Najbolji Put

Fantom, izvrsno pitanje!

Rekao bih ovako... mislim da ako postoje prepreke koje se gomilaju i koje nismo u stanju u razumnom vremenu riješiti, da smo onda fulali put.
S druge strane, ako prepreka nema uopće... hmm... to još nisam nikad sreo... uvijek postoje neke prepreke i izazovi...
no u svakom slučaju ako takvih prepreka ima manje i ako ih čovjek može proći, onda je to pravi put.
Zapravo, mislim da se na pravom putu količina prepreka poklapa s našim trenutnim mogućnostima, ni više, ni manje od toga.

Ako bi postojalo nešto poput pravog puta, tada bi svakako trebao imati prepreke jer nam one omogućuju učenje i razvoj. Usto, ne postoji put bez prepreka, njih stalno ima.

Što se tiče rješavanja prepreka u razumnom vremenu... Postoje određene prepreke koje trebamo proći, a koje se prolaze godinama, ponekad i desetke godina. To će netko reći da nije razumno vrijeme, ali najbitnije je što se iz toga izvuče, koliko napredujemo. Naprosto, postoje mnoge prepreke, a ako vidimo jednu koju ne možemo brzo proći, ne treba odustati, možda baš tu prepreku trebamo proći, makar trajalo godinama.

Ionako, mi ne trebamo proći prepreku, mi učimo pokušavajući ju proći. Tako da, ako ne uspijemo proći prepreku, svejedno smo napredovali. To je kao matematički zadatak. Rješavamo ga čitav sat i ne riješimo ga do kraja, ali smo daleko došli i napredovali samim time. Jednostavno, ponekad treba procjeniti kada je dobro pustiti prepreku i ići dalje. Što je prepreka teža, to više napredujemo prolazeći je, kao i kod svih stvari u životu.

Ne mislim da postoji put na kojemu ne možemo proći baš sve prepreke, samo je stvar izbora i upornosti. Možemo birati teži i profitabilniji život, ili lakši pa ćemo biti siromašniji. Točno, smatram da se puno više napreduje kroz razne momente i situacije nego da je stalno sve dobro i sve super. Kao i na svakom poslu. Netko se suočava sa raznoraznim problemima i rješava ih, pritom jako dobro nauči raditi svoj posao. Drugi pak samo uživa jer mu sve ide kao podmazano. I sada dok dođe problem, tko će ga prije i lakše riješiti? Prvi čovjek jer se susretao sa takvim problemima i zna što mu je činiti, a ovaj drugi se možda neće niti snaći, ovo mu je novo.

Kroz sreću se može mnogo naučiti, ali najviše učimo iz onih trenutaka života kada nije sve baš sjajno, kada se posvadimo sa dragom osobom, kada zajebemo posao u firmi, kada učinimo glupost... Tako to obično biva. Ne treba forsati takve situacije, treba se truditi da ne dođe do njih, ali svejedno kada dođe, moramo iz toga nešto naučiti jer je to odlična prilika, a ne jadikovati i čekati da prestane. Snaga volje, uma i duše.

@Omega, odlično napisano, ponovo sam posumnjao u tvoje godine, ali već si mi jednom potvrdio da su točne, pa te ovaj puta neću pitati

Da se samo nadovežem, kad smo na pravom putu onda to znamo, jednostavno imamo onaj osjećaj koji nam kaže, da, to je to, nije to pitanje da li ima ili nema problema, već način na koji te probleme rješavamo, znamo da ih možemo riješiti pa ih onda i rješavamo sa određenom dozom lakoće. Naravno da ne postoji put gdje nema problema, ali kad smo na pravom putu onda je i naš stav prema njima drugačiji ili kao što MoW kaže kao da ih ima točno onoliko koliko ih možemo savladati.

Koji je najbolji put za reinkarniranu dusu???
Veliko pitanje je zasto ljude uopste reinkarnacija toliko privlaci...
Najvjerovatnije zato sto reinkarnacija nudi nadu mnogima.
Ako ne uspijemo u ovom zivotu, imamo sanse u sledecem.
Ipak,cak i oni koji vjeruju u reinkarnaciju priznaju da se najveci broj ljudi i ne sijeca svojih prethodnih zivota.
Pitanje je kako mozemo uciti iz proslih gresaka ako ih se cak i ne sijecamo?
Izgleda da uvijek pravimo iste greske.Sa obzirom na ljudska moralna posrnuca kroz istoriju, ima li razloga da verujemo kako ce u buducem zivotu biti bolje?
Reinkarnacija navodno, osigurava pravdu. Prema zakonu karme (nepopustljivo, bezlicno pravilo koje upravlja svemirom), u svakom zivotu dobijemo sta smo zasluzili. Dobra i losa djela daju dobre i lose rezultate u svakom zivotu. Po karmi nema nepravednog stradanja jer niko nije nevin. Svako stradanje uslovljeno je losom karmom. Beba rodjena bez nogu je to zasluzila, kao i zena koju su silovali. I svi prenosimo karmu iz zivota u zivot. Nema blagodati, nema oprostaja i nema milosti. Ne samo da ovo nisu dobre vijesti za one koje muci savijest, nego se karma sukobljava sa nasim moralnim osijecajem da je poneka patnja nezasluzena i da zasluzuje nase sazaljenje i napor da se ukloni.

