Najbolji Put

Omega je napisao/la:

Uvijek je moguće da nas je stvorila inteligencija koja se hrani našim emocijama i iskustvom, da mi postojimo zato da bi se ono hranilo.

Baš razmišljam o tome koji bi mogao biti mogući smisao vlastitog uznapređivanja, kuda bi nas to odvelo? Ok, na kraju se sjedinimo s Bogom. Što onda slijedi? Što smo s tim dobili? Što itko s tim dobi? Ajmo, teorije na sunce

Apsolut kroz nas doživljava svijet, no njegovi dijelići nisu sretni što su odvojeni od njega i žele se vratiti nazad. Kad se mi sjedinimo s Bogom, doći će drugi dijelići kroz koje će opet Bog učiti, a mi ćemo biti ponovno posve sretni.
Tako barem ja na to gledam.

Sreca bi mogla biti samo kemijska reakcija koja donekle odrazava ono sto se dogodi prilikom spajanja s Jednim...Znanje bi nas trebalo osloboditi...ali ne Znanje u klasicnom smislu vec u smislu Spoznaje...tada je, vjerujem, prava rijec 'Spokoj' prije nego 'Sreca'...ako se razumijemo...

Alpha je napisao/la:

Nema me dva dana i vratim se na pricu o Apsolutu i Objektivnosti...teska tema...

Da rezimiram...

MoW...smatras da je moguce da iz ovog naseg kuta i razvoja duse ovog nivoa na kojem su ljudi je moguce pojmiti Apsolutno i Objektivno?
Da li sam u pravu ako mi se cini da Chakotay razmislja jednako?

Zvezda, koliko vidim ti sumnjas da je tako sta moguce, jel tak? A i Omega mi se cini kao da sumnja u to...Omega?

Mislim da je moguće pojmiti objektivno, ako se jako potrudimo. Doduše, mislim da nije moguće u potpunosti pojmiti Apsolut kao takav. On je uvijek nešto previše za nas da ga skroz shvatimo.
Ipak, i sama želja da pojmimo objektivno, nas približava Apsolutu u svakom smislu.

Alpha je napisao/la:

Zvezda, koliko vidim ti sumnjas da je tako sta moguce, jel tak? A i Omega mi se cini kao da sumnja u to...Omega?

Točno, ja mislim da nitko subjektivan ne može biti u potpunoj mjeri objektivan jer smatram da su svi dijelovi stvarnosti veoma povezani, što sam dao naslutiti iz svojih postova, te za objektivno nepogrešno shvaćanje jedne situacije potrebno je savršeno razumjeti i stvari koje su naizgled nevezane za tu situaciju. Recimo za objektivno razumjeti ljubav bi po meni bilo potrebno razumjeti i mržnju i još 1000 drugih stvari, a isto tako i subjektivne poglede ostalih ljudi na taj pojam.

Uostalom nisam siguran da postoji nešto poput ''objektivnog'', zapravo ovisi o definiciji toga.

A što ti misliš o svemu tome?

Alpha je napisao/la:

Nema me dva dana i vratim se na pricu o Apsolutu i Objektivnosti...teska tema...

Da rezimiram...

MoW...smatras da je moguce da iz ovog naseg kuta i razvoja duse ovog nivoa na kojem su ljudi je moguce pojmiti Apsolutno i Objektivno?
Da li sam u pravu ako mi se cini da Chakotay razmislja jednako?

Zvezda, koliko vidim ti sumnjas da je tako sta moguce, jel tak? A i Omega mi se cini kao da sumnja u to...Omega?

