Sve je zapravo san

windows print screen

"Da bi ste nasli Istinu, prvo morate pogledati u prevaranta koji ju trazi.

A kad je "vidite" umrijet cete od straha. Al cete znati sta je to u vama sto se boji. Al ono
se ne boji istine, vec lazi koju gubi, gubitak tla pod nogama. Sve sto treba jeste OSTATI i
ne pristati na ucjene prevaranta."
bh

izbjegavati lažno neznači tražit istinu

"Imaginacija je ono što nam zamjenjuje Objektivnu Realnost, ili Realnost koja postoji oko i unutar nas. Jedna od najgorih imaginacija koju možemo da imamo jeste da mi nešto posjedujemo, da smo mi sposobni da nešto uradimo, da možemo da djelujemo, da imamo jedno nepromjenjivo Ja, da poznajemo Sebe, da smo Svjesni. No, pored nje, tj. ono što nju osnažuje jesu Odbojnici koji nam ne dozvoljavaju da vidimo kontradikcije u kojima živimo.

"Imaginacija mi pomaže da ja zamišljam kako sam Svjestan i da sve što radim, a ima veze sa reakcijama iz sna, radim Svjesno. Tako kada vrištim na radnog kolegu to "činim iz svjesnosti", ili kada sam ljut na šefa to "činim zato što je to nesvjestan čovjek" i slično. Imiganicija mi kaže da sam ja u Radu, da sam Spiritualan, da je bog, đavo ili ko već na mojoj strani i slično. Samim tim, Imaginacija mi pomaže da ostanem Umišljen kako sam Svjestan i Budan.

Odbojnik sa druge strane obezbjeđuje da Imaginacija slobodno vrišti u meni kako sam Svjestan, Slobodan, imam Volju i slično. Odbojnik mi kaže kako su ljudi nesvjesni ne ja, jer ja sam pobogu Svjesno, Probuđeno, Budno biće koje je u Radu."

BhK

leont je napisao/la:

"Imaginacija je ono što nam zamjenjuje Objektivnu Realnost, ili Realnost koja postoji oko i unutar nas. Jedna od najgorih imaginacija koju možemo da imamo jeste da mi nešto posjedujemo, da smo mi sposobni da nešto uradimo, da možemo da djelujemo, da imamo jedno nepromjenjivo Ja, da poznajemo Sebe, da smo Svjesni. No, pored nje, tj. ono što nju osnažuje jesu Odbojnici koji nam ne dozvoljavaju da vidimo kontradikcije u kojima živimo.

"Imaginacija mi pomaže da ja zamišljam kako sam Svjestan i da sve što radim, a ima veze sa reakcijama iz sna, radim Svjesno. Tako kada vrištim na radnog kolegu to "činim iz svjesnosti", ili kada sam ljut na šefa to "činim zato što je to nesvjestan čovjek" i slično. Imiganicija mi kaže da sam ja u Radu, da sam Spiritualan, da je bog, đavo ili ko već na mojoj strani i slično. Samim tim, Imaginacija mi pomaže da ostanem Umišljen kako sam Svjestan i Budan.

Odbojnik sa druge strane obezbjeđuje da Imaginacija slobodno vrišti u meni kako sam Svjestan, Slobodan, imam Volju i slično. Odbojnik mi kaže kako su ljudi nesvjesni ne ja, jer ja sam pobogu Svjesno, Probuđeno, Budno biće koje je u Radu."

BhK

-  to je predramatična pozicija promatranja (ili još gore djelovanja/nedjelovanja), takav odnos resursa nikada nebi mogao rezultirati zbiljom u balansu. taj balans je muguć no kompliciranije je njegovo održavanje.
-  ili u pesimističnoj varijanti: to je predramatična pozicija promatranja (ili još gore djelovanja/nedjelovanja), i imaginacija i svijesnost i volja i sloboda i bog su samo boje maye.

Predramaticnost koju vidi imaginacija je njen stit od istine.
Ostanak  u  bunkeru sopstvene imaginacije je mnogo dramaticnije od prolaska kroz njene lazi.

"Budi Sam, Znaj da si Sama Stvarnost i ne Žudi da nešto postigneš.
Sve što treba jeste da imaš CILJ da BUDEŠ SAM i DA POSMATRAŠ, budeš Svijestan sa ZNANJEM da si SAMA STVARNOST.
Ne žudi za Probuđenjem, ne žudi za Buđenjem, već BUDI SVJESTAN.
Ništa više a ni manje.
To je PORTAL ka STVARNOSTI jer TO JESTE SAMA STVARNOST."

"Probajte zamisliti da stojite nasred čistine i govorite svoju Istinu koja je spoznata životom koji ste proživjeli, izvan bilo kakvog zaklona bilo koje tradicije, učenja, vjersko-spiritualnih knjiga.
Sada probajte da zamislite da jasno i glasno kažete ono što Jeste, bez straha, bez oslanjanja na bilo koga ili na bilo što. Otvoreno, čisto, jasno i glasno.
Kako se osjećate? Što proživljavate? Da li vas je strah što stojite na čistini i govorite ono što NIKO ne želi da čuje, što oni iza grudobrana tradicija ama baš NIKADA neće učiniti niti su sposobni da učine?

Kakav Utisak imate kada se susretnete sa Istinom koja nema okus Učenja ili Tradicije, koja je oslobođena zadnje košuljice mističnosti i pretvaranja? Ostavlja li gorak ukus u ustima?"


screen shots

"Kada imate smjelosti stati sami na čistini i izreći Istinu koju znate izvan zaštite mističnosti, zamagljenosti, linija ili učenja tada ćete dobiti ključeve za daljnje napredovanja i iza vas će stajati jedna specifična Linija koja je Linija samog Apsoluta i Sila koje vladaju pod njim. Tada više ne možete biti dodirnuti bilo čim od zemaljske linije jer ti zakoni ne važe za vas.
Stoga je istinski Cilj Tantre i Učenja upravo Oslobođenje od individualnosti i Razumijevanje Istinske Prirode te njena manifestacija u vašem životu i okruženju s ciljem održavanja Sile
Učenja i Linije Oslobođenja. A da bi se to dostiglo morate odbaciti samozaštitu od bilo čega i od bilo koga i stati Sami za Sebe koje je Istinska Priroda samog Apsoluta."

BhK

Zato svi i beže od mene. Istina je gorka, istina boli!

leont je napisao/la:

Predramaticnost koju vidi imaginacija je njen stit od istine.
Ostanak  u  bunkeru sopstvene imaginacije je mnogo dramaticnije od prolaska kroz njene lazi.

Citat :

A guy and his friend stumble into his apartment late at night. The friend wonders what time it is, but when he looks over at the night-table where a clock would be, he sees a large gong.
"Dude, why do you have a gong instead of a clock?"
The guy says "Oh, here", and takes a mallet and whacks the gong really hard.
"DON'T YOU FUCKING IDIOTS KNOW ITS 3 AM?!"

Budnost - Probuđenje
Bhaerava Kaala's Blogs·четвртак 5. мај 2016.


