Pripadate li ovom svijetu?

Važno je za ubuduće... važno mi je imati na umu da je moj život drugačiji od njihovog i da će takav biti u budućnosti

dugujem im što su mi dali život i što su me odgojili, ali im ipak ne dugujem im toliko da žrtvujem sebe kako bi oni podkopali jedno drugoga

...*

zvezda je napisao/la:

Drugarski savet:
Ne dozvoli sebi da zbog sažaljenja prema bilo kome budeš uvučena u ponavljanje karmičkog obrasca jedne porodice.
Ako se zaista želiš razviti, ti to moraš prevazići i shvatiti da, iako to nekad nije lako, njihova priča nije i Tvoja priča. Ti Svoju Priču tek treba da napišeš, nezavisno od njihovih... Ako to uspeš, biće ti to veliki uspeh... *

Da se osvrnem na ovaj boldani dio... Mislis li da nam zivot stalno zadaje slicne (i jos bih rekla - svaki puta sve teze) lekcije dok ih na koncu ne savladamo tj. ne naucimo ono sto trebamo nauciti?

Meni se čini da je tako i ne samo da nam to život daje, nego mi to sami izabiremo tj. neki od nas. Zato neki ljudi lijepo i lagodno žive, dok se drugi stalno bore, da li je to slučajnost ili smo mi to izabrali? Meni se čini da mi to izabiremo, a možda je i slučajnost

osjeti prirodu i znat ćeš da ovdje pripadaš...

ne pripadamo zgradam i tvornicama, ne pripadamo zlim ljudima koji se ponašaju kao da je planet njihov...

ne pripada zemlja nama, mi pripadamo njoj... sve je jedna velika, savršena slučajnost,
a što nakon toga, kunem se, ne znam...

istina

schmizzl je napisao/la:

osjeti prirodu i znat ćeš da ovdje pripadaš...

ne pripadamo zgradam i tvornicama, ne pripadamo zlim ljudima koji se ponašaju kao da je planet njihov...

ne pripada zemlja nama, mi pripadamo njoj... sve je jedna velika, savršena slučajnost,
a što nakon toga, kunem se, ne znam...

Ja ne...mislim...u tim trenutcima mogu osjetiti mir, jedinstvo s prirodom, osjecaj da je sve Jedno...ali ne da je ovo moj pravi dom...istina, zna biti prekrasno ali...ostaje ali...

Možda ovo i nije tvoj pravi dom, tu si možda s nekim razlogom..

a onda opet, s druge strane, dom je tamo gdje je srce.. a lakše je srce pokloniti ljudima negoli stvarima ili mjestima..
dom je možda tamo gdje su oni koje volimo..

jer one dane kad nas netko rastuži.. ni trava nije tako jako zelena, ni zrak ne odaje osjećaj svježine i slobode..
jer one dane kad nas netko usreći.. i ptičice glasnije pjevaju.. ili ih to mi bolje čujemo..

Kada dozivim te trenutke stapanja sa prirodom i pojmim to Jedinstvo materije i univerzalne energije...na tren mi se cini da shvacam zasto smo tu...ali to i dalje ne cini ovo mojim domom (kad smo vec uzeli taj izraz)...cini mi se da sam tu samo u prolazu...ne samo ja...svi...mislim, kao sto i jesmo, jelte...ali neki u tom 'prolazu' se zbilja i nalaze ovdje kao 'na svom'...ako me kuzis...

mislim da da..

možda misliš za ove koji se tu nalaze "kao na svom" ne poštuju to sve dovoljno? i upropašatavu to što i nije naše? (planet)
ili da postoje ljudi i ljudi koji vide smisao "postojanja" samo u ovom tjelesnom životu, kako da ne žele znati za niša drugo?

jesmo da, u prolazu... bitno je utabati put za sve one koji će još tuda morati proći..

uz svu ovu bolest i glad i zlo na svijetu, pa nije da nam baš ide!

Mislim da se svi osjećamo kao da smo u prolazu, pogotovo ako malo više razmišljamo na taj način - što to prolazimo.
Znam se zateči u tom stanju, kad stanem i gledam druge kako prolaze, ali samo radi trenutaka u kojima sam stopljena i u kojima mogu reči: Ja ovdje pripadam, ovo je za mene, nastavim se pokrenuti i ne misliti što sve ostavljam i k čemu u biti idem i dakamo god dođem da sam samo još jedan stranac... samo radi trenutaka
A moj pravi dom je meni u glavi .... samo čekam mogučnost, volju i snagu da ga stvorim u budućnosti

Gea je napisao/la:

Mislim da se svi osjećamo kao da smo u prolazu, pogotovo ako malo više razmišljamo na taj način - što to prolazimo.
Znam se zateči u tom stanju, kad stanem i gledam druge kako prolaze, ali samo radi trenutaka u kojima sam stopljena i u kojima mogu reči: Ja ovdje pripadam, ovo je za mene, nastavim se pokrenuti i ne misliti što sve ostavljam i k čemu u biti idem i dakamo god dođem da sam samo još jedan stranac... samo radi trenutaka
A moj pravi dom je meni u glavi .... samo čekam mogučnost, volju i snagu da ga stvorim u budućnosti

Totalno!

schmizzl je napisao/la:

mislim da da..

možda misliš za ove koji se tu nalaze "kao na svom" ne poštuju to sve dovoljno? i upropašatavu to što i nije naše? (planet)
ili da postoje ljudi i ljudi koji vide smisao "postojanja" samo u ovom tjelesnom životu, kako da ne žele znati za niša drugo?

jesmo da, u prolazu... bitno je utabati put za sve one koji će još tuda morati proći..

uz svu ovu bolest i glad i zlo na svijetu, pa nije da nam baš ide!

