Moralnost bez Boga

zvezda je napisao/la:

Ne verujem u postojanje dobra i zla. Mislim da su to subjektivne kategorije. Svako postupa ok u okvirima njegovog sveta i njegovih parametara. Svako čini, misli i deluje onako kako smatra da je najbolje - ako to nama izgleda drugačije, to je zato jer je njegov svet drugačiji od našega.

Mislim da nije tako, ipak mi ponekad radimo nešto za što znamo da nije najbolje, npr. ovisnici često znaju reći da nije dobro biti ovisan, oni to ne žele, ali jednostavno si ne mogu pomoći, ovisni su i moraju koristiti sredstva ovisnosti ma koja god ona bila. Vrijedi to i za druge, primjerice ja znam nešto napraviti na brzinu jer nemam dovoljno vremena, znam da to što radim je površno, ali opet bitno mi je samo da napravim iako znam da nije baš najbolje.

Kažeš da ne postoji dobro i loše, ali si ipak navela dva primjera u svom postu gdje si rekla da se u jednom slučaju radi o «zdravoj pomoći», a u drugom o pomoći kroz koju se razvija odnos zavisnosti u kojem ljudi ne žele raditi, iako bi netko od tih 15tak ljudi i mogao raditi. Zar to nije kategoriziranje na nešto dobro i nešto manje dobro, neću reći zlo, zato što ti i nisi rekla da je to nešto loše, ali iz tvog posta bi se dalo iščitati da za ovo prvo smatraš da je nešto dobro, a ovo drugo nešto manje dobro. To je ipak kategoriziranje na dobro i loše, zar ne

Omega je napisao/la:

Ipak, ovdje se dolazi do same ljubavi. Kada mi nekoga bezuvjetno volimo, tada naše djelovanje dobiva neku drugu komponentu, onu bezuvjetnu. Ako mi je itko pokazao što znači djelovati bezuvjetno, tada je to moj otac koji se zbilja trudi oko mene, muči se na poslu da me školuje kako spada, pritom mi želi priuštiti dobar život u budućnosti, stalo mu je do mene. Vrijedi to i za mamu, naravno.
Doista, kada promatram sve to iz trećeg lica, tada mogu reći samo jedno, a to je da me roditelji vole. Čine to iz čiste ljubavi, ne očekujući pritom neku Božansku nagradu ili slično. Poznajem svog oca i znam da nije vjernik u tom smislu. Očekuje li neku nagradu od mene? Ne, reko mi je da mu je najbitnije da sam ja sretan, da mu je to važno i da želi to.

Odličan primjer si uzeo, jer je roditeljska ljubav u pravilu čista i bezuvjetna. Roditelji vole svoju djecu bez obzira na sve, no naravno da oni očekuju od tebe da ćeš se razviti u dobru, poštenu, radišnu... osobu. No, to očekivanje ne umanjuje njihovu dobrotu, upravo suprotno.

Athena je napisao/la:

Uglavnom, zalažem se za težnju ka dobru.
Mi kao nesavršena bića možda nikad nećemo biti sposobni ostvariti dobro prema drugome kao isključivu esenciju, ali svakako ćemo biti korak bliže tome dobru (vjerojatno i svom egu) ako radimo nešto što će usrećiti i nas i druge.
I to sigurno bliže, nego netko tko postojanje dobra negira, odnosno nepostojanje težnje ka istome opravdava nesavršenom, samoljubljivom prirodom čovjeka.

Meni je takvo stremljenje potrebno, nekome drugome možda nije.
I to prihvaćam.

Upravo to, kad težimo ka dobru i kada usrećujemo sebe i druge, onda činimo dobro. Kada bi mi bili savršeni onda bi uvijek činili dobro, no obzirom da smo samo nesavršena ljudska bića, možemo se samo približiti nekom idealnom dobru.

