Sto je Vrijeme?

Alpha je napisao/la:

Za nasu dimenziju Vrijeme postoji...i to linearno...mozemo filozofirati kako mozda za Boga Vrijeme ne postoji...ali mi nismo Bog...mi se podredjujemo silama i fizici ovog 3+1D svijeta i ovog prolaznog tijela i za nas je Vrijeme neminovna pojava.
Oni koji tvrde da Vrijeme ne postoji mogu jednako tako tvrditi da ne postoji niti Gravitacija, ni prijenos Energije, ni nista drugo s argumentom da je u nekoj drugoj realnosti tako...mozda i jeste ali to ce za nas vaziti tek kada i mi budemo dio te druge realnosti...
Mozda je moguce da u prosirenom stanju svijesti cak i na ovom nivou postojanja budemo u mogucnosti uroniti na cas u neke druge frekvencije...da na cas budemo dio neceg na nekom visem/drugom nivou gdje su 'pravila' drugacija...ali uvijek se moramo vratiti...ako nista onda barem dok se ne rijesimo materijalnog tijela...

bila je dobra emisija s paarom o tome nedavno
slicno nesta je i on reko
vrijeme ne postoji za beskonacnost, jer onda je sve sada i nema proslost i buducnost
no dokle god ti zivio u jednoj realnosti, vrijeme za tebe tece, i to je sve

Jelte? Na TV-u bilo? Promaklo mi

Kako god...ocito se slazemo iako mi je promakao

Alpha je napisao/la:

Jelte? Na TV-u bilo? Promaklo mi

Kako god...ocito se slazemo iako mi je promakao

yap, ne sjecam se imena emisije, nikad cuo, sasvim slucajno naletio
akademik paar bio gost, bilo je zanimljivo :/
tema je bas bilo vrijeme

I tako, pročitao sam većinu teme i vidio razna stajališta.
Od svih koje sam pročitao, najviše se slažem s Paarovim razmišljanjem kako ga je naveo Greed. Dakle, čim imaš jedan zatvoreni sustav, jednu realnost, nazovimo to tako, postaješ podložan procesu razvoja koji se naziva vrijeme.
U beskonačnosti, tj. u jednoj višoj realnosti izvan ove naše, vremena nema. To bi odgovaralo mnogim svjedočanstvima ljudi koji su doživjeli iskustva bliska smrti ili se prisjećaju života između života, ili su čak u ovom životu posjećivali te realnosti. Tamo vrijeme ne postoji i to onda ispada kao da je ono iluzorno. No iluzorno je samo ako se uđe u tu drugu realnost, pri čemu ključ ulaska osim naše smrti nije jasno definiran, jer bi u protivnom, ako bi imali jasan algoritam , već mnogi to ostvarili, a ne samo vrlo vrlo rijetki.
E sad, dok god si ovdje nalaziš se u procesu. Taj proces koji se naziva vrijeme može se osvijestiti jedino na razini čovjeka ili na nekoj hipotetskoj višoj razini zbog zakona evolucije, točnije zbog određenog DNA koda.
Samo vrijeme, kao proces, je funkcija svijesti.
Ono nije materijalno, postoji čim postoji prostor, tj. čim postoji svjesna matrica koju nazivamo prostorno-vremenski kontinuum, nastao velikim praskom. Funkcija svijesti znači da je generirana samom svješću i da djeluje nad njom, stoga tvrdim da je svaka superstruna svjesna. Jedino ljudi promatraju obično svijest kao svoju vlastitu, ograničenu mozgom.
Kao funkcija, vrijeme je neuhvatljivo, nematerijalno i nezaustavljivo.
Što se tiče smjera, rekao bih da nema apsolutno nikakvog smisla ni mogućnosti da se dozvoli bilo čemu što ima masu putovanje u drugom smjeru, no međutim, u teoriji, moguće je djelovati i na prošle trenutke, upravo zato što je ljudska svijest, odnosno duša koja je u ovom tijelu, vremenski neograničena jer nema masu, tj. u samoj svojoj biti nije neodvojivi dio ove realnosti.

Jbg, steta sto Paar nije na nasem Forumu

Hehe, mogli bismo ga pozvati da se očituje.

Nije mi tocno jasno sto se ti nisi ocitovao na moj post koji je Greed, na prvom mjestu, i citirao kao ono sto se slaze s Paarovim...naime, ja jesam na forumu...

Vreme ti je kada zena izgubi pojam dok je sa drugim kada joj se vraca muz !