...ali ako pogledaš iz drugog kuta vidjet ćeš dobrotu, radišnost, požrtvovanost, prijateljstvo...i možda zaključiti da nam ide odlično. Ustvari treba biti svjestan i jednog i drugog, ali težiti ovome drugome kako bi lijepo utabali stazice za one koji dolaze poslije nas

imaš pravo... Silama hvala, svi smo različiti! mora bit dobrih, i mora bit zlih ljudi.. mora ih biti glupih, istom mjerom i pametnih...

da su svi ljudi na svijetu dobri, pošteni i požrtvovni - tako bi nam lijepo dosadilo.. bez policije, lopova, bez ijedne borilačke vještine (nemamo se razloga tomu učiti, jer od koga da se branimo?), propale bi zaštitarske kuće, pare bi ležale umjesto lišća na ulici, ne bi bilo krađe, sve kuće uvijek otvorene, nema krađe organa jer se bubrezi dijele na pladnju..

da su svi ljudi na svijetu zli...možeš zamisliti scenu i sam... na kraju bi se svi međusobno pobili.. :sad:

sve je stvar prirodne ravnoteže - balansa ja volim reći...
sve, ali baš sve ima svoju antitežu... i upravo je u tom balansiranju između ekstrema sva interesantnost življenja...
ljepota je u ljubavi...
i dobrota i požrtvovnost i radišnost i sve ostale kvalitete koje mogu krasiti čovjeka, rađaju se iz ljubavi...
jer ja te mogu voljeti toliko jako, da ti od mene zločeste napraviš dobricu.. da od mene ljenčine napraviš radnicu, da od mene pohlepne izvučes plemenitost...
ljubav je jedini osjećaj, makar i jedina iluzija, dovoljno jaka da "okrene polove" (ups.. zaboravila sam na mržnju koja je antiteža ljubavi, znači, i ona ima moć "okretanja polova" iz pozitivnog u negativno)
"ljubav ne okreće kuglu zemaljsku, ali njenoj vrtnji daje smisao"...

možda svako treba utabati svoju stazu... jer mojom će stazom kročiti moje dijete...
ja se zato trudim učiniti je što humanijom, plemenitijom, poštenijom, suosjećajnijom,...
moram dokazati Višim Silama da zaslužujem nastaviti život (prenijeti svoj DNK)..
jer zli ljudi u svijet puštaju nesretnu djecu..i taj lanac mora kad tad puca... treba težiti suprotnome..

imaš pravo..treba težiti dobrome... pa hajmo onda!

Još bi uz sve dodala samo to da svatko od nas treba pronaći vlastitu stazu koju će utabati.
Ona nikako nije ista za sve ljude, jer smo svi mi različiti.

Isto tako ne bi rekla da smisao života mora biti nužno u prokreaciji, nastavljanju vlastite loze.
Kako za koga. Neki ljudi nikad neće imati vlastitu djecu, možda ne zato što bi razlozi tome bili nužno medicinske prirode.
To ne znači da neće moći obogatiti svoj život.
Ipak, svi mi kakvi god bili možemo pronaći razlog da težimo da novim generacijama raskrčimo stazu i obogatimo je svojim djelovanjem.

Osobno, vjerujem da postoji neka viša sila, iako ne znam u kojem je obliku utjelovljena, ali moja težnja dobru proizaći će prvenstveno iz vlastito postavljenog cilja da sebi dokažem da sam vrijedno živjela.
Znat ću to prepoznati u sebi i svojim osjećajima i to će mi biti dovoljno.

@athena, nisam ni ja rekla da je smisao života u reprodukciji...
svatko pronalazi svoj smisao... teško je vjerovati da nam netko može reći što je to smisao života...to je nešto što moramo otkriti sami.. jer baš kao što smo svi drukčiji, imamo drukčije ciljeve..a tako i to...

ovo sa vrtnjom zemlje je izreka, ali ja se slažem s njom, jer ljubav je jako općenit pojam..koliko li je samo vrsta ljubavi...

ja sam napisala "možda svako treba utabati svoju stazu... jer mojom će stazom kročiti moje dijete"...
to je moja želja, moja staza...

nadam se, nečijom će stazom hodati milijuni ljudi, jer će netko otkriti lijek za rak..
nečijom će stazom hodati tisuće jer će netko otkriti ekološki pogon za masovnu proizvodnju...

iako svatko ima vlastitu stazu, one isprepliću po milijun (ili više) puta u životnom vijeku...
evo, naše su se ispreplele sada, čim si ti odgovorila na moj post, a ja na tvoj.. sudbina je takva, da mi se i samo jedna tvoja riječ moež usjeći u pamćenje i napraviti veliku razliku..

