Najbolji Put

Svaka čast, ekipa, jako ste lijepo obradili temu dosada, nemam šta pretjerano za dodati pa budem kratak

MoW je napisao/la:

Otvaram ovu temu u kojoj bi se trebalo ozbiljno raspraviti o tome postoji li za neku inkarniranu dušu nešto što se naziva Put, a koji bi bio onaj životni put koji bi ju najbrže unaprijedio.

Po čemu određujemo što znači ''unaprijeđivanje duše''? Prema subjektivnom mišljenju. Nekome to znači imati puno materijalnog, a drugome je cilj ljubav, ili barem ono što taj netko smatra ljubavi.

Ako pak pričamo o nekom apsolutnom objektivnom neiskvarenom unaprijeđenju, tada ne možemo reći baš ništa konkretno na tu temu, jer mi nemamo pojma što je to unaprijeđenje duše i postoji li išta takvo (ne moram napomenuti mogućnost da duša uopće niti ne postoji). Opet ćemo pojam unaprijeđenja poistovjetiti sa našim mišljenjem o tome što je to kao i o samoj duši.

Dakle pretpostavimo da postoji neko Božansko unaprijeđenje duše kroz život, što god to bilo... Pitanje je postoji li životni put koji bi najbrže unaprijedio neku dušu? Ovo pitanje je po meni čistog logičkog karaktera. Pretpostavimo da život ima bezbroj mogućih puteva kojima duša može proći. Sljedeće što se trebamo pitati jest jel nas po našem mišljenju baš svi od tih bezbroj puteva unaprijeđuju u totalno istoj količini i mjeri. Ukoliko je odgovor ne, tada je logički zaključiti da doista postoji put koji unaprijedi dušu više od drugih puteva, tada bi vrijedilo i ono za što se MoW opredjelio, da postoji put koji nas najviše unaprijeđuje.

No opet, što dovraga znači unaprijeđenje duše? Kod gornjeg zaključka smo krenuli od čiste matematičke pretpostavke da postoji Božansko unaprijeđenje duše, a kako mi ne znamo kakvo je to unaprijeđenje, tada možemo samo vjerovati u to jesmo li po vlastitim kriterijima na ''pravom'' putu ili ne. Isto tako mi možda možemo po vlastitim kriterijima unaprijeđenja duše otprilike odrediti koji nas put bude najviše unaprijedio.

Primjer, nečiji cilj napretka jest znanost i znanje iz znanosti, te istraživanje. Dakle ta osoba može otprilike odrediti da mu je najpovoljnije za to otići na neki pmf i putem njega dostizati taj vlastiti domet razvoja duše.

Ako idemo određivati koji je najbolji put po nekom Božjem mjerilu, tada nemamo zapravo što određivati jer se sve svede na subjektivan pogled na to sve, a to pak nije ono što smo htjeli. Svaki put je potencijalno onaj koji nas može najviše unaprijediti kroz život. Netko možda može ljenčariti 20 godina, svesti život na ispijanje pive uz imaginarne prijatelje na kauču i ''Prijatelje'' na tv-u, a opet nakon toga može doživjeti takve promjene u životu da naglo i u nevjerojatnoj količini napreduje, čak i više od onih koji su cijeli život težili u unapređivanju sebe. Teško za vjerovati? Zapravo ne, svatko tko ima iskustva sa naglim ''klikovima'' u životu shvatit će kako je to moguće. I meni su se događali takvi klikovi, doslovno preko noći sam u nekim trenutcima postajao nova osoba. Tako može i neki cijeli-život-zgubidan u 60. godini naglo doživjeti nešto što će ga sa dna dići u sam vrh evolucije razvoja duše.

Zato doista mi nikako ne možemo prepoznati koji će nas put kamo odvesti. Sjetite se, put u pakao je popločan dobrim namjerama ponekad, tako i neki naizgled lijep i siguran put nas može naglo dovesti u nečiju septičku jamu gdje ćemo biti kao dodatan brabonjak, a onaj ružan i mračan put dovesti do svjetla na kraju tunela. Naravno, ''lijepost'' i ''ružnost'' nekog puta je subjektivno viđenje.