Sistem vjerovanja je jedan od najjačih zatvora. Imamo dva dijela. Jedan ne vjeruje, drugi vjeruje. Između ta dva dijela u nama zbiva se najjača borba, bespoštedna borba za prevlast. Jasno je da u svom odrastanju (sazrijevanju) mi težimo da budemo afirmativni, tj. da prevlada sistem u kojem će nam biti dobro, u kojem je sve po "volji božjoj", po "volji višeg", jer to bi značilo, kako su nam rekli, bolju poziciju u životu, u odnosu na svijet, druge, u odnosu na bolesti i nesreće, itd. Vjerovanja se grade u odnosu na negativno i pozitivno a sve je povezano sa nesrećom i srećom, lošim i dobrim. U odnosu na podizanje i proširenje svijesti negativna vjerovanja (uvjerenja, stavovi, ideje, koncepti) moraju da se transformiraju u viša uvjerenja, tzv. pozitivna ili afirmativna uvjerenja. S tim da pozitivno ne znači emotivno pozitivno, jer je to pogrešno tumačeno i pojašnjeno u duhovnosti, već na afirmativno. Afirmativno je šira slika, uvezana slika, viša slika. Afirmativno ili tzv. "pozitivno" je ono što bi nazvali božansko, u kojem se životna stvarnost uviđa na drugačiji način od negativnog ili negacijskog (u ljudskom smislu).  Ali to je i dalje vjerovanje (uvjerenje, stav, ideja, koncept) koji kod većine prolazi i ima smisao osim kod onih koji duboko u sebi uviđaju da je i to laž, maska, nova iluzija u kojoj onaj koji je afirmativan nije Oslobođen, ali je zarobljen višim, tzv. smislenijim, boljim.  U odnosu na Buđenje koje je unutar Sna, to je povezivanje sa Božanskom Svrhom, Njegovom Voljom, ali onom manifestiranom, univerzalnom, koji je korak u daljnjem toku. Oslobođenje sa tim nema veze. Budnost je biti budan u snu i znati da je to san, iluzija, zbir značenja koja smo mi dali, i mnogi na duhovnoj stazi misle da je to cilj, najviši cilj. To je prelazni korak. Korak kroz koji se gruba svijest transformira u suptilniju svijest. Ali to nije Probuđenje, Oslobođenje.  Osloboditi se ili Probuditi se jeste uvidjeti sve te krajnosti kao San, kao iluziju u koju vjerujemo, koja gradi osobu. Budno Ja je oslobođeno od sna ali je i dalje san. Istinsko ili Budno Ja je svjesnost u kojoj jasno percipirate da ono što promatra, što je budno, što je odvojeno nije od sna, dolazi sa više realnosti. Ono je odvojeno od procesa kretanja i kroz njega se "spušta" Više, Božansko. Ono je i dalje unutar sna, ali je budno i nije pod djelovanjem sna. Ono je i dalje odvojeno sopstvo, odvojena stvarnost i ono može doći u sjedinjenje, u osjećaj Jednosti sa svim, tj. ući u jedinstveno polje svijesti u kojoj se prvo počinje percipirati da osjećaj postojanja, ili Ja Osjećaj, nije nimalo različit od bilo čijeg osjećaja Ja, da je to jedna te ista svijest, jedan te isti osjećaj. Kada se uđe u polje jedinstvene svijesti to biva potvrđeno na viši, dublji način. Uviđa se jednost promatrača, promatranog i procesa promatranja. Uviđa se da je to jedan te isti proces u tri različite točke koje su istovjetne, tj. dio su jednog te istog procesa svijesti. To je evolucija Budnosti, Budnog Stanja, Istinskog Ja. Ali to je i dalje manifestacija, samim tim i dalje San. Unutar Sna uviđate jednost, oslobodili ste se procesa identifikacije, možete lako da uđete u povišeno stanje, gospodar ste sebe. To je tzv. probuđenje Agje. Tj. Ja sam To. Vi ste i dalje to što ste bili i prije toga. Sagledavate Jedno, svjesni ste Jednog. Vi ste to Jedno. I to je zamka u kojoj većina ostane. Ne ide dalje jer misle da je to Oslobođenje.  Probuđenje je IZVAN toga. To je viđenje da je i to Jedno, jedno te isto kao i San. Ja Jesam, osjećaj postojanja je i dalje San. Bolja pozicija, više stanje, gospodar, povezanost, ali i dalje san. Probuditi se znači uvidjeti da vi nikada niste bili u snu. Da netko kao osoba ne postoji osim kao zamišljanje, kao san. Čak i budna osoba je samo zamišljanje, san. Osjećaj Ja, Postojanje, Ja Jesam, Ja sam To, sve to je samo san. Bolji od sna identifikacije, ali i dalje san. U tom snu vi ste budni, sistem procesa nema utjecaj na vas, odvojeni ste od toga, gospodar ste sebe (Swami), Jedno ste sa Božanskim, ali i dalje se nalazite u Snu. Taj koji je u snu treba da se probudi, ili treba da umre kao osoba.  Probuditi se znači uvidjeti to da ste i dalje vi osoba, da ste i dalje "ja" koje je u snu, iako ste budni. Uvidjeti da je i taj osjećaj "ja" samo prepreka, osnovno djelovanje guna, sattva gune koja daje osjećaj "ja". Za duhovnjake vi ćete biti Sattvičan čovjek. Za Oslobođene, Istinska Bića, vi ste i dalje u snu. Budni ste u njemu, ali ste i dalje u snu.
Probuditi se jeste uvidjeti da je i najdivniji san samo san i ništa više. Osoba koja je Budna je i dalje samo san i ništa više, koncept, ograničenje. Nikakvo "ja" ne postoji, nikakva osoba ne postoji, univerzum je samo san brahme i ništa više, a mi smo produkt njegova sna. Igrači, možda budni, unutar sna koji on sanja.  Probuditi se (pro-buditi; biti izvan sna). U tom stanju nema osobe, nema "ja", nema božanske volje, nema viših stanja, nema nikakvih čakri, shakti, kundalinii, mističnih stanja sjedinjenja, itd. Nema ideje o duhovnosti, o napretku, o paklu i raju, nema vas, nema mene, itd. Dobro i loše su koncepti sna. Budnost i San novi koncepti sna. Ali, opna tome je opna postojanja, strah od nestajanja, gubitka postojanja. Zato se kaže da iako mnogi pričaju o tome nitko ne želi u to Stanje. Ono što mnogi žele, iako govore o probuđenju, jeste ideja koju imaju o tome, ideja o tome šta je to "biti probuđen". I ta ideja je slična stanju Budnosti, Gospodara. Ali ona nema veze sa Stanjem Probuđenja. Probuđenje odbacuje sve, čak i samu ideju probuđenja. Jer to što želi da se probudi nije ono što je probuđeno kada se to desi. Onaj koji je želio biti probuđen nije onaj koji je probuđen, on je umro, nestao, prestao da postoji. Zato se kaže da je Probuđenje vrhunsko samo-uništenje. Ne agresija, ne ljudski pojam samo-uništenja. To je uništenje osobe, "ja", svrhe, Božanskog (manifestiranog). Nirvana u bukvalnom prijevodu znači "izumiranje, odumiranje", mogao bih reći i konačni "zaborav". Nema onog koji je žudio za nečim, nema onog koji je ikada postojao, nema onog koji ima evoluciju, nema onog koji je probuđen, nema nikoga i ničega osim TOGA. A "TO" nije ono što mašta može da pojasni. Zato "TO" nije nikada pojašnjeno i zato se koristi ta riječ za obilježje Toga (TO).    Probuditi se znači ISPITATI stvarnost svega u što vjerujemo, čemu se nadamo, šta očekujemo. Odbaciti sve to. Ostati nezaštićen, Sam, postojan dok postojanost postoji. Dok i sama postojanost ne bude ispitana i odbačena kao zadnja iluzija koja nam daje smisao, svrhu. Zato kažem, i zato kažu, NITKO se ne želi PROBUDITI. Nitko je ono što i ima tu želju nestaje u tome i ne ostaje ništa od toga koji je htio da se probudi. Jer ono što je Probuđeno nije ono što želi da se probudi, ono što sanja o tome, ono što se nada tome. Svako zamišljanje, ideja, koncept koji imate o tom Stanju je san i ništa više. Ideja, koncept, zamišljanje, stav, misao, emotivno značenje ali ne i probuđenje. Svaka želja u kojoj želite da vi budete probuđeni kao Nisargadatta, Ramana, ili tko sve ne, je samo san u kojem ste dali značenje nečemu što ne postoji za onog koji to sanja.  To je ustati iz kreveta i vidjeti da ste sanjali osobu, život, boga, smisao, besmisao, napredak, duhovnost, itd. Odbaciti taj san kao san, osobu kao san, smisao kao san.  To nije duhovno, nije ezoterično, nije religiozno, nije božansko, nije duša, nije biće.  TO NIJE.  Kada "nije" nema pitanja o tome "šta je". Kada odbacite sve što nije odbacuje se i ono što bi moglo da pita "šta je". Čim je pitanje to nije odbacivanje "nije". Sada, da opisujem na što to liči ne namjeravam. Jer to je ono što bi vi nazvali "ludilo", kaos. Jedini opis koji bih mogao reći jeste da je to trenutak prije no što se pocijepa atom. Trenutak prije no što nastane atomska eksplozija. Titranje koje se nikada ne završava jer nikada nije ni počelo.

