Da li je moguć prelazak na kolektivno viši duhovni nivo?

Ovdje se većinom vodi dijalog primitive-forumaši

Primitive, kao što su ti već MoW i Alpha rekli, mislim da ti nije jasna razdioba nekih pojmova.
Negativne komponente našeg ega i naših emocija ne dozvoljavaju nam da događaje interpretiramo onakvima kakvi ustvari jesu, nego takvima da ispadnu prilagođeniji našim željama i strahovima. Zato različiti ljudi različito vide istu sliku.
Tu je potreban razum da bi razlučio ono ispravno od onog krivog, laž od istine, da bi pravilno mislio i zaključivao. Ali odakle potreba za razumom?
Emocije su te koje nam daju informaciju. Reakciju na događaj. Nelagodu, ugodu ili potencijalnu nelagodu i ugodu (u oba slučaja strah, odnosno ona pozitivna trema). Razum je taj koji pomoću emocija razlučuje je li emocija valjana i odgovara li osjećaj nelagode usitinu nečemu krivom, zlom, ili ne. Razum pomaže da emocije kasnije postanu ispravne i da za ispravne stvari ne nastaju nelagodne emocije, i obrnuto.
Emocije su, dakle, energija. Baš kako su to izvrsno opisali Athena i Omega

Athena je napisao/la:

Stoga, moj cilj nije eliminirati emocije, nego ih usmjeravati da budu poticajne za buduća iskustva, a ne kočnice.
Iz tog razloga ne gledam na emocije kao "zarobljivače". Naprotiv, njihovu eliminaciju smatram prilično nerealnom stvari u praksi.

Blizzard je napisao/la:

Tako i ja gledam na sve to i na isti način nastojim djelovati. Isto tako ne smatram poželjnom eliminacijom emocija, to je kao da pokušavaš eliminirati dio svog bića. Kako promatram na ljudsko biće kao skup energija, tako je moja filozofija da nas nikakvo eliminiranje neće dovesti do stanja izbalansiranosti, već će do toga prije svega dovesti preusmjeravanje spomenute energije. Ako usmjeravanje energije dovede do toga da nam se čini da smo nešto "eliminirali" (tipa negativna strana ega), tada je to samo dojam, mi u biti nismo ništa eliminirali, samo smo preusmjerili energiju ondje gdje treba. To je ono što mnogima nedostaje, troše energiju na banalne stvari umjesto da tu istu energiju pametnije iskoriste.

E, sada, kakve ti ciljeve imaš?
Ako želiš eliminirati emocije, moraš eliminirati i svoj razum. On inače nema smisla. Isto što sam kasnije i wanderera pitao, sami cilj jeste daljnji napredak i daljnje preživljavanje.
Nedavno sam imao potpis "Možda samo preživljamo i to je jedino što možemo tražiti". Ostvarivanje toga za mene znači potpuno eliminiranje ograničenja nametnutih željama, strahovima, egom i predaju napretku i učenju. Ne ono obratno, ne predavanje egu i okovima tijela.


Omega je već spomenuo da smo mi na razini atoma identični svemu materijalnom. No znači li to da smo i nerascjepivi dio? Moje mišljenje je da ne.
Analogno tome, od željeza možeš napraviti prekrasan svijećnjak, a možeš i opasno oružje. Je li njihova namjena ista? Jesu li ta dva predmeta ista, iako su oba napravljeni od istog? Pazi tek ovo. Od željeza je napravljen nož. Nož možeš iskoristiti da bi prerezao nešto što se omotalo životinji oko noge i neupitno učiniti nešto dobro, spasiti životinju od boli i muke. Slažeš se da životinja nema mogućnosti nadići se iznad boli kao i čovjek? A tim nožem možeš i odrezati životinji drugu nogu. Iste stvari, ali namjera drugačija.
Bezuslovna ljubav... što bi ona onda značila? Shvaćanje da životinja ne shvaća da je dio svega i puštanje da se muči? Ili eutanazija? U svakom slučaju čini mi se kao nešto bez ikakve namjene i namjere.

Citat :

3.pitanje: Ko je taj u vama koje posmatra i dozivljava snove?