Je teška pitanja, ali to raspravu čini zanimljivom, a nas pametnima

Ja sam mišljenja da mi ne možemo spoznati Apsoluta/Boga/Univerzum, to je ipak nešto po čemu sve postoji. Morali bi znati sve što je ikada postojalo i sve mogućnosti koje su ikada postojale i koje će postojati, tj. morali bi biti dio Boga/Apsoluta da bi ga spoznali. Isus je rekao Ja Jesam, čini se po onome što je on radio i govorio da je ono bio neka vrsta utjelovljenja toga. E sad iako sam mišljenja da mi to ne možemo u potpunosti spoznati, možemo razmišljati o tome, meditirati o tome i pokušati se približiti što više možemo tome, tj. uči što dublje u to. Već i tim činom možemo naslutiti što To jest.

Što se tiče našeg odnosa prema Bogu/Apsolutu moguće je da se On/Ona/Ono ostvaruje kroz nas, ali ne na način da se «hrani» našim emocijama ili iskustvima nego se ostvaruje kroz nas kao što se roditelj ostvaruje kroz dijete. Želi da budemo što je moguće bolji, da budemo sretni i da se u konačnosti ponovno ujedinimo s njime.

Kaže Omega da mi ne znamo što je to Bog, što je to duša, ljubav, bližnji pa i da zato i ne možemo ispuniti zapovijed/uputu ljubavi. Slažem se s tobom da mi ne može u potpunosti spoznati te pojmove, ali mi to i ne moramo, dovoljno je da spoznamo na naš vlastiti/subjektivan način i da se pokušamo držati onoga što mi mislim da bi to trebalo biti.

Omega je napisao/la:

Baš razmišljam o tome koji bi mogao biti mogući smisao vlastitog uznapređivanja, kuda bi nas to odvelo? Ok, na kraju se sjedinimo s Bogom. Što onda slijedi? Što smo s tim dobili? Što itko s tim dobi? Ajmo, teorije na sunce

E vidiš to je dobro pitanje, moj je dojam da mi u konačnici prestajemo postojati kao individua i postajemo dio svega, ostvarujemo se kroz sve što postoji iako ne postojimo kao pojedinac. Na neki način postajemo dio Boga.

Chakotay je napisao/la:

@zvezda to što je do tog objašnjenja došao meditacijom, ne znači da je čisto subjektivna i da drugi ne bi došli do istog ili sličnog zaključka

A ne znači ni da bi. Nemamo pojma do čega bi drugi došli... A i da bi, to opet ne znači ništa. Samo zato što određen broj ljudi veruje u nešto ili ga smatra tačnim, to ne čini to nešto nikakvim apsolutom. To može biti i masovna halucinacija. Može nam biti servirano subliminalnim porukama. Može predstavljati bilo čije ideje slučajno ili namerno spakovane u naš mozak ili naše nesvesno...

MoW je napisao/la:

Nismo mi ništa very spešl, mi smo svi unutar određenih uskih statistika, s time da neki odskaču malo više tamo ili onamo.

Sa ovim se uopšte ne slažem, sem anatomski. Čak mislim da je (opet iz mog ugla) ova izjava apsurdna. Kakvih statistika??? Statistika je neprimenljiva na ljudska bića, tj. njihovu psihu. Nema prosečnog čoveka o kome statistika razglaba nadugačko i naširoko. Svi smo mali univerzumi, mikrokosmosi...

MoW je napisao/la:

Što se tiče kolektivnog subjektivnog, mislio sam da će velika većina opisati Apsolut na sličan način. Razlike mogu biti posljedica nedovoljne uvježbanosti.

Uvežbanosti u čemu? I koliko ljudi koji opisuju apsolut isto kao ti poznaješ?

MoW je napisao/la:

To znači da je ili:
1. Apsolut upravo onakav kakvim ga većina ljudi opisuje
2. Apsolut je takav samo za ljudsku vrstu, a ne za druge vrste,

3. Ili ga nema (ne postoji)
4. Ili je sasvim drugačiji, a ono što ljudi smatraju apsolutom je iluzija
5 Apsolut postoji samo kao subjektivna kategorija pojedinca

MoW je napisao/la:

Veo je spušten na oči da bi se održala iluzija... hmmm... ovo me zapravo podsjetilo na hipotezu da je ovaj svijet ustvari djelo zlih bića sa sebičnim težnjama.

