Evolucija

E to nastajanje i mene muči. Mutacije bi se još nekako možda dale objasniti, ali od kuda prvi oblik života. Da li je nastao slučajnim spajanjem kemijskih elemenata? Malo vjerojatno, ali ako gledamo racionalno, to je jedino logično objašnjenje.

Ne vjerujem u ovu teoriju da su neke mutacije nastale zbog supernova. Nekad je površina Zemlje bila negostoljubiva i ne znam da li je uopće išta živjelo gore. Umjesto toga, neki jednostavni oblici života su bili duboko pod morem gdje zračenje supernove ne može doprijeti, kao ni sunčeva svjetlost. Zbog čega su se ti oblici života koji su živjeli pod morem uopće okrenuli ka površini kad gore nije bilo hrane, a ni uvjeti nisu bili primjereni podmorskim bićima...

Chakotay je napisao/la:

@Archangel jel možeš malo objasniti teoriju po kojoj život nastaje i nestaje u svakom trenutku...

Joj, buraz... Jako teško... Ni samom mi nije baš jednostavno da verbalno formuliram to što sam zamislio. Ja sam tu polazio od pretpostavke da je kauzalni lanac događaja i vremenska linija jedna vrsta gusto upletene mreže, gdje svaki čvorić predstavlja jedan događaj, neko delta-, a preko ostalih dijelova mreže je povezan sa svim ostalim prošlim i budućim događajima. Ako bi se taj događaj (čvorić) izbacio iz jednačine, rasplela bi se cijela mreža - možemo govoriti o nužnosti svakog pojedinog čvorića da bi mreža mogla da postoji - da bi bilo šta moglo da postoji - a znamo da "bilo šta" postoji.

@Archangel

Ili krace receno DNK...

Archangel je napisao/la:

Chakotay je napisao/la:

@Archangel jel možeš malo objasniti teoriju po kojoj život nastaje i nestaje u svakom trenutku...

Joj, buraz... Jako teško... Ni samom mi nije baš jednostavno da verbalno formuliram to što sam zamislio. Ja sam tu polazio od pretpostavke da je kauzalni lanac događaja i vremenska linija jedna vrsta gusto upletene mreže, gdje svaki čvorić predstavlja jedan događaj, neko delta-, a preko ostalih dijelova mreže je povezan sa svim ostalim prošlim i budućim događajima. Ako bi se taj događaj (čvorić) izbacio iz jednačine, rasplela bi se cijela mreža - možemo govoriti o nužnosti svakog pojedinog čvorića da bi mreža mogla da postoji - da bi bilo šta moglo da postoji - a znamo da "bilo šta" postoji.

Meni ovo zvuči kao da pričaš o nečemu sličnom sudbini. Ne razumijem kako si to zamislio, i gdje je tu objašnjenje o nastanku života. Zanima me neka teorija

MoW je napisao/la:

Ako kažeš da je nešto moralo nastati, onda podrazumijevaš vremenski kontekst? To ne mora biti tako, vrijeme vjerojatno uopće ne postoji u nekoj drugoj dimenziji i tamo jednostavno bića oduvijek postoje.
Međutim, neke religije i mitologije nas uče da je samo Stvoritelj oduvijek postojao, kao vječna i cjelovita energija. Tada je došlo do želje za spoznajom (Prva pjesma, Riječ...), pa do odvajanja i tada su nastali najprije viši oblici života, a zatim i materijalni univerzum s nižim oblicima života.

Ah…Toliko toga se još ne zna… Ala će se neki budući ljudi smijati nama primitivcima kad budu ovo čitali...

