Najbolji Put

Prije je bilo i takvih. Znali su ih kao pustinjake, hermite. Neki su imali zaista navodno prosvjetljen izgled, ali nisu podučavali. To mi se ne čini dobrim načinom. Opet, moguće je da jednostavno nisu osobe koje vole pričati. Ima nas svakakvih.

E, tu sam te cekala...bila sam spomenula u jednom gornjem postu pustinjake ali sam pobrisala prije sendanja

Mislim da su ti ljudi u medjufazi...sam si bio spominjao simboliku vertikale i horizontale kriza...i reko si kako je puno lakse ako se odabere samo jedan put (bilo materijalni, bilo duhovni)...slazem se s time...lako je biti super osoba na pustom otoku...lako je nikom ne stetiti na nacin da se otudjis od svih...ali tako nikom niti ne pomazes...a kaze se grijeh Mislju, Rijecju, Djelom i Propustom...dakle i Propustom...zato pustinjake ne smatram posve prosvjetljenima...oni su jos na putu ka tome...poducavanje i djelovanje je ipak prevazno da bi bilo moguce tek tako ga izbaciti sa Puta prosvjetljene osobe...

zvezda je napisao/la:

Ne dozvoli sebi da vidiš samo ono što ti se servira... *

Eh ne dozvoljavam ja to i u pravilu razmišljam o onome što drugi kažu, no ipak ne možeš sve provjeravati, a i ako nije baš bitno za mene uzimam neke stvari u dobroj vjeri, no s druge strane mogao bi ja i tebi isto to reći, ne možeš ni ti biti u potpunosti sigurna da je točno ono što si navela, no nema veze dat ću ti za pravo ovaj puta obzirom da raspravljamo o temi pravog puta.
E sad iz tvojih postova bi se dalo zaključiti da je svatko od nas na pravom putu bez obzira da li napreduje ili nazaduje. Moj mišljenje je malo drugačije, tj. svatko od nas odabire svoj put, da li je to za njega najbolji ili ne to on sam zna i nama je teško o tome suditi, ali svakako je moguće da se netko nalazi (a ja mislim da je puno takvih ljudi) na stranputici, tj. da ide u pogrešnom smjeru. E sad gdje završavaju oni koji stalno nazaduju i koji se ne žele promjeniti bez obzira na broj šansi koje dobiju, da li možda u nekom primitivnom obliku života bez ikakve svjesti o sebi i o svemu oko sebe ili možda odlaze na privremeno "čiščenje memorije"

@Alpha ovo što si navela o propuštanju i grijehu ne mora uvijek biti točno, npr. roditelj koji ima dijete i ne brine se o njemu doista čini grijeh propuštanjem, no npr. svečenik koji je odlučio živjeti život bez žene, djece i na neki način povučen izvan svijeta i svih događanja po mom mišljenju ima pravo savjetovati ljudi pa i vezano za odgajanje djece, odnosa u braku i slično iako oni nemaju nikakvih praktičnih iskustava u tome. Nekak mi se čini da se njima tu ne bi moglo prigovoriti da oni propuštanjem čine nešto loše (naravno tu ne govorim o onim svečenicima koji nameču svoje konzervativne stavove) No da su i oni na putu ka tome da budu bolji i da nisu dosegli nivo sa kojeg bi mogli gledati druge ljude kao niža bića to se slažem, mislim da nitko od nas to ne može reći za sebe.

@Chakotay...smatrala sam da je dovoljno jasno na koje propustanje se misli...to bi bilo propustanje pozitivnog djelovanja...to bi bilo da ako vidim da nekom na cesti treba pomoc i ne napravim nista pocinila sam grijeh propusta.
Pricali smo o produhovljenim ljudima...jasno je da se ne prica o tome da mozda doticni nema obitelj...jer od kada je obitelj nuznost za ispravan put? Mislim, neki ljudi odluce imati zivot bez partnera, to nije grijeh...ali ako netko odluci posvetiti zivot prosvjetljenju, pa onda to i postigne sto bi znacilo da shvati neke istine koji drugi ljudi ne uvidjaju i ne znaju kako da uvide, tada bi, za tu konkretnu osobu, propust bio zadrzati svoje spoznaje sa mislju kako su drugi 'ispod' njega i kako ne bi nista shvatili...ali...ja ionako smatram da osoba koja bi uopce isla tako razmisljati niti ne moze doseci prosvjetljenje radi cega sam navela onaj termin 'medjufaze' gdje se netko moze posve povuci od ljudi i zbilja postici odredjeni nivo ali tek kada krene pozitivno djelovati u skladu sa svojim znanjem tada je to - to...