Ili dobrih bića sa plemenitim težnjama. Ili su i dobro i zlo samo iluzije ljudske percepcije

Omega je napisao/la:

Baš razmišljam o tome koji bi mogao biti mogući smisao vlastitog uznapređivanja, kuda bi nas to odvelo? Ok, na kraju se sjedinimo s Bogom. Što onda slijedi? Što smo s tim dobili? Što itko s tim dobi? Ajmo, teorije na sunce.

Pa, to je Kraj, cilj, prestanak svih patnji i svih nevolja, ali i onoga lepog... Mnoge kulture teže upravo tome, zaustavljanju točka i prestanku reinkarnacija, jer duhovno naprednijim ljudima vraćanje postaje sve mučnije... Tako bar kaže teorija. *

Zvezda je odlična u sve sumnja, tako i treba, to rasprave čini zanimljivima

zvezda je napisao/la:

Chakotay je napisao/la:

@zvezda to što je do tog objašnjenja došao meditacijom, ne znači da je čisto subjektivna i da drugi ne bi došli do istog ili sličnog zaključka

A ne znači ni da bi. Nemamo pojma do čega bi drugi došli... A i da bi, to opet ne znači ništa. Samo zato što određen broj ljudi veruje u nešto ili ga smatra tačnim, to ne čini to nešto nikakvim apsolutom. To može biti i masovna halucinacija. Može nam biti servirano subliminalnim porukama. Može predstavljati bilo čije ideje slučajno ili namerno spakovane u naš mozak ili naše nesvesno...

Ali i može biti točno No meni to nije niti važno, ja iznosim svoje mišljenje i dovoljno je da samo ja tako mislim, je da je malo ugodnije i lakše iznositi neko mišljenje ako se još netko s menom slaže, ali ja mislim da je to ispravno zato što sam ja svojim razmišljanjem do toga došao, a ne zato što mnogi drugi tako misle.

zvezda je napisao/la:

MoW je napisao/la:

Nismo mi ništa very spešl, mi smo svi unutar određenih uskih statistika, s time da neki odskaču malo više tamo ili onamo.

Sa ovim se uopšte ne slažem, sem anatomski. Čak mislim da je (opet iz mog ugla) ova izjava apsurdna. Kakvih statistika??? Statistika je neprimenljiva na ljudska bića, tj. njihovu psihu. Nema prosečnog čoveka o kome statistika razglaba nadugačko i naširoko. Svi smo mali univerzumi, mikrokosmosi...

Ali nismo baš ni tako posebni, svi smo mi ljudska bića i imamo puno više sličnosti nego razlika. Naravno kako ćemo se ponašati i što ćemo čini sa našim mogućnostima to ovisi o nama, tako da u našim djelima mogu nastati velike razlike

zvezda je napisao/la:

MoW je napisao/la:

Što se tiče kolektivnog subjektivnog, mislio sam da će velika većina opisati Apsolut na sličan način. Razlike mogu biti posljedica nedovoljne uvježbanosti.

Uvežbanosti u čemu? I koliko ljudi koji opisuju apsolut isto kao ti poznaješ?

A što ti misliš, da li postoji Bog/Apsolut/Tvorac ili je ovaj Univerzum nastao i postoji sam po sebi.