Ako u toj fiktivnoj dimenziji ne postoji vrijeme, to nam daje sljedeće zaključke.
Prvo, svi događaji (ako se tu uopšte može govoriti o događajima u onom smislu u kojem ih mi shvatamo) dešavaju se ISTOVREMENO. Ako neka bića mogu da tu žive, ona nisu živa u onom smislu u kojem je nešto živo po našim shvatanjima – jer oni istovremeno „ne nastaju“ i „nastaju“ i „spoznavaju postojanje našeg Univerzuma“ i „donose odluku da stvore ovdje život“ i „nema ih“ i „odjednom iz ničega dolazi-spoznaja o postojanju našeg univerzuma“… itd.
Drugo, šta je njihova motivacija? Ako pustimo paralele sa nekim fundamentima ovog svijeta, sva živa bića teže stvaranju nečeg „višeg od sebe“, „iznad sebe“, „boljeg od sebe“: pogledajmo samo ljude – piramide na svim stranama svijeta, Opera House, Eiffelov toranj, Ilijada i Odiseja, Mona Liza, na kraju krajeva, naša djeca, potomstvo uopšte – sve to što se stvaralo stvaralo se da bi se zadovoljila neka potreba za uzdizanjem, za visinom u najširem smislu, nešto što nadilazi nas i podilazi nama. Ako su ti Kreatori „viša bića“ u našem smislu, i ako su oni stvorili ovaj život ovdje, sigurno je još jedno – oni uopšte nemaju Ego, svijest o sebi – a ako se nema svijest o sebi, ako ne postoji Subjekt, kako je onda moguće djelovanje na Objekt??? Kako znam da nemaju ego? Zato što su „viša bića“ stvarala „niža bića“ – možda su se nekako zasitila svoje „visokosti“ pa su stvorila „niskost“ da se malo okrijepe patnjama nekih mikroorganizama…ali su se nažalost preračunali – koga opet briga za patnje neke „papučice“ ili modrozelene alge? Time doduše nisu dobili olakšanje od svojeg zasićenja, ali su uspjeli sebe srozati ISPOD svoje kreacije – izgubivši status viših bića oni počinju obožavati svoje djelo – ljude, ptice, gmizavce…Bogovi koji obožavaju i služe ljudima i mole nam se – to se javlja kao rezultat egoiste koji stvara „naniže“.

To stay „on track“ – predlažem krajnje oprezno i proračunato uplitanje metafizičkih koncepata u pokušaje naučnog rješavanja problema nastanka života.

Neko veče pala mi je na um jedna ideja kako je život mogao nastati, pa sam lijepo skicirao jedan model svemira - nažalost, ili sam ja toliko neuk ili se ne može postaviti slika na post.

Premisa: U trenutku kad je nastao Svemir kojeg poznajemo, desile su se sve moguće i nemoguće varijacije događaja istovremeno, uključujući i nastanak samog Vremena. „U početku bijaše Haos…“ Vrijeme je, naravno, nastalo kad i sve ostalo. Jednom kad je nastalo, nastavilo je teći od jednog događaja do drugog poput rijeke koja bira najpogodniji put.
Implikacija: na ovaj način, i samo na ovaj (ili ovakav) način – mogao je nastati život na način na koji današnja nauka smatra da je nastao: „slučajnim“ poretkom elemenata – jer je vremenska linija prethodno bila „tunelisana“ nemogućnostima koje nisu dozvoljavale svoje dešavanje, pa je vrijeme jednostavno krenulo linijom manjeg otpora.

Ovo je ona „upletena mreža“ koju sam spomenuo…

Nisam oduševljeni pristalica uplitanja božanskih bića kad god situacija dozvoljava suprotno. Jedan od osnovnih razloga je što time ulazimo u Veliko Carstvo Paradoksa, a cilj bi, mislim, trebao biti izbjegavanje istog… „Šta bi se i imalo stvarati kad bi bogovi – postojali!“ (Zaratustra, a.k.a. Niče)