Jel nas ama baš svaki put unaprijeđuje, ili nas neki unazađuju? To je doista ekstra-teško pitanje, a zahtjeva uzimanje mnogo faktora u obzir da se nađe makar i subjektivan odgovor na njega. Kako je netko pitao, imamo li mi koristi od iskustva jednog ubojice i što će nam to iskustvo? Mi od toga imamo svjesnost koja je i sam ključ razvoja. Svjesnost je znanje, razumijevanje i izbor, a sve to nam je ključno za općeniti razvoj, jel da? Dakle razumijevanje svih aspekata života, čak i onih mrskih poput želje za krvoločnim divljanjem nad nečijim lešom i pimpekovanjem mladih nevinih djevojaka, može dovesti do razumijevanja drugih nam stvari, onih koje nam se sviđaju. Ne znam jel je dobar primjer, ali recimo učili smo na faksu frekvencije i titranja... Meni je to ubitačno dosadno i nezanimljivo gradivo, ali mi je znanje istog potrebno da shvatim ono dalje koje mi je zanimljivo.

Općenito mislim i vjerujem da su svi aspekti života međusobno povezani, pa tako i ''dobro'' i ''zlo'' (dobro i zlo su pojmovi ljudi i njihovih viđenja stvarnosti). Dakle razumijevanje ubojice i njegovo naizgled tvor-smradno iskustvo može nam dati bolji uvid u neke druge apsekte života... Malo po malo i doći će se do svjesnosti cjeline, a da prođemo na sljedeći nivo, trebamo svladati onaj prijašnji, jel tako? Pazite, ne tvrdim da nam je iskustvo ubojice nužno potrebno za ići dalje, ali mislim da nam svakako može pomoći u razumijevanju drugih stvari, pa makar i samog nagona ljudskog bića (i to je jako bitno spoznati jer se mi u tom biću unaprijeđujemo).
Dakle moje je mišljenje da unazađenje duše moguće ne postoji, ali to je tako ovisno o raznoraznim parametrima da postaje gotovo irelevantno. Isto tako mislim da sam argumentirao zašto ne možemo znati tko je ''iznad'' u razvoju, a tko ''ispod'', kao što Alpha reče.

Sve to je jako povezano uz raznorazne teorije o životu, karmi, reinkarnacijama... O svemu tome imam mišljenje, ali da to sve napišem i obrazložim, potrebna je cijela ''knjiga'', a i nije ontopic.
Eto, čini se naizgled dugo, ali doista o svemu ovome se može u detalje i detalje pričati.

MoW je napisao/la:

1. Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dusom svojom i svim umom svojim.
Što to točno znači? Da li to znači baciti se na koljena i moliti Stvoritelja po cijeli dan? NE! To je kriva predodžba!

To znači djelovati u skladu s Božjim principima i željeti i voliti tako postupati.

Opet se sve svede sa Božjih na subjektivne principe... Mnogima je intuitivno jasna ta ''zapovjed'', ali ju nitko ne može objasniti zadovoljavajuće za sveukupnu populaciju ljudi i za sve kutove gledanja.

Ako kažeš da se nešto ne može objasniti zadovoljavajuće za sveukupnu populaciju ljudi i za sve kutove gledanja, opet zapadaš u pogrešku subjektivizma i relativizma.
Interpretacija ima mnogo, ali samo jedna je točna. I to ne nama, subjektivno, nego objektivno, samo jedna može biti točna.

Zašto? Zato što nije moguće da je Apsolut relativan. Ne može se reći da je kozmička svijest relativna, već samo da se izražava kroz prividni relativizam.
E sad, nekoliko interpretacija:
1. Postoji Bog Otac, svemoćno biće koje nije od ovoga Svemira, koji ga je stvorio i kome moramo klečati i obožavati ga, iako mi nismo zapravo s njim više povezani. On je stvorio materijalni svemir, a mi mu se moramo moliti i ljubiti ga da bi mogli napustiti materijalni svemir i vratiti se njemu. U protivnom ćemo završiti u paklu ili nestati. (klasično kršćanstvo ispripovjedano narodu)
2. Ljubi sve u svemiru kao takvo i ljubit ćeš Boga, jer je Bog sam svemir i ništa više. (panteizam)
3. Ljubi sve u svemiru kao takvo i ljubit ćeš Boga u svim materijaliziranim stvorenjima , no moli se i razgovaraj direktno s bićima koja nisu materijalna, da bi tvoja molitva doprijela što bliže najvišem biću, koje je stvorilo svemir, više je od samog svemira, ali stalno brine o njemu i o našim životima. (panenteizam)

E sad, što znači da je zapovijed intuitivno jasna? Komu da se mole? Ako će se moliti samo nekome koji je daleko iznad da bi mu se duša spasila, zanemaruje vjerojatnu činjenicu da je Bog neodvojiv dio ovog postojanja, da smo i sami njegov dio.
Opet tvrdim da je samo jedna interpretacija logički točna, ali nije trivijalno za znati koja.

