamad na svijetu (mislim na ljude) i ostavio samo postene i dobre ljude (jest bilo bi ih malo i hrvatska bi bila nenaseljena XD) dao bi svima para kolko traze ali bi svi morali jednako raditi i jos par stvari

Upravo to bi možda bila fatalna greška. Vjerovao ili ne, ti iz jednog lošeg iskustva možeš naučiti više nego iz 10 dobrih. Mnogi uče stvari na način da iskuse stvari na svojoj koži, a često tako i nasilnici koji ponekad prestanu biti nasilnici jer su ih prebili upravo - nasilnici. S time su naučili što rade drugima i možda više neće, a da im se to nije dogodilo, možda bi cijeli život mlatio štrebere po parku jer ih mrzi.

Stvar je u razvijanju empatije kao i svjesnosti. Sad tko vjeruje u reinkarnaciju i razvoj duše, on će savršeno znati o čemu pričam. Tko vjeruje u samo jedan život, naravno da mu je zločin nepojmljiv.

Uostalom da bi ti kao Bog učinio što si rekao, onda jednostavno ne bi dozvolio slobodnu volju u potpunosti, nego samo unutar zadanih okvira koji ti se sviđaju, drugim riječima ne bi bio apsolutno biće, već subjektivno poput čovjeka, što zapravo nije Bog, jel.

gloria_g je napisao/la:

to samo govore jer ga se boje, stalno im u svijesti vrluda ono - kazna!!
nisam sigurna da se tu radi o ljubavi, u pitanju je strah. jer od kad se rodimo uče nas o Bogu u obliku prijetnje.
ako ne budeš dobar Bog će te kazniti, sigurno si to tisuću puta čuo.

to i je ono što me ljuti, što ne razumijem, i na kraju ono što me i odbilo od religije u tradicionalnom smislu.

Ma to je slijepa ulica u kojoj se neki izgube i ne znaju se vratiti.

a- ako ne budeš dobar, Bog će te kazniti.
b- što to znači biti dobar?
a- evo, piše ti u Bibliji.
b- a zašto bi nam Biblija trebala biti mjerilo za dobrotu u svijetu?
a- zato jer tako piše u njoj.
b- znači ona je sama sebi dokaz? Zašto s mojim mišljenjem nije tako?
a- zato što je Biblija napisana od Boga, a on je sveprisutan i sve zna.
b- a u mom mišljenju nema Boga?



Meni se čini da klasičan vjernik prvo zamisli što je Bog za njega, naravno zamislit će nešto što će mu se sviđati, i onda će to nešto početi voljeti. Drugim riječima voljeti Boga je po meni slično kao i voljeti lika iz svoje mašte. Ipak, nekako mi nije logično da možemo voljeti nešto nimalo definirano. Ili možemo?

hm.. ne znam.
mislim da ne.
ljubav je najjača emocija, definirana, postojana.
ne može se usmjeriti na ništa, mora imati "objekt" zar ne?

Tako ja nekako gledam na to. A opet taj objekt je nužno subjektivne prirode, zar ne? Zapravo kao da volimo ono što mislimo o nekome jer zapravo nismo Bog da nekoga objektivno procjenimo, već se dojam o nekome preslika u našu subjektivnu sliku o nekome, a onda mi usmjerimo ljubav prema toj osobi preko naše subjektivne slike o toj osobi, teoretski volimo tu subjektivnu sliku u našem mozgu? Malo sam zbunjen

ne, izvrsno si to opisao!
mislim upravo tako.

Imam pitanje. Koja je po vama sličnost i razlika između starih mitova i vjere u Boga? Recimo spada li današnji Bog u sličnu kategoriju kao i Zeus i zašto?

NE, zato jer zeus je bio "glavni" bog, a bog (sadašnji) je jedini bog, i nije bog mora, vina il nesto slicno, nego je bog koji je stvorio sve, ali nevlada sad recimo morm il tako to

Dobro, nisu niti Zeus i Mars isti, ali oboje spadaju u mitove. Trenutno je nebitno jel je Zeus bio Bog svega ili samo Bog munja. Ono što pitam jest je li današnji Bog u istoj kategoriji kao što su to Zeus, Mars, Jupiter, Had... Ako nije, zašto nije? Drugim riječima pitam jel je po vama moguće da će današnji Bog biti mit u budućnosti kao što je to danas Zeus.

Digresija...primjetite sinkronicitet ili slucajnost (sto god od to dvoje) na predhodnoj stranici...zadnji post na ovoj temi bio je napisan od Flo 21. srpnja 2008. godine, a onda je Gripphon osvjezio temu na isti datum godinu dana kasnije

@Gripphon...raniji opis ljubavi prema onome sto bi zvali Bog...jel bi to onda bilo da zapravo ne volimo Boga nego same sebe i svoju iluziju?


Ono sto je bio Zeus onda i ono sto je Jahve danas je, u principu, isto gledano iz ljudske perspektive...

Alpha je napisao/la:

Digresija...primjetite sinkronicitet ili slucajnost (sto god od to dvoje) na predhodnoj stranici...zadnji post na ovoj temi bio je napisan od Flo 21. srpnja 2008. godine, a onda je Gripphon osvjezio temu na isti datum godinu dana kasnije

imas pravo malo je spooky

Alpha je napisao/la:

@Gripphon...raniji opis ljubavi prema onome sto bi zvali Bog...jel bi to onda bilo da zapravo ne volimo Boga nego same sebe i svoju iluziju?

Ono sto je bio Zeus onda i ono sto je Jahve danas je, u principu, isto gledano iz ljudske perspektive...