Naša podsvijest. Evo, meni je nedavno moja podsvijest poručila nešto i to me jako dojmilo. Da se probam skoncentrirati, potpuno opustiti i meditirati. Neko vrijeme ne misliti ni na što, a onda pomisliti na spoj dvoje ružnih ljudi, ili spoj mene i ružne djevojke (uopće ne neke konkretne). Automatski sam u glavi osjetio porugu i gađenje. Automatski. A onda mi je podsvijest rekla:"E, vidiš, kakva je ova reakcija?". Tada sam shvatio da ću se takvim meditiranjem riješiti blokada, predrasuda, ograničenja. Probudio sam se.
Poruka sna nije da ja izađem s ružnom curom na spoj. Poruka sna bila je da prije nego nešto odbijem, uočim koje mogućnosti uopće postoje, da jednostavno prihvatim i ne odbijam, i to u najdoslovnijem smislu. I to je ono što ti mi objašnjavamo. Prihvaćanje i eliminiranje nije isto.

@wanderer, a što onda kada to shvatiš?

Legionar je napisao/la:

@wanderer, a što onda kada to shvatiš?

Imaš dva izbora, teži i lakši. Ideš svojim putem i određuješ sebe ili pristaješ da te drugi određuju i kažu kakav trebaš biti i koju ulogu trebaš igrati.

wanderer je napisao/la:

Legionar je napisao/la:

@wanderer, a što onda kada to shvatiš?

Imaš dva izbora, teži i lakši. Ideš svojim putem i određuješ sebe ili pristaješ da te drugi određuju i kažu kakav trebaš biti i koju ulogu trebaš igrati.

wanderer je napisao/la:

Imaš dva izbora, teži i lakši. Ideš svojim putem i određuješ sebe ili pristaješ da te drugi određuju i kažu kakav trebaš biti i koju ulogu trebaš igrati.

OK, pođeš težim putem određivanja sebe. Što onda? Što očekuješ od njega?

@ Legionar, na to pitanje moraš sam naći odgovor. Put koji se može opisati nije put... sjećaš se te izreke

Naravno da ne znaš kakav taj put je, a gotovo niti kuda te vodi.

Proučavanje drugog/ih da bih poznavao sebe, i svakako proučavanje sebe da bih poznavao drugog/e, kako bih mogao shvatiti i predvidjeti, a zatim i naći svoju ulogu i djelovati. Ja to djelovanje vidim u unapređivanju sebe i pomaganju drugima
Edit: no u shvaćanju te istine nikako ne smije utjecati to što ja želim da to djelovanje bude takvo; ako ću uočiti da ono ne ide u tom pravcu, tada se neću odupirati i tjerati nešto svoje

@ Legionar U zdravlje...

par tvojih tvrdnji i moje misljenje o njima:

1."Negativne komponente našeg ega i naših emocija ne dozvoljavaju nam da događaje interpretiramo onakvima kakvi ustvari jesu, nego takvima da ispadnu prilagođeniji našim željama i strahovima. Zato različiti ljudi različito vide istu sliku."

Ja tvrdim od samog pocetka da ni pozitivne komponente ega i emocija nama ne dozvoljavaju da vidimo pravu sliku,a kamoli negativne.To emocije rade,bilo da su negativne ili pozitivne,ali uvjek vode ka DUALNOSTI i ODVOJENOSTI od vanjskih dogadjaja,koji nisu dobri ili zli a priori,nego ih emocije takvim predstave,I tvrdim da se pozitivne emocije kao sto je uslovna ljubav ne moze porediti sa duhovnim osjecajem BEZUSLOVNE LJUBAVI prema svemu i svakome,jer takva ljubavNEMA uslova.


2."Emocije su te koje nam daju informaciju. Reakciju na događaj. Nelagodu, ugodu ili potencijalnu nelagodu i ugodu (u oba slučaja strah, odnosno ona pozitivna trema). "

Informacija dolazi iz materijalnog svjeta atoma,i kao takva se memorise u kori velikog mozga.Ona sama po sebi je svakome ista i svaciji veliki mozak je na isti nacin registruje(manje vise,uz razlike u dioptriji,gluvoci itd...)

Ali dio mozga o kojem sam ja pricao je dio zasluzan za stvaranje emocija,tj ugodno/neugodno,praceno ili strahom od neugodnog ili ljepim osjecajem kod ugodnog.To je ta DUALNOST koju ima svaki covjek.Ako je tom djelu mozga(a ne NAMA,jer mi smo duhovno bice ubaceno u mehanizam tjela) nesto neugodno,aktivira se hipotalamus,amigdala i slicno i daju signale tjelu "BJEZI,OPASNOST" i aktiviraju srce,adrenalin itd...Ako tom djelu mozga nesto izgleda ugodno onda se srce smiri,pritisak padne,luce se hormoni za opustanje.