Ne zapadam ja u nikakvu pogrešku... Samo treba shvatiti što sam htio reći s time i u kojem kontekstu je to rečeno, a htio sam reći da nitko od nas subjektivnih bića ne može znati sa sigurnošću što ta zapovjed objektivno znači, ukratko neprecizno kazano.

Točna interpretacija? kako odrediti tko je objektivno duhovit, a tko nije? Isto tako tko je objektivno lijep, a tko nije? Ti ćeš reći da je ona tamo osoba duhovita, a netko drugi će reći da uopće nema smisla za humor. Tebi će ona djevojka preko ulice biti fizički veoma privlačna, a meni nije nešto... Kako onda odrediti koja je od tih interpretacija više točna i po čijim mjerilima i može li se to uopće smatrati interpretacijom?

Mislim da i mi sami sudjelujemo u kreaciji ''točne'' interpretacije. Točno je da je ona tamo kuća lijepa, ali isto tako je točno da je i ružna. Možda postoji točno određen smisao života kojeg svi prolazimo i koji je apsolutan, ali isto tako smatram da su neke interpretacije jednako vrijedne, kao iz navedenih primjera. Ono što smaram neokaljanom pravom objektivnom istinom nazvao bih jednostavno sa - stvarnost. Mržnja je dio te stvarnosti kao i ljubav, pa tko ne razumije mržnju ne razumije niti stvarnost.


Da, mislim da je svim zdravim ljudima intuitivno jasno što znači ''ljubiti'' drugoga. A ljubiti Boga... To ovisi o puno faktora, što je nekom ljubav, što je nekom Bog, što je nekom smisao života... Koja god prava stvarnost bila, ljubiti se može na tisuću načina, a mi ne možemo odrediti koji je način najbolji i postoji li takav, te je li isti za sve pojedince, ili varira ovisno o karakteru čovjeka koji ljubi.

odusta san od čitanja jer je previše pametovanja ovdi

MoW je napisao/la:

Ako kažeš da se nešto ne može objasniti zadovoljavajuće za sveukupnu populaciju ljudi i za sve kutove gledanja, opet zapadaš u pogrešku subjektivizma i relativizma.
Interpretacija ima mnogo, ali samo jedna je točna. I to ne nama, subjektivno, nego objektivno, samo jedna može biti točna.

Zašto? Zato što nije moguće da je Apsolut relativan. Ne može se reći da je kozmička svijest relativna, već samo da se izražava kroz prividni relativizam.
E sad, nekoliko interpretacija: ...

Prvo, ne možeš biti SASVIM oslobođen subjektivizma. To bi bilo apsurdno i ako tako smatraš, onda si u teškoj zabludi. SVI smo subjektivni. Relativno nam je (ako kojim slučajem i postoji) sasvim nepoznatno i van granica naših spoznaja.
Ovo o samo jednoj tačnoj interpretaciji je prosta logička igra... ali se može igrati i na drugi način . Verujem da je poznata priča o Šredingerovoj mački. Dakle, mačka je zatvojena u kutiju sa radioaktivnim izotopom. Je li živa ili mrtva? Pa, dok ne otvorimo kutiju - nemamo pojma...
Jer sada, mačka je u zatvorenoj kutiji koju mi ne možemo promatrati (jer je zatvorena za mačku). Mi ne znamo kada će se izotop početi raspadati (jer ne postoji kauzalnost u tom slučaju; tj. zakoni mu dozvoljavaju da to učini sada ili za milion godina - za oba slučaja postoji verojatnost) pa tako ne možemo znati ni šta je s mačkom dok ne otovrimo kutiju (a to ne možemo zbog neodređenosti). Sada u igru ulazi kvantna fizika koja kaže: mačka je i živa i mrtva, tj. 50% je živa, a 50% mrtva; tačnije, ona je superpozicija ta dva stanja: i živa je i mrtva.
Isto je sa našim viđenjem tačne interpretacije ili pravog puta - hteli mi to ili ne, Pojma Nemamo!
Isto se može primeniti i na postojanje Kosmičke Svesti ili njen relativizam ili apsolutizam... Ovo je klizavo tlo. Definiši apsolut. Daj primer. Definiši kosmičku svest... Đavola ćeš. Zato smatram mudrim držati se podalje od apsoluta u ovakvim temama... *