Što se tiče ovih naučnika o kojima govoriš – to nisu ljudi od nauke. Oni su vjernici koji su pronašli novi način konfesiranja. Bilo koji čovjek koji hoće da se nazove naučnikom, ima pravo na to ime samo u zavisnosti od metoda kojima se služi. Kako se prepoznaje naučnik? Po tome koliko brzo izvlači zaključke. Ako neki naučnik otkrije nešto što se ne uklapa u postojeće teorije, on ima dvije mogućnosti: izmijeniti postojeću teoriju ili, u krajnjem slučaju, stvoriti novu. Ali kakvu? Odmah pripisati pronađenu činjenicu misterioznim silama, koje moraju biti neshvatljive – znači da je on priznao poraz i odustao od nauke i priklonio se religiji odn. vjeri, koja u rekordnom roku nudi odgovore na sva pitanja koja ga interesuju (za sve su odgovorne mistične i čarobne sile – ali, pazi sad ovo: ovo je OBJAŠNJENJE!!! TO treba da bude objašnjenje!!!). Mi ljudi smo (naročito danas!) ludi na ta brza ekspresna rješenja problema, bilo kakve stvari koja opija čula i izaziva ugodu – posve neovisno da li će se to na kraju ispostaviti kao loše ili čak pogubno.

Nije bitno kakve zaključke neko izvede, to čak može biti i to da postoje bogovi – bitno je samo kako je došao do toga. Pogađanje istine je isto što i laganje; čak i kad slučaj uredi stvari tako da pogađač kaže istinu, ta istina nema više gotovo nikakvu vrijednost, jer on ju je svojim metodom osudio na propast od silesije predrasuda, lakovjernosti, naivnosti, licemjerstava i samougađanja koji će i tu malu istinicu praktički ugušiti na mučki način. Ćorava koka može naći zrno – ali će na kraju ipak skapati od gladi.

Istina je: teorija evolucije doista stoji na klimavim nogama. Zahvaljujući tvrdoglavosti naučnika koji je zastupaju ona zapravo stoji na klimavijim nogama nego što bi inače stajala. Predviđam da će se u vrlo kratkoj budućnosti morati raditi drastične preinake, ako ne i obaranje te teorije i zamjena novom. Mada se na horizontu još ne nazire njen nasljednik…

@Skulptura, nadam se da ovo odgovara i na tvoj upit.

I da - ovo je predeterminizam, ne sudbina - sudbina implicira "neki viši plan" a predeterminizam je čista matmatika.

Dobra konstatacija, Archangel. Ako bismo razmatrali postojanost svemira gdje vremena nema te postojanost bića u tom istom svemiru, tada bismo trebali preispitati našu definiciju živoga uopće. Nepostojanost vremena i postojanost bića, to ne mislim da je intuitivno moguće shvatiti, a nadalje se pitam ima li uopće smisla tako nešto, ili je to tek jedna igra s logikom pomoću riječi.

Što se tiče znanstvenih istraživanja, ona trebaju ostati znanstvena i treba paziti da iz toga ne postane nekakvo kvazi mumbo đumbo istraživanje bazirano na tonu napamet zadanih pretpostavki.

@ Archangel
Evo link na kojem je pojašnjeno kako se stavlja slika na forum.

https://ce-4.forumotion.com/forum-info-f1/kako-se-sto-radi-t428.htm

Naravno, ako bude ikakvih nejasnoća, slobodno kažeš i pitaš na danoj temi, rado ćemo ti pomoći. I obavezno stavi sliku koju si napravio, baš me zanima.

Omega je napisao/la:

.. .a nadalje se pitam ima li uopće smisla tako nešto, ili je to tek jedna igra s logikom pomoću riječi.

Hvala za Image Shack, pretpostavljao sam da ide preko Weba samo nisam imao link. A lijen sam da trazim...

Ovo je shematski prikaz moje teorije nastanka svemira (i zivota). Nemoj da te buni to sto sam rekao da su se svi dogadjaji i moguci i nemoguci desili prije vremena - u to doba je jedan kvant energije zauzimao citav svemir... bio je prisutan na svakoj tacki prostora istovremeno... Ostatak teorije slijedi iz toga.