Sad zavisi sta je nekome neugodno/ugodno.Hitleru je bilo ugodno i vjerovatno mu srce nije tuklo sto na sat kad je przio jevreje.A ja bi poludio da to gledam...


I to si po meni odlicno rekao da emocije daju tu subjektivnu reakciju,koja nema veze sa pocetnom informacijom prositeklom iz vibracija atoma...One stvaraja DUALNOST i tjeraju nase duhovno bice da misli da je odvojeno od univerzuma...


3."Razum pomaže da emocije kasnije postanu ispravne i da za ispravne stvari ne nastaju nelagodne emocije, i obrnuto." Da,ali razum nije uopste sudjelovao u tim reakcijama koje su emocije napravile.I naravno da nasom voljom(za sta je potreban VELIKI MOZAK kojeg zivotinje nemaju razvijog u toj mjeri) da popravimo tu stetu koje su emocije napravile.

ALi ne znam zasto vi mislite da su pozitivne emocije toliko dobre,jer i one su relativne i vode ka dualnosti.Npr nacisti su osjecali ogromnu ljubav,postovanje i sl prema Hitleru,a negativne emocije su usmjerili prema Jevrejima i sl.Znaci njima je falio RAZUM,a ne poz ili neg emocije.Ali cak ni razum ne moze da da nama ono nesto DUHOVNO kao sto je ljubav i briga o drugima bez USLOVA..


4."E, sada, kakve ti ciljeve imaš? "

E ovo je sad slicna stvar ko sto mi ALPHA radi,pustite to sta neko zeli,pricajmo o sustini covjeka i njegovog bica,koje je sire od tog JA,koje ustvari niko ne moze definisati.

5."Ako želiš eliminirati emocije, moraš eliminirati i svoj razum. On inače nema smisla. Isto što sam kasnije i wanderera pitao, sami cilj jeste daljnji napredak i daljnje preživljavanje."

O cemi ti pricas? Veliki mozak je odvojen od emocija,iako non stop uticu jedno na drugo.Ali emocije ustvari smetaju velikom mozgu da razmislja bez blokada i subjektivnog.Ja sam poceo pricu o tome da su i poz i neg emocije smjesne naspram osjecaja bezuslovne ljubavi koje osoba dobije produhovljenjem.JEr tada nema dualnosti i TI si jedno sa onim sto vidis.Nema odnosa subjekat-objekat,nego je sve subjekat - subjekat.

6. "Bezuslovna ljubav... što bi ona onda značila? Shvaćanje da životinja ne shvaća da je dio svega i puštanje da se muči? Ili eutanazija? U svakom slučaju čini mi se kao nešto bez ikakve namjene i namjere."

Ona bi znacila ono o cemi su govorili svi produhovljeni ljudi koji su se okrenuli dobroti a ne zlu.BEZUSLOVNU LJUBAV je primjenjiavao Isus,Krishna,Buda,Mojsije i sta ja znam koliko ljudi.Ona znaci pomagati svakome i svemu,biljci,zivotinji,covjeku jer smo svi mi jedno,ona znaci smanjiti patnju i bol u svjetu uklj i zivotinje.Ona znaci oprostiti sebi i drugima,toleranciju,saosjecanje,blagostanje,mir i slicno.A sve te stvari sto sam nabrojao
nisu ni emotivne,ni misaone vec iskljucivo DUHOVNE.A ako je to tebi bez smisla to je opet samo tvoje misljenje.

7. "Citat:
3.pitanje: Ko je taj u vama koje posmatra i dozivljava snove?
Naša podsvijest. Evo, meni je nedavno moja podsvijest poručila nešto i to me jako dojmilo. "
San je prikaz djela zamrsene i konfuzne podsvjesti,a ne taj koji tu podsvjest dozivljava.Jer sve sto ti sanjas si vec vidio ili cuo u spoljnjem svjetu.Taj koji osjeca osjecaje straha ili ugodnosti u snu je isti onaj koji ih osjeca i u "realnom"svjetu a to si TI,duboko skriveno bozje bice,posmatrac,kreator i upravljac.San je prikaz podsvjesti,a ne svjesti.