Yebo filozofe. Yebo probuđene. Yebo ezoteriju. Yebo. Sve njih redom.
I oni su u zatvoru.
Samo onaj ko je okusio zatvor, može da priča o zatvoru!

svako je i onaj u zatvoru i rešetka i onaj na slobodi. bol je ista, sreća je ista , samo su taštine različite.

Šta znači “probuditi se”…

20  svi. 2016

Posted by Bhaerava Kaala in Consciousness, Tantra, Tantric Sadhana


… “san”, “iluzija”, i mnogi drugi termini koji se koriste u raznim spiritualnim literaturama, pričama, usmjeravanjima, savjetima, itd. Uostalom da li čovjek koji je krenuo nekom od spiritualnih staza STVARNO ŽELI da se probudi ili je to poštapalica koja se koristi s ciljem odbojnika – šta je to “odbojnik”? – dok u stvari on samo popravlja sliku o sebi i svijetu – šta je to “slika o sebi i svijetu”? – bez STVARNE želje da realnim saznanjem Istine o sebi, realnom buđenju u snu u kojem se nalazi?

Da li je ideja o “buđenju” stvarna ili je to kao i svaka druga ideja koja se nalazi u snu, nova igra umnih sila s ciljem samo-zavaravanja? Da li smo krenuli ka sebi ili samo želimo da pripadamo nečemu širem od nas, nekim novim krugovima ljudi, nekim duhovnim “strankama”, nečemu što nas prihvaća i u čemu se osjećamo sposobnima? Da li je onaj koji koristi ove termine, koji ponavlja kao papiga duhovne spise i citate, stvarno onaj koji ide ka sebi ili je i ovo “ići ka sebi” novi krug samo-zavaravanja, koji se prirodno nastavlja na sve snove koje smo imali i u njima nismo našli zadovoljenje, uspjeh, u kojima nismo postali netko i nešto pa smo zavirili u kutak “duhovnost” u kojem želimo iste stvari koje smo željeli i kada smo bili u kutku “materijalni život”? Da li čovjek STVARNO želi da se probudi ili samo želi ugodan san?

Dok se nalazi u noćnoj mori čovjek, ukoliko ima i trunku svijesti da sanja, želi da se probudi, da napusti san koji sanja. Sva njegova snaga, umijeće, znanje, svijest teži tome da se trgne, probudi iz sna koji nije ugodan. Ali čovjek koji sanja ugodan san ne želi da se probudi, on samo želi da se njegov san nastavi, i tom snu daje stvarnu snagu. Neki treći čovjek koji sanja neugodan san, i nekim čudom, dio njegove svijesti se probudi u snu s težnjom da prekine neugodan san koji sanja, i u toj težnji od promijeni kvalitetu sna, počne sanjati ugodniji san, da li će on htjeti da se probudi iz ugodnog sna?
Da li za sebe smijete reći u kojoj se, od ove tri, kategoriji nalazite?
Obično, čovjek prolazi sve tri kategorije, u svakom danu, u svakom mjesecu, u svakoj godini sve dok ne shvati da gubi vrijeme i da se na taj način neće promijeniti, da se neće probuditi. Uostalom, većina koja je krenula na neku od duhovnih staza i nema namjeru da se probudi. I to mogu da tvrdim svojim životom. Jer onaj koji STVARNO želi da se probudi ne staje sa naporom sve dok se to ne desi. Objektivno za to “iskustvo” probuđenja ne trebaju vam životi ili godine. Ako ste onaj koji je odlučio, i to odlučio sa svakim dijelom sebe, da se probudi biti će vam potrebno par godina – dvije, tri, možda pet. Probuditi se iz sna nije teško. Ono što nastaje poslije toga jeste stabilizirati to stanje i to može potrajati nekoliko godina – deset, petnaest, dvadeset, itd.

Postoji mnogo stvari koje nisu pojašnjene u duhovnim učenjima. Ali šta su to “duhovna učenja”? Mislite li da vam treba neko “duhovno učenje” kako bi se probudili? Ne, ne trebaju vam “duhovna učenja” kako bi se probudili. Ona vam trebaju kako bi ste odrasli. Ali šta je to “duhovno odrastanje” (sazrijevanje)? Za “probuditi se” vam ne trebaju silna duhovna učenja oko vas, teorije, saznanja, učenja. Treba vam odbacivanje, spremnost da uvidite da sanjate. Ali da bi došli do momenta da vam “duhovna učenja” ne trebaju prvo morate odrasti, sazrjeti. Nadobudna osoba koja umišlja san o tome da je odrasla ne može da se probudi. Ona prvo mora da odraste.
Duhovno odrasla osoba je prestala da vjeruje u san. Ali šta je to “san”? San je svako značenje koje ste svijetu, drugima, univerzumu i sebi dali. San je vjerovanja da je vaš metalno-emotivno sklop istinit, da je stvaran u odnosu na postojanost osjećaja života ili postojanja u vama. San ne znači da ovaj svijet nije stvaran, da stvari oko vas nisu stvarne. One su stvarne kao i sve drugo, ali su prolazne, nepostojane, mijenjaju se pod utjecajem vremena, prostora i individualizirane svijesti. Termin “san” se koristi u odnosu na osobu koji sanja san o svom životu, kojim “njegov” život ima osobno značenje, u kojem on projicira, fantazira, laže, ne poznaje stvarnost iza osobne i života, koja stvarima daje značenja koja su usađena u nju i iz nje izvire asocijacijama za koje ta osoba vjeruje da su njene misli i emocije, fizička stvarnost. Ta osoba “spava”, “sanja” san o životu, o sebi i slici u koju vjeruje da je ona, tj. o ideji o sebi naspram svijeta, drugih i univerzuma. To je San. Takva osoba spava. Ona nije budna u sebi. Ona još nije odrasla. Da bi izašla iz sna prvo mora da uvidi da sanja. Da ona nije osoba za koju sanja da jeste, slika u koju vjeruje da predstavlja njenu stvarnu stranu. Da bi odrasla ona mora shvatiti da je još uvijek dijete od nekoliko desetina godina. Možda njeno tijelo jeste odraslo, možda njen intelekt ima znanje, ali ona nije odrasla. To je “ljudsko dijete”, “derište”, nezreo čovjek, čovjek u snu. Kako će započeti proces izlaska i sna obično ovisi o kvaliteta sna u kojem se netko nalazi. Netko će doživjeti šok u životu, netko će se pitati o realnosti želja, nadanja, očekivanja. Netko će biti radoznao, itd. I to je trenutak u kojem san na moment prestaje da djeluje. Ali to ne znači da čovjek neće zapasti u novi san, da neće početi sanjati ugodne snove između noćnih mora. Obično tako biva.