Da, cuvaj se rijeci... Covjek lako zabasa u stranputicu ako ih se slijepo drzi. Rijeci trebaju biti sluge covjeka, njegovi alati za postizanje nekog cilja - a ne on njihov.

Na skici vidim taj deterministički odnos događaja, kako si to i opisao, jedan čvor izbaci i rasplete se mreža. Ono što shvaćam jest da vrijeme teče u jednom smjeru, a u tom smjeru se nižu svakakvi događaji. Jedan od tih događaja je nastanak života. Međutim, ono što me buni jesu sve ove nemogućnosti koje si napisao uz sve to. Slaba nemogućnost, nemogućnost, veća nemogućnost... Kao da vrijeme ide linijom što vjerojatnijih mogućnosti, a ovdje je došla do ''slijepe'' ulice okružena svakakvim nevjerojatnim mogućnostima, a najvjerojatnija je bila ona u kojoj nastaje život, te je onda u tom smjeru vrijeme krenulo. Je li tako nešto, ili su ove nemogućnosti tek ilustrativno prikazane?

Naravno, ovo je sve ''pjesnički'' govor. Naravno da se vrijeme nije ništa odlučivalo, ono teče prema nekim zakonima prirode, a sve ostalo se događa u skladu s time.

Ja sam majstor za zaboravljanje stvari.

Da, dobro si to shvatio. Naravno, ovo je shematski prikaz, prava slika je mnogo složenija, istovremeno ju je jako teško staviti u jednu sliku - možda ako uspijem napraviti kakvu animaciju staviću je...

Juče sam opet nešto čitao o nastanku života, jednu knjigu izdanje 1974. pod naslovom "Sve misterije svijeta", i u njoj se govorilo o tome da je za nastanak života zaslužna poluživa materija, predvirusni oblici postojanja, jer bi u svakom slučaju prelazak iz nežive direktno u živu materiju značio uplitanje volšebnih sila... ili

umite malo vremena evo link:

http://vimeo.com/13908099

interesantno pgledajte dobar dokumentarac na ovu temu

Zanimljiv film, a i onaj drugi na istoj stranici. Ali sve se svodi na staru priču, život i živa bića su prekomplicirana da bi nastala slučajno. Uz to postoje neke stvari koji se ne mogu razviti, takve su kakve jesu, nema jednostavnijih stvari koje bi bile na nižem stupnjem razvoja.

Pogledao sam ovaj ovdje filmić (kad sam shvatio da neće biti golih ženskih samo sam odgledao odlomke da vidim otprilike o čemu se radi... ) i moram reći da je rečeno dosta zanimljivih stvari u pogledu evolucije. Zapanjuje kompleksnost najjednostavnijih bića, naročito kad se pogledaju njihovi dijelovi... Zbilja je teško za povjerovati da nešto tako složeno može nastati slučajno, s obzirom na zakone koje poznajemo danas.

Ali, moram još nešto reći, nešto što sam siguran da nisam jedini primijetio... Dokumentarac je pristran, ne iznosi podatke u cilju naučnog istraživanja, već u cilju propagande kreacionizma. Polazna pretpostavka većine naučnika je da postoje samo dvije opcije: evolucija i kreacionizam, od kojih je samo jedna tačna, a druga nije. Ovo je uskogrudno i zatucano mišljenje, nedostojno velikih umova, nedostojno naučnika i istraživača - ali više nego dostojno za mističare svih tipova, klerike i vjernike, koji se bespravno ogrću plaštom nauke.