Chakotay je napisao/la:

...mi ponekad radimo nešto za što znamo da nije najbolje, npr. ovisnici često znaju reći da nije dobro biti ovisan, oni to ne žele, ali jednostavno si ne mogu pomoći, ovisni su i moraju koristiti sredstva ovisnosti ma koja god ona bila. Vrijedi to i za druge, primjerice ja znam nešto napraviti na brzinu jer nemam dovoljno vremena, znam da to što radim je površno, ali opet bitno mi je samo da napravim iako znam da nije baš najbolje.

Kažeš da ne postoji dobro i loše, ali si ipak navela dva primjera u svom postu gdje si rekla da se u jednom slučaju radi o «zdravoj pomoći», a u drugom o pomoći kroz koju se razvija odnos zavisnosti u kojem ljudi ne žele raditi, iako bi netko od tih 15tak ljudi i mogao raditi. Zar to nije kategoriziranje na nešto dobro i nešto manje dobro, neću reći zlo, zato što ti i nisi rekla da je to nešto loše, ali iz tvog posta bi se dalo iščitati da za ovo prvo smatraš da je nešto dobro, a ovo drugo nešto manje dobro. To je ipak kategoriziranje na dobro i loše, zar ne

Ne bih komentarisala druge, ali ja radim uvek samo ono za šta smatram da je za moju i opštu dobrobit. Nikada ne radim bilo šta što zapravo ne odobravam, jer bih se zbog toga osećala loše. Spomenuo si ovisnike. Ja sam pušač, trenutno (jer je bilo perioda kada to nisam bila). Ali nemam problem s tim. Ne smatram pušenje štetnim (samo moje mišljenje!) i pušim jer uživam u tome. Ne radim stvari da bih ih samo "odradila"...
Što se tiče dobrog i lošeg, ja nisam rekla da je iko od spomenutih ljudi dobar ili loš, ne želim se baviti takvim kategorizacijama. Ljudi su jedinstveni. Samo sam navela primer toga šta ja smatram pomaganjem koje može pomoći... *

zvezda je napisao/la:

Ne bih komentarisala druge, ali ja radim uvek samo ono za šta smatram da je za moju i opštu dobrobit...

E to je već nešto drugo, u prošlom postu si napisala da radiš samo ono što je za tvoju dobrobit i samo ono što je dobro za tebe, bez obzira na druge.

Što se pušenja tiče, jedno je uživati u tome, a nešto drugo znati što je to i kakve to posljedice ima na naše zdravlje. Ne znam da li bi bila jednako liberalna da imaš djecu i da jedno od njih počne pušiti sa recimo 12 ili 13 godina, da li bi i tada bila mišljenja da to nije štetno i da je to uredu sve dok se uživa u tome

zvezda je napisao/la:

Što se tiče dobrog i lošeg, ja nisam rekla da je iko od spomenutih ljudi dobar ili loš, ne želim se baviti takvim kategorizacijama. Ljudi su jedinstveni. Samo sam navela primer toga šta ja smatram pomaganjem koje može pomoći... *

Tu se slažem s tobom ljude ne možemo kategorizirati (barem ne ja ne mogu) kao dobre ili loše, ali njihova djela možemo. To sam ja upravo napravio u ovom postu kad sam rekao da je pušenje nešto loše, ali mi ne pada na pamet da tako okarakteriziram sve ljude koji su se navukli na tu lošu naviku

Dakle, nije mi jasno kako smo na ovoj temi došli na raspravu o pušenju, ali predlažem da tu stanete, jer neznanstvene informacije, bazirane na pojedinačnim slučajevima i iskrivljavanjima činjenica vas nikamo neće dovesti.
Ako želite, otvorite temu o (ne)štetnosti pušenja i priložite znanstvene dokaze o vašom stavu, pa ćemo onda pričati o toj vrlo ozbiljnoj i krajnje opasnoj temi.

MoW je napisao/la:

Dakle, nije mi jasno kako smo na ovoj temi došli na raspravu o pušenju, ali predlažem da tu stanete, jer neznanstvene informacije, bazirane na pojedinačnim slučajevima i iskrivljavanjima činjenica vas nikamo neće dovesti.
Ako želite, otvorite temu o (ne)štetnosti pušenja i priložite znanstvene dokaze o vašom stavu, pa ćemo onda pričati o toj vrlo ozbiljnoj i krajnje opasnoj temi.