Duhovnost bi trebala biti način odrastanja, s tim izuzetkom, da ona to danas nije. Ona je danas novi ugodni san u svoju veličinu i značenje. A takvo vjerovanje se san. San u kojem ste vi duhovna osoba, u kojem ste vi netko tko radi na sebi – iako se pitam na KOJEM SEBI – tko je krenuo u proces razbuđivanja, itd. Proces razbuđivanja ne postoji. Ili ste budni ili niste. Čim vjerujete da ste u procesu razbuđivanja SPAVATE. Ipak tu riječ koristimo za one koji su počeli preispitivati svoj san. Koji su primijetili da nešto nije u redu, kojima se čini da sa njihovim vjerovanjima, uvjerenjima, stavovima, drugima oko njih nešto ne štima, nešto “nije kako treba”. Ali ako usporedimo sto tragalaca za istinom – jer nemate za čim drugim tragati – uvidjet ćemo da ćemo možda naći JEDNOG koji se stvarno razbuđuje dok ostali i dalje ispunjavaju svoj san novim značenjima i novim malim snovima, i san o probuđenju je i dalje samo san i ništa više. Taj jedan je kvaliteta koja se traži u duhovnom odrastanju. I jasno je da takvih nema puno iako naša životna scena obiluje sa onima koji govore da su duhovni, da su krenuli da se razbuđuju ili su budni.

San je “iluzija” u koju vjerujemo, kojoj dajemo značenje, koju farbamo asocijacijama koje imamo i za koje vjerujemo da su stvarne. Iluzija ili Maya nije svijet koji vidimo, već NAČIN na koji ga vidimo. Kada su tantrički majstori govorili o tome da sanjamo, da je svijet iluzija, nismo ih razumjeli i pomislili smo da svijet materije nije stvaran. Oni nisu govorili o tome. Oni su govorili da je ono što smatramo “našim”, ono čemu smo dali značenja koja su “naša”, vjerovanja i uvjerenja koja su “naša”, da je to san, iluzija, Maya. Ali um koji nije odrastao, um djeteta u tijelu odraslih ljudi projicira ka van i samim tim značenje koje je on dao tim riječima odgovara ludilu koje oko nas, među duhovnim i tzv. ne-duhovnim ljudima caruje. Iluzija svijeta ne postoji, ali postoji iluzija značenja koja ste dali svijetu, sebi, drugima, univerzumu, bogu. Da ne vjerujete u iluziju bili bi ste odrasli. Ali niste. To u što vjerujete, to što vidite svojim očima koje spavaju, umom koji daje značenja TO JE ILUZIJA, TO JE SAN.

“Odbojnik” je svaki čin opravdavanja, svako vjerovanje koje stavljate iznad stvarnosti ili mogućnosti da uvidite stvarnost, svako značenje koje ste dali svom snu kako bi ste i dalje ostali u snu, vjerovanje da je vaše infantilno “srce” – emocija – ono što treba da slijedite, da su emocije stvarne, svaki način objašnjenja koji vas i dalje drži u snu, itd. Odbojnik je termin koji se koristi kako bi ukazao da ste stabilizirali san, upotrijebili nešto u što vjerujete ili što vam se sviđa ili dali objašnjenje koje vam tumači “stvarnost” s ciljem OSTATANKA U SNU. Odbojnici obično imaju i svoje riječi, kao npr.: “ali”, “možda”, “ipak”, “kad bi bilo”, “šta ako”, itd. To sve je samo odbojnik koji koristite kako bi ste ostali u snu i dalje sanjali, kako bi ste ostali ljudsko dijete, nezreli, sačuvali svoja uvjerenja, itd. Odbojnik je dio u osobnosti koji služi tome da se dvije, obično kontradiktorne, stvari ne susretnu. I te odbojnike budna osoba vidi u svakom razgovoru, činu, predstavi koju igra tzv. “odrasla” osoba, a naročito tzv. “duhovna osoba”. Svako opravdanje koje izgovorimo služi tome da napravi odbojnik između djelovanja kontradiktorne stvarnosti. Stvarnost nam se ne može ukazati sve dok su odbojnici aktivni u nama. Ali odbojnik ima i jednu korisnu svrhu. On sprečava nezrelu osobnost da uvidi kontradikciju sebe same. Ukoliko odbojnici puknu prije vremena čovjek završava sa mentalnim bolestima ili čak i smrću. Skidati odbojnik kod onoga koji nije postao zrelo ili odraslo ljudsko biće, koje je prestalo vjerovati u san, obično biva opasno po život. Ali ako ste krenuli ka sebi, stvarnom, istinitom sebi, ka upoznavanju istine o tome šta ste vi, tada odbojnici moraju da padnu. Iluzije u koje vjerujete, fantazija, samo-laganje, predstave, projekcije, slika o sebi, sve to može služiti i često puta i služi kao odbojnik.

Kada čovjek želi da se razbudi on mora proći ono što bi nazvali “duhovno odrastanje”. On mora postati zrelo ljudsko biće, odraslo ljudsko biće. To biće karakterizira prestanak vjerovanja u san. Prestanak vjerovanja i podržavanja onog što je kao ljudsko dijete podržavao. Odrastao čovjek se ne zavarava, on ne laže o sebi, on ne vjeruje u sliku o sebi, sliku o svijetu, univerzumu, bogu. On je prestao da vjeruje da je san stvaran i da je iluzija stvarna. On je sazrio i spreman je na bolnu činjenicu da spava i da mora da se probudi, da njegovi snovi nisu stvarni, da iluzija života i njega samog mora da otpadne, da njegove ljubavi su samo projekcija djeteta, da očekivanja ne postoje, da se nalazi okružen “odraslim ljudima”, da je on nije slika o sebi u koju vjeruje i koju projicira ka svijetu s ciljem uklapanja, prihvaćanja, itd. On zna da je prihvaćanje, ljubav, partnerstvo, prijateljstvo, svijet uvjerenja, svijet laži u koje je vjerovao i zna da one ne postoje. On se “budi” u svijetu koji je “pustinja realnosti” i svi u tom svijetu spavaju i vjeruju u svoje snove. Gurđijev je takvog čovjeka nazvao “domaćin” – čovjek koji je odgovoran, ali koji ne vjeruje u život i njegove predstave. Takva vrsta ljudi može da se probudi, postane budno ljudsko biće, jer odrastanjem oni prolaze proces razbuđivanja. Taj proces razbuđivanja, postajanja “odraslim” biva bolan. I mnogi od njega odustaju. Ili ga ostavljaju za kasnije. To nisu ljudi koji su odrasli, to nisu ljudi u procesu razbuđivanja, to su ljudi u snu. Takvi ljudi postaju duhovni i kroz duhovnost žele da sanjaju divan san o razbuđivanju. Razbuđivanje, kao i odrastanje ne može da se voli. Ono je bolno. Ako ga volite vjerojatno sanjate proces. To ne znači da, onaj koji se razbuđuje i kaže da taj proces ne voli, ne radi na sebi usprkos bolu i patnji. Ali on STVARNO PATI. Njegova patnja je STVARNA u odnosu na patnju derišta, nezrelog ljudskog bića. Ali ta patnja nije nimalo slična patnji čovjeka u snu.
Odrastao čovjek, čovjek koji se razbuđuje ne vjeruje u duhovnost, a još manje da je on duhovan ili da takvo što postoji. On zna da duhovnost pripada svijetu sna. On može da koristi STVARNE ili REALNE stvari iz duhovnosti koji služe kao inicijalne kapisle razbuđivanja, ali ne vjeruje u uvjerenja i vjerovanja, projekcije i nadanja duhovnosti u koju vjeruju ljudi u snu ili ljudska djeca. On ne prihvaća ideje o bogu, univerzumu, svijetu kao stvarne već ih sve sam ispituje. On ispituje svaki dio sebe, “svog” života, sve u šta vjeruje, čemu se nada, šta projicira.