8. "Poruka sna bila je da prije nego nešto odbijem, uočim koje mogućnosti uopće postoje, da jednostavno prihvatim i ne odbijam, i to u najdoslovnijem smislu. I to je ono što ti mi objašnjavamo. Prihvaćanje i eliminiranje nije isto."

Normalno da nije isto.nit ja nagovaram na eliminiranje.Ali jedino eliminiranje vezanosti za subjektvino emotivno gledanje svjeta kroz pozitivno i negativno,sto je korjen patnje i DUALNOSTI,vode prema potpunom produhovljenju i osjecaju JEDNOG sa SVIM,i vodi ka bezuslovnom ljubavlju.To je ono sto rade budisti na putu do nirvane ili hindusi na putu do Mokshi....
Eto ovako ja volim raspravljati,korak po korak pa sad ti meni odgovori na moje odgovore i tako dalje,i na kraju cemo BITI JEDNO.

1.,2.,3. OK, malo bolje ću pojasniti što sam htio reći. Sreća, nelagoda, strah, grižnja savjesti, radost, ljubav, ljutnja... same po sebi nisu niti negativne niti pozitivne emocije. One su pozitivne ako su ispravne, a negativne ako su krive. Dakle, osjećaš li sreću jer su pomogao spomenutoj životinji to je ispravna emocija (kako ti kažeš, pozitivna), a ako gledaš ubijanje Židova i osjećaš radost, to je kriva, negativna emocija.
Tu nastupa taj dio o razumu. Evo primjera. Ako pogriješiš osjećaš nelagodu. Ljudi koji ne koriste razum dovoljno će sam čin pogreške karakterizirati nepoželjnim i nikako neće drugima, pa čak niti sebi htjeti priznati da su pogriješili. Ljudi koji koriste razum će tu nelagodu iskoristiti tako da se poprave i shvate da je dobronamjerna kritika dobrodošla. S vremenom ćeš, koristeći razum da njime analiziraš svoje emocije, prestati osjećati nelagodu pri pravljenju greške i početi automatski popravljati neku grešku.
Da nije bilo početne emocije, nelagodne emocije, ali ispravne za dani trenutak, ne bi bilo ovog mehanizma učenja na greškama.

E, sada mi je palo na pamet da kod većine ljudi ne postoji ispravna i kriva emocija, nego ispravno i krivo tumačenje emocija. Emocija je emocija. Opet, tu se radi isključivo o našem doživljaju te emocije kao negativnom ili pozitivnom. Emocije ne rade dualizam, nego naše krivo poimanje emocija stvara taj dualizam. Dobro porazmisli o ovome. Mislim da ti zapravo ne govoriš o rješavanju emocija, nego pravilnom sagledavanju njih. Kako su ti već rekli, čini mi se da se krivo izražavaš, a zapravo dobro misliš

E, sada, pitam se što je s nacistima. Koliko je njih stvarno uživalo u ubijanju Židova, a koliko je samo šutke gledalo to pod utjecajem mase. Kako bilo, oni su osjećali neispravne emocije, ali kako kažeš, njihov razum je trebao razlučiti.

Citat :

4."E, sada, kakve ti ciljeve imaš? "

Ali o tome sam ti pričao! Mene ne zanima nož kao nož. OK, možemo mi o njemu pričati, ali to ima smisla samo do određene granice. Kasnije je važno hoćeš li ti tim nožem ubiti nekoga ili napraviti ručak.

5. Kakve veze ima koji je dio mozga zadužen za jedno, a koji za drugo. Mislim da ti biološko osnove psihičkih procesa stavljaš ispred samih psihičkih procesa što mislim da je krivo. Naglašavam ovo mislim, jer svatko ima svoj pristup.

6. Da, da, slažemo. Pogriješio sam što sam uplitao bezuvjetnu ljubav u to.

7. U redu, slažem se, malo sam krivo shvatio pitanje

8. E Dakle, ne eliminiranje emocija, nego eliminiranje dualnog i subjektivnog gledanja na emocije?

Ja manje vise nastojim da zivim zivotom u potrazi sa prosvjetljenjem ili dostizanjem onoga sto svaki covjek moze da dostigne,da postane buddha ili prosvjetljeni.Dacu ti link jednog indijca,ne znam jesi li cuo za njega.Govori o tome zasto je nemoguce za danasnje ljude da shvate Budu i njegovo ucenje.Govori o tome da su i dobro i zlo JEDNO.Itd.