Zabranjene ili ilegalne,dozvoljene ili legalne stvari,vrline i mene,poroci i navike spadaju pod moralnost ovu svagdasnju kao i kruh nas svagdasnji...
Kao autor ove teme imao sam na umu razne moralnosti koje se kose ili idu uz ruku Bogu i vjeri a samim tim i ljudima i njihovoj svakodnevnici.
Tako da za bilo koja odstupanja koja se kose sa ovom temom cu biti ja taj koji ce sugerirati na to i na vrijeme upozoriti...
Moralnost je jedan univerzalni pojam kojem se objektivno gledajuci nemogu sagledati granice i krajnosti a samim tim ni putevi kojim nas ova tema sve moze odvesti a sve u svrhu toga da se svima da neupitno pravo da se o njoj izjasne pa ma kako doticni clan bio obrazovan a i preporucljivo je govoriti i iskazivati misljenje o ovoj temi narodskim jezikom tj. jezikom kojim ce ga i naki mladi neiskusan ili stari neobrazovani clan razumjeti...

Dakle,izvolite...tema je otvorena za sva konspirativna,realna ili nadrealna ali u svakom slucaju sopstvena gledista i razmisljanja nicim sputana a samim tim ni neukusnim upadicama i destruktivnim sugestijama...

U redu, onda ću napisati kako ja gledam na pušenje i moralnost.
Pušenje je ovisnost.
Međutim, za razliku od mnogih drugih ovisnosti kao što su jedenje čokolade, jogging, brbljanju..., pušenje (uz drogiranje opojnim drogama i alkohol) spada u skupinu ovisnosti koje su višestruko dokazane da su opasne po zdravlje.
Točnije, nabrojane ovisnosti značajno povećavaju rizik za oboljevanje od cijelog spektra bolesti.
To je moje mišljenje, nastalo na temelju cjeloživotnog iskustva, potkrepljeno svjedočanstvima raznih ljudi, kao i kasnijim proučavanjima znanstvene literature. Konačno, majka mi je na epidemiologiji pušenja doktorirala.

Zadržat ću se na moralnosti pušenja i neznastvenom pristupu, jer je očito to ovdje tema. Koliko vidim, veliki postotak pušača nema obzira prema nepušačima. Jednostavno, ili ih nije briga što nam smetaju ili to ne primijećuju ili to namjerno rade ili misle da nam neće biti ništa ako udišemo njihov dim.
Što god da je razlog tome, i u čast onim pušačima koji puše samo onda kad nikome drugome ne smetaju, oni se ponašaju nemoralno jer nisu svjesni toga da nam smetaju.
Prilikom razgovora s takvom osobom, ne mogu uopće upoznati tu osobu, jer ona kao da se skriva iza nekog vela od dima.
Možda misli da je zato mistična, ne znam.
Najčešće me takvi ljudi niti ne zanimaju, jer imam averziju prema osobama koje se ne mogu kontrolirati, riješiti te ovisnosti i racionalno sagledati činjenice te prestati samodestrukciju.
Iz tog razloga mi je moralnost pušača uvijek upitna. Upitna mi je i njihova svjesnost o okolini, naravno pod uvjetom da zapuši dok ga osjete nepušači.

E takvog te volim...

Da se upoznamo,ja sam Fantom,volim alkohol,zene,sex,pusac sam i veliki ljubitelj zana i naravno moralna,postena,otvorena i nadasve odgovorna osoba...

Moralnost mi je vrlina ma kako to cudno zvucalo...

A ne,ne,nije ovo "off topic" vec moralna ispovjest,pozeljna i nadasve za pohvalu...

Sada ima nekoliko opcija.

Prva je da postove preselim na ovu temu
LINK

Druga je da postove preselim na ovu temu
LINK

Treća je da netko da link sa još kojom postojećom temom o pušenju koju sam propustio, pa ako bi bilo u redu, da ondje preselim postove.