E sad,uzimajuci sve ovo navedeno u obzir,pitam se da li mi uopste mozemo da biramo put tj. ovaj kojim vec idemo je jedini put koji mi mozda malo mozemo olaksati i misliti da smo na drugom putu koji je ustvari manje vise blijeda varijanta onog prvog ili bolje reci pravog posto druge alternative izgleda nema.

Ako bi se sjecali proslih zivota to bi nas uvelike kocilo...vec se kocimo i samo sa ovim jednim zivotom kada napravimo nesto radi cega se npr. kajemo...kud jos da se sjecamo svih sranja kroz koje smo prosli ranije...

A reinkarnaciji, po mom misljenju, nije svrha kazna nego razvoj... Medjutim ako smo u proslom zivotu mucili i nismo bili u stanju spoznati milosrdje onda je nacin da to dozivimo da se postavimo u ulogu onog koji je zrtva...naravno, mi mozemo odabrati i zivot cara s mislju da cemo taj puta znati bolje i da ce se nasa dusa uspjeti izboriti sa svim preprekama kako kemijskim (naseg novog tijela) tako i svjetovnim (utjecaj okoline)...ipak...mala je sansa za to i lako ce se desiti da jos vise zabrazdimo i napravimo iste pogreske...

Fantom je napisao/la:

Koji je najbolji put za reinkarniranu dusu???
Veliko pitanje je zasto ljude uopste reinkarnacija toliko privlaci...
Najvjerovatnije zato sto reinkarnacija nudi nadu mnogima.
Ako ne uspijemo u ovom zivotu, imamo sanse u sledecem.

Pa ne bi baš rekao, po tome bi samo oni koji ne uspijevaju u ovom životu vjerovali u reinkarnaciju, a oni koji su uspješni bi bili suprotnog mišljenja, no nije baš tako.

Alpha je napisao/la:

A reinkarnaciji, po mom misljenju, nije svrha kazna nego razvoj... Medjutim ako smo u proslom zivotu mucili i nismo bili u stanju spoznati milosrdje onda je nacin da to dozivimo da se postavimo u ulogu onog koji je zrtva...

Upravo tako i meni se čini da se tu ne radi o sustavu kazni i nagrada, nego o razvoju, pa bi čovjek koji je bio uzoran, dobar, moralan, radišan, pošten ...u ovom životu, mogao dobiti život sa nekim teškim problemima kako bi kroz rješavanje tih problema učio i napredovao.

Alpha je napisao/la:

Ako bi se sjecali proslih zivota to bi nas uvelike kocilo...vec se kocimo i samo sa ovim jednim zivotom kada napravimo nesto radi cega se npr. kajemo...kud jos da se sjecamo svih sranja kroz koje smo prosli ranije...

A reinkarnaciji, po mom misljenju, nije svrha kazna nego razvoj... Medjutim ako smo u proslom zivotu mucili i nismo bili u stanju spoznati milosrdje onda je nacin da to dozivimo da se postavimo u ulogu onog koji je zrtva...naravno, mi mozemo odabrati i zivot cara s mislju da cemo taj puta znati bolje i da ce se nasa dusa uspjeti izboriti sa svim preprekama kako kemijskim (naseg novog tijela) tako i svjetovnim (utjecaj okoline)...ipak...mala je sansa za to i lako ce se desiti da jos vise zabrazdimo i napravimo iste pogreske...

Slažem se. Mislim da je velika uloga našega učenja upravo to zaboravljanje i počinjanje ''iz početka''. Recimo da čovjek tijekom života dobi stav da su svi crnci ne znam kakvi, i tvrdoglav je ko mazga, ne odustaje od tog stava ni za što. Da on ne zaboravi taj svoj stav, jednostavno bi u sljedećem životu bio u teškom stanju naučiti nešto novo, nešto van tog stava. Zato je logično da zaboravi i počne ispočetka, tako će puno više naučiti.

I opet se slažem, reinkarnacija je tu da se razvijamo... Ipak, postoje riječi u svakakvim knjigama da onaj tko ubije dušu, da se mora vratiti i otplatiti taj život. Gledano po tome, reinkarnacija bi bila oboje, i razvoj i kazna, ovisno o situaciji i dijelima. No, ta kazna, ne vjerujem da je ona tu da taj čovjek jednostavno pati, već da iz svoje pogreške na najbolji mogući način nauči zašto je to pogreška, da dobi svijest o tome. Dakle, čak i kao neka vrst kazne, reinkarnacija bi bila tu samo za razvoj.

Što se tiče karme, to je opet ono bazno pitanje, jel prije bila kokoš ili jaje. Želim reći da je taj proces karme morao započeti nekako, zar ne. Moje je mišljenje da je sve počelo - bez karme, čistom slobodnom voljom. Kroz vrijeme razvijala se karma, ali isto tako bi ta iskonska slobodna volja ostala te je i danas prisutna. Želim reći da mi sami biramo svoj put i svoju budućnost, dakle da je sve to promjenjivo, ne u kamenu zacrtano. Čak i kod izvršavanja 'kazne' koja je određena, postoji doza slobodne volje. Tako bar ja gledam na to.