Zelim to da dostignem.Barem zbog nekih stvari koje su mi se desile u zadnje vrjeme.A kad ti objasnim kakve stvari shvatices i ti zasto nesto kazem sto kazem.

"OK, malo bolje ću pojasniti što sam htio reći. Sreća, nelagoda, strah, grižnja savjesti, radost, ljubav, ljutnja... same po sebi nisu niti negativne niti pozitivne emocije. One su pozitivne ako su ispravne, a negativne ako su krive. Dakle, osjećaš li sreću jer su pomogao spomenutoj životinji to je ispravna emocija (kako ti kažeš, pozitivna), a ako gledaš ubijanje Židova i osjećaš radost, to je kriva, negativna emocija."

I sam vidis koliko je to komplikovano sa emocijama na tom tvom primjeru.Koliko one izokrenu realnost.A pozitivno je sinonim za ispravno a negativno je sinonim za neipsravno,znaci ti si meni odje objasnio sinonim sa sinonimom.

Sve ono sto sam govorio o fiziologiji mozga je manje vise tacno.Ali pored svega toga moras shvatiti da biologija nije stvorila covjeka da se on prosvjetli,vec suprotno. da vjecno bude zarobljenik njenih zakona.A sad,ono duhovno u nama NIJE BIOLOGIJA.Shodno tome kada govorim o mozgu.govorim o njegovim djelovima koji su sastavljeni od atoma,i to neki djelovi su zaduzeni za misli a neki za emocije a neki za cisto biolosko odrzavanje metabolizma celija.

Ali tu postoji i nesto skroz van toga a to je SVJEST ili DUHOVNOST.I ako idemo raspravljati o bilo cemu,tada sve mora da bude uzeto u obzir.Kao neka teorija SVEGA.

Ja govorim cjelo vrjeme o tome da je moguce ELIMINISATI emocije,a ne samo da ih naucis kontrolisati.I nije mi jasno zasto ustvari vi sami sebe(vas ego) dovodite u zabludu a ne mene...To eliminisanje emocija uzrokuje potpunu DUHOVNOST ili BEZUSLOVNU LJUBAV koja je jaca i od razuma i emocija.Ona ne moze da pogrjesi jer je uvjek dobra a ne zla i sebicna...Ona NEMA STRAHA.

Ja se slazem sa tobom da je emocija emocija.Ali se isto svi odje slazemo da emocija nije RAZUM.Ali se isto slazemo da u nama postoje osjecaji koji nisu ni emocije ni razum,vec duhovne manifestacije.

Moje shvatanje je da kada ti nesto volis,ne volis to TI,vec tvoje emocije.One vole ili mrze.To ne radi razum nit to radi tvoje duhovno bice.Tvoje duhovno bice je bozaansko u smislu da sve bezuvjetno voli,bez dualnosti...

Recimi jeli ovo istina:
Kad se tvoje emocije vezu za nesto sa ljubavlju,automatski se za ono sto je suprotno od toga veze mrznja,odnosno pojavi se strah od gubitka toga za sto si se vezo?

Ako volis svooju majku,onda mrzis njenu smrt,i osjecas strah ako bi ona umrla.A zasto? Ako je tjelo tvoje majke biologija,a njena duhovnost ili svjest vjecna,dakle nit se rodila nit umire samo se transformise u drugo tjelo,zasto bi se strasio?Isto ovo pitanje vazi za slucaj sopstvene smrti.

Ja se slazem da je cilj straha da jedinka prezivi,ali SAMO iz pogleda biologije i evolucije zivog bica.Jer na koncu simptomi straha su fizicki i postoji centar u tjelu koji to regulise.Ali dusa nije tjelo,a MI smo ta dusa.Zasto bi se strasili?

KO izaziva taj straH? Ko se tu ustvari boji? Ego koji je smrtan i sluzi jedino tjelu,ili duhovnost koja je vjecna i sluzi svemu i svakomu i nije sebicna?

Ti kazes "Opet, tu se radi isključivo o našem doživljaju te emocije kao negativnom ili pozitivnom. Emocije ne rade dualizam, nego naše krivo poimanje emocija stvara taj dualizam. Dobro porazmisli o ovome. Mislim da ti zapravo ne govoriš o rješavanju emocija, nego pravilnom sagledavanju njih. "

Ja kazem da postoji REALNOST u UNIVERZUMU oko NAS.Ona je JEDNA.I pitam tebe zasto uopste postoji ta dualnost i strah?