Četvrta je da netko od vas otvori temu s nekim ciljem u vezi pušenja na pripadnom podforumu, pa da ondje preselim postove.

Peta je da netko od vas da neku drugu ideju u vezi ovih postova, pa da vidimo.

Što će biti?

nova tema o pusenju... Bit ce burno

^^Nema šta biti burno, jer je već sve rečeno.

@Omega, predlažem da staviš na temu s drugog linka, ako će se nekome i dalje htjeti raspravljati.

Iz tih postova sam napravio novu temu koja se zove ''Pušenje''. I slučajno sam ju premjestio na podforum ''Ljubav''



Koji sam ja brzopleti bedak

Al ajde, barem sam se sada nasmijao

Ta druga vrsta pušenja mi je sasvim moralna.

MoW je napisao/la:

Ta druga vrsta pušenja mi je sasvim moralna.

Da,to se zove "Moralnost bez Boga"...

Samo bih volela tačnu definiciju "zavisnosti" od nečega...
Pošto ja mogu pušiti (cigarete) ili ne, pa sam nekad pušač, a nekad nepušač, kako kada odlučim da mi se dopada... U obe varijante sam veoma tolerantna prema drugima, jedino što uvek sebi dajem za pravo da u svojoj kući ja postavljam pravila... *

Evo, da se ja malo uključim u temu.
Prema rječniku, ovisnost je stanje koje ne dopušta slobodan odnos prema nečemu ili nekome.
Ovisnik je osoba koja ne može bez nečega, koja je u nemogućnosti da bilo što učini bez nekoga ili nečega, odnosno osoba postaje roba navike.

Ova tema se počela vrtiti oko ovisnosti o pušenju i možda je otišla off topic.
Svatko i bez definicije može zaključiti je li ili nije ovisan/ovisna o nečemu.

Osobno, ne pušim i mislim da činjenica da netko puši ili češće konzumira alkohol ne daje znak jednakosti sa ovišnošću.
Često sam imala neke navike koje sam prakticirala kraće vrijeme, primjerice 7 dana, koje nisu bile toliko zdravstveno štetne kao pušenje, ali nisam o njima bila ovisna, tj. bez problema sam prekinula sa takvom praksom.

Moja prijateljica isto povremeno puši i prestaje kad joj to odgovara.

Da, dobra definicija

Dobro, ajmo se vratiti na temu, na ljubavi je završila tema o pušenju (), pa se može tamo nastaviti.

Samo izvoli... , ja ne želim preispitivanje moje (ne)moralnosti... *

Athena je napisao/la:

Archangel je napisao/la:

zvezda je napisao/la:

To je priča o onome da trebamo biti pažljivi kada pomažemo ili pružamo drugima nešto... Ovde sam uvek pogrešno shvaćena, ali nebitno.
Kada se zapitamo trebamo li nekome pomoći, pravo pitanje je - Šta JA želim (ne on)? Šta je MENI (ne njemu) potreno u ovoj situaciji i iz nje???
Zašto uopšte živimo u relativnom svetu? Da bismo mogli stupati u odnose sa drugima. A ti odnosi treba da nam služe, nama i samo nama! I to na sledeći način: samo tako možemo određivati sebe, ne upoznavati, nego odlučivati Ko i Šta jesmo i još važnije Ko / Šta Želimo da budemo... Dakle, zvuči egoistično, ali je tako... *

Ne samo da zvuči egoistično, nego to i jest. Velika greška naše kulture je stvaranje vjerovanja da je ego nešto loše i nešto što treba eliminisati u svom ophođenju s drugim ljudima. Ti koji su tako učili raju da su i malo promućkali tintaru odmah bi im bilo jasno da oni tu traže nešto nemoguće, a raja ko raja, ona misli ono što joj se kaže - zato i jest to što jest. I zato tek sada moramo ponovo da otkrivamo toplu vodu umjesto da se bavimo nečim težim i važnijim. A je*ajiga, šta ćeš...