Za mene su pojmovi Bog, Apsolut i Tvorac daleko od sinonima, predaleko...
Mislim da jesmo posebni. Naravno, ne moramo se složiti. Po meni, ti si više ono što činiš, ono što misliš nego puka spoljašnjost... Te razlike u delima su baš ono što te čini posebnim... Najlepša mi je ona: "Ja sam ono za čime tragam..." *

zvezda je napisao/la:

Chakotay je napisao/la:

@zvezda to što je do tog objašnjenja došao meditacijom, ne znači da je čisto subjektivna i da drugi ne bi došli do istog ili sličnog zaključka

A ne znači ni da bi. Nemamo pojma do čega bi drugi došli... A i da bi, to opet ne znači ništa. Samo zato što određen broj ljudi veruje u nešto ili ga smatra tačnim, to ne čini to nešto nikakvim apsolutom. To može biti i masovna halucinacija. Može nam biti servirano subliminalnim porukama. Može predstavljati bilo čije ideje slučajno ili namerno spakovane u naš mozak ili naše nesvesno...

Servirano subliminalnim porukama, masovna halucinacija? Pa ne radi se o tome da je to netko spakirao, to je jednostavno opservacija, nema ti tu više subjektivizma, kad si u tom stanju. Tu nema emocija, nema niti racionalnog uma, to je jedna viša sfera.

zvezda je napisao/la:

MoW je napisao/la:

Nismo mi ništa very spešl, mi smo svi unutar određenih uskih statistika, s time da neki odskaču malo više tamo ili onamo.

Sa ovim se uopšte ne slažem, sem anatomski. Čak mislim da je (opet iz mog ugla) ova izjava apsurdna. Kakvih statistika??? Statistika je neprimenljiva na ljudska bića, tj. njihovu psihu. Nema prosečnog čoveka o kome statistika razglaba nadugačko i naširoko. Svi smo mali univerzumi, mikrokosmosi...

Da, ti mikrokozmosi su opisivi u najvećem postotku slučajeva prilično jednostavnim opisima. Nismo mi uopće tako različiti jedni od drugih kao što bi si ljudi voljeli misliti. Vidi, svatko od nas jest jedinstven, to nitko ne negira, dakle svatko od nas ima sasvim svojstvene parametre i obrasce i ponašanja i fizičkog izgleda. No to ne treba isticati. Isticanjem toga postaje se narcisoidan i dolazi do prenabildavanja ega. A to je najveći neprijatelj našeg daljnjeg razvoja, kao pojedinca i kao društva. Vjeruj mi tu na riječ.

zvezda je napisao/la:

MoW je napisao/la:

Što se tiče kolektivnog subjektivnog, mislio sam da će velika većina opisati Apsolut na sličan način. Razlike mogu biti posljedica nedovoljne uvježbanosti.

Uvežbanosti u čemu? I koliko ljudi koji opisuju apsolut isto kao ti poznaješ?

Uvježbanosti u meditaciji. Praktički svi koje znam i za koje sam čitao u nekim knjigama. To je jednostavno ono do čega se dolazi kod dulje meditacije, karakteristika svih ljudi, bez obzira na rasu, boju očiju, duljinu kose ili IQ.

zvezda je napisao/la:

MoW je napisao/la:

To znači da je ili:
1. Apsolut upravo onakav kakvim ga većina ljudi opisuje
2. Apsolut je takav samo za ljudsku vrstu, a ne za druge vrste,

3. Ili ga nema (ne postoji)
4. Ili je sasvim drugačiji, a ono što ljudi smatraju apsolutom je iluzija
5 Apsolut postoji samo kao subjektivna kategorija pojedinca

3. Kako ga nema kad je opažen? Tako isto možeš reći da skočimiša nema, ako ga sama nisi vidjela.
4. Ovo tu je moguće, da, to se slažem. Međutim, nama ljudima je vjerojatno jedino ta "verzija" apsoluta moguća za dostići.
5. Ovo nije točno, jer više ljudi vide istu stvar.

zvezda je napisao/la:

MoW je napisao/la:

Veo je spušten na oči da bi se održala iluzija... hmmm... ovo me zapravo podsjetilo na hipotezu da je ovaj svijet ustvari djelo zlih bića sa sebičnim težnjama.