Dok god neko osjeca ljubav prema necemu tada on automatski osjeca mrznju prema onome koji moze da ugrozi tu ljubav.Dakle dok god imas ljubav imas i mrznju u sebi.

Sad ce neko rec treba nauctit ovladati tim emocijama,ali ti ih nikad ne mozez izkontrolisati u potpunosti jer one rade po svom egoisticnom shvatanje.Ne razumskom i ne DUHOVNOM.

Korjen svake patnje je vezanost jer ces patiti ako izgubis to sto si se vezao...

Jer

Evo ti link,oprosti ne znam ga drukcije stavit.... https://www.youtube.com/watch?v=-nSMi0whFEA&feature=channel

Pri postanju imaš ikonicu koja izgleda kao sivi lanac, te u gornji redak staviš link, a u donji ono što želiš da piše, npr. "klikni ovdje"

Čini mi se da je tvoj predzadnji post nedovršen jer završava s "Jer".

Hvala,razum uvjek uci,a emocije se uivjek vezuju. Jedino je svjest uvjek ista.

Ma,tema je bila prelazak na visi,kolektivni nivo svjesti.A to bi valjda i po definiciji podrazumjevalo nesto sto je zajednicko i isto kod svih ljudi.PA sad ja pitam sebe i vas koji je to jedini dio isti kod svih nas,a da nije uslovljen nicim?

Želja za osjećajem pripadnosti.

Što vi kažete?

Ajd malo objasni tu zelju,kome da pripadas?

Želja za pripadnosti društvu. Uskom krugu svoje obitelji, porodice, razreda ili općenito društvu.
Ma zapravo, upravo kako kažeš.

Sve naše probleme uzrokuje suprotstavljanje dvije stvari - želja za pripadanjem nekoj grupi i strah od toga da iz nje budeš izopćen.

Nešto stvarno debelo ne štima u nama kada smo takvi. Ne znam što da ti kažem na to eliminiranje emocija. Možda je to neko rješenje u ovom društvu, ali niti društvo nije samo zbroj njegovih pojedinaca. To sam Alphi objašnjavao na prvi stranicama ove teme kada je pričala da svatko ima svoj put i da nije važno da idemo istim putem. Zapravo, da se ispravim, nije važno ići istim putem, ali je važno kretati se prema istom cilju. Čini mi se da je to osnovna lekcija koju ovdje na Zemlji trebamo naučiti. Usklađivanje s drugim jedinkama. A za to su važni kompromisi.

Pa eto ne znas koliko mi je drago sto si sam uvidio da nesto nije u redu sa "nama"...MI smo u redu,ali nesto u nama nije.Nije u redu to sto se nekako odvajamo od svega onoga sto se desava oko nas.I mi vidimo samo ono sto je dobro a lose ne vidimo.A problem je sto stvari vec postoje bez nas,bez toga jeli ih mi nazovemo dobrim ili losim.

Pa jedini odgovor koji je tacan na moje pitanje postavljeno gore je BEZUSLOVNA LJUBAV,jer jedino ona nema uslova i svi je MI imamo u sebi.Logicno.Ali ona je tako neshvatljiva a u isto vrjeme najjednostavnija od svih vrsta ljubavi,jer je uvjek ista bez obzira na uslove.A uslovi ce se mjenjatii jer takav je svemir.Ali ta ljubav nece,nju ce svako bice imati.



Problem se javi jer ti mislis da je pripadanje tvojoj porodici jedino dobro,da je pripadanja tvome razredu dobro,da je pripadanje tvojim drugovima dobro,a da ono suprotno od toga nije toliko dobro.Ti mjerkas stvari,a to mjerkanje je iluzija.To ne postoji.Postoji iz jednog jedinog razloga a to je da zarobi tvoju dusu koja je ljubav i pripadanje svemu...

Slazem se da treba ici prema istom cilju na koji mozes doci na milion nacina,ali vjeruj mi,samo je jedan cilj istinit a ostali su iluzije.

Pitas li se ikad ako je stvarno tacno to sa dusom i reinkarnacijom,zasto kada gledas svoje tjelo u ogledalu gledas se na nekako specifican nacin.neobjektivan, i sta je to sto tebe tj tvoju dusu tjera da se poistovjeti i emocionalno poveze sa tjelom?