Slažem se da često čineći dobro drugima podsvjesno udovoljavamo sebi, svom egu. Toga možda nismo niti svjesni.
Veličanje ega nije negativno, ako iz njega proizlazi dobro za drugoga.
Medjutim, imam dojam da iz Archangelova obrazloženja i tako postavljenog poimanja superiornosti čovjekova egoizma koji je cilj samom sebi proizalazi poruka da ljudsko dobro uopće ne postoji.

Da, iz toga proizalzi takav zaključak. Pa šta? I ne samo to, ne postoji ni zlo, u opštem, širokoprihvaćenom smislu. Ja razlikujem, za razliku od psihologa, plitki i duboki egoizam. Pa čak ni to nije tačno, ni jedan ni drugi ne postoje, već postoji samo razboritost, koja je različita od čovjeka do čovjeka, koja je opet različita među ljudima uonoliko ukoliko se razlikuju njihove potrebe. Kakav tip egoizma vlada čovjekom zavisi od njegove inteligencije i dalekovidnosti, promućurnosti i koristi, četiri tipa koja se međusobno mogu isključivati.
Cijenim što si iskrena pa kažeš da to i to ne možeš i nećeš prihvatiti. Sa tim si sebe poštedjela mnogih kritika. Takav stav odaje mi da on u tebi ispunjava neku dublju egzisencijalniju funkciju, i bilo bi krajnje neprimjereno da ti to pokušam oduzeti.
Inače, takav stav je čisti američki pragmatizam, u kojem laž i istina imaju jednaku vijednost samo ako jedno ili drugo koristi čovjeku.
Nazivala ti to "težnja ka dobru" ili "altruizam" - sve je to posljedica jednog te istog instinkta, a to je instinkt za moć.
Ne želim te ni u šta uvjeravati. Imaš svoj um pa neka te on prema potrebi uvjerava i razuvjerava kad on to nađe za potrebno ili kad i ako ti se promijene uslovi održanja i crpljenja moći iz ovog ili onog poimanja svijeta. Treba samo malo dublje prokontati stvari, a već na osnovu ovog već rečenog imaš priliku da pronađeš sasvim novi izvor moći, mnogo bogatiji nego što je postojeći. To je moć koja proističe iz sposobnosti da čitav svijet, postojanje i čovjeka podvedeš pod jednu unificiranu formulu koja će sve, baš sve objašnjavati, bez izuzetaka, kao i sve vještački stvorene fenomene i pitanja.

Chakotay je napisao/la:

Archangel je napisao/la:

zvezda je napisao/la:

To je priča o onome da trebamo biti pažljivi kada pomažemo ili pružamo drugima nešto... Ovde sam uvek pogrešno shvaćena, ali nebitno.
Kada se zapitamo trebamo li nekome pomoći, pravo pitanje je - Šta JA želim (ne on)? Šta je MENI (ne njemu) potreno u ovoj situaciji i iz nje???
Zašto uopšte živimo u relativnom svetu? Da bismo mogli stupati u odnose sa drugima. A ti odnosi treba da nam služe, nama i samo nama! I to na sledeći način: samo tako možemo određivati sebe, ne upoznavati, nego odlučivati Ko i Šta jesmo i još važnije Ko / Šta Želimo da budemo... Dakle, zvuči egoistično, ali je tako... *

Ne samo da zvuči egoistično, nego to i jest. Velika greška naše kulture je stvaranje vjerovanja da je ego nešto loše i nešto što treba eliminisati u svom ophođenju s drugim ljudima. Ti koji su tako učili raju da su i malo promućkali tintaru odmah bi im bilo jasno da oni tu traže nešto nemoguće, a raja ko raja, ona misli ono što joj se kaže - zato i jest to što jest. I zato tek sada moramo ponovo da otkrivamo toplu vodu umjesto da se bavimo nečim težim i važnijim. A je*ajiga, šta ćeš...