Da kužim te i slažem se s tobom Alpha, dok se ne počne djelovati dotle se radi o potencijalu koji se može i ne mora ostvari, no kad se djeluje tada se taj potencijal ostvaruje i tek onda se mogu vidjeti i rezultati tj. dijela te osobe.

*Alpha,
ali mi smo daleko od toga da smo Bog (Otac). Prema tim ljudima nemamo nikakvu odgovornost. Možemo, po proceni, odlučiti da im pomognemo, ali to više ima veze sa nama nego sa njima, dakle sa našim napretkom. Mi time više pluseva dajemo sebi nego tom drugom. Mislim da se u ovakvu pomoć ne bi trebao uplitati niko ko nije sasvim svestan svog uticaja i vrste energije koju daje (mnogo toga može biti i nesvestan transfer), kao i svih mogućih implikacija.

Učitelji, koliko ja znam i bar oni koji nečemu vrede, veoma retko uzimaju duhovne učenike. To je veliki teret i odgovornost, zahteva posebnu vrstu veze i naklonosti ali je i zaista privilegija (za učenika).

*MoW,
Što se tiče pustinjaka, njih ima i danas. Ako iko misli da je tako lako živeti takvim životom, može slobodno da pokuša. Bar su dva razloga za tu odluku - privremeno povlačenje radi pročišćenja (i danas prisutno u mnogim šamanskim i dr. tradicijama) ili krajnje povlačenje, onda kada osetimo da je ovaj krug završen...

Ne mogu svi podučavati. Kao ni bilo šta drugo. Koliko si profesora imao koji su definitivno vladali materijom, ali prosto nisu umeli da prenesu znanje? Ja - mnogo. To je vrsta talenta, podučavanje, i nemaju ga svi, naprotiv...

*Chakotay,
nisam rekla "najbolji" put. To i pokušavam objasniti. Mi ne znamo koji je put za koga najbolji. Putevi su krajnje individualni. Šta je za koga stranputica? Ja ne znam. I nije me briga. Moje stranputice su jedine koje me zanimaju, a i one su deo moga Puta.
*

zvezda je napisao/la:

*Chakotay,
nisam rekla "najbolji" put. To i pokušavam objasniti. Mi ne znamo koji je put za koga najbolji. Putevi su krajnje individualni. Šta je za koga stranputica? Ja ne znam. I nije me briga. Moje stranputice su jedine koje me zanimaju, a i one su deo moga Puta.
*

Naravno da ne znaš, ne znam ni ja, nismo mi univerzalni suci, no ne slažem se tobom da su i stranputice dio puta, ja mogu reći za sebe da sam u tim slučajevima pogriješio i da bi meni bilo bolje i lakše da sam izabrao pravi put, da li sam ja tako nešto naučio, možda, ali to sam mogao naučiti i na drugi način. Spomenula si da se moraš opeći na vatri da bi stekla iskustvo što znaci vatra, no što ako netko nakon što se opeče ponovo gura ruku u vatru i tako po sto puta, e sad da li on ima sposobnost osvijestiti da je to loše i da može izabrati bolje, ja ne znam, no mogu mu ukazati da može i bolje, ali opet naravno da ga ne mogu osuđivati.
No već je kasno za ovakve rasprave, laka vam noć

@Chakotay...glavno da se razumjemo


@Zvezda...ne tezimo li najboljemu? Ili samo zelimo biti najbolji medju losima tj. najbolji u odnosu na druge ljude u ovom slucaju?
Ljudi cesto zele biti Bogovi i tako se i ponasaju ali na krivim poljima...zele stvoriti umjetnog covjeka, zele upravljati zivotom i smrti, zele produljiti mladost, svasata oni zele...a Bogu bi trebali teziti dusom...na koncu, to nam i jeste cilj...toliko se procistiti i biti Jedno.
Postoje dvije Zapovijedi Ljubavi:
1. Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dusom svojom i svim umom svojim.
2. Ljubi bliznjega svoga kao i samoga sebe.