Samim tim što sve preispituje on odbacuje i sliku o sebi, drugima, svijetu. Slika o sebi je slika u koju vjerujemo, koju predstavljamo ulogama koje igramo, maskama koje koristimo, lažima u koje vjerujemo, fantazijom za koju mislimo da je stvarna. Slika o sebi je predstava u kojoj je glumac zaboravio da glumi i poistovjetio se sa predstavom i svojom ulogom. Slika o sebi je sve što “znate” o sebi. Svaki dio vas je slika. Vaša osobnost je glumac u predstavi života koji je slika o svijetu. Drugi su glumci u predstavi kao i vi sami i svi spavate. Sanjate predstave, sebe, druge, život. U tom snu trudite se da se predstavite u skladu sa ulogom koju igrate – slikom o sebi – predstavom u kojoj učestvujete, vjerovanjima i projekcijama za koje mislite da su stvarni. Vi kao glumac niste stvari, nema vas, vi ste u skladu sa predstavom i kada se predstava završi vi nestajete. Drugi oko vas, baš kao i vi, vjeruju u predstavu. Odrastao čovjek prestaje da vjeruje u svoje uloge, predstavu koju igra, glumu u kojoj učestvuje. On je počeo da se razbuđuje. On je počeo da ispituje vjernost predstave, on je počeo da se pita “šta ja ovdje radim?”.

U momentu kada odrastao čovjek počne da se razbuđuje iz uloge u koju je vjerovao on počinje da se budi. Razbuđivanje je proces u kojem prestajete da vjerujete u san, u predstave koje igrate i svijet koji je pozornica. Buđenje proces u kojem uviđate svoju strukturu u koju ste vjerovali i znate da ona nije stvarna, da je samo predstava sa značenjem kojoj je nezreo čovjek dao stvarnost. Biti budan je i dalje biti u snu. Ali budan u snu. Probudili ste u odnosu na san ali onaj koji sanja još uvijek nije viđen. Znate da sanjate, znate da ste do malo prije bili ljudsko dijete i kroz proces razbuđivanja odbacili ste ugodne i neugodne snove. Ali još niste vidjeli da ni vi niste stvari kao onaj koji sanja san. I vi ste produkt sna. Postali ste odrasli, osjećate se stvarnije, ne vjerujete u snove djece, vidite i svoje snove, ali još se nalazite u snu. I taj san nosi ime po vašem “ja”. Vaše “ja” je uzročnik sna. Vi ste taj koji kreira san. Vi ste taj kojem se san dešava. I vi ste taj koji patite zbog toga. Još se niste probudili. Budni ste u snu, jasno percipirate san, vidite da drugi sanjaju, svjesni ste, svjesni ste sebe, više ne možete do kraja postati poistovjećeni sa snom i osobom ali i dalje ste u snu. Kada razbuđivanje i odrasla osoba dođu do budnosti više ne možete da spavate snom pravednika s kojim ste spavali do tada. Znate da ste vi taj koji sanja, osjećate sebe, u svakom momentu dajete do svjesno stanje, izražavate se kroz njega, s njim, ali se niste probudili. Možete na trenutke zaspati ali se brzo prisjećate sna, prisjećate se da to nije stvarno, da sanjate. Buđenjem dolazite u tzv. “stabilno” stanje svjesnosti u kojem ne zaboravljate sebe. Budni ste u snu.

Tada saznajete šta znači “ići ka sebi”, šta znači “raditi na sebi”. Po prvi put vam je jasno šta to znači. Šta znači “borba za sebe”. Kod nekih se pojavi pitanje: “kakve sve ovo ima veze sa mnom?”, “kakve ja imam veze sa tim?”, “šta u ovom snu ima stvarne veze sa mnom, sa osjećajem BUDNOG ja?” ili neko slično pitanje. Sve dok ste u snu ne možete ići ka sebi, ne možete raditi na sebi jer ne znate ka kojem to sebi treba da idete, na kojem to sebi treba da radite. Kada ste budni u snu nakon znate da ići ka sebi znači prestati sanjati, prestati vjerovati u projekcije, fantazije, laži, snove i krenuti ka tom “ja” koje je budno do kraja jer ono je refleksija stvarnog, istinitog stanja. Tada radite na sebi, tj. oslobađate sebe od svih preostalih snova, uvjerenja, predstava, gluma i uloga koje ste igrali, ali i započinjete i preispitivanje tog istog osjećaja budnog “ja” u vama. I počinjete sumnjati čak i u njega. Da bi ste se probudili treba da preispitate čak i vaš osjećaj svjesnosti, vaš osjećaj budnosti, onog koji je budan. Objektivno stanje svijesti ne može biti dostignuto sve dok postoji netko tko je odvojen od njega, ili ima iluziju da je odvojen od njega.

Kroz proces preispitivanja čak i budnog čovjeka, odraslog čovjeka, zrelog ljudskog bića, osjećaja budnog “ja” nećete se probuditi. Probuđenje nema veze sa vama kao budnim bićem. Objektivna svijest ne može u sebi sadržavati svijet koja je ograničena budnim “ja”, posljednju granicu koja mora biti slomljena. Različite Tradicije pojašnjavaju probuđeno stanje. U ta pojašnjenja vjeruju ljudi u snu, ljudska djeca, glumci u predstavi duhovnosti, ali ne i budan čovjek. On više ne vjeruje u pojašnjenja probuđenja jer je shvatio da je to parabola, priča, bajka koja ima cilj da kroz određeno “duhovno učenje” čovjeku u snu kaže da spava. On više nije čovjek koji sanja, on je čovjek koji ne vjeruje u san i samim tim ne vjeruje ni u duhovna učenja. Ali ima sposobnost da iz duhovnih učenja izvuče srž koja ga usmjerava dalje. Budan čovjek shvaća značenje riječi “duhovno učenje”. Ali ne vjeruje u njegovu predstavu u svijetu sna. On shvaća da duhovnost mora da laže kako bi ljudsku djecu natjerala na početak procesa samo-spoznaje, procesa traganja i da bi se u njima desila transformacija od djeteta do odraslog čovjeka i zato ne vjeruje u duhovnost u svijetu sna. On je stvaran, on je zreo, nije dijete koje vjeruje u bajke. Ali još nije probuđen jer još ne shvaća da on ne postoji kao odvojeni entitet od Stvarnosti, od Objektivne Svijesti.