Zvezda dobro došla nazad na forum, već dugo nije bilo tvojih postova. Iako i ja ulazim u skupinu onih koji ponekad ne shvaćaju, niti se slažu sa tvojim razmišljanjima, zanimljivo je čitati te postove i raspravljati sa osobama kao što si ti ili Archangel, jer me potičete na razmišljanje, a to je i bit rasprava, razmišljati i možda pri tome nešto i naučiti

No, da se vratim na temu, ne znam zašto vi mislite da se mi ne bi smjeli osjećati dobro, ako pomažemo nekome. Nema ništa loše u tome da ako smo učinili nešto dobro i vidimo da je iz tog našeg rada nastao neki pozitivan rezultat za drugoga, da se i tada osjećamo dobro.

E sad da li bi ja trebao raditi ono što ja želim i što je meni potrebno u situaciji kad pomažem nekome, to ne kužim, ako nekome pomažemo, onda mu pomažemo na način da radimo ono što on želi i u onome što njemu treba. Možemo mu predložiti ono što bi mi učinili da smo na njegovom mjestu, ali ako on to ne želi, ne možemo ga siliti, jer tada nema pomaganja. Npr ako nekome pomažem u krečenju sobe, a ta osobe želi staviti kričavo crvenu boju, onda mu ja mogu predložiti neku drugu boju, ali ako on to ne želi, ne mogu ga ja prisiliti na to, nego mu pomoći ofarbati sobu u crveno

Uopšte nije tačno da ja nalazim nešto loše u tome da se neko osjeća dobro. Nisam siguran, ali mislim da bi se i Zvezda s ovim složila. Kad ja iznosim ovakav stav, to nema za cilj da OSUĐUJE ovog ili onog, ovakav ili onakav suprotstavljeni stav. Osuđivanje drugih je vrlina samo među teolozima i moralistima, a ja ne spadam u takve. Ja se zalažem samo za čist, neometan, hladan, analitički, pronicljiv, iskren, nadasve mudar stav i svjetonazor, koji treba da objasni neke pojave u životu i neke postupke ljudi, u prvom planu imajući u vidu predviđanje ljudskih reakcija, postupaka i potreba. Tražim ono u filozofiji što je u fizici Specijalna teorija relativnosti ili tzv. Unified Theory: objedinjavanje raznih odvojenih pitanja i fenomena koji se naizgled opiru jedan drugom.
Nikad ti ne možeš znati šta je nekom potrebno. To je samo nagađanje, i kad nekome hoćeš da pomogneš na određeni način, moraš imati u vidu da li mu se možda namećeš SVOJIM potrebama. U svakom slučaju, moje poimanje stvari je "s one strane dobra i zla", jer je alternativa prelako oboriva, pa zato i ne može da važi.

Archangel je napisao/la:

Treba samo malo dublje prokontati stvari, a već na osnovu ovog već rečenog imaš priliku da pronađeš sasvim novi izvor moći, mnogo bogatiji nego što je postojeći. To je moć koja proističe iz sposobnosti da čitav svijet, postojanje i čovjeka podvedeš pod jednu unificiranu formulu koja će sve, baš sve objašnjavati, bez izuzetaka, kao i sve vještački stvorene fenomene i pitanja.

To je istina... Recimo čitajući sve ove postove osobno sam se uvjerio u još jaču snagu i moć prave ljubavi kao i boljeg shvaćanja što bi pravo ljudsko dobro zbilja bilo samim time. Ne dijelim mišljenje da ono ne postoji, ali neke rečene stvari doista su mi se svidjele i ''proširile'' horizonte

Archangel je napisao/la:

Cijenim što si iskrena pa kažeš da to i to ne možeš i nećeš prihvatiti. Sa tim si sebe poštedjela mnogih kritika. Takav stav odaje mi da on u tebi ispunjava neku dublju egzisencijalniju funkciju, i bilo bi krajnje neprimjereno da ti to pokušam oduzeti.
Inače, takav stav je čisti američki pragmatizam, u kojem laž i istina imaju jednaku vijednost samo ako jedno ili drugo koristi čovjeku.
Nazivala ti to "težnja ka dobru" ili "altruizam" - sve je to posljedica jednog te istog instinkta, a to je instinkt za moć.

