Evolucija

Zanimljiv film, a i onaj drugi na istoj stranici. Ali sve se svodi na staru priču, život i živa bića su prekomplicirana da bi nastala slučajno. Uz to postoje neke stvari koji se ne mogu razviti, takve su kakve jesu, nema jednostavnijih stvari koje bi bile na nižem stupnjem razvoja.

Pogledao sam ovaj ovdje filmić (kad sam shvatio da neće biti golih ženskih samo sam odgledao odlomke da vidim otprilike o čemu se radi... ) i moram reći da je rečeno dosta zanimljivih stvari u pogledu evolucije. Zapanjuje kompleksnost najjednostavnijih bića, naročito kad se pogledaju njihovi dijelovi... Zbilja je teško za povjerovati da nešto tako složeno može nastati slučajno, s obzirom na zakone koje poznajemo danas.

Ali, moram još nešto reći, nešto što sam siguran da nisam jedini primijetio... Dokumentarac je pristran, ne iznosi podatke u cilju naučnog istraživanja, već u cilju propagande kreacionizma. Polazna pretpostavka većine naučnika je da postoje samo dvije opcije: evolucija i kreacionizam, od kojih je samo jedna tačna, a druga nije. Ovo je uskogrudno i zatucano mišljenje, nedostojno velikih umova, nedostojno naučnika i istraživača - ali više nego dostojno za mističare svih tipova, klerike i vjernike, koji se bespravno ogrću plaštom nauke.

Teorija koja je moja i samo moja, bez ikakvih uzora, nova i potpuno originalna, ne isključuje ni evoluciju, ni kreacionizam, ni panspermiju... Nazvao sam je "omnieventualizam" i njene postavke se mogu vidjeti u prethodnim postovima kao i na šemi koju sam stavio ovdje. Držim da, u cilju konačnog rješavanja ove zavrzlame oko nastanka života, nama treba VIŠE teorija, ne manje, trebalo bi smisliti KOLIKO JE JOŠ TOGA MOGUĆE, pa da istražimo sve mogućnosti kojih se možemo sjetiti, a ne ograničavati se na jednu - dvije teorije...

Što se tiče same evolucije, bez obzira na sve, ona još nije za odbaciti. U prilog toga dajem odlomak iz jedne knjige pod naslovom "Sve misterije svijeta", autor je dipl. ing. Vasilije Kartelj:

Citat :

Atmosferske padavine sa svojim aktivnim jedinjenjima rastvaraju krečnjak, pretvarajući ga u bikarbonatni rastvor koji se pod dejstvom sunca raspadao na ugljendioksid, vodu i taložni krečnjak.