Ili dobrih bića sa plemenitim težnjama. Ili su i dobro i zlo samo iluzije ljudske percepcije

Jesu li? Ne bih se složio. Mislim da smo mi samo u stanju razlučiti dobro i zlo, za razliku od ostalih bića. Ali da je ta kategorija to jasnija što se ide dalje u evoluciji, kako na nebu, tako i na zemlji.

zvezda je napisao/la:

Za mene su pojmovi Bog, Apsolut i Tvorac daleko od sinonima, predaleko...

Ja vjerujem da Bog jest Tvorac, no On je i puno više od toga, jer sve što postoji, postoji po Njemu. Što se tiče apsoluta, tu riječ jako rijetko koristim, tako da ju baš niti ne razumijem najbolje, no kako ju drugi koriste na ovom topicu i to u gornjem kontekstu, tako sam ju i ja koristio u svom postu.

zvezda je napisao/la:

Mislim da jesmo posebni. Naravno, ne moramo se složiti. Po meni, ti si više ono što činiš, ono što misliš nego puka spoljašnjost... Te razlike u delima su baš ono što te čini posebnim... Najlepša mi je ona: "Ja sam ono za čime tragam..." *

Ja nekako imam dojam da kad ljudi govore o posebnosti, jedinstvenosti i sl. ustvari govore o egu i kao što MoW kaže bildaju svoj ego ili pak ego osobe kojoj se obraćaju. Zašto bi mi bili nešto posebno u odnosu na 6 milijardi drugih ljudi. Je da ima ljudi sa dobrim i lošim djelima, ali ima ih puno sa onim dobrim i sada isticati samo neke u odnosu na druge. Mislim da nije fer prema tim drugima.

Ne govorim o tebi ili meni. Ne možeš reći da su isti Van Gpgh, Leonardo, Hese, Mocart, Paganini... Ljudi su izuzetno posebna i složena bića, samo što neki to shvate i dosegnu svoje maksimume, dok većina živi kako voda nosi, u masi, i umire u neznanju...
Shvatanje posebnosti (jedinstvenosti) uopšte ne mora da bude povezano sa rastom ega. Naprotiv. Ego predstavlja samo jedan deo naše ličnosti, čak deo koji je lako izdvojiti i moguće sistematski ućutkati i to je veoma korisno. Dok ne naučimo da ućutkamo ego, mnoga su nam vrata zatvorena. Prvo bi trebalo pratiti unutrašnji monolog, zatim razdvajati glasove, pa pronaći brbljivca, itd, itd... Tako da ne moram da verujem ili ne verujem u benefiti eliminacije ega, to je nešto što znam. Samo što zaista verujem da se može biti svestan svoje individualnosti i ne biti rob ega. Spoznaja sopstvene individualnosti, svega onoga što jesmo ili bi mogli biti, je neophodan korak na putu duhovnog razvoja. Bez toga je bilo kakva iluminacija nemoguća. Preduslov daljeg napretka je spoznaja sebe. Ovo nije samo moje iskustvo, već i drevna mudrost. Upoznaj sebe... Tek onda možeš početi spoznavati sveprisustvo... Da li ćeš ga umno definisati kao "Boga" prisutnog u svemu, pa i u tebi, ili kao "božansku iskru" ili kao da TI JESI drvo, planina i sve drugo po meni je samo stvar terminologija. Bez samospoznaje nema drugih spoznaja. A samospoznaje nema sa krutim stavom - isti sam kao i svi drugi ljudi. Onda nemam šta spoznavati. Jesi isti. Ali i nisi. I upravo u tome i leži trik... *

Chakotay je napisao/la:

Kaže Omega da mi ne znamo što je to Bog, što je to duša, ljubav, bližnji pa i da zato i ne možemo ispuniti zapovijed/uputu ljubavi. Slažem se s tobom da mi ne može u potpunosti spoznati te pojmove, ali mi to i ne moramo, dovoljno je da spoznamo na naš vlastiti/subjektivan način i da se pokušamo držati onoga što mi mislim da bi to trebalo biti.