Teorija koja je moja i samo moja, bez ikakvih uzora, nova i potpuno originalna, ne isključuje ni evoluciju, ni kreacionizam, ni panspermiju... Nazvao sam je "omnieventualizam" i njene postavke se mogu vidjeti u prethodnim postovima kao i na šemi koju sam stavio ovdje. Držim da, u cilju konačnog rješavanja ove zavrzlame oko nastanka života, nama treba VIŠE teorija, ne manje, trebalo bi smisliti KOLIKO JE JOŠ TOGA MOGUĆE, pa da istražimo sve mogućnosti kojih se možemo sjetiti, a ne ograničavati se na jednu - dvije teorije...

Što se tiče same evolucije, bez obzira na sve, ona još nije za odbaciti. U prilog toga dajem odlomak iz jedne knjige pod naslovom "Sve misterije svijeta", autor je dipl. ing. Vasilije Kartelj:

Citat :

Atmosferske padavine sa svojim aktivnim jedinjenjima rastvaraju krečnjak, pretvarajući ga u bikarbonatni rastvor koji se pod dejstvom sunca raspadao na ugljendioksid, vodu i taložni krečnjak.

CaCO3 + H2CO3 = Ca(HCO3)2
Ca(HCO3)2 = CaCO3 + H2o + CO2

Međutim, vezivanje CO2 za prisutna aktivna ugljenikova jedinjenja nije se moglo obaviti bez katalizatora, imajući u vidu da je slobodni CO2 neaktivno jedinjenje. Kao katalizator je najvjerovatnije služilo Mg- ili S-jedinjenje. Proces se sastojao u preuzimanju (vezivanju) atoma ugljenika i oslobađanju kiseonika iz CO2. Procesom je vršeno smanjenje CO2 i povećavanje kiseonika u atmosferi. Rašćenje predživotnih supstanci zavisilo je od temperature i prisustva dovoljne koncentracije bikarbonata. Takvi procesi, u formi rašćenja molekula do makro-molekulskih dimenzija u jednom usporenom ritmu, ne predstavljaju nikakvu životvornost, ali su bili neophodni za usavršavanje enzimskih bjelančevinastih supstanci. Atmosfera nije mogla stvoriti funkcionalnije enzime osim onih koji su slični u neorganskoj hemiji, te su procesi "rašćenja" ugljenikovih jedinjenja služili kao "sirovina" za stvaranje enzima sličnijih sadašnjim. Prvi enzimi su se stvarali sa Mg, S i P elementima koji su karakteristični za asimilacione procese kod ćelija.
Kod ostvarivanja procesa rašćenja, kao predživotnog procesa u davnoj prošlosti, postavlja se pitanje kako je došlo do oživljavanja, odnosno do diobe makro-molekulskih čestica uz zadržavanje izvjesnih nasljednih osbina?
Prije svega, mehanizam diobe kod materije sa svojstvom rašćenja, nije se mogao ostvariti sve dotle dok se nisu stvorili kvalitetniji enzimi sa svojstvom pretvaranja toplote u elektricitet. Naime, poznato je iz fizičke hemije da se bjelančevine mogu naelektrisati, ako se povećava temperatura vodene sredine u kojoj se one nalaze. Prateća pojava tog naelektrisanja bjelančevinastih čestica je proces bubrenja. Ako se, pak, produži sa povećavanjem temperature preko optimalne tačke, onda nastaje smanjenje naelektrisanja čestica uz pojavu flokulacije. Flokulacija može nastati i uslijed sniženja temperature. Uslijed dejstva tih električnih pulsacija, u slučaju kada postoje dva istovrsna enzima jedan do drugog, nastaju jače ili slabije odbojnosti, pošto se obe čestice ponašaju kao dvije bjelančevine sa istim električnim punjenjem. Na ovom principu električnih odbojnosti enzima zasnovana je zakonomjernost razmnožavanja, a i nasljeđivanja osobina kod žive materije.
Prve makromolekulske čestice, koje su imale svojstvo diobe, posjedovale su dva ista enzima (najvjerovatnije da su to enzimi sa sumporom u svojoj strukturi). Dioba čestica je nastajala kada su električne sile između dva enzima bile jače od strukturnih privlačnih sila. Naime, oba potomka su dobijala po jedan enzim kao i povećano svojstvo privlačenja hranjivih sastojaka iz spoljne sredine. Zajedno sa podjelom istih enzima nasljeđivale su se i iste osobine roditelja. Nasljedne karakteristike su sadržane u naslijeđenom enzimu, jer je opšte poznato da enzimi danas diriguju biohemijskim reakcijama u ćelijama. Sljedeća faza rašćenja čestice-potomka sastojala se, pored ostalog i u prijemu hranjivog sastojka, od koga je građena enzimska supstanca. Nakon toga je čestica bila osposobljena za ponovnu diobu. Brzina rasta i razmnožavanja je zavisila od temperature i prisutnosti hranljivih sastojaka. Hranjivi sastojci su kod pražive materije bili bikarbonatni rastvori i rastvori sumpornih jedinjenja. Stabilnost enzimskih supstanci omogućava život ćelije i u uslovima "gladi" i u uslovima jakih temperaturnih kolebanja. Kompletiranjem živih supstanci sa nekoliko raznih vrsta enzima, nastala je veća elektromotornost u strukturi, a time i dinamičniji rast i razmnožavanje. Elektromotornost u strukturi žive materije je bila posljedica povećanih elektropotencijalnih razlika među enzimima. Tako na primjer, ako je pored sumpornog enzima postojao i enzim sa cinkom u svojoj strukturi, razlike u potencijalima su bile veće. Kasnijim formiranjem opne oko virusnih oblika života, automatizam procesa rašćenja i razmnožavanja čestica obavljao se u skrivenoj formi, jer je zavisio i od opne, koja je mijenjala uprošćene norme životnih zbivanja kod pražive materije.