Kada se, naporom koji ulaže – a za koji će kasnije shvatiti da nije njegov – probudi on uviđa da ne postoji budan čovjek, da ne postoji “ja”, da je “on” ne-ja. Da ne postoji odvojenost i da Objektivno stanje svijesti prožima sva tri niža stanja svijesti ali uvijek je objektivna svijest, jer ništa ispod nje ne može da postoji bez nje. On izlazi iz budnosti kao probuđeno biće, ali sebe ne poima na taj način. On nije nikakvo biće, nije nikakvo “ja”, nije nikakva budnost, osoba. On je mjehur zraka u oceanu Objektivnog Stanja Svijesti. On je Stvarnost manifestirana kao kapljica u oceanu, on je ocean manifestiran u kapi koji nikada nije bio kap. On više nije ni budno biće koje projicira san, jer takvo biće za njega više ne postoji. On je Stvarnost manifestirana u tom tijelu, u toj budnosti, u tom snu stvarnosti, u dubokom snu. On je Objektivna Svijest u sva tri stanja svijesti koja ničim nije dodirnuta i koja shvaća da san ne postoji, da ne postoji osoba, da ne postoji budno biće doli ona sama.
I tada kreće obrnuti proces koji probuđen čovjek naziva potpunom realizacijom Istine. I to je proces koji će ga zaokupljati naredni niz godina dok to saznanje, dok tu Istinu do kraja ne manifestira i ne izgubi i zadnje djeliće ljudskosti. Neki bi to nazvali Božanskim Životom, ali to je samo san o “božanskom životu” i ništa više.

Zanimljivo leonte. Jako zanimljivo!
Evo malo sam švrljo netom i naišo na članak "Buđenje spavača"! Dugačko štivo pa ću staviti link.
Evo link; http://www.nexus-svjetlost.com/kolumne/igor-ognjenovic/item/516-igor-ognjenovic-budenje-spavaca
U koju skupini bi se vi utrpali?? Netrebate odgovoriti. Imajte to za sebe za uvid u svoje stanje.

Maharaj: Svijet je samo šou, blještav i prazan. On jest,a ipak nije. Postoji samo dok ga ja želim vidjeti i sudjelovati u njemu. Kada me prestane biti briga, on se rastapa. On nema svrhe i ne služi ničemu. On se samo dogodi kada smo smeteni. On se pojavljuje upravo kako izgleda, ali u njemu nema dubine niti značenja.
Samo svjedok je stvaran. Nazovimo ga Sebstvo ili Atma. Sebstvu je svijet samo šareni šou, koji ono uživa dok god traje i zaboravi kada završi. Ono drhti od straha ili se valja od smijeha što god da se desi na pozornici, pa ipak cijelo vrijeme je svjesno da je to sve samo šou. Bez želje ili straha ono uživa dok se to događa.

Pitanje: Osoba uronjena u svijet ima život sa mnogo okusa. On plače, on se smije, voli i mrzi, želi i strahuje, pati i raduje se. Neustrašivi jnani bez želja, kakav on ima život? Nije li on ostavljen na cjedilu svoje odsutnosti?

Maharaj: Njegovo stanje nije tako osamljeno. Ima okus čistog, neuzrokovanog, nerazrijeđenog blaženstva. On je sretan i potpuno svjestan da je radost njegova sam priroda i da on ne treba činiti ništa, niti težiti za ičim da to osigura. To ga prati, mnogo stvarnije nego tijelo, bliže nego sam um.
Ti zamišljaš da bez uzroka ne može biti radosti. Za mene ovisnost o ičemu za sreću je čisti jad. Užitak i bol imaju izroke, dok moje stanje je moje vlastito, potpuno neuzrokovano, neovisno, nepobitan.

Nisargadatta Maharaj-Ja sam To

imgurl



Stari čovjek mora da umre
22
Nedjelja
svi. 2016

Posted by Bhaerava Kaala in Consciousness, Tantra, Tantric Sadhana

Ukoliko ste se odlučili za nešto što se naziva “probuditi se” iz sna u kojem ste proveli cijeli život, ukoliko je noćna mora postala duboka čak i onda kada izgleda kao ugodan san, morate zaboraviti na starog čovjeka koji ste bili prije te odluke.
Mnoga učenja imaju nešto što se naziva “inicijacija”. Ali tom “mističnom” aspektu često se daje značaj koji on nema, značenja koja nemaju nikakav stvarni značaj. Takva značenja daju ljudi u snu. Zašto? Zbog sile ili zakona koji se naziva fantazija, mašta. Fantazija ili mašta su osnove sna, temelj na kojem se san održava, produžava, daje mu se snaga, značaj i upravo to je temelj vaše osobnosti, vašeg života, sna koji sanjate, ili onog što bih nazvao “stari čovjek”. Fantazija je izmišljena “činjenica” u koju vjerujete, koja se temelji na uvjerenjima, nepoznavanju stvari, sviđaju ali i nesviđanju, imaginaciji koja pripisuje niz izmišljenih, nepostojećih, lažnih “činjenica” koje imaju za svrhu ojačati osobno uvjerenje, predstavu ili sliku o sebi (duhovnjaci bi to nazvali egom), predstavu ili sliku o drugima i svijetu oko nas, itd.
Ako ste netko tko je proučavao laganje u ovom obliku onda ste primijetili da je cijeli svijet utemeljen u fantaziji ili drugim riječima manipulaciji sa događajima viđenih iz osobnog ugla, na koja se dodaju različita tumačenja uvijek u skladu sa ciljevima laganja i manipulacije, u skladu sa sviđanjima ili nesviđanjima, određenim ciljevima koje imaju ti ljudi koji manipuliraju nesvjesnim čovjekom i čovječanstvom, itd. Apstraktan strah, stalno držanje čovječanstva u strahu projiciranjem stvarnih i lažnih događaja, tenzija koja se svjesno održava s ciljem manipulacije čovjeka, i cijeli spektar različitih načina utiskivanja negativnih stanja u čovjeka. Sve to je moguće samo zato što čovjekom vlada ova specifična laž, laganje ili fantazija.
Ni tzv. pozitivno nije oslobođeno fantazije. Duhovno je ponajmanje oslobođeno ove iluzije i vjerovanja u nju. Obično ćemo reći da je fantazija i laganje negativno i da manipulira negativnim emocijama, raspoloženjima ili mentalnim konceptima. Ali fantazija manipulira čovjekom na svim aspektima njegova života. Od osobnog viđenja svijeta, slike o njemu samom, drugima, odnosima, vezama, prijateljstvima, odnosu sa roditeljima, poslom, tzv. slobodnim vremenom, idejom o slobodi čovjeka, idejom o tome da je čovjek već sada budan, idejom da je već sada probuđen, duhovnim idejama o veličini čovjeka i njegovoj bitnosti u univerzumu, itd. Kada se nalazite pod djelovanjem fantazije kao temelju svoje osobnosti ne možete očekivati da je i jedan dio u vama istinit, da je i jedan dio autentičan, postojan. Zato su drevna učenja ovaj svijet i čovjeka nazvali iluzijom, snom u kojem on sanja o sebi i drugima, snom u koji vjeruje, živi, rađa djecu i na kraju umire u snu. Temelj sna je fantazija, laganje, opravdavanje, lažna predstava o sebi, svijetu i drugima, vjerovanje u nepostojeće, projekcije na druge i svijet oko nas, negativne i pozitivne emocije koje su ovisne jedna o drugih i krajnostima u kojima se rađaju, idejama u koje vjeruje ili je uvjeren u njih, stavovima koje ima, itd.