CaCO3 + H2CO3 = Ca(HCO3)2
Ca(HCO3)2 = CaCO3 + H2o + CO2

Međutim, vezivanje CO2 za prisutna aktivna ugljenikova jedinjenja nije se moglo obaviti bez katalizatora, imajući u vidu da je slobodni CO2 neaktivno jedinjenje. Kao katalizator je najvjerovatnije služilo Mg- ili S-jedinjenje. Proces se sastojao u preuzimanju (vezivanju) atoma ugljenika i oslobađanju kiseonika iz CO2. Procesom je vršeno smanjenje CO2 i povećavanje kiseonika u atmosferi. Rašćenje predživotnih supstanci zavisilo je od temperature i prisustva dovoljne koncentracije bikarbonata. Takvi procesi, u formi rašćenja molekula do makro-molekulskih dimenzija u jednom usporenom ritmu, ne predstavljaju nikakvu životvornost, ali su bili neophodni za usavršavanje enzimskih bjelančevinastih supstanci. Atmosfera nije mogla stvoriti funkcionalnije enzime osim onih koji su slični u neorganskoj hemiji, te su procesi "rašćenja" ugljenikovih jedinjenja služili kao "sirovina" za stvaranje enzima sličnijih sadašnjim. Prvi enzimi su se stvarali sa Mg, S i P elementima koji su karakteristični za asimilacione procese kod ćelija.
Kod ostvarivanja procesa rašćenja, kao predživotnog procesa u davnoj prošlosti, postavlja se pitanje kako je došlo do oživljavanja, odnosno do diobe makro-molekulskih čestica uz zadržavanje izvjesnih nasljednih osbina?
Prije svega, mehanizam diobe kod materije sa svojstvom rašćenja, nije se mogao ostvariti sve dotle dok se nisu stvorili kvalitetniji enzimi sa svojstvom pretvaranja toplote u elektricitet. Naime, poznato je iz fizičke hemije da se bjelančevine mogu naelektrisati, ako se povećava temperatura vodene sredine u kojoj se one nalaze. Prateća pojava tog naelektrisanja bjelančevinastih čestica je proces bubrenja. Ako se, pak, produži sa povećavanjem temperature preko optimalne tačke, onda nastaje smanjenje naelektrisanja čestica uz pojavu flokulacije. Flokulacija može nastati i uslijed sniženja temperature. Uslijed dejstva tih električnih pulsacija, u slučaju kada postoje dva istovrsna enzima jedan do drugog, nastaju jače ili slabije odbojnosti, pošto se obe čestice ponašaju kao dvije bjelančevine sa istim električnim punjenjem. Na ovom principu električnih odbojnosti enzima zasnovana je zakonomjernost razmnožavanja, a i nasljeđivanja osobina kod žive materije.
Prve makromolekulske čestice, koje su imale svojstvo diobe, posjedovale su dva ista enzima (najvjerovatnije da su to enzimi sa sumporom u svojoj strukturi). Dioba čestica je nastajala kada su električne sile između dva enzima bile jače od strukturnih privlačnih sila. Naime, oba potomka su dobijala po jedan enzim kao i povećano svojstvo privlačenja hranjivih sastojaka iz spoljne sredine. Zajedno sa podjelom istih enzima nasljeđivale su se i iste osobine roditelja. Nasljedne karakteristike su sadržane u naslijeđenom enzimu, jer je opšte poznato da enzimi danas diriguju biohemijskim reakcijama u ćelijama. Sljedeća faza rašćenja čestice-potomka sastojala se, pored ostalog i u prijemu hranjivog sastojka, od koga je građena enzimska supstanca. Nakon toga je čestica bila osposobljena za ponovnu diobu. Brzina rasta i razmnožavanja je zavisila od temperature i prisutnosti hranljivih sastojaka. Hranjivi sastojci su kod pražive materije bili bikarbonatni rastvori i rastvori sumpornih jedinjenja. Stabilnost enzimskih supstanci omogućava život ćelije i u uslovima "gladi" i u uslovima jakih temperaturnih kolebanja. Kompletiranjem živih supstanci sa nekoliko raznih vrsta enzima, nastala je veća elektromotornost u strukturi, a time i dinamičniji rast i razmnožavanje. Elektromotornost u strukturi žive materije je bila posljedica povećanih elektropotencijalnih razlika među enzimima. Tako na primjer, ako je pored sumpornog enzima postojao i enzim sa cinkom u svojoj strukturi, razlike u potencijalima su bile veće. Kasnijim formiranjem opne oko virusnih oblika života, automatizam procesa rašćenja i razmnožavanja čestica obavljao se u skrivenoj formi, jer je zavisio i od opne, koja je mijenjala uprošćene norme životnih zbivanja kod pražive materije.

Doduše, umjesto naučnog proučavanja hemije, biologije i fizike i njihova primjena pri rješavanju velikih svjetskih misterija - ah, to je tako dosadno i naporno! - hajmo mi radije u crkvu da zapjevamo onu našu staru: "Ooooče naš iže jesi na nebesi..."

Ovaj link je zanimljv

http://www.cps.org.rs/Dino/dinosaur.htm

Archangel je napisao/la:

Teorija koja je moja i samo moja, bez ikakvih uzora, nova i potpuno originalna, ne isključuje ni evoluciju, ni kreacionizam, ni panspermiju... Nazvao sam je "omnieventualizam" i njene postavke se mogu vidjeti u prethodnim postovima kao i na šemi koju sam stavio ovdje.

Ti ovako i onako voliš pisati pa ne bi bilo loše kad bi svoju teoriju stavio u jedan
post da bude jasnije. Samo nemoj reći da je to nemoguće za objasniti jer to onda
niti nije teorija. Osim toga, ako je teorija Struna uspješno objašnjena onda će ovo biti igra

I ova Ajnstajnova "teorija relativiteta" je stara cak 100 godina...





A ljudi koji je razumiju i mogu objasniti se mogu na prste prebrojati...