Dobro nije baš tako, nije baš sve relativno, slažem se da za neke stvari možemo reći da su etički neutralne, tj. da ponekad postoje dva ili više naćina da se dođe do istog cilja, e sad tko će izabrati koji ovisi o njemu samome. No za neke stvari se može jasno reći da su loše i da ih ne bi smjeli izabrati. E sad kako ćemo se odnositi prema onome tko počini tako nešto, da li mu treba oduzeti slobodu i poslati u zatvor ili možda čak mu oduzeti život ili ga samo poslati na neko lječenje to je druga stvar. No za neka djela možemo jasno reći da su loša i nedozvoljena. Ne može baš sve relativizirati.

A što se tiće one jadne mačke, nažalost ona ustvari u tom mentalnom pokusu uopće ne postoji dok mi ne otvorimo tu kutiju, kao što i elektroni ne postoje dok ih se ne promatra, već se samo radi o valovima potencije elektrona, a kad se stavi opažać onda on vidi elektrone. E sad zašto je to tako mislim da još nema pravog obrazloženja no ja se baš i ne kužim u kvantnu fiziku, pa obrazloženje postoji ali ja nisam čuo za njega.

Chakotay je napisao/la:

...ponekad postoje dva ili više naćina da se dođe do istog cilja...

Zapravo, verujem da uvek postoji bezbroj načina da se dođe do cilja...

A što se tiče drugog dela tvog posta - upravo si izrazio krajnji subjektivizam percepcije i svega što postoji... Mogla bih se sa zadovoljstvom složiti...
Zapravo, ako je tako kako ti kažeš, onda NIČEGA NEMA. Ništa ne postoji... sve je ništavilo. Ako nešto postoji tek ako postoji posmatrač, onda bez posmatrača nema ničega... A taj posmatrač... Šta ako njega nema ko da posmatra? *

zvezda je napisao/la:

Zapravo, verujem da uvek postoji bezbroj načina da se dođe do cilja...

...ali postji i bezbroj načina da se ne dođe do cilja tj. da se ode u pogrešnom smijeru. Mislim da je važno da izaberemo jedan od onih prvih bezbroj puteva

zvezda je napisao/la:

A što se tiče drugog dela tvog posta - upravo si izrazio krajnji subjektivizam percepcije i svega što postoji... Mogla bih se sa zadovoljstvom složiti...
Zapravo, ako je tako kako ti kažeš, onda NIČEGA NEMA. Ništa ne postoji... sve je ništavilo. Ako nešto postoji tek ako postoji posmatrač, onda bez posmatrača nema ničega... A taj posmatrač... Šta ako njega nema ko da posmatra? *

Eh, eto vidiš to ne kažem ja, i to nije moje mišljenje nego je to dokazano u eksperimentima u više navrata i u više različitih laboratorija, ja sam samo prepričao taj pokus koji predstavlja objektiviziranu stvarnost. Uistinu zanimljivo najstvarnije je to da je sve subjektivno
E sad zašto je to tako, tko je taj univerzalni posmatrač, gjde se nalaze elektroni i te čestice kad ih se ne promatra, sve su to zanimljiva pitanja na koja možda jednog dana dobijemo odgovor.

Otišli smo predaleko od najboljeg puta, vratimo se s rasprave o Schrödingerovoj mački nazad na pitanje najboljeg puta.
Jer svašta bi se još o njoj moglo reći, počevši od toga da svaka svjesna čestica promatra svaku drugu, pa je jako teško izolirati nešto u superpoziciji stanja prije kolapsa valne funkcije. Mi mislimo da smo samo mi promatrač. Ne znam zašto...