Ovisno o tome kako ti definiraš moć i što ona za tebe znači.

Ja neke svoje dobronamjerne radnje koje činim za druge pa imale one svoj korijen u nastojanju udovoljavanju sebi, rastu svog ega, samopotvrđivanju, koji u mom slučaju nije isključivi cilj, mogu na jedan okvirni način povezivati sa vlastitom moći.

Ja mogu, ja želim, ja zato postupam na odredjen način i svojim postupcima utječem na svoj život i živote drugih osoba.
To je istina, moja moć, ali ona za mene ne podrazumijeva moć koja bi se razumijevala tiranski, superiorno nametnuta drugima.

Ja jednostavno više-manje ravnopravno sudjelujem u življenju sa ostalim živim bićima.
Nekad dopuštam sebi da se popnem malo više, zagledam malo dalje, uživam ne samo u visini svog vidika, nego u onome što čini taj vidik.

Ne zato što bi on eventualno bio moja kreacija, predvidljiva i kontrolirana, već radi onih koji čine taj obzor, koji ne bi mogao zračiti tolikom snagom da je stvoren u "grču".

I ne pokušavam ga ljubomorno zadržati za sebe, jer znam da ću se poželjeti spustiti malo niže, promijeniti vlastitu perspektivu koja neće biti toliko impresivna, ali bit će meni potrebna. To je mjena života.

Isto tako to dopuštam i drugima, prema potrebi.
Quid pro quo. Radi se o jednoj vrsti prešutnog kompromisa, kojeg često nismo svjesni.
U tome ne vidim ništa loše.

Što se tiče istine i laži, slažem se.
Tu dolazi do izražaja ljudsko nesavršenstvo i želja za prilagođavanjem jedne i druge kategorije vlastitim potrebama.
Što je istina, a što laž za nekoga, teško je definirati u području ljudske psihologije, ako nastojimo kopati malo dublje ispod pukih činjenica koje se reflektiraju eksplicitno našim postupcima.
Često je bolje zadržati se na površini, bez pokušaja prebiranja samih korijena, koji su ionako individualni.
I ipak ih nećemo moći u potpunosti dokučiti, Sizifov posao.
Ipak, za mene je ponekad dobronamjerna laž slađa od gorke istine.
Pritom ne sagledavam isključivo sebe i svoj interes, već nekad čak obrnuto.

Archangel je napisao/la:

Ne želim te ni u šta uvjeravati. Imaš svoj um pa neka te on prema potrebi uvjerava i razuvjerava kad on to nađe za potrebno ili kad i ako ti se promijene uslovi održanja i crpljenja moći iz ovog ili onog poimanja svijeta. Treba samo malo dublje prokontati stvari, a već na osnovu ovog već rečenog imaš priliku da pronađeš sasvim novi izvor moći, mnogo bogatiji nego što je postojeći. To je moć koja proističe iz sposobnosti da čitav svijet, postojanje i čovjeka podvedeš pod jednu unificiranu formulu koja će sve, baš sve objašnjavati, bez izuzetaka, kao i sve vještački stvorene fenomene i pitanja.

Apsolutno se slažem sa rečenim.
Prihvaćam svaku sugestiju, dopuštam si proširiti obzore, ali sama odlučujem što ću prihvatiti, a što odbiti.

Archangel je napisao/la:

Uopšte nije tačno da ja nalazim nešto loše u tome da se neko osjeća dobro. Nisam siguran, ali mislim da bi se i Zvezda s ovim složila. Kad ja iznosim ovakav stav, to nema za cilj da OSUĐUJE ovog ili onog, ovakav ili onakav suprotstavljeni stav. Osuđivanje drugih je vrlina samo među teolozima i moralistima, a ja ne spadam u takve. Ja se zalažem samo za čist, neometan, hladan, analitički, pronicljiv, iskren, nadasve mudar stav i svjetonazor, koji treba da objasni neke pojave u životu i neke postupke ljudi, u prvom planu imajući u vidu predviđanje ljudskih reakcija, postupaka i potreba...