Sve dok ne posumnja u istinitost sebe, temelja koji ima, svijeta u kojem se nalazi, istinitost onog u što vjeruje, što želi, za što je spreman žrtvovati sebe, u svoje sviđanje i nesviđanje, u svoj način viđenja svijeta i sebe, itd. do tada taj isti čovjek ne može da odraste, postane zrelo ljudsko biće spremno da “osvoji” slobodu, budnost, autentičnost. Taj korak u kojem počne na sumnja u sve što mu je servirano pod “normalnim”, “svakodnevnim”, “ljudskim”, “emotivno-mentalnim” je korak koji dovodi do ono što sam nazvao inicijacijom. Inicijacija nije ništa specijalno, mistično, veličanstveno kako vas uvjeravaju oni u snu, to je čin u kojem potvrđujete svoju spremnost da promijenite osobu koja ste do tada bili, da odbacite vjerovanje u iluzornu osobnost, tzv. sebe koje ste do tada bili. To je ujedno i pojašnjenje zašto inicijacijom dobivate tzv. duhovno ime. Ono znači da ste zakoračili ka onom što to duhovno ime simbolizira, onom svjesnom biću, zrelom biću, budnom što stoji kao potencijal iza vaše osobnosti. Inicijacije je iniciranje tog kretanja. Osoba koja vas je inicirala je osoba koja je oslobodila se sna, oslobodila se iluzije, fantazije ili je sama u tom procesu ali je već djelomično oslobođena utjecaja sna. Inicijacija je čin kojim potvrđujete da ste spremni da izađete iz sna, iz iluzije o sebi koju ste do tada imali. To je odbacivanje starog čovjeka, stare osobe koja ste bili.

Tim činom govorite da ste spremni da preispitate sve. Od sebe, preko svijeta u kojem ste, do svih ideja i koncepata i uvjerenja koja ste imali ili imate. A jedna od stvari koje ispitujemo jeste laganja i fantazija. Tim ispitivanjem uviđamo da u većini slučajeva, da ne kažem u svemu, nama vlada fantazija i laž. Mi ne poznajemo sebe, mi imamo uvjerenja, stavove, koncepte i ideje o sebi. Ne poznajemo svijet, druge već imamo uvjerenja, stavove, koncepte i ideje o svijetu i drugima. To je poražavajuća činjenica koja rijetko koga ostavi na “nogama”. Sve što smo mislili, bili uvjereni, imali ideju o tome je samo produkt našeg sna, dubokog spavanja u kojem sanjamo sebe, druge, svijet, univerzum. To je trenutak u kojem inicijacija ima svoj pravi značaj. Nova svijest, novo biće mora da se probudi i odbaci starog čovjeka i staru osobnost. Time odbacujemo i svoju divnu duhovnu osobnost koju smo kreirali pod slikom o sebi i duhovnosti, taj tzv. duhovni ego, jer sve što je nastalo pod djelovanjem te univerzalne sile iluzije mora biti odbačeno. Ne možete odbaciti samo ono što vam se ne sviđa, kao što to u većini slučajeva mnogi čine. Morate odbaciti sve što je vaša stara osobnost, vi kao stari čovjek, stekla, naučila, imala stav i ideju o nečemu, uvjerenja, znanja, itd. Jasno ne da odmah to nećete moći učiniti i da će vam trebati mnogo truda i rada na tome, da sazrijete i postanete svjesni, osvijestite te aspekte, svakodnevno se borite da budete svjesniji, da odbacite sve što vas vuče u san i starog čovjeka.
Iluzorno je misliti da ćete vi ostati isti, da možete zadržati nešto što vam se sviđa o vama samima i da ćete se jednog dana ponovo roditi, kao novo biće, svjesno biće. Sve to što ne odbacite, preispitate, osvijestite čeka vas na svakom koraku puta ka zrelosti, ka budnosti. I svakim danom postaje sve jače, jer kako vi kristalizirate sebe, svoju svijet, tako jača i ono što niste od sebe odvojili. Otuda prvi korak koji se daje čovjeku koji uđe u nešto što nazivamo Rad na Sebi jeste podjela na dva. Iako duhovnost priča o jedinstvu, potrebi da budete jedno – ali ne samo jedno na “nebu” sa nekim imaginarnim božanstvom, već jedno u sebi – morate se podijeliti na dvoje kako bi ste se oslobodili starog čovjeka.
Ta divna ideja duhovnosti somnambulista, to hodanje u snu, o jednosti sa imaginarnim, zamišljenim, fantazijom u koju vjeruju nema nikakve veze sa stvarnošću istine o tome. Ne može stari čovjek biti jedno sa nečim što ga prevazilazi na svim dijelovima njega samog. To što vam se sviđa o vama samima nije ono što može biti jedno sa univerzum dok vas ostali dijelovi, koji vam se ne sviđaju, vuku ka dole, ka dnu oceana u kojem plivate. To je fantazija. Stari čovjek je kreacija bez veze sa duhom. Kako bi to nazvali somnambulisti teorije zavjere “čovjek bez duše”. “Čovjek bez duše” nije neka vrsta ljudi koji nemaju nešto što nazivaju “dušom”, uostalom još nisam našao nekog tko je točno rekao što je to “duša”. “Čovjek bez duše” ili veze sa duhom i “čovjek sa dušom” ili vezom sa duhom nisu dva čovjeka, to su dva dijela vas samih. Vaša osobnost nema vezu sa duhom, vaša suština ima vezu sa duhom. Ta priča iz Biblije, taj preadamični i adamični čovjek nisu dva različita čovjeka, to su dva različita dijela vas samih. Ideje o tome, unutar svijeta sna, tumači se kao dva različito stvorena ljudska bića. Iako svaka unutarnja ideja ima svoju vezu sa vanjskim svijetom tako ima i ova. I jasno je da ljudi čija je suština umrla postaju ljudi bez veze sa duhom ili tzv. “čovjek bez duše” i da takvi upravljaju svijetom. Somnambulista koji dobije ideju koja je ispravna uskoro ju pretvara u somnambulizam. Jer kreacija svijeta koji vas okružuje ne može biti drugačiji od vas samih. I to je fantazija starog čovjeka. Zato govorimo o tome da morate da se podijelite unutar sebe, da osvijestite to u sebi što nema vezu sa duhom, to što ste do tog trenutka bili vi sami. Borba za sebe (Rad na Sebi) započinje tim korakom.