Ne razumije ju onaj kojeg ne zanima

Skulptura je napisao/la:

Archangel je napisao/la:

Teorija koja je moja i samo moja, bez ikakvih uzora, nova i potpuno originalna, ne isključuje ni evoluciju, ni kreacionizam, ni panspermiju... Nazvao sam je "omnieventualizam" i njene postavke se mogu vidjeti u prethodnim postovima kao i na šemi koju sam stavio ovdje.

Ti ovako i onako voliš pisati pa ne bi bilo loše kad bi svoju teoriju stavio u jedan
post da bude jasnije. Samo nemoj reći da je to nemoguće za objasniti jer to onda
niti nije teorija. Osim toga, ako je teorija Struna uspješno objašnjena onda će ovo biti igra

So it shall be written, so it shall be done...

Teorija omnieventualizma

Polazne pretpostavke:

- Teorija "Velikog praska" je tačna;
- Teorija relativnosti je tačna;

Opis Stanja u trenutku 0:

Teorija relativnosti koja, između ostalog, navodi na zaključak da je prostor elastičan element (jer se savija), nam govori da nijedno tijelo koje ima masu ne može putovati brže od brzine svjetlosti. Ako uzmemo da je teorija "Velikog praska" tačna, to se najvjerovatnije dogodilo na sljedeći način.

Svemir se sastoji od energije čvrsto zgusnute u jednu tačku. Vrijeme tad još nije postojalo. To znači da je bilo koji fragment energije mogao da dodje do ruba "svemira" i natrag bez trajanja vremena, i dalje, bio je prisutan na svakoj tački istovremeno. To je jedini način da haos u pravom smislu može postojati. Svaki haos, uz dovoljno vremena, znamo i možemo zamisliti, rodiće red. Kako u početku nije bilo vremena, to se desilo odmah - nastalo je vrijeme.

Tok procesa Velikog praska:

Sam trenutak Velikog praska je, u stvari, reakcija tkiva svemira na neshvatljivo ogromnu inerciju koja je nastala kretanjem kvantova energije nadsvjetlosnim brzinama, gotovo beskonačno brzo. Nastanak vremena je bio katalizator koji je doveo do pojave prvih zakona, ali, kako ništa nije savršeno, nije mogao trenutno više zaustaviti kretanje energije, jer je pojam trenutnog bio eliminisan. Došlo je do inflacije i ekstremnog savijanja i pucanja prostora, što je formiralo nebrojeno mnogo pukotina u prostoru, uglavnom mikroskopskih dimenzija. Te pukotine vode van nama poznatog prostora, u "podprostor", lokaciju koja nema prostornih dimenzija i nema vremena. Zahvaljujući tim pukotinama, moguć je trenutni prenos kvantnih informacija na ogromne udaljenosti, što je potvrđeno i nekim eksperimentima. Dalje, rastom dimenzija svemira, opadala je brzina kretanja kvantova energije proporcionalno maksimalnoj dimenziji, recimo, prečniku novonastalog svemira, energija je bivala distribuirana na većem prostoru, te je vrijeme počelo usporavati kretanje. Kvantovi koji su se nalazili bliže rubu prostora imali su nešto veće savijanje ispred sebe, više su prostora "nagužvali", te je to primoralo kvantove iza njih da se spoje s njima - te su tako, na kraju, nastale prve čestice materije.

U stanju poslije početnog haosa, zbog velike brzine kretanja vremena, uzrokovane njegovim nedostatkom, koje je izrokovano manjim dimenzijama koje je trebalo prevaliti, principi vjerovatnosti koje danas poznajemo i na koje računamo kao na konstantnu stvar - bili su drugačiji. Moguće je bilo gotovo SVE. Nešto što je danas nemoguće, nemoguće je zbog nevjerovatnosti koja raste proporcionalno količini vremena potrebnoj da se neki nasumičan događaj ostvari i postane moguć. A kako smo rekli, u početku je bilo jako malo vremena, kretanja su bila ekstremno brza, te se jedino u takvim uslovima mogao roditi prvi život metodom slučajnosti, najvjerovatnije u društvu sa nama još nepoznatim događajima koje bismo danas nazvali nemogućim i koji bi i bili (danas) nemogući.