Doduše, umjesto naučnog proučavanja hemije, biologije i fizike i njihova primjena pri rješavanju velikih svjetskih misterija - ah, to je tako dosadno i naporno! - hajmo mi radije u crkvu da zapjevamo onu našu staru: "Ooooče naš iže jesi na nebesi..."

Ovaj link je zanimljv

http://www.cps.org.rs/Dino/dinosaur.htm

Archangel je napisao/la:

Teorija koja je moja i samo moja, bez ikakvih uzora, nova i potpuno originalna, ne isključuje ni evoluciju, ni kreacionizam, ni panspermiju... Nazvao sam je "omnieventualizam" i njene postavke se mogu vidjeti u prethodnim postovima kao i na šemi koju sam stavio ovdje.

Ti ovako i onako voliš pisati pa ne bi bilo loše kad bi svoju teoriju stavio u jedan
post da bude jasnije. Samo nemoj reći da je to nemoguće za objasniti jer to onda
niti nije teorija. Osim toga, ako je teorija Struna uspješno objašnjena onda će ovo biti igra

I ova Ajnstajnova "teorija relativiteta" je stara cak 100 godina...





A ljudi koji je razumiju i mogu objasniti se mogu na prste prebrojati...

Ne razumije ju onaj kojeg ne zanima

Skulptura je napisao/la:

Archangel je napisao/la:

Teorija koja je moja i samo moja, bez ikakvih uzora, nova i potpuno originalna, ne isključuje ni evoluciju, ni kreacionizam, ni panspermiju... Nazvao sam je "omnieventualizam" i njene postavke se mogu vidjeti u prethodnim postovima kao i na šemi koju sam stavio ovdje.

Ti ovako i onako voliš pisati pa ne bi bilo loše kad bi svoju teoriju stavio u jedan
post da bude jasnije. Samo nemoj reći da je to nemoguće za objasniti jer to onda
niti nije teorija. Osim toga, ako je teorija Struna uspješno objašnjena onda će ovo biti igra

So it shall be written, so it shall be done...