Pa evo, opisao sam gore što je za mene ljubav i kako gledam na nju. Dakle ja to svodim na ljubav prema subjektivnoj slici o nekome koju smo stekli. A budući da Bog čak i nije osoba, tada bih definitivno rekao da voljeti Boga znači voljeti svoje mišljenje o Njemu, to jest svoje mišljenje prenesemo u stvarnost i onda ga volimo, jel. Što ti misliš o tome?

Dakle teoretski Bog bi spadao u neku vrstu mita?

Ne znam...jer...recimo...ja volim svog Vodica i On je za mene itekako stvaran i moja naklonost Njemu je isto tako stvarna...a ne vidim Ga bas kao sto ne vidimo ni Boga...ali ga osjecam i cujem i...ne mogu to opisati bas...mozda neki ljudi osjecaju nesto sto objasnjavaju kao bozansku prisutnost i onda svoje emocije prema tome opisuju kao ljubav prema Bogu...

Pa voliš ga točno tako kako sam i napisao. On ti je sam rekao što je i što radi + tu je tvoje mišljenje o svemu tome i kreirala si vlastitu sliku o njemu koja ti se sviđa i preko koje ga uopće voliš. Tako bi bilo i sa onima koji osjećaju Božju prisutnost. Jednostavno kreiraju si neku sliku u glavi koja im se sviđa i koju poistovjete s Bogom onda ga preko te slike vole.

Mislim da ono što uopšte podrazumevamo pod pojmom Boga danas (poslednjih hiljadu - dve godina) nije isto što se podrazumevalo pod Zevsom, Ozirisom ili Kvacekoatlom...

Samo pitanje mi je izuzetno zanimljivo. Nisam do sada razmišljala o tome kada je i kako došlo do ovog preokreta u poimanju Boga, tj. Bogova. Možda zajedno sa pojavom monoteizma...

Da objasnim. U politeističkim religijama stare ere ljudi su verovali u bogove koji su imali određena područja delovanja i uticaja, pripisivali im neke atribucije i zamišljali ih kao ljude sa i te kako izraženim tipično ljudskim osobinama, kao što su nepromišljenost, ljubomora ili zavist. Dakle, ništa savršeniji od ljudi, samo snažniji i moćniji. Pojavom monoteizma dolazimo do ideje Boga kao savršenog, sveprisutnog, sveprožimajućeg "bića" koje je najčešće i kreator pojavne stvarnosti. Ovaj Bog nema "osobine", vrline i mane, depersonalizovan je, uprkos retkim predstavama njegovog lika u nekim religijama.

Dakle, stari bogovi bi lako mogli biti posledica kontakta sa bilo kakvom superiornom grupom, plemenom, narodom ili posetiocima iz izvan ove planete. Previše su mi ljudski. Ali opet i previše moćni da bi bili samo ljudska bića. Bog danas bi bio univerzalni princip, ideja, energija i sila mnogo više nego biće...

Sve u svemu, nije isto... *

@Gripphon...ne bih rekla...naime, to sto si ti napisao meni se doima kao da ce netko voljeti nesto sto sam oblikuje...a ja ne oblikujem svog Vodica...

@Zvezda...ne znam...meni se cini prilicno isto politeizam i monoteizam...barem ovaj monoteizam sa katolickim Bogom koji se propovijeda na nacin da On sjedi na tronu i sudi...

Alpha je napisao/la:

@Gripphon...ne bih rekla...naime, to sto si ti napisao meni se doima kao da ce netko voljeti nesto sto sam oblikuje...a ja ne oblikujem svog Vodica...

@Zvezda...ne znam...meni se cini prilicno isto politeizam i monoteizam...barem ovaj monoteizam sa katolickim Bogom koji se propovijeda na nacin da On sjedi na tronu i sudi...

Pa nisam ni rekao da oblikuješ svog Vodiča, već svoju sliku o njemu. I onda da preko te slike ti njega voliš, kao i svaku osobu na planeti. Nije li tako?

Slažem se sa Zvezdom da razlike postoje, no nisam siguran kolike su te razlike...

Ne, nije tako...eto, primjera radi...imam frendicu koja me do sad zajebala (pardon na izrazu) malo i previse puta, a da o ozbiljnosti nekih njenih postupaka niti ne pricam...enivej, znam ju od 6. godine i volim ju...unatoc svemu ju volim...iako bi netko rekao da sam luda, iako bi ju netko do sada upravo mrzio...ja ju i dalje volim.

Na koji način ju voliš i što voliš na njoj?

Uostalom jesi li ti ikad upoznala svog Vodiča? Je li itko ikad upoznao Boga? Pa kako može netko voljeti Boga/vodiča ako ne preko svoje slike o njima?

U pravoslavlju se Bog ne predstavlja nikako, ni kao starac na tronu, ni kao sudija... Tu se razlikuje pravoslavna od katoličke varijante hrišćanstva. Svaki pokušaj predstavljanja Boga smatra se odstupanjem od kanona...
Imala sam ovu pravoslavnu varijanu na umu... *

Gripphon je napisao/la:

Uostalom jesi li ti ikad upoznala svog Vodiča? Je li itko ikad upoznao Boga? Pa kako može netko voljeti Boga/vodiča ako ne preko svoje slike o njima?

Alpha, ovo je za tebe.

ja ću ti reći - ja sam upoznala jednog, ali nisam sigurna dali je moj ili od jedne druge osobe. upravo pokušavam saznati.... a kada saznam javim.

i da, zaboravih napomenuti, nije moj tip
nekako je za \"moj ukus\" preozbiljan, to je ono što me muči, pa pretpostavljam da je od ove druge osobe.

Na koji način si ga upoznala?

u jednom od svojih najtragičnijih životnih događaja (navodno se to tada obično i događa) jasno, u snu, u lucidnom snu....

Pa, toliko o tome...