Citat :

Problem se javi jer ti mislis da je pripadanje tvojoj porodici jedino dobro,da je pripadanja tvome razredu dobro,da je pripadanje tvojim drugovima dobro,a da ono suprotno od toga nije toliko dobro.Ti mjerkas stvari,a to mjerkanje je iluzija.To ne postoji.Postoji iz jednog jedinog razloga a to je da zarobi tvoju dusu koja je ljubav i pripadanje svemu...

Ma ja to znam. Svi mi koji pišemo s tobom to znamo, kao i to da nešto nije u redu s nama.

Ali reci mi ti zašto bi naš ego, evolucija, i naše tijelo htjelo nas zarobiti u ovom tijelu? Zašto nas tjera da se bojimo? Je li tako programirano? Je li nas netko drugi tako programirao? Jesmo li se mi sami takvima programirali? Zašto onda?

Kada gledam sebe u ogledalu gledam se iz specifičnog kuta iz kojeg se mogu gledati samo ja pa kad mi drugi pokažu slike onda si čudno izgledamo jer se ne vidimo iz drugog kuta

"Ali reci mi ti zašto bi naš ego, evolucija, i naše tijelo htjelo nas zarobiti u ovom tijelu? Zašto nas tjera da se bojimo? Je li tako programirano? Je li nas netko drugi tako programirao? Jesmo li se mi sami takvima programirali? Zašto onda?"

E ovo su prava pitanja. Gdje se vidi da si shvatio poentu.To bi volio znat...

Ne vjerujem da tu ima puno mogucnosti.Ocigledno je da mi nismo ni tjelo ni razum ni emocije ni nista iz svjeta oko nas,a opet smo to sve jer se vezemo za to.Ocigledno da svi mi volimo i zelimo biti volljeni i to nesebicno i bez uslova.A ako bi trazio odgovor onda bi rekao da je djavo stvorio tu zasljepljenost,iluziju tu masku oko nase duse.Sad jeli djavo postoji ili ne,nije bitno ionako je to maska.

A opet da nije tako,onda bi se svi radjali prosvjetljeni u smislu da bi djeci vec u startu bilo svejedno oce li zivjeti ili umrjeti jer bi znali da su oni vjecni a da jedino tjelo umire.Pa bi tu bilo cudnih situacija hahaha

Ali mislim da bi takva djeca i ljudi zeljela istrazivati univerzum i sve u njemu i da bi tezili pravednosti,postenju,brizi,toleranciji duhovnosti i ljubavi.Ali kako ne bi imali straha od smrti,samim tim niko,ali niko i nikakva religija i doktrina ne bi mogao da ih uvjeri u suprotno i oni NIKAD ne bi mogli da postanu zli i sebicni.Jer jednostavno niko ne bi mogao da ih naljuti.Ljudi bi tada zaista bili bezbrizni bogovi u uniiverzumu.Zivjeli bi bezbrizne i zdrave zivote,a kada bi tjelo umrlo radjali bi se opet,pa da dalje unaprjede covjecanstvo.

Mislim da bi tada za 200 godina ovladali nasom galaksijom,i da bi za hiljadu godina prosirili ljubav po cjelom univerzumu.

E sad,mozda se to vec desilo sa nekim drugim vrstama na drugim galaksijama...Sto mislis o ovome razmisljanju ??

OK, Primitive. Ne razumjes me sto pisem. Nema veze. Nastavimo s temom

I jos nesto...zamolila bih te da smanjis postanje ovog smajlija. Naime, kada pocnes post sa tim smajlijem (a onda ga cesto jos negdje uvalis pa i zavrsis s time) stjece se dojam da si podrugljiv. Prije si koristio razne smajlije i bas si ih super kombinirao pa eto...nadam se da me neces opet krivo shvatit

primitive101 je napisao/la:

Ne vjerujem da tu ima puno mogucnosti.Ocigledno je da mi nismo ni tjelo ni razum ni emocije ni nista iz svjeta oko nas,a opet smo to sve jer se vezemo za to.Ocigledno da svi mi volimo i zelimo biti volljeni i to nesebicno i bez uslova.A ako bi trazio odgovor onda bi rekao da je djavo stvorio tu zasljepljenost,iluziju tu masku oko nase duse.Sad jeli djavo postoji ili ne,nije bitno ionako je to maska.