@Schmizzl, jako si lijepo to komentirala.

Mnogi od nas još uvijek nemaju konkretne planove za svoju vlastitu stazu, ali sigurno je da svatko od nas može, štoviše i treba ostaviti svoj trag.
Živimo ovdje.
I kad prođe vrijeme i nas više ne bude, opet ostaje činjenica da smo jednom živjeli ovdje i to nikad nitko neće promijeniti.

Shvatila sam da si ti napomenula da bi tvoje vlastito dijete kojem nešto ostavljaš bila tvoja želja, tvoja staza, ne da si to generalizirala kao "opće pravilo" smisla života.

Kako bilo, komentirala sam isključivo zato, jer se i osobno susrećem sa ljudima, poznanicima, strancima, prijateljima koji su skloni uopćavati nekakav "smisao života", krojen po vlastitim željama.
Mislim da to nikako nije dobro i to sam unaprijed htjela naglasiti.

Zamislimo, što bi bilo sa ovim svijetom da svi stremimo istom, imamo iste ciljeve, želje, njegujemo identične vrijednosti i prioritete?
Neravnoteža, narušen balans. Baš kako si prethodno komentirala.

da da...vidiš, ti na mojoj stazi ostavila trag... može biti da je sićušan, ali je tu i imaš pravo - činjenica je da si jednom ostavila traga tu - svojim riječima i mišlju - i to se nikada neće promijeniti!

Ja cijelo vrijeme osjećam da nisam odavde... imam osjećaj da su se pomiješale dvije duše u meni - ona ljudska, koju imam od rođenja, i neka druga, vanzemaljska, koja postoji još od fijuuu...

Dragony je napisao/la:

Ja cijelo vrijeme osjećam da nisam odavde... imam osjećaj da su se pomiješale dvije duše u meni - ona ljudska, koju imam od rođenja, i neka druga, vanzemaljska, koja postoji još od fijuuu...

mozda se prisjecas nekog od proslih zivota koji je od "fijuu "

Cuppycake.Disaster je napisao/la:

ej bok,zeljela bi znati dali ima jos koji ljudi koji se nekak osjecaju koda nisu s ovog svjeta(neznam mozda zvuci arogantno-no sad me briga )-mislim: koda hoces doma a vec jesi...ja ponekad kad pogledam u nebo po noci uvijek pozelim biti doma,neznam mozda je to sam bezveze,ali mozda ima isto nekoliko ljudi koji isto tako osjecaju...??pozz tiny_tini77

Ja gledam u nebo,i uvijek se sjetim nekih tužnih pjesama kao
D.N.Angel-Futatsu no negai,Briyan Adams.you cant take me ili neku od Toše,i uvijek se osjećam kao da letim,da idem kući,ali sam već kod kuće,i to mi je jako čudno pa sam pomislila da sam poludila,ali vidim da nisam jedina.

Pux je napisao/la:

Dragony je napisao/la:

Ja cijelo vrijeme osjećam da nisam odavde... imam osjećaj da su se pomiješale dvije duše u meni - ona ljudska, koju imam od rođenja, i neka druga, vanzemaljska, koja postoji još od fijuuu...

mozda se prisjecas nekog od proslih zivota koji je od "fijuu "

Sjećam se samo bijele sobe i smeđe-crvenih zavjesa... a ima i jedan drugi dio koji je najvjerojatnije samo maštarija od malena

možda je to slika koju si si vidio bila na nekom filmu, ili "negdje u gostima", ali da si bio mali, mali pa da ne znaš gdje da ju svrstaš..

a bez brige, pripadaš ovom svijetu.. moguće je da osjećaš da ne pripadaš ljudima koji te okružuju..
pošto ljudi imaju određeni postotak gena identičan onima koje imaju gliste, a i da smo svi od istih elemenata sazdani - kao i cijela priroda.. mislim da tu pripadamo ili svi, ili ne pripada nitko! sa cijelom planetom mislil..

Fizički pripadam, no phishički - baš i ne...

pa slušaj..razumijem te.. ali zbilja, još si jako mlada, i pitanje je hoće li te taj osjeća pratiti dovjeka..

ako te išta može utješiti ova misao...
"možda zbilja ne pripadaš ovom svijetu, ali svakako pripadaš Svemiru..
a i ovaj svijet mu pripada.. pa eto..sve je to jedno..
i ti si dio Jedne Sile, Univerzalne Energije"

hm... ja sam ona koja vjeruje da se sve događa s razlogom..zato, kad si već tu, razlog je vjerojatno dobar.. možda, kažem, ljudi su ti koji ti za sada ne omogućuju da se spiritualno razviješ kako bi trebala...
a i za to.. ne brini.. sve u svfoje vrijeme!