Nužno se onda držati subjektivne definicije Boga, a to opet nije objektivno poznavanje zapovjedi, zar ne

Chakotay je napisao/la:

E vidiš to je dobro pitanje, moj je dojam da mi u konačnici prestajemo postojati kao individua i postajemo dio svega, ostvarujemo se kroz sve što postoji iako ne postojimo kao pojedinac. Na neki način postajemo dio Boga.

Drugim riječima prestajemo biti subjektivni.

MoW je napisao/la:

Servirano subliminalnim porukama, masovna halucinacija? Pa ne radi se o tome da je to netko spakirao, to je jednostavno opservacija, nema ti tu više subjektivizma, kad si u tom stanju. Tu nema emocija, nema niti racionalnog uma, to je jedna viša sfera.

Šeće se sin s tatom po ulici u velikom gradu.
- ''tata, gdje se nalazi ona velika banka?''
- ''ne znam sine, ne vidim ništa od ovih zgrada oko nas''
Popnu se oni na jednu od tih zgrada:
- ''evo sine, ono tamo ti je ta banka''
- ''a tata, gdje se nalazi onaj televizijski toranj?''
-'' ne znam sine, grad je veliki i nismo dovoljno visoko da vidimo.''
Popnu se oni na jednu višu zgradu:
- ''evo sine, ono tamo u daljini je televizijski toranj.''
- '' a tata, gdje se nalazi najbliža rijeka?''
Popnu se oni na najvišu zgradu u gradu:
- ''vidiš li ono tamo malo plavo, to ti je rijeka''
- ''a tata, gdje se nalazi najbliži grad ovome?''
Gledaju, gledaju...
- ''ne znam sine, ne vidi se odavdje.''

MoW je napisao/la:

zvezda je napisao/la:

3. Ili ga nema (ne postoji)

3. Kako ga nema kad je opažen? Tako isto možeš reći da skočimiša nema, ako ga sama nisi vidjela.

I Sotona je ''opažen''.

MoW je napisao/la:

zvezda je napisao/la:

5 Apsolut postoji samo kao subjektivna kategorija pojedinca

5. Ovo nije točno, jer više ljudi vide istu stvar.

Isto tako više ljudi ''vidi'' da su reinkarnacije i raznorazne teorije o razvoju duše zapravo priče za veliku 'djecu', kao i život nakon života.

Citat :

Jesu li? Ne bih se složio. Mislim da smo mi samo u stanju razlučiti dobro i zlo, za razliku od ostalih bića. Ali da je ta kategorija to jasnija što se ide dalje u evoluciji, kako na nebu, tako i na zemlji.

Možda postoji ono nešto zajedničko svima u dubini ljudskog bića prema čemu otprilike slično možemo osjećati, ali i dalje su pojmovi dobra i zla subjektivni... Možda jednog dana neće biti, ali to je pak upitno.

zvezda je napisao/la:

Ne govorim o tebi ili meni. Ne možeš reći da su isti Van Gpgh, Leonardo, Hese, Mocart, Paganini... Ljudi su izuzetno posebna i složena bića, samo što neki to shvate i dosegnu svoje maksimume, dok većina živi kako voda nosi, u masi, i umire u neznanju...

Nisam ja rekao da smo svi mi isti, daleko od toga, naravno da između ljudi postoje razlike, između nekih i jako velike razlike. No zašto misliš da je recimo Mozart posebniji od neke nepoznate žene u Africi koja se brine o desetak djece i živi jednostavnim život, dok je recimo Mozar, iako bio fantastičan glazbenik u drugih aspektima života bio ispod prosjeka. Tebi se možda čini da ta neuka žena živi kako ju voda nosi i da umire u ne znanju, no možda i nije tako možda, možda bi i ona željela nešto više, ali jednostavno to ne može ostvariti.