Znam @zvezda da je tlo klizavo, to ne znači da ne trebamo po njemu kročiti.
Neću ti definirati Apsolut kad mi ne bi vjerovala.
Apsolut je uvijek nešto previše, ali trebamo razumijeti da on postoji, da je stvaran i da ne treba bježati od njega ni u kojim raspravama. Isto tako, agnosticizam nije krajnje rješenje, treba se uhvatiti ukoštac s teorijama i razrješiti ih. Ili propasti u pokušaju.
E sad, mene zanima zašto @gripph misli da ne može nitko objektivno znati što zapovijed ljubavi znači? Je li to negdje zapisano da se to ne može znati? Ili ljudi samo sliježu s ramenima?
Zatim, @zvezda, nije jasno zašto misliš da je objektivno izvan mogućnosti naše spoznaje? Ako misliš da se subjektivizam ne može ukloniti, razmisli kako bi fizika izgledala da se unutra uključi subjektivizam. Divno i krasno.
Jedino što se slažem, to je da se subjektivizam vjerojatno ne može posve ukloniti iz rasprave. Ali to je sve što ću priznati.

Da bih mogla odgovoriti na tvoje postove, zamolila bih te da tačno objasniš na šta misliš kada napišeš Apsolut???
Pričamo o tamo nekom Apsolutu, pri čemu ja pojma nemam šta je to. Pa, ako ti znaš, objasni mi - da bismo bar imali iste šanse da branimo svoj stav.
Ja ne verujem u apsolutE, ali ti očigledno veruješ u jedan. Koji? *

Nastojat ću objasniti apsolut najjednostavnije, koliko god je to teško.

Do apsoluta se dolazi kroz duboku meditaciju. Važno je reći da to nije osjećaj, to je jednostavno opažanje.

Priroda apsoluta - punoća, koja je prazna, a opet ima kvalitetu svega.
Fundamentalan je i uvijek prisutan, nikamo ne bježi. Apsolut daje život i neuništiv je.
U njemu je ushit i blaženi mir u isto vrijeme.
Punoća znači da ima apsolutnu kategoriju u smislu da je preplavljujuć i sveprisutan, cijelog te obuzme, ne želiš mu pobjeći i cijelo vrijeme se kupaš u njemu.
Zato mnogi žele ići u pećine, u samoću, da budu sami s apsolutom, jer ih to strašno privlači.
Možeš ga osjetiti jednako s bilo kojeg mjesta na svijetu - on je stalan.
Isto tako, apsolut je pun značenja i svrhe, jednostavno zna sve što se događa i ima jasnu svrhu, koju mi ne možemo dokučiti.
Ima interesa za samog sebe, želi se spoznati.
Temeljan je i sve iz njega izvire, iako je na prvi pogled prazan.

E, odlično!

Dakle, govorimo o nekoj vrsti univerzalne materije/energije/svesti? Koja je gradivo svega što postoji i evoluirala je u forme koje mi opažamo kao sve što nas okružuje. On je perpetum mobile - samo menja vidove svog postojanja - ne nastaje i ne nestaje (rekao si da je neuništiv). Onda moramo pretpostaviti da je nestvoren ili da je konačno stvoren.
Po tebi, on ima svest i cilj i sveznajući je... hmmm... to mi je malo čudno, liči na neko keortodoksno viđenje Boga... no, dobro.

Ali, obzirom na to da si do te spoznaje apsoluta došao putem meditacije, kako možeš da tvrdiš da je to apsolut, da važi i za druge? Ja bih to na tvom mestu nazvala subjektivnim viđenjem stvarnosti... *

@MoW lijepo si ti to objasnio

@zvezda to što je do tog objašnjenja došao meditacijom, ne znači da je čisto subjektivna i da drugi ne bi došli do istog ili sličnog zaključka

MoW je napisao/la:

E sad, mene zanima zašto @gripph misli da ne može nitko objektivno znati što zapovijed ljubavi znači? Je li to negdje zapisano da se to ne može znati? Ili ljudi samo sliježu s ramenima?

Gripph te želi pitati što za tebe uopće znači ''objektivno''. Zapovjed ljubavi nam daje radnju koju bismo trebali izvršavati. 'Ljubi Gospodina Boga svog svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim.' Dakle za ''objektivno'' znati tu zapovjed pojedinac treba ''objektivno'' znati što je Bog, što je duša, što je um i što uopće znači 'ljubiti'. Mislim da je dovoljno reći da ne možemo spoznati Boga u potpunosti pa da onda znamo što bi ta zapovjed ''objektivno'' značila. Spoznati Boga u potpunosti značilo bi biti sam Bog. Ne moram niti napominjati kako se pojam 'ljubljenja' isto tako razlikuje od pojedinca do pojedinca, netko bi molio na koljenima, drugi bi samo bili iskreni s osjećajima, treći bi težili u usavršavanju sebe...