Ono što bih mogao reći čovjeku koji je krenuo da sazrijeva, da se budi iz sna, jeste “sve ste pogrešno shvatili”. Duhovnost nije napravljena da vas drži u snu, već da vas razbudi, što u svijetu oko nas nije slučaj. Ali isto tako je rečeno da ono što ima moć da nas razbudi imaju i moć da nas dodatno uspava. Sve zavisi od dijela na koji je to “palo”, kao u paraboli o dobroj zemlji iz Biblije. Zemlja mora biti pripremljena, i to ne znači da je kod onog koji je krenuo da radi na sebi zemlja pripremljena. Niste rođeni pripremljeni. To tek treba da uradite. To je fantazija ako mislite tako. Laž koju koristi vaše staro “ja” da vas uspava. “Priprema zemlje” počinje odvajanjem “kukolja od žita” kako je rečeno u drugoj paraboli svetih spisa, i to ne samo Biblije već i drugih svetih spisa. Jer sve što niste razdvojili u sebi na “polju Kurukšetre”, unutarnjem polju sebe, i niste odbacili staru familiju i priklonili se idejama koje su korisne ne možete pripremiti zemlju za istinski rad na sebi. To je osnovni korak. A to znači da morate osvijestiti starog čovjeka i da s njim više ne smijete biti poistovjećeni. Neću reći da je to jednostavno, jer će vas “stari čovjek” stalno povlačiti za sobom, nesvjesnost tog čovjeka će vas stalno pratiti sve dok ne sazrijete i ne uvidite do kraja šta je on, čiji je on produkt, od čega i koga je nastao. “Upoznati sebe” znači upravo upoznati tog čovjeka i “ničeg previše” upravo znači ne stati na nijednu stranu koju taj čovjek zagovara, jer “put do pakla je popločen dobrim namjerama” ili da to kažem u skladu sa zapovijestima iz Delfija, “poistovjeti se i sa tobom je završeno”. Ta tri zakona upravo govore o čovjeku koji se podijelio na dvoje, na starog čovjeka kojeg osvještava i novog čovjeka koji je svjesnost. Novi Čovjek mora biti kristaliziran, a o tom ću pisati u slijedećem tekstu. Kristalizacija može nastati samo na nečemu što je Živo u vama, a to je vaša svjesnost sebe. Dio koji nastaje odvajanjem od starog čovjeka. Ali ako tog starog čovjeka poistovjetite samo sa onim što ne volite nastaje pogrešna kristalizacija i dio koji bi trebao da postane novi čovjek, da se kristalizira kao svijest, postaje pogrešan dio, pogrešna kristalizacija, jer “zamki je na putu previše”. Kada stari čovjek, pod utjecajem rada na sebi, umre vi se ponovo rađate i to je simbolika Kristovog stradanja. Stari čovjek je umro a novi se rodio. Ali novi čovjek ne može da se rodi dok niste postali Budni, svjesno biće.

Svjesno biće je samo izraz koji se koristi jer u tom svjesnom stanju nema nikakve ideje o bilo kakvom biću, bilo kakvom čovjeku, bilo kakvom “ja” u vama. Zato nismo rekli “svjesna osobnost”, već svjesno biće.

Put započinje podjelom, a završava se sa jednošću cijele strukture pod sviješću koja nije poistovjećena. Iz iluzornog jednog, preko unutarnje podijele i rada na sebi do istinskog sjedinjenja. I ovdje nitko nije rekao sa čim ili kim. Sve što nalijepite na to je vaša fantazija koja zbog sigurnosti, želje da zna kamo se zaputila, želje da opstane smišlja različite scenarije u koje vjeruje, u koje je uvjerena, ima različite stavove, ideje i koncepte kako bi sebe zaštitila. Ostali nezaštićen, u neznanju – “ja znam da ništa ne znam” – ostati svjestan i sebe i svoje svjesnosti ali i odvojiti se od onog što osvještavate započinje upravo odvajanjem starog čovjeka od novog čovjeka. I na tome se temelji svaki ozbiljniji rad na sebi.

Stari čovjek mora da umre i proces njegova umiranja naziva se Rad na Sebi. Sada je pitanje KOJEM sebi?
O tome govore sve drevne tradicije, sva učenja, sve tehnike, svi načini i savjeti koje smo dobili. To je početak, početni korak u ono što nazivamo Putem ka Probuđenom, Oslobođenom Biću, ne čovjeku.

how to do a screenshot on a pc

"Trenutno misliš da si izmješan sa umom i da se pokušavaš raspetljati iz meteža misli. Ali i um i onaj koji se pokušava iz njega ispetljati su nestvarni.
To se percipira u Stvarnom."

"Kada se budi čovjek ima osjećaj da se nalazi u centru uragana, tzv. psihološkom vertigu. Sve što zna o sebi i svijetu upada u taj vrtlog, ništa nema značenje koje je imalo prije toga a najjači dio jeste dio u kojem on sam kao čovjek, osobnost, prestaje da ima značenje koje je imao, u sve ideje, uvjerenja i stavovi koje je imao postaju dio tog "vrtloga". Takve situacije u njemu su izvor promjene, mogućnost koja nudi promjenu starog čovjeka u novog čovjeka. Iako bide strah one su izvor života. U tim momentima on treba ostati svjestan svega što se zbiva, ostati nezaštićen, otvoren. Dopustiti promjeni da se dešava sa povjerenjem prema procesu."
BhK

Ima jedan animirani film koji sam gledo još negdje pod kraj juge. Radi se o humanoidnim bićima koji žive u svojem svijetu. Sretni radišni žive život živi. Kad jednom shvate da su oni zapravo san i da će nestati kad se spavač probudi!!! Tako da oni upregnu sve svoje znanje i vještine i naprave portal koji ih vodi u svijet spavača. Opreme se sa odjelima od posebno mekanih jastuka i ultra mekanih i tihih papuča. Prođu portalom stave antifone spavaču, izoliraju budilicu da ne probudi spavača i prenesu spavača natrag kroz portal u svoj svijet. Smjeste ga u posebno izoliranu sobu da ništa nemože probuditi spavača kako bi on nastavio spavati i održao njihov svijet postojanim. Ali pazi fore spavač nastavi spavati i sanjati ali počne sanjati ružičaste plamence. I svi se odjednom pretvore u plamence i počnu letjeti!!!

Tražio sam taj crtić na netu i još ga tražim zasad neuspješno pa ako netko pretpostavlja o čemu se radi i zna naslov molio bi ga da podjeli to s nama!

leont je napisao/la:

how to do a screenshot on a pc

"Trenutno misliš da si izmješan sa umom i da se pokušavaš raspetljati iz meteža misli. Ali i um i onaj koji se pokušava iz njega ispetljati su nestvarni.
To se percipira u Stvarnom."

Sjedio sam s Mooji-em prije manje od godinu dana i smijao se sat vremena bez prestanka..
Došao sam do njega čudnim spletom okolnosti sa prijateljicom koja je proživljavala tragediju u familiji.. radilo se o ozbiljnom sranju ... ali bilo joj je dovoljno tjedan dana u Rishikeshu pored gange i svaki dan po par sati Mooji-a da se vrati nazad ko nova..
Mooji je genijalac...
Mislio sam da je "another wannabe" ali nije..

Zanimljivo je da sam prije par godina kad sam znao biti tužan zbog nečega, gledao par Mooji-evih videa i odmah mi je bilo bolje. Totalna pozitiva i preko kamere

i razmatranje uzroka nedoumica oko 5.euklidovog
postulata i slična razmišljanja mogu popravljat,
budit i inducirat pozitvnu socijalnu emanaciju

》》》RARG《《《
Hehe zakon mi je crtanac!!! Preporučam svima. Velikim i malim da pogledaju!!!

https://m.youtube.com/watch?v=IP_f-klArPs

picture share
upload jpg

RARG-Retinoic acid receptor gamma -

Pre pre dobar mi je crtanac. Levitirajući e-tiji. Bebe sa višim denzitetom. Portal u drugu dimenziju!!
Ce-4 ZAKON!!

Citat :

"Budi Sam, Znaj da si Sama Stvarnost ..."

Samoca
"U samoći čoveku se otvara put u sopstvenu dubinu, i ako on uspe da siđe u nju bez straha i zaziranja, vratiće se obogaćen na površinu i tek tada, kada je otkrio svoje Ja, imaće otvoren i pravi put prema bližnjem, prema Ti.
Gete je ovo izrazio jednostavnim rečima:
"Ako samo jednom mogu da budem na pravi način sam, tada neću biti više usamljen"."
Vladeta Jerotic


"Da li je svet taj koji teži da odluči o pitanju svoje stvarnosti?
Sumnja izrasta u tebi.
Na prvom mestu znaj ko je taj koji sumnja, a onda možeš da razmotriš da li je svet stvaran ili ne."
- Šri Ramana Maharši