Ustvari se ja slažem sa velikim dijelom tvog posta, pogotovo o dijelu gdje govoriš o samospoznaji, ali eto komentiram onaj dio s kojim se ne slažem, da rasprava bude zanimljivija

Omega je napisao/la:

Chakotay je napisao/la:

Kaže Omega da mi ne znamo što je to Bog, što je to duša, ljubav, bližnji pa i da zato i ne možemo ispuniti zapovijed/uputu ljubavi. Slažem se s tobom da mi ne može u potpunosti spoznati te pojmove, ali mi to i ne moramo, dovoljno je da spoznamo na naš vlastiti/subjektivan način i da se pokušamo držati onoga što mi mislim da bi to trebalo biti.

Nužno se onda držati subjektivne definicije Boga, a to opet nije objektivno poznavanje zapovjedi, zar ne

Nema nam druge, jer što ako ne može objektivno spoznati te zapovijedi, što tada, da li ćemo se praviti da one ne postoje ili ćemo se ih ipak držati najbolje što možemo.

Ta žena samo odrađuje svoju karmu. Ne podcenjujem nikoga, samo navodim primere različitosti... *

Chakotay je napisao/la:

Nema nam druge, jer što ako ne može objektivno spoznati te zapovijedi, što tada, da li ćemo se praviti da one ne postoje ili ćemo se ih ipak držati najbolje što možemo.

Glavno pitanje koje mi je MoW postavio bilo je zašto se ne bi mogla objektivno spoznati ta zapovijed i samo argumentiram zašto

Chakotay je napisao/la:

...što ako ne može objektivno spoznati te zapovijedi, što tada, da li ćemo se praviti da one ne postoje ili ćemo se ih ipak držati najbolje što možemo.

Iskreno, ja zapovedi i ne znam napamet. Čitala sam ih više puta iz dosade listajući kalendar, još kao mala, ali ih nikada nisam sve popamtila... niti se trudila da ih zapamtim. Radim uvek onako kako ja mislim da je ispravno. Šta "zapovedaju" neki sabori biskupa gotovo 4 veka nakon šro je rođen, živeo i umro onaj o čijem životu raspravljaju, nije mi bitno. Pisci iz perioda nastanka hrišćanstva, I i II veka n. e., nikada nisu Novi zavet (tj. SEĆANJA APOSTOLSKA) smatali nadahnutim delima, već samo tekstovima koji bi se mogli prigodno čitati u okviru bogoslužanja, nipošto prihvatati kao Reč Božija! Ovi tekstovi (koje su pisali ljudi koji uopšte nisu bili Isusovi savremenici) su dodatno prošli sito i rešeto, a od ogromnog broja 4 su izabrana, redigovana, dorađena, iseckana itd. O stvarima koje danas uzimamo zdravo za gotovo i u njih VERUJEMO odlučivano je GLASANJEM dizanjem ruku... Tako da se izvinjavam što ne dozvoljavam da mi takvo štivo "zapoveda"... ma, smešno... *

Ova Zvezdina recenica me je natjerala da napisem ovo moje
glasno razmisljanje.
"Tako da se izvinjavam što ne dozvoljavam da mi takvo štivo "zapoveda"... ma, smešno... *"

Ako sam pozvan da se branim ja cu cutati, ako sam pozvan da branim istinu ja cu govoriti:
Ateizam se prakticira i poznat je samo u Hriscanskim zemljama.
Nikada jos nisam sreo covjeka iz islamskih zemalja da kaze da je Ateist.Zasto je to tako???
Kao covjek iz Hriscanske porodice obavezan sam da branim
"Krst casni i slobodu zlatnu".
Najbolji je put koji je vec utaban sigurnim stazama nasih oceva i majki.
Nekada se zapitam,zamislim pa odmahnem glavom u nevjerici
i padnu mi na um stihovi jedne pjesme koja kaze:

Jedno stablo a dvije grane,
jedna vene a druga lista,
hej zivote hej sudbino zasto
nisi svima ista.