Citat :

Zatim, @zvezda, nije jasno zašto misliš da je objektivno izvan mogućnosti naše spoznaje? Ako misliš da se subjektivizam ne može ukloniti, razmisli kako bi fizika izgledala da se unutra uključi subjektivizam. Divno i krasno.
Jedino što se slažem, to je da se subjektivizam vjerojatno ne može posve ukloniti iz rasprave. Ali to je sve što ću priznati.

Opet definiraj ''objektivnost'', što bi uopće značilo biti ''objektivan''?

MoW je napisao/la:

Nastojat ću objasniti apsolut najjednostavnije, koliko god je to teško.

Do apsoluta se dolazi kroz duboku meditaciju. Važno je reći da to nije osjećaj, to je jednostavno opažanje.

Priroda apsoluta - punoća, koja je prazna, a opet ima kvalitetu svega.
Fundamentalan je i uvijek prisutan, nikamo ne bježi. Apsolut daje život i neuništiv je.
U njemu je ushit i blaženi mir u isto vrijeme.
Punoća znači da ima apsolutnu kategoriju u smislu da je preplavljujuć i sveprisutan, cijelog te obuzme, ne želiš mu pobjeći i cijelo vrijeme se kupaš u njemu.
Zato mnogi žele ići u pećine, u samoću, da budu sami s apsolutom, jer ih to strašno privlači.
Možeš ga osjetiti jednako s bilo kojeg mjesta na svijetu - on je stalan.
Isto tako, apsolut je pun značenja i svrhe, jednostavno zna sve što se događa i ima jasnu svrhu, koju mi ne možemo dokučiti.
Ima interesa za samog sebe, želi se spoznati.
Temeljan je i sve iz njega izvire, iako je na prvi pogled prazan.

Mnogo razdvojenih opisnih pridjeva za neku cjelinu koja zapravo ovdje nije definirana. Ono, iz ovoga se nazire tvoja ideja apsoluta, ali samo nazire. I sam pojam apsoluta je subjektivan, ne vide ga svi isto.

Recimo ono što ja nazivam apsolutom, u to bi spadale i subjektivne stvari pojedinaca kao bitni dijelovi postojanosti stvarnosti. No ne poistovjećujem apsolut sa stvarnošću, ono što u stvarnosti postoji jest neznanje, recimo ne znam točno što mislim o nekome, ne znam kako se zove ona baba-roga preko ulice...
No zapravo ne znam točno opisati šta bi to bilo, pa zato to niti ne koristim u raspravi.

zvezda je napisao/la:

E, odlično!

Dakle, govorimo o nekoj vrsti univerzalne materije/energije/svesti? Koja je gradivo svega što postoji i evoluirala je u forme koje mi opažamo kao sve što nas okružuje. On je perpetum mobile - samo menja vidove svog postojanja - ne nastaje i ne nestaje (rekao si da je neuništiv). Onda moramo pretpostaviti da je nestvoren ili da je konačno stvoren.
Po tebi, on ima svest i cilj i sveznajući je... hmmm... to mi je malo čudno, liči na neko keortodoksno viđenje Boga... no, dobro.

Ali, obzirom na to da si do te spoznaje apsoluta došao putem meditacije, kako možeš da tvrdiš da je to apsolut, da važi i za druge? Ja bih to na tvom mestu nazvala subjektivnim viđenjem stvarnosti... *

Eto, lijepo si ga opisala.
Mogu reći da se radi o objektivnom stanju samim time što nisam sam u tim opažanjima. I drugi meditanti su dolazili do istih opisa, s praktički nimalo razlika. E sad, moguće da ovako apsolut doživljavaju ljudi ili da se radi o fenomenu svojstvenom ljudima.
Dakle, možda se radi o kolektivnom subjektivnom dojmu čovječanstva.
Ono što je važno reći to je da se dobije dojam da je apsolut savršeno objektivan u smislu da sve opaža onakvim kakvo nešto stvarno jest, a ne kako mi ljudi mislimo da nešto jest. Ne sudi nikome, u njemu vlada apsolutni mir. Opet, postoji stalna znatiželja za učenjem i samospoznajom.