Teorija omnieventualizma

Polazne pretpostavke:

- Teorija "Velikog praska" je tačna;
- Teorija relativnosti je tačna;

Opis Stanja u trenutku 0:

Teorija relativnosti koja, između ostalog, navodi na zaključak da je prostor elastičan element (jer se savija), nam govori da nijedno tijelo koje ima masu ne može putovati brže od brzine svjetlosti. Ako uzmemo da je teorija "Velikog praska" tačna, to se najvjerovatnije dogodilo na sljedeći način.

Svemir se sastoji od energije čvrsto zgusnute u jednu tačku. Vrijeme tad još nije postojalo. To znači da je bilo koji fragment energije mogao da dodje do ruba "svemira" i natrag bez trajanja vremena, i dalje, bio je prisutan na svakoj tački istovremeno. To je jedini način da haos u pravom smislu može postojati. Svaki haos, uz dovoljno vremena, znamo i možemo zamisliti, rodiće red. Kako u početku nije bilo vremena, to se desilo odmah - nastalo je vrijeme.

Tok procesa Velikog praska:

Sam trenutak Velikog praska je, u stvari, reakcija tkiva svemira na neshvatljivo ogromnu inerciju koja je nastala kretanjem kvantova energije nadsvjetlosnim brzinama, gotovo beskonačno brzo. Nastanak vremena je bio katalizator koji je doveo do pojave prvih zakona, ali, kako ništa nije savršeno, nije mogao trenutno više zaustaviti kretanje energije, jer je pojam trenutnog bio eliminisan. Došlo je do inflacije i ekstremnog savijanja i pucanja prostora, što je formiralo nebrojeno mnogo pukotina u prostoru, uglavnom mikroskopskih dimenzija. Te pukotine vode van nama poznatog prostora, u "podprostor", lokaciju koja nema prostornih dimenzija i nema vremena. Zahvaljujući tim pukotinama, moguć je trenutni prenos kvantnih informacija na ogromne udaljenosti, što je potvrđeno i nekim eksperimentima. Dalje, rastom dimenzija svemira, opadala je brzina kretanja kvantova energije proporcionalno maksimalnoj dimenziji, recimo, prečniku novonastalog svemira, energija je bivala distribuirana na većem prostoru, te je vrijeme počelo usporavati kretanje. Kvantovi koji su se nalazili bliže rubu prostora imali su nešto veće savijanje ispred sebe, više su prostora "nagužvali", te je to primoralo kvantove iza njih da se spoje s njima - te su tako, na kraju, nastale prve čestice materije.

U stanju poslije početnog haosa, zbog velike brzine kretanja vremena, uzrokovane njegovim nedostatkom, koje je izrokovano manjim dimenzijama koje je trebalo prevaliti, principi vjerovatnosti koje danas poznajemo i na koje računamo kao na konstantnu stvar - bili su drugačiji. Moguće je bilo gotovo SVE. Nešto što je danas nemoguće, nemoguće je zbog nevjerovatnosti koja raste proporcionalno količini vremena potrebnoj da se neki nasumičan događaj ostvari i postane moguć. A kako smo rekli, u početku je bilo jako malo vremena, kretanja su bila ekstremno brza, te se jedino u takvim uslovima mogao roditi prvi život metodom slučajnosti, najvjerovatnije u društvu sa nama još nepoznatim događajima koje bismo danas nazvali nemogućim i koji bi i bili (danas) nemogući.