Dakle, osvrnula bih se na ovu drugu Zapovijed... Istina, ljudi, naravno, najvise vole svoju rodbinu, djecu, prijatelje...to je prirodno, nagonski cak...ali ako tezimo visem trebali bi razvijati jednu univerzalnu ljubav...

Odgovornost itekako postoji...recimo, vidimo da se djecjem vrticu priblizava tip koji namjerava pucati...mozemo ga pokusat sprijeciti (mozda cak po cijenu naseg zivota) ili kazati ''Dovoljno sam daleko, a ionako ne znam visi plan Tvorca koji mozda upravo treba biti takav da ovaj pobije ovu djecu pa tko sam ja da se mijesam''... E, u to ne vjerujem. Vjerujem u interakciju i djelovanje.

Istina je da je tesko imati ucenike...da se kvalitetnije prenosi poruka manjem broju ucenika nego vecem...pa to vidimo jasno vec i u nasim skolama sa pretrpanim razredima...ali...veliki ucitelji, zbilja veliki, propovijedaju svima, pricaju sa svima, pokusavaju ostaviti trag na svakome... Isus je imao 12 Apostola kojima je isto kazao da sire njegovu Rijec...nije im kazao da odu u brdo i eventualno povedu jos jednog da mu sve dobro rastumace...rekao im je da propovijedaju i zive svoju vjeru... I sam Isus je propovijedao masama kad god je mogao. Za to treba velika snaga i stvarna prosvjetljenost... Vrlo postujem mnoge velike ucitelje ali i medju velikima postoje najveci...nisu li ti najveci oni u koje bi se valjalo ugledati? Isus se do zadnjeg casa uplitao u sudbine ljudi... Ako svojim djelovanjem pokazemo kako postoji dobrota pruzamo nadu...a danas je nada ono sto nam kronicno nedostaje...

Trebalo je dosta vremena da pročitam većinu ovih postova ali mi nije žao vremena! Jer vidio sam da ljudi ovdje razmišljaju glavom umjesto hormonima.

Nov sam ovdje i neću puno tlafrati

A pravim putem smatram svaki put kojim pođeš dok je on god u savršenom kompromisu između svih tvojih želja za život i života drugih na koje svojim putem utječeš. Pomalo možda to vuče korijen iz prirodnog zakona, no meni se čini da je to tako.

Lijep pozdrav!

Da ti jos jednom pozelim dobrodoslicu

A kako izgleda razmisljanje hormonima?

Savrseni kompromis bi postojao u nekim savrsenim kombinacijama...ali to obicno tako ne funkcionira...
Recimo...volim davati malo ekstremnije primjere radi bolje ilustracije pa...u nekim kulturama su zene tretirane kao niza bica...da li bi zena trebala tu ici u kompromis ili se ipak boriti za svoja prava? Ako ce se boriti to se nece svidjet okolini...ako ce ici u kompromis to generalno nije dobro...tako da...


Inace, ovo je tema o Svrsi Zivota i Putu kojim ispunjavamo taj cilj...kao Svrhu smo predpostavili da je napredak i razvoj duse...a pitamo se da li postoji neki univerzalni Put za svih ili...

E, recimo OVO ...to je osoba koja je imala zivot kakav je imala, radila sto je radila i na kraju sebe smatra cistim ko sunce...nevjerojatno nesto...sto ce biti kada umre? Sto ce biti kada se ponovno rodi?

Alpha je napisao/la:

E, recimo OVO ...to je osoba koja je imala zivot kakav je imala, radila sto je radila i na kraju sebe smatra cistim ko sunce...nevjerojatno nesto...sto ce biti kada umre? Sto ce biti kada se ponovno rodi?