Alpha je napisao/la:

Za nasu dimenziju Vrijeme postoji...i to linearno...mozemo filozofirati kako mozda za Boga Vrijeme ne postoji...ali mi nismo Bog...mi se podredjujemo silama i fizici ovog 3+1D svijeta i ovog prolaznog tijela i za nas je Vrijeme neminovna pojava.
Oni koji tvrde da Vrijeme ne postoji mogu jednako tako tvrditi da ne postoji niti Gravitacija, ni prijenos Energije, ni nista drugo s argumentom da je u nekoj drugoj realnosti tako...mozda i jeste ali to ce za nas vaziti tek kada i mi budemo dio te druge realnosti...
Mozda je moguce da u prosirenom stanju svijesti cak i na ovom nivou postojanja budemo u mogucnosti uroniti na cas u neke druge frekvencije...da na cas budemo dio neceg na nekom visem/drugom nivou gdje su 'pravila' drugacija...ali uvijek se moramo vratiti...ako nista onda barem dok se ne rijesimo materijalnog tijela...

Vratio bih se malo još na ovaj Alphin post, mislim da joj nisam dao dovoljnu pažnju kad sam na kraju uočio da se ta izjava prilično slaže s Paarovim mišljenjem, pa sam odmah komentirao onu kratku pisao što Greed rekao da je PAAR izrekao.
E da, sad kad sam iskazao svoje divljenje dotičnom akademiku, možemo se vratiti nekim alphinim razmišljanjima koji su u najmanju ruku jednako zrela kao i našeg vrlog fizičara. Alpha...
Dakle, slažem se s Alphom da je vrijeme dokle god se nalazimo u ovom svijetu naš neminovni pratitelj i ne možemo mu izbjeći, budući da je sam materijal, nazovimo ga tako, od kojeg je sazdano naše materijalno tijelo, podložan djelovanju vremena.
Vrijeme, kao što sam naveo u prethodnom postu, smatram funkcijom svijesti, dodat ću, u ovoj realnosti; i ono postoji neovisno o živim ili tzv. "neživim" bićima. Budući da je ljudska definicija živosti nečega dogovorna, možemo reći proizvoljna, nema granice gdje bi mogli reći da počinje svijest. Drugi pojam je svjesnost, tj. mogućnost dubokog razumijevanja prirodnih zakona, koja je prisutna koliko znam samo kod čovjeka na ovoj planeti.
Isto tako, prema ovome što iznosim, bez svijesti vrijeme ne bi postojalo, dok obrat smatram da ne vrijedi.
Dakle, moguće je da svijest postoji, a da vrijeme ne postoji, što bi samo u konačnici sugeriralo da je vrijeme funkcija svijesti ove realnosti, ne nužno neke druge.
Što se drugog dijela Alphinog posta tiče, htio bih komentirati to da ja mislim da nije moguće posve napustiti ovu realnost tako da tijelo ostane pozadi. U principu se slažem da postoje neka stanja svijesti u kojima je moguće načas ili na dulje vrijeme (primijetite, ovdje govorim o našem vremenu, u ovom sustavu) napustiti materijalno tijelo i otići nekamo drugdje. Ipak, posve napustiti materijalno tijelo značilo bi smrt za to tijelo.
Nadalje, nije nemoguće, po mojem mišljenju, da osoba direktno uzađe u drugu realnost, čime tijelo odnosi sa sobom i tijelo ne biva uništeno. Iako to zvuči nevjerojatno, postoje izvješća da su neki sveti ljudi i šamani u prošlosti jednostavno nestajali i pojavljivali se u ovoj realnosti kako su htjeli. To nam pak govori da vjerojatno postoje realnosti bliske našoj, u kojima se vrijeme ponaša slično ovom našem, u kojima je moguće zadržati ovaj materijalni oblik. Što se znanstvene strane tiče, nemamo nikakvog dokaza da se takvo što dogodilo ili da je to moguće, za razliku od prilično dokumentiranih slučajeva duboke meditacije, točnije astralne projekcije, u kojoj tijelo ostane u ovoj stvarnosti.

@stayter evo danas čuo od jedne prijateljice iz Splita da je jedna naša zajednička poznanica tako izgubila pojam o vremenu i doš'o njezin muž koji je imao što vidit. Detalje mi dalje nije govorila.

@MoW...sta se sad stekas Priznaj, vidio si ime priznatog znanstvenika i odmah se nakacio niti ne procitavsi post koji je citiran Treba tebe

Sto se tice stanja svijesti...misila sam na dozivljaje kada npr. netko u promjenjenom stanju svijesti dozivi odredjena iskustva, susrete i sl. koji bi, po nasem vremenu, trajali satima ali sam trans je trajao, recimo, par minuta... Osim toga tu su i mnogo prostiji primjeri poput nesvjesti ili samog sna kada se po budjenju ne mozemo locirati u veremenu i cini nam se da je proslo puno vise ili manje vremena nego sto zbilja jeste...