@gripph Dakle, kad govorim o objektivnom pristupu, govorim o tome da se treba zauzeti što više top-down pogled na stvari. Većina ljudi gleda na stvari iz svoje perspektive, tj. bottom-up.
Ako se odmah u svojim mislima pozicioniraš na vrh i racionalno promatraš stvar, slično kao u smislu Lyneeove taksonomije ili Cyc ontologije, onda imaš objektivan pristup stvarnosti koji nije začinjen emocionalnim teretom. Ne opisuješ više nešto s opisnim pridjevima, već vidiš stvari onakvima kakve jesu.
Primjerice, gledanjem u čovjeka vidio bi dušu direktno, obloženu tijelom koje se sastoji prvo od atoma, zatim molekula, pa tkiva, pa organa i na kraju čitave ljuske. Ne bi gledao je li tko lijep, ružan, slab, jak. To su sve relativni pojmovi, subjektivni.

Onda su ti svi ljudi isti?!?!?!... Kao kad posmatraš pod rentgenom...

"o kolektivnom subjektivnom dojmu čovječanstva"

Lepo si rekao - subjektivan dojam...
A šta ako je to samo matrica, maya???
Šta ako je veo spušten na oči da bi se održala iluzija???
Ne možeš znati... *

Pa MoW, shvaćam što hoćeš reći, no ipak i dalje će nam percepcija biti subjektivna, i dalje ćemo vidjeti zelenu boju kako ju mi vidimo, i dalje ćemo razlikovati svjetlo od mraka. Znam da treba biti što je više moguće objektivan, no postići potpuno saznanje nečega, e to je već nešto sasvim drugo...

Chakotay je napisao/la:

@MoW lijepo si ti to objasnio

@zvezda to što je do tog objašnjenja došao meditacijom, ne znači da je čisto subjektivna i da drugi ne bi došli do istog ili sličnog zaključka

Hvala ti.

zvezda je napisao/la:

Onda su ti svi ljudi isti?!?!?!... Kao kad posmatraš pod rentgenom...

"o kolektivnom subjektivnom dojmu čovječanstva"

Lepo si rekao - subjektivan dojam...
A šta ako je to samo matrica, maya???
Šta ako je veo spušten na oči da bi se održala iluzija???
Ne možeš znati... *

Ne, nisu svi ljudi isti, uvijek postoje male razlike u apsolutnom smislu. Međutim, razlike između pripadnike jedne vrste su vrlo male.
Najsmješnije su mi one new age floskule kao što su: "Oh, we are all very very special. We are so unique!"
Nismo mi ništa very spešl, mi smo svi unutar određenih uskih statistika, s time da neki odskaču malo više tamo ili onamo. Ali ljudi su ljudi, nisu ovce.
Što se tiče kolektivnog subjektivnog, mislio sam da će velika većina opisati Apsolut na sličan način. Razlike mogu biti posljedica nedovoljne uvježbanosti. To znači da je ili:
1. Apsolut upravo onakav kakvim ga većina ljudi opisuje
2. Apsolut je takav samo za ljudsku vrstu, a ne za druge vrste, čime bi:
2a) bio iluzija ljudskog mozga
2b) bio realno svojstvo, ali baš prilagođeno našoj vrsti

Veo je spušten na oči da bi se održala iluzija... hmmm... ovo me zapravo podsjetilo na hipotezu da je ovaj svijet ustvari djelo zlih bića sa sebičnim težnjama. Ne sviđa mi se ta hipoteza, ali je ne mogu odbaciti tek tako.

Uvijek je moguće da nas je stvorila inteligencija koja se hrani našim emocijama i iskustvom, da mi postojimo zato da bi se ono hranilo.

Baš razmišljam o tome koji bi mogao biti mogući smisao vlastitog uznapređivanja, kuda bi nas to odvelo? Ok, na kraju se sjedinimo s Bogom. Što onda slijedi? Što smo s tim dobili? Što itko s tim dobi? Ajmo, teorije na sunce

Nema me dva dana i vratim se na pricu o Apsolutu i Objektivnosti...teska tema...

Da rezimiram...

MoW...smatras da je moguce da iz ovog naseg kuta i razvoja duse ovog nivoa na kojem su ljudi je moguce pojmiti Apsolutno i Objektivno?
Da li sam u pravu ako mi se cini da Chakotay razmislja jednako?

Zvezda, koliko vidim ti sumnjas da je tako sta moguce, jel tak? A i Omega mi se cini kao da sumnja u to...Omega?

Njabolji put pistolj u usta