Da, meni se čini da upravo je zbog ovakvih relativista svijet i dalje u kotcu.
Zbilja se nadam da iz @zvezdine perspektive ovo nije dobar put, jer ako jest, jako bih se zabrinuo.

Nego, AKO se ponovno rodi kao čovjek, po meni, ne gine mu Somalija ili Afganistan. Ili što već bude jadni dio svijeta nakon što on preda dušu Bogu.
Po mojem mišljenju, većina ratnih zločinaca se neće dugo, dugo rađati kao ljudi. Neopravdano je reći da dotični nije kriv za genocid. Sam je želio tu dužnost, znao je što se događa u Bosni, jer je bio tamo i imao je moć to spriječiti. E sad, jbg, skrenuo s puta. I nevini stradali. Za to se plaća. To ni njemu ni svijetu nije trebalo, jer je navuklo puno karmičkog duga.

Sada bi netko mogao reci kako je upravo to razlog zasto se ne bi trebali mjesati kada vidimo da netko pati jer je to mozda njegov/njen karmicki put...

Osvrnuo bih se na Alphin post, vezano uz Ljubav.
I to konkretno, budući da se ona orijentirala na 2. zapovijed ljubavi, ja ću na prvu, koja je mnogo nejasnija. Barem ja tako mislim.
1. Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dusom svojom i svim umom svojim.
Što to točno znači? Da li to znači baciti se na koljena i moliti Stvoritelja po cijeli dan? NE! To je kriva predodžba!

To znači djelovati u skladu s Božjim principima i željeti i voliti tako postupati. To znači ponekad razgovarati s višima od sebe i pitati ih što ti je dalje činiti.
To znači cijeniti sve što je Bog, tj. svako njegovo stvorenje i svaki njegov dijelić.
To znači imati srca prema svakome i prema svemu, jer je sve Bog i sve je u Bogu.
Ako radiš tako, onda si na Božjem putu. Koji je uvijek individualan, ali je ujedno i najbolji i najbrži.

Teolozi kazu kako su prva i druga Zapovijed Ljubavi neodvojive...

Vidiš, to nisam znao, ali mi je to savršeno prirodno jasno.

kud baš njega nađe...

koliko se sjećam po Lockeovom prirodnom zakonu čovjek ima slobodu sve dok svojim ponašanjem ne krši tuđu. davno je bilo kad sam to učio
sad je to jedino što mogu reći.

A tko ce odrediti granicu krsenja? Recimo ako roditelj, s dobrim razlogom, brani djetetu izlazak dijete moze to gledati kao krsenje njegove volje unatoc postojecem realnom razlogu takvog postupka od strane roditelja...
O ovakvima poput link-anog da ne pricam...takvi uopce ne smatraju da su ista lose napravili...oni si to daju za pravo...
U nekim drzavama mozes na sred ceste ubit zenu i nikom nista jer citavo drustvo to smatra normalnim...
Tesko je to...

Mislim da svako zapravo zna šta je ok, a šta nije... ili bi bar znao ako bi malo razmislio o svojim postupcima. Naravno, izuzeću extremne slučajeve... Recimo da velika većina ljudi ima osećaj ispravnog, ali ga često ne sledi... Misli, samo ću malo ovde zaobići ovo... i malo po malo...
Razumem da malom detetu još delimično i treba autoritet i da se njegov osećaj za ispravno zasniva prvenstveno na strahu - od autoriteta i kazne. Ali zaista verujem da ovako nešto većini odraslih ljudi nije potrebno...

Povlačenje granica i jeste najteži deo... Čovek mora biti siguran u sebe i svoju procenu, a opet i dovoljno spreman da zaboravni svoj ego i posmatra sebe sa različitih strana, da motri na sebe, pažljivo i nepristrasno, u svakom trenutku... *

@Stayter..