Alpha je napisao/la:

@MoW...sta se sad stekas Priznaj, vidio si ime priznatog znanstvenika i odmah se nakacio niti ne procitavsi post koji je citiran Treba tebe

Sto se tice stanja svijesti...misila sam na dozivljaje kada npr. netko u promjenjenom stanju svijesti dozivi odredjena iskustva, susrete i sl. koji bi, po nasem vremenu, trajali satima ali sam trans je trajao, recimo, par minuta... Osim toga tu su i mnogo prostiji primjeri poput nesvjesti ili samog sna kada se po budjenju ne mozemo locirati u veremenu i cini nam se da je proslo puno vise ili manje vremena nego sto zbilja jeste...

Da, to bi dalo dokaz da je vrijeme relativno prema subjektu. No recimo, vrijeme je i dalje isto za veliku većinu ostalih, koji nisu u tom stanju. To nazivam dogovorna tromost većine.

E sad, znaš da si u pravu što se tiče Paara. Ipak je on Paaaaar.

Par il nepar...mani ti to kad opet misli ko ja

Alpha je napisao/la:

Par il nepar...mani ti to kad opet misli ko ja

Misli on k'o ti, ali ti misliš još i bolje od njega.

...

Vrijeme je uvjetovano zivim bicima koja ga definiraju?
Upravo tako...
A moze i ovako (mislim da je ovo puno preciznije):

Kad provedes 20 godina pod vlascu HDZ-ovaca,to je kao da si proveo 20 000 godina u devetom krugu pakla.

MoW je napisao/la:

Alpha je napisao/la:

Par il nepar...mani ti to kad opet misli ko ja

Misli on k'o ti, ali ti misliš još i bolje od njega.

Dugo ti je trebalo

Ono što je Alpha napisala je po meni čista zdrava logika, tko god se malo osvrne oko sebe, mislim da bi to rečeno trebao vidjeti. No ipak da bez svijesti vrijeme ne postoji...? To po meni dovodi do pitanja postojanosti Boga. To pitanje svodim na to postoji li materija (prolaznost događaja) bez Boga (svijesti).

Alpha i ja smo zapravo otišli dalje od toga u temi, na teorije koje su nestale zbog pada sistema, ovo smo već bili obradili.

@gripph a kako bi mogao to dvoje odvojiti? Ja ne mogu odvojiti materiju od energije, energiju od informacije, informaciju od svijesti, svijest od Boga.
Stvarno mi je grozno da je tema izbrisana...

Odvojiti? Ne treba ništa odvajati, već samo malo izmijeniti pogled na povezanost tih stvari.

Recimo ako se energija stavi kao bit svega, a materija i svijest samo kao posljedica energije, tada je lako zamisliti postojanje vremena bez svijesti. No tada bi ulogu razloga postojanosti vremena preuzela energija...
Uglavnom uvijek će ona bazna, iskonska stvar biti naizgled razlog postojanja vremena, a to po meni ne mora nužno biti svijest. Meni je teorija sa energijom kao najbitnijom sasvim ok

Nije tema izbrisana, nego postovi sa ove teme.

Nisu li polja fundamentalna u fizici? Hmm... a otkud energija ako je energija fundamentalna? Jer znaš da u čistom vakuumu ima apsolutno gledano ogromna energija, samo relativno je ne možemo izvući, nemamo metodu.
I sad, to more energije. Je li ono nastalo velikim praskom?
Puno toga je tu meni nejasno, a i fizičarima. Gdje se tu uklapaju tamna materija i tamna energija?
Uglavnom, jednostavno mislim da je svijest fundamentalna, da iz nje slijedi energija, iz ove pak materija kao zgusnuta, oformljena energija. No naravno, nemam dokaza za to.

Nemamo dokaza, ali zato možemo stvarati teoriju, biti kreativni
A samo sam dao primjer teorije gdje bi energija bila fundamentalna, iako, naravno, ni ja nemam nikakve dokaze za to, a oko argumenata trebam razmisliti

Ah to vrijeme, što više o njemu razmišljam to imam više pitanja, što je to uopće, kako ga mjerimo da li postoji neka najmanja jedinica, što je to sadašnjost, koliko traje sadašnjost, što je prošlost, da li možemo putovati u prošlost ili možda budućnost, da li budućnost uopće postoji ili se i tu radi samo o mogućnostima i potencijala pa kad ga se počinje ostvarivati postaje sadašnjost.