A opet da nije tako,onda bi se svi radjali prosvjetljeni u smislu da bi djeci vec u startu bilo svejedno oce li zivjeti ili umrjeti jer bi znali da su oni vjecni a da jedino tjelo umire.Pa bi tu bilo cudnih situacija hahaha

Ali mislim da bi takva djeca i ljudi zeljela istrazivati univerzum i sve u njemu i da bi tezili pravednosti,postenju,brizi,toleranciji duhovnosti i ljubavi.Ali kako ne bi imali straha od smrti,samim tim niko,ali niko i nikakva religija i doktrina ne bi mogao da ih uvjeri u suprotno i oni NIKAD ne bi mogli da postanu zli i sebicni.Jer jednostavno niko ne bi mogao da ih naljuti.Ljudi bi tada zaista bili bezbrizni bogovi u uniiverzumu.Zivjeli bi bezbrizne i zdrave zivote,a kada bi tjelo umrlo radjali bi se opet,pa da dalje unaprjede covjecanstvo.

Mislim da bi tada za 200 godina ovladali nasom galaksijom,i da bi za hiljadu godina prosirili ljubav po cjelom univerzumu.

E sad,mozda se to vec desilo sa nekim drugim vrstama na drugim galaksijama...Sto mislis o ovome razmisljanju ??

Slažem se s tobom dosta si to dobro zaključio, no kad bi živjeli bez straha i svjesni svega onoga što jesmo onda bi doista mogli u potpunosti ispuniti svoj potencijal, doista bi mogli dati i primiti bezuvjetnu ljubav.

No zašto mi nismo svjesni svega toga? Moje mišljenje je da kad bi sve spoznali, sve iskusili, tj. kad bi bili na Božjoj razini, što bi onda više željeli? Praktički bi imali sve, ne samo sve što želimo nego bi imali sve i prije nego li to poželimo.

Možda je zato potreban ovaj zaborav, tako da možemo sve to "ponovo" osjetiti kao da je prvi puta. Nešto slično kao kad malo djete baciš u zrak i ono pada, ono osjeća strah, ali zna da ćeš ga uhvatiti, iako ga je strah da ne padne, u isto vrijeme mu je i zabavno i želi to još koji puta.

Pa dobro ja mislim da ne bi bas bili bogovi niti bi imali neke super moci,jednostavno bi zivjeli u potpunom duhovnom,emotivnom,tjelesno i razumnom skladu a razvijali bi thnologiju na najbolji moguci nacin plus bi se vratili svim blagodetima prirode...Daleko od toga da ne bi imali sta da razvijamo i poboljsavamo...

primitive101 je napisao/la:

Pa dobro ja mislim da ne bi bas bili bogovi niti bi imali neke super moci,jednostavno bi zivjeli u potpunom duhovnom,emotivnom,tjelesno i razumnom skladu a razvijali bi thnologiju na najbolji moguci nacin plus bi se vratili svim blagodetima prirode...Daleko od toga da ne bi imali sta da razvijamo i poboljsavamo...

Misliš da nismo svi povezani sa svime i da nismo djelić Jednoga? Kada bi toga bili svjesni, tada ne bi imali super moći, nego bi bili ono što doista jesmo, da li ti imaš super moći ako možeš upaliti televizor sa daljinskim. Našem pretku bi to izgledalo fantastično, ti bi bio Bog za njega. A nama je to nešto sasvim normalno.

Pa mislim da smo svi JEDNO,ali nesto postoji u ljudskom mozgu sto ga tjera da se ponasa ko da je pavle sam na svjetu,a sto je lose i kontraproduktivno..

primitive101 je napisao/la:

Pa mislim da smo svi JEDNO,ali nesto postoji u ljudskom mozgu sto ga tjera da se ponasa ko da je pavle sam na svjetu,a sto je lose i kontraproduktivno..

Nemamo kraljicu majku

primitive101 je napisao/la:

Pa mislim da smo svi JEDNO,ali nesto postoji u ljudskom mozgu sto ga tjera da se ponasa ko da je pavle sam na svjetu,a sto je lose i kontraproduktivno..

Pa o tome ti govorim, mi "želimo" to zaboraviti i osjećati se odvojeno i usamljeno kako bi opet osjetili ispunjenje i bezuvjetnu ljubav koju pruža taj osjećaj jedinstva.