To je dobro ako želimo nešto analizirati ili samo promatrati, tada nam je potreban ta objektivnost i odmak od onoga što promatramo. Ali mi smo tu pasivni, ne sudjelujemo u tim događajima, samo ih proučavamo. No taj luksuz si ne možemo priuštiti u stvarnosti, u stvarnom životu ne možemo samo promatrati, ponekad i možemo, ali u većini slučajeva se moramo uključiti i biti aktivni sudionik.

I što tada, kako djelovati, moramo imati neke smjernice, jedan od načina je da nastojimo ostvariti svoj cilj bez obzira na druge, drugi je da nastojimo ostvariti svoj cilj obazirući se na druge, ponekad možemo pomagati drugima da ostvare neke svoje ciljeve. Istina je da mi ustvari ne možemo u potpunosti znati što je dobro, a što loše bilo za nas, bilo za druge. Ali ako se ponašamo u skladu sa ovim prvim tj. ako težimo ostvariti svoje ciljeve bez obzira na druge takovo ponašanje se može okarakterizirati kao egoističko i kao nešto loše.

S druge strane ostvarivati svoje ciljeve na način da to bude u skladu sa ciljevima i težnjama drugih i pri tome pomagati drugima da ostvare svoje ciljeve je nešto što ne bi bilo egoističko. To je ona situacija u kojoj nema pobjednika niti poraženih, Amerikanci to nazivaju win-win situation.

Ponekad se možemo uzdići na još veću razini i činiti dobro samo, bez ikakvih uvjeta i bez ikakvih očekivanja. Omega to u svom postu naziva pravo ljudsko dobro koje činimo iz čiste ljubavi. Mislim da se tu ne radi o iskazivanju moći, prevlasti nad drugima ili pak da se učini druge ljubomornima što oni to nisu uspjeli postići, već o tome da se učini nešto dobro, pozitivno i da se nekoga usreći.

Archangel je napisao/la:

Tražim ono u filozofiji što je u fizici Specijalna teorija relativnosti ili tzv. Unified Theory: objedinjavanje raznih odvojenih pitanja i fenomena koji se naizgled opiru jedan drugom.

Baš me zanima do kojih si zaključaka došao, ako ćeš imati vremena, napiši neke osnovne postavke te kako ju ti zoveš ujedinjene teorije.

Archangel je napisao/la:

U svakom slučaju, moje poimanje stvari je "s one strane dobra i zla", jer je alternativa prelako oboriva, pa zato i ne može da važi.

Da li mi to uopće možemo postići u ovom životu, osim ako ne promatramo i proučavamo prošle događaje u kojima ne sudjelujemo pa možemo biti objektivni promatrač o čemu sam pisao u prvom dijelu posta.

Athena je napisao/la:

Ipak, za mene je ponekad dobronamjerna laž slađa od gorke istine.
Pritom ne sagledavam isključivo sebe i svoj interes, već nekad čak obrnuto.

Slađa je ona uvijek, ne samo ponekad, samo što to ne traje dugo No, čini mi se da si ti mislila na situacije, gdje drugima ne želimo reći surovu istinu, jer to ni oni sami ne žele pa ih puštamo da neko vrijeme «žive u laži» i da sami dođu do istine kad će biti spremni za to.

Chakotay je napisao/la:

Athena je napisao/la:

Ipak, za mene je ponekad dobronamjerna laž slađa od gorke istine.
Pritom ne sagledavam isključivo sebe i svoj interes, već nekad čak obrnuto.

Slađa je ona uvijek, ne samo ponekad, samo što to ne traje dugo No, čini mi se da si ti mislila na situacije, gdje drugima ne želimo reći surovu istinu, jer to ni oni sami ne žele pa ih puštamo da neko vrijeme «žive u laži» i da sami dođu do istine kad će biti spremni za to.

Upravo to.