Prema tome, prvi život, prvi organizam koji je mogao da se dovoljno zadrži da se replicira dovoljan broj puta za samoodržanje, vremenom je evoluirao u prvu vrstu, koja je milijardama godina kasnije došla do savršenstva, po našim shvatanjima gledano, i u poređenju s nama - to su bili bogovi. Sav ostali živi svijet u svemiru, uključujući i život na Zemlji, nastao je zahvaljujući njima. O motivima prve vrste možemo nagađati (kao uostalom i o svemu gorepomenutom), ali je najvjerovatnije da je prva vrsta na rubu izumiranja, ili je već odavno izumrla, a život koji je rasijala po Vaseljeni je sve što je ostalo od njih. Zašto je to najvjerovatnije? Zato što se ništa ne može replicirati unedogled. Organizmi stare jer se dešavaju greške u kopijama novih hromozoma što uzrokuje slabije i slabije ćelije. Na istom principu se zasniva i genetska kvaliteta vrste. Broj mogućih kombinacija različitih gena vremenom pada, jer se povećava nevjerovatnost raznih promjena u molekulama DNK, paralelno sa rastom dimenzija svemira a samim time i povećavanja količine vremena potrebne da se neka mogućnost ostvari.

Tako je sve ograničeno, i što više vremena mine, ograničenja će bivati sve veća i veća dok se, na kraju, kretanje potpuno ne obustavi, širenje svemira ne prestane, i, možda, vrijeme ne krene "unatrag" da bi se na kraju (odn. početku) stanje vratilo u početno...

Ali, to je već druga priča...

@Arch...znaci prva vrsta je nastala sama od sebe, a kasnije sijala zivot po ostatku svemira. Zasto nije i na drugim mjestima nastao sam od sebe?

Vjerujem da su vanzici sudjelovali, ili da tako kazem, potpomogli evoluciju na zemlji ali tesko mi je zamislit da je igdje u svemiru nastao zivot od nule do savrsenstva (sto god to bilo) - sam od sebe.

Ja uopće ne vjerujem u nastanak života od nule do savršenstva u ovom Svemiru bez utjecaja viših bića. Dapače, smatram da nastanak bilo kakvog života upućuje na postojanje nekog bića koje je utjecalo na njegov nastanak. Drugim riječima, sve živo je nastalo zbog nečije volje. E sad, otkud su nastali prvi vanzići to je posve razumljivo pitanje, a objašnjavam ga tako da je prve životne oblike oblikovala energija koja nije iz ovog Svemira, dakle anđeoska energija, iz duhovnog svijeta. Njih je pak oblikovala božanska iskra prvog stvaranja, ali tu više ne govorimo o materijalnoj formi, tako da svako daljnje raspravljanje više nema veze s evolucijom života u ovom Svemiru.

Alpha je napisao/la:

@Arch...znaci prva vrsta je nastala sama od sebe, a kasnije sijala zivot po ostatku svemira. Zasto nije i na drugim mjestima nastao sam od sebe?

Racunao sam na ne-vjerovatnost nastanka nekog organizma cistim slucajem pa sam razmisljao da, ako se tako i desilo, moglo se desiti samo jedanput... a buduci da je nastao u prvim atosekundama, prije nastanka cvrstih tijela poput planeta, vjerovatno taj organizam i nije bio materijalni, vec energetski, ili mozda u nekom nama danas nezamislivom obliku, suspenziji izmedju materije i energije... Medjutim, kao sto stoji u knjizi iz koje sam uzeo onaj "hemijski" pristup, mozda svi ovi eventi koje sam zamislio i ne bi bili potrebni za nastanak zivota spontanim putem, jer nije nemoguce da su elementi koji grade zivot nastali u posebnim uslovima (a Zemlja je tad bas bila "poseban laboratorijum") i da nisu, kako kreacionisti misle, nekim volsebnim nacinom "ozivjeli" i "pretvorili" se u zivot, vec da je definicija zivota daleko slozenija, i da postoje prelazni nivoi izmedju zive i nezive materije (neki tu ubrajaju i viruse)...

Alpha je napisao/la:

tesko mi je zamislit da je igdje u svemiru nastao zivot od nule do savrsenstva (sto god to bilo) - sam od sebe.

U vezi ovoga ti si sama napisala jednu divnu recenicu na jednoj drugoj temi:

Citat :

... kao nemoguce (je) da se od dvije zebre najednom okoti konj. Ali im je itekako moguce da se sve materijaliziralo iz zraka!