Mislim da vrijeme ne ovisi o svijest jer stvari sasvim sigurno nemaju svijest, a i na njih utječe vrijeme, pa će ovaj komp. na kojemu ja sad tipkam jednog dana prestati postojati. Meni se čini da je vrijeme neodvojivo vezano uz prostor, tj. prostor se mijenja, a mi to doživljavamo kao protek vremena. Ono što je još fascinantnije je teorija relativnosti koja kaže da što se neki sustav brže gibao, vrijeme u njemu sporije teče nego u sustavu koji miruje. Izgleda da to ovisi o strukturi svemira i prostora o kojoj mi još uvijek jako malo znamo.

@Chakotay...da...bila sam dala jednu hipotezu cisto zabave radi (ali ne znam da li su ti postovi unisteni u jednom padu servera kada smo izgubili nekoliko tjedana postova)...enivej, radilo se o hipotezi sto ako je vrijeme nusprodukt prostora To bi znacilo, ako uzmemo teoriju Velikog Praska kao ispravnu i ako kazemo da je to moment nastanka materije i prostora, onda bi materija koja se giba kroz prostor 'proizvodila' vrijeme...recimo, kao neki mlin
Naravno, to bi pak eliminiralo postojanje daleke buducnosti ...ali eto...pisali smo svasta tu pa da malo i mastamo

Ovo je zanimljiva ideja, Alpha, jer se tiče gravitacije. Naime, poznato je da teški, masivni objekti, iskrivljavaju prostorno-vremenski kontinuum i na neki način, usporavaju vrijeme u svojoj okolici.
Budući da se materija giba kroz prostor, ona stvara stalne distorzije u prostor vremenu, slično kao što mlin stvara distorzije u vodi. No da li se na taj način baš proizvodi vrijeme?
Hmmm... proizvodi li mlin vodu ili ju samo miješa?

Alpha je napisao/la:

@Chakotay...da...bila sam dala jednu hipotezu cisto zabave radi (ali ne znam da li su ti postovi unisteni u jednom padu servera kada smo izgubili nekoliko tjedana postova)...enivej, radilo se o hipotezi sto ako je vrijeme nusprodukt prostora To bi znacilo, ako uzmemo teoriju Velikog Praska kao ispravnu i ako kazemo da je to moment nastanka materije i prostora, onda bi materija koja se giba kroz prostor 'proizvodila' vrijeme...recimo, kao neki mlin
Naravno, to bi pak eliminiralo postojanje daleke buducnosti ...ali eto...pisali smo svasta tu pa da malo i mastamo

Nisam vidio tu teoriju, no da se osvrnem da ovu
Ja mislim upravo suprotno, mislim da je vrijeme svojstvo tj. kvaliteta prostora i da nam upravo ono dopušta da se gibamo kroz prostor. Prostor bi mogao postojati i kao statičan tj. bez ikakvih gibanja, tada i nebi bilo vremena, kao npr. 2 D prostor na nekom papiru, što god nacrtaš na tom papiru uvijek će tamo biti, nema kretanja i nema vremena u tom sustavu.

E sad obzirom da se u našem prostoru može kretati, prostor se tako mijenja, no prostor dopušta promjene. I kroz te promjene mi opažamo vrijeme.
Zašto mislim da je to svojstvo prostora? Te promjene naime mogu biti i sporije, npr. u sustavu koji se giba velikom brzinom ili u okolici masivne zvijezde, vrijeme sporije teće, e sad mi to opažamo kao da sporije starimo, čestice se sporije raspadaju... nije da naše srce i organi sporije rade, nego mu prostor ne dozvoljava brže gibanje, kao da smo pomalo zamrznuti, Kad bi predmeti stvarali vrijeme kao što ti kažeš onda to ne bi bilo tako, svugdje bi vrijeme jednako teklo, tj. svugjde bi mi jednako starili, čestice bi se jednako raspadale, gibale se one ili ne, satovi bi jednako brzo kucali.

E sad ajmo probati zamisliti sustav gdje vrijeme uopće ne teće, potpuno stoji, tamo se predmeti uopće nebi mogli gibati, prostor im to nebi dozvoljavao, takav prostor ne bi imao tu kvalitetu koju mi nazivamo vrijeme.

Na žalost posljedica toga je da se u našem Svemiru ništa ne može gibati brže od brzine svjetlosti. Sreća je to što je naš Svemir čudniji i od onoga što mi možemo zamisliti, tak da sam siguran da postoji ta mogućnost i da ćemo mi pronaći naćin da dođemo do drugih zvijezda