Ovdje uporedjujem Hriscanstvo koje nazalost vene i
islam koji u svjetu iz dana u dan sve vise lista.

Islam je ipak mladja religija od krscanstva, mozda jos uvijek lista Pa i krscansto je "u toj dobi" listalo, bas se vremenski poklapa s inkvizicijom

zvezda je napisao/la:

Chakotay je napisao/la:

...što ako ne može objektivno spoznati te zapovijedi, što tada, da li ćemo se praviti da one ne postoje ili ćemo se ih ipak držati najbolje što možemo.

Iskreno, ja zapovedi i ne znam napamet. Čitala sam ih više puta iz dosade listajući kalendar, još kao mala, ali ih nikada nisam sve popamtila... niti se trudila da ih zapamtim. Radim uvek onako kako ja mislim da je ispravno. Šta "zapovedaju" neki sabori biskupa gotovo 4 veka nakon šro je rođen, živeo i umro onaj o čijem životu raspravljaju, nije mi bitno. Pisci iz perioda nastanka hrišćanstva, I i II veka n. e., nikada nisu Novi zavet (tj. SEĆANJA APOSTOLSKA) smatali nadahnutim delima, već samo tekstovima koji bi se mogli prigodno čitati u okviru bogoslužanja, nipošto prihvatati kao Reč Božija! Ovi tekstovi (koje su pisali ljudi koji uopšte nisu bili Isusovi savremenici) su dodatno prošli sito i rešeto, a od ogromnog broja 4 su izabrana, redigovana, dorađena, iseckana itd. O stvarima koje danas uzimamo zdravo za gotovo i u njih VERUJEMO odlučivano je GLASANJEM dizanjem ruku... Tako da se izvinjavam što ne dozvoljavam da mi takvo štivo "zapoveda"... ma, smešno... *

Znači po pravilima starih dobrih demokratskih principa gdje pobjeđuje utjecajna manjina, a sve skupa izgleda kao volja većine

Mislim da ne govorimo o istim zapovijedima, ja sam govorio o dvije zapovijedi ljubavi, koja je ustvari jedna i vrlo je jednostavna i lako pamtljiva.

Kao i općenito kod svih stvari u životu, činit ćemo ono što ćemo smatrati najboljim, najlogičnijim, najprofitabilnijim ili sve to istovremeno.

Naravno da govorimo o istim zapovedima (bar ako misliš na Bibliju, 10 zapovedi, a0 smrtnih grehova, božanskih vrlina... - sve je deo iste pričice... ) *

zvezda je napisao/la:

Naravno da govorimo o istim zapovedima (bar ako misliš na Bibliju, 10 zapovedi, a0 smrtnih grehova, božanskih vrlina... - sve je deo iste pričice... ) *

Nije mislio na ove koje spominješ. Zapovijedi ljubavi ipak su posebne onima kojima nešto znače, one u sebi sadrže sve ostale zapovijedi:

1. Ljubi Gospodina, Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim.
2. Ljubi bližnjega svoga kao i samoga sebe.

Kada bi se ljudi pridrzavali ovih zapovjesti planeta zemlja
bi bila futuristicki raj.
Bili mi vjernici ili ne ove zapovjesti ukoliko ih se covjek pridrzava mogu mu donijeti samo dobro a nikako suprotno.

Kako posijes,tako ces i pozeti tj. ako siris i dajes ljubav i dobrotu
logicno je da ocekujes da ti se ta posijana dobra djela visestruko vrate...

Čekaj, Svetloisjena, sad si me zbunila... Ove dve zapovesti su negde izdvojene u ovom obliku u kom si ih ti navela? Gde?...

Fantome, slažem se s' ovim što si gore napisao, samo bih ja to nazvala principom karme. Imperativ "ljubi" mi je malo nedorečen... *