Prema tome, prvi život, prvi organizam koji je mogao da se dovoljno zadrži da se replicira dovoljan broj puta za samoodržanje, vremenom je evoluirao u prvu vrstu, koja je milijardama godina kasnije došla do savršenstva, po našim shvatanjima gledano, i u poređenju s nama - to su bili bogovi. Sav ostali živi svijet u svemiru, uključujući i život na Zemlji, nastao je zahvaljujući njima. O motivima prve vrste možemo nagađati (kao uostalom i o svemu gorepomenutom), ali je najvjerovatnije da je prva vrsta na rubu izumiranja, ili je već odavno izumrla, a život koji je rasijala po Vaseljeni je sve što je ostalo od njih. Zašto je to najvjerovatnije? Zato što se ništa ne može replicirati unedogled. Organizmi stare jer se dešavaju greške u kopijama novih hromozoma što uzrokuje slabije i slabije ćelije. Na istom principu se zasniva i genetska kvaliteta vrste. Broj mogućih kombinacija različitih gena vremenom pada, jer se povećava nevjerovatnost raznih promjena u molekulama DNK, paralelno sa rastom dimenzija svemira a samim time i povećavanja količine vremena potrebne da se neka mogućnost ostvari.

Tako je sve ograničeno, i što više vremena mine, ograničenja će bivati sve veća i veća dok se, na kraju, kretanje potpuno ne obustavi, širenje svemira ne prestane, i, možda, vrijeme ne krene "unatrag" da bi se na kraju (odn. početku) stanje vratilo u početno...

Ali, to je već druga priča...

@Arch...znaci prva vrsta je nastala sama od sebe, a kasnije sijala zivot po ostatku svemira. Zasto nije i na drugim mjestima nastao sam od sebe?

Vjerujem da su vanzici sudjelovali, ili da tako kazem, potpomogli evoluciju na zemlji ali tesko mi je zamislit da je igdje u svemiru nastao zivot od nule do savrsenstva (sto god to bilo) - sam od sebe.

Ja uopće ne vjerujem u nastanak života od nule do savršenstva u ovom Svemiru bez utjecaja viših bića. Dapače, smatram da nastanak bilo kakvog života upućuje na postojanje nekog bića koje je utjecalo na njegov nastanak. Drugim riječima, sve živo je nastalo zbog nečije volje. E sad, otkud su nastali prvi vanzići to je posve razumljivo pitanje, a objašnjavam ga tako da je prve životne oblike oblikovala energija koja nije iz ovog Svemira, dakle anđeoska energija, iz duhovnog svijeta. Njih je pak oblikovala božanska iskra prvog stvaranja, ali tu više ne govorimo o materijalnoj formi, tako da svako daljnje raspravljanje više nema veze s evolucijom života u ovom Svemiru.

Alpha je napisao/la:

@Arch...znaci prva vrsta je nastala sama od sebe, a kasnije sijala zivot po ostatku svemira. Zasto nije i na drugim mjestima nastao sam od sebe?

Racunao sam na ne-vjerovatnost nastanka nekog organizma cistim slucajem pa sam razmisljao da, ako se tako i desilo, moglo se desiti samo jedanput... a buduci da je nastao u prvim atosekundama, prije nastanka cvrstih tijela poput planeta, vjerovatno taj organizam i nije bio materijalni, vec energetski, ili mozda u nekom nama danas nezamislivom obliku, suspenziji izmedju materije i energije... Medjutim, kao sto stoji u knjizi iz koje sam uzeo onaj "hemijski" pristup, mozda svi ovi eventi koje sam zamislio i ne bi bili potrebni za nastanak zivota spontanim putem, jer nije nemoguce da su elementi koji grade zivot nastali u posebnim uslovima (a Zemlja je tad bas bila "poseban laboratorijum") i da nisu, kako kreacionisti misle, nekim volsebnim nacinom "ozivjeli" i "pretvorili" se u zivot, vec da je definicija zivota daleko slozenija, i da postoje prelazni nivoi izmedju zive i nezive materije (neki tu ubrajaju i viruse)...

Alpha je napisao/la:

tesko mi je zamislit da je igdje u svemiru nastao zivot od nule do savrsenstva (sto god to bilo) - sam od sebe.

U vezi ovoga ti si sama napisala jednu divnu recenicu na jednoj drugoj temi:

Citat :

... kao nemoguce (je) da se od dvije zebre najednom okoti konj. Ali im je itekako moguce da se sve materijaliziralo iz zraka!