@Zvezda...gledam oko sebe te 'odrasle ljude', a i dalje mahom vidim djecu...tocno prepoznajem isti pattern ponasanja samo na puno, puno opasnijim poljima i ponekad nesto vjestije skriveno...
Sto sa Zapovjedima Ljubavi i nuznosti djelovanja? Ili si ipak sklonija razmisljanju o drzanju po strani od 'Master Plana'


Otvorila sam jos jednu temu...opet zgodan primjer da ga LINK-am ovdje...
Eto...da li postoji sansa da se on u ovom istom zivotu uspio 'preobratiti'...da je spoznao tezinu svoga djela... Mora da je strasno spoznati tako nesto ali bi isto tako bilo i veliki korak u napretku...bolan, ali velik korak...

U svojoj okolini zaista imam većinom Odrasle ljude, pa sam sklona verovati da ih je svugde...

Ljubav ne može biti Zapovest. Sama sintagma je apsurdna... Volim kad volim i koga volim, tu nema pravila ni prisile...

Što se tiče delovanja - ja uvek učinim SVE što mogu - ni manje, ali ni više. Onda znam da sam dala sve od sebe. Dalje nije u mojim rukama. Samo ne volim reći da to činim radi straha od greha ili kazne mrgodnog Boga... To činim jer želim. Biram tako... *

zvezda je napisao/la:

Što se tiče delovanja - ja uvek učinim SVE što mogu - ni manje, ali ni više. Onda znam da sam dala sve od sebe. Dalje nije u mojim rukama. Samo ne volim reći da to činim radi straha od greha ili kazne mrgodnog Boga... To činim jer želim. Biram tako... *

Lijepo rečeno

Što se tiče «master plana» o njemu je teško govoriti jer mi nikada ne vidimo «cijelu sliku» već samo neke fragmente i onda iz tih dijelova pokušavamo stvoriti cijelu sliku. Naravno da u pravilu promašujemo, ali ponekad i pogodimo tj. predvidimo sve što je važno, i to je super osjećaj, kao da imaš sve pod kontrolom, ali u stvari nemaš.

Što se tiče ovih gore zločinaca i njihovih zločina. Mislim da se oni ne mogu više preobratiti, barem ne u ovom životu jer njihova duša, um, razum ...je potpuno zatrovano zlom koje su činili. Naravno sve to pod uvjetom da su ti ljudi to doista i učinili, jer ako oni to nisu učinili onda se ovo moje razmišljanje i ne odnosi na njih. Zato treba razlikovati ljude i zla djela koja su oni učinili. Djela možemo osuđivati i procjenjivati, no što se tiče ljudi ja ih ne bi osuđivao, za to ipak postoji pravedan Sudac koji ima metode koje su puno bolje od naših ljudskih.

@zvezda Ne radi se o prisili niti o zapovijedi. Radi se o tome da je dotična tvrdnja bolja za tebe ako tako radiš. I to ne da voliš koga ti hoćeš, ili nećeš i kada hoćeš ili nećeš.
Nego da voliš svakoga. To je apsolutni stav. Ako ti netko učini nažao, onda ga trebaš još više voljeti. A oprostiti treba ne 7 puta nego 777 puta.
Ja se recimo znam zahvaliti proscu kad mu dajem novac. Jer mu na taj način mogu pomoći, pa je meni nagrada veća nego njemu.
Najčešće zure u mene i ne znaju što da kažu.
Ako uvijek učiniš sve što možeš za svakoga koji traži, onda si na pravom putu.
To je naravno iznimno teško.

Ti govoriš o Univerzalnoj Ljubavi. Ona se odnosi i na oblak, i na cvet, i na životinju, i na ljude. Ali više je osećaj istovetnosti i ispreplitanosti sa svime, nego onoga što obično osećamo kada kažemo "volim" - leptirići u stomaku i sl... ...
Užasan mi je sam ton 10 zapovesti. Previše je... pa, baš - zapovedni, za moj ukus.
Opet, sve treba biti stvar izbora. Trebamo birati da budemo dobri, i znati da možemo i drugačije - biti toga zaista Svesni! Tek onda, kada znamo za obe strane i to da možemo i ovo i ono, naš izbor dobija na značaju i težini - tada to da biramo